UDARNA SNAGA ISTINE - Vatikanske milijarde (10. i 11. poglavlje)
 
Monday
2016-12-05
4:29 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vatikanske milijarde (10. i 11. poglavlje) »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

10. Poglavlje

BURZA OPROSTA

Iako su čuda, čudotvorci, hodočašća i Jubileji proizvodili i donosili velike prihode Crkvi, ipak su bili nepredvidljivi i rizični, pa prema tome i nesigurni i nepouzdani. Zato je trebalo smisliti nesto sigurnije i solidnije, da bi prihodi dolazili redovno. A to nešto je zapravo bilo papama na dohvatu ruke. A to je ta čudesna moć Petrovog nasljednika i Kristovog namjesnika da "svezuje i razvezuje” na Zemlji. U očima kršćana to je bila velika povlastica za njihovo rasterećenje od svih mogućih grijeha, a u rukama papa neiscrpno sredstvo za neiscrpnu primjenu. Među ostalim radnjama ta je moć pokazala svoju punu djelotvornost u praksi kupo-prodaje oproštajnica iliti

i n d u l g e n c i j a . 

Da pojasnimo, to su oprosti svih grijeha, i onih buducih, koji se mogu kupiti za odredjenu svotu novca. U pocetku oprostajnica je bila vrlo bezazleno oruzje u duhovnom naoruzanju Crkve i vrlo rijetko koristeno. Ona je bila smisljena tako, da pomogne pokajniku kao otpust nakon ispovijedanja grijeha. Ali posto su svecenici poceli to zloupotrebljavati, papa je odlucio da to pravo zadrzi samo za sebe. Kao i mnoge druge crkvene prakse i ova se tokom vremena izopacila. U pocetnom stadiju ona je bila jedna povlastica koja se darivala vrlo rijetko i stedljivo i samo u izuzetnim prilikama. U 11. i 12. stoljecu bio je velik dogadjaj kad bi papa darovao oprostaj-nicu od samo sedam dana oprosta. Ali, doslo je vrijeme Krizarskih ratova i oni su bili faktor koji je indulgenciju gurnuo u prvi plan. Da bi potakli ljude da stanu pod zastavu svetog kriza, pape su poceli darezljivo i siroke ruke dijeliti indulgencije. Nakon oslobodjenja Kristova groba u jeruzalemu, indulgencije su se okrenule protiv neprijatelja Crkve u Evropi. Navest cemo samo dva primjera: papa Urban VI. naredio je da se Engleska bori protiv Francuske, posto je Francuska podrzavala njegovog suparnika papu Klementa VII. Da bi stimulirao dobrovoljce Urban je obecao potpune oproste svakome tko uzme oruzje za "njegovu stvar”; papa Ivan XXII. ucinio je istu stvar proglasivsi "krizarski rat” protiv Napulja, koji je podrzavao njegovog protivnika anti-papu Grgura, itd. Posto su se indulgencije pokazale izuzetno profitabilnima svi su zeljeli tu privilegiju, pojedinci, crkveni redovi i mjesta. Njihova prodaja imala je razlicite oblike i nacