|
Iz knjige Kalendar kroz istoriju
Reforma julijanskog
kalendara 1923. godine
-
Milankovićeva reforma |
|
Milutin Milanković
(1879 - 1958)
|
Reformom julijanskog kalendara od
strane pape Gregoriusa XIII 1582. godine postignuto je maksimalno
približavanje dužina kalendarske godine prirodnoj, tropskoj. Ona traje
prosečno 365,24218967 dana, a srednja gregorijanska godina
365,2425 dana.
Te godine je papa svojom odredbom –
bulom uredio da posle četvrtka 4. oktobra sutradan jednostavno osvane
petak 15. oktobra. Time je iz julijanskog kalendara izostavljena
nagomilana razlika u kalendarima, koja je u tom trenutku iznosila čitavih 10
dana. Da bi se kalendar usaglasio sa dužinom tropske godine, u buli je
stajala odredba po kojoj će svaka četvrta godina biti
prestupna, sem one godine stoleća koje nisu (bez ostatka) deljive sa 400.
Prema toj odredbi, sledeće
sekularne godine neće biti prestupne: 1700, 1800, 1900, 2100,
2200, 2300, 2500, 2600, 2700, 2900 itd.
Znači da će prestupne godine biti
one sekularne godine koje jesu deljive sa 400 bez ostatka. To
su sledeće godine:
1600, 2000, 2400, 2800, 3200, …
itd.
Neke katoličke zemlje kao na primer
Italija, Španija, Portugalija i Poljska, odmah su uvele taj novi,
gregorijanski kalendar u svetovnu i građansku upotrebu – sve sa datumom od
15. oktobra 1582. godine. Ostale katoličke zemlje zapada uvodile su novi
kalendar sto, dvesta, pa čak i više godina kasnije.
Pravoslavna crkva i države kao
Rusija, Jermenija, Grčka, Bugarska, Rumunija, Srbija, Crna Gora i druge,
pridržavale su se tzv. starog julijanskog kalendara, koji je, kao što smo
videli, stalno akumulirao grešku i uvećavao je po stopi od jednog dana na
svakih 128 godina.
Dana 1.maja 1923. godine u
Carigradu, ekumenski patrijarh[1]
Meletios IV Metaxakis, sazvao je Sabor predstavnika svih pravoslavnih
crkava i država. Srpska pravoslavna crkva je takođe dobila poziv da pošalje
svoje predstavnike na taj Sabor. Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca a u ime
crkve, zastupao je mitropolit crnogorsko–primorski Gavrilo Dožić, a
kraljevsku vladu dr prof. Milutin
Milanković, kao predstavnik naše nauke.
Glavni razlog za sazivanje je bio
reforma već zastarelog julijanskog kalendara i njegovo usaglažavanje sa
gregorijanskom. Prof. Milanković je skupu predložio genijalno reženje za oba
problema.
Kao posledica toga, Sabor je na
kraju doneo zaključke o kalendaru sadržane u 10 tačaka:
1.
Trinaest dana treba oduzeti od julijanskog kalendara. Oni
predstavljaju akumuliranu razliku u računanju vremena od ekumenskog Sabora
održanog u Nikeji 325. godine.
2. Crkveni praznici koji
padaju u dane između 1. i 14. oktobra, a koji su izostavljeni iz kalendara,
slaviće se svi 14. oktobra, ako nadležni sveštenik ne predloži drugačije.
3. Svi meseci u godini imaće
isti broj dana i u buduće kao i do tada. Februar će imati 28 dana u prostoj
godini, a 29 dana u prestupnoj.
4. Kao i ranije i dalje će
postojati dve vrste godine: prosta (neprestupna) sa 365 dana i
prestupna sa 366 dana. Prestupna će biti svaka
četvrta godina, odnosno ona koja je deljiva sa brojem 4 bez ostatka.
Izuzetak od pravila su one sekularne (vekovne) godine opisane u tački (5).
5.
Sekularne ili godine stoleća (one koje se završavaju sa 00 na kraju) biće
prestupne samo ako broj vekova podeljen sa brojem 9 daje ostatak 2 ili 6.
Drugim rečima, ako broj godina podeljen sa 900 daje ostatak 200 ili 600, ta
će godina biti prestupna (prikazane u tabeli masnim slovima). Ostale
su proste.
2000, 2100, 2200, 2300, 2400,
2500, 2600, 2700, 2800, 2900, 3000, 3100, 3200, 3300, 3400,
3500, 3600, 3700 itd.
6. Fiksni svetovni praznici
zadržaće datume koje su imali do tada.
7. Pokretni praznici zavisiće
od datuma Uskrsa. U saglasnosti sa kanonskim odredbama, Uskrs će se slaviti
prve nedelje posle punog Meseca posle proleće ravnodnevice.
8. Uskršnji pun Mesec biće
određen astronomskim proračunom, koji za reper uzima meridijan koji
prolazi kroz kupolu Hristovog hrama u svetom gradu Jerusalimu.
9. Ekumenski patrijarh
zahtevaće od Petrograda, Atine, Beograda i Bukurešta da izračunaju dugoročnu
tabelu kada pada Uskrs i dužni su je dati svim ostalim pravoslavnim crkvama.
10. Ova reforma julijanskog
kalendara ne može ni na koji način biti smetnja (prepreka) za kasnije
promene koje mogu biti učunjene od svih hrišćanskih crkava.
Ipak, izdvajaju se dve osnovne
karakteristike ove usvojene reforme julijanskog kalendara našeg renomiranog
naučnika prof. Milankovića:
Prvo,
izostavljanjem 13 dana u oktobru 1923. godine, julijanski kalendar se u
potpunosti usaglašava sa gregorijanskim. Tom odlukom,
posle nedelje 30. septembra dolazi ponedeljak 14. oktobar.
Drugo,
odlukom sadržanom u tački br. 5 Sabora, o godinama koje će biti prestupne za
period od sledećih 900 godina, izbačeno je sedam (7)
godina stoleća koje neće biti prestupne. To pravilo u tom
900–godišnjem periodu daje 218 prestupnih godina, umesto 225 koliko ih je
bilo po starom, julijanskom kalendaru i 682 proste godine. (Podsetimo se da
bi po starom julijanskom galendaru bilo, pošto je svaka četvrta godina
prestupna, 900 : 4 = 225 prestupnih godina).
Na osnovu ovog gornjeg pravila,
može se izračunati da je prosečna dužina Milankovićeve godine sada:
365 dana i 218/900 dana, a to je:
365,24222[2]
dana, što je veoma blizu prosečne vrednosti trajanja tropske godine, koje
kao što smo rekli, iznosi 365,24219 dana.
Razlika između Milankovićeve i
tropske godine iznosi svega 2 sekunde godišnje. Da bi se razlika akumulirala
do jednog dana, potrebno je 86.400 : 2 = 43.200 godina! Zbog toga je
to do danas najtačniji kalendar u ljudskoj istoriji, čija se tačnost preko
ove ne može ni zamisliti.
Nažalost, ono izostavljanje 13 dana
u oktobru nije sprovedeno u pravoslavnim zemljama i crkvama tako da je i
dalje ostalo računanje datuma po starom julijanskom kalendaru, sa razlikom
od 13 dana prema gregorijanskom. Ta razlika se neće povećavati ni u XXI
veku. Tek kasnije će se uvećati na 14 dana.
Na sednici Sabora upriličenoj
prilikom usvajanja predloga našeg naučnika dr. prof. Milankovića, sve
delegacije su ga srdačno pozdravile i čestitale mu na genijalnom rešenju
koje je ponudio u skladu sa astronomskom naukom. To njegovo rešenje je
omogućilo oskulatorno[3]
približavanje našeg julijanskog i gregorijanskog kalendara. Prof. Milanković
je bio i redaktor odluka Sabora 1923. godine u Carigradu. Za svoj rad na
vaseljenskom Saboru pravoslavnih crkava i brilijantno rešenje kalendarskog
problema, koje nikad pre njega nije postiglo toliku tačnost, Milanković je
od mnogih vlada bio odlikovan.
Posle završetka Sabora (neki pišu
Kongresa), koji je trajao šest nedelja, profesor Milanković je dobio od
vaseljenskog patrijarha Meletiosa IV sledeće pismo:
Meletios, milošću Božjom arhiepiskop
Konstantinopolja – Novog Rima i vaseljenski patrijarh
Veleučeni gospodine profesore, čedo u Gospodu, ljubljeno
Naše Smernosti, blagodat neka je s Vašom Velikoučenosti i mir od Boga.
Pošto je Našem Svetom i Časnom Sinodu pročitana
odluka Svepravoslavnog Kongresa o kalendaru, u cilju pravilnog usvajanja
njenog, koje je usvajanje već sledovalo, Sinod je s osobitim priznanjem
primio k znanju najdragoceniju saradnju Vaše duboke Velikoučenosti kao
člana Svepravoslavnog Kongresa pri sastavljanju te odluke, kojom je tako
srećno i potpuno rešen jedan od prvih zadataka Svepravoslavnog Kongresa
i uopšte tako važno kalendarsko pitanje.
Stoga, po jednoglasnoj Sinodalnoj odluci,
izjavljujemo drage volje ovim Našim čestitim pismom naročitu pohvalu i
zahvalnost Vašoj Velikoučenosti za takvu prosvećenu i korisnu saradnju
njenu.
Šaljući pak uz to i Naše očinske pozdrave i
blagoslove, molimo sa za sve što je najbolje Bogu, čija blagodat neka
bude sa Vašom dubokom Veliikoučenosti. |
Uskoro posle toga, prof. Milutin
Milanković je dobio molbu carigradskog patrijarha da sastavi pashaliju[4]
prema novom kalendaru za sledećih 100 godina, što je on i uradio.
U skladu sa usvojenim odlukama na
VII vaseljenskom Saboru, Uskrs će se praznovati svake godine u onu
nedelju koja dolazi posle punog Meseca posle prolećne ravnodnevice. Zadatak
prof. Milankovića bio je u tome da astronomskim računom odredi vremena punih
Meseca za sledećih 100 godina. Ti proračuni moraju biti veoma precizni,
naročito za one slučajeve kada pun Mesec pada oko ponoći između subote i
nedelje, a sve to računajući po vremenu onog meridijana koji prolazi kroz
kupolu hrama Hristova groba u Jerusalimu.
Ako se u takvim slučajevima Mesec
ispuni do svoje celine makar samo jednu sekundu posle ponoći, praznovanje
Uskrsa se odlaže za nedelju dana. Još veće pomeranje može nastupiti kada pun
Mesec pada u vreme same prolećne ravnodnevice. Ako se pun Mesec desi makar
jednu sekundu pre ravnodnevice, onda se on više ne smatra za pashalni Mesec
već onaj sledeći, posle četiri nedelje, a za toliko se pomera i praznovanje
Uskrsa.
Praveći ove obimne proračune prof.
Milanković je tada utvrdio da će se datumi Uskrsa po oba hrišćanska
kalendara razlikovati šest puta za period od 50 godina (posle 1924. godine)
i to: 1924, 1927, 1943, 1954, 1962 i 1967. godine. On je tada izračunao
Uskrse za pravoslavnu crkvu ovako:
|
Pravoslavni : |
Katolički : |
1924.
1927.
1943.
1954.
1962.
1967. |
23. mart
24. april
28. mart
25. april
25. mart
02. april |
20. april
17. april
25. april
18. april
22. april
26. mart |
Datumi Uskrsa se u dva kalendara
razlikuju zbog toga što se pun Mesec 1924., 1943. i 1962. godine pojavio
nekoliko časova posle prolećne ravnodnevice, a tzv. epakt–račun
ga stavlja pre ravnodnevice. U godinama 1927., 1954. i 1967. pun Mesec je
padao u nedelju, a epakt–račun ga (u gregorijanskom kalendaru) stavlja u
subotu.
|
[1] Titula
carigradskog pravoslavnog patrijarha. Prvi ga je uzeo sveti Jovan IV
Posnik (588), patrijarh Konstantinopolja (582 – 595), protiv
čega se bunio papa sveti Grgur I Veliki (vladao od 590 do 604),
smatrajući da je samo on sluga svih sluga na Zemlji; Veliki Sabori
– skupovi episkopa cele hrižćanske crkve radi rešavanja važnih pitanja
vere; pravoslavna crkva ih priznaje 7, dok ih katolici priznaju preko
25.
[2] Godina po
Milankovićevom kalendaru traje 365 dana 48' 48''
[3] Oskuliranje
– dodir jedne krive s drugom u više od jedne tačke; dodir drugog
stepena.
[4] Zbir znakova i potrebnih brojeva prema
kojima se izračunava kada će biti Uskrs u pravoslavnoj crkvi. Najlakša
je Gaussova formula. |
(novembar 2002.) |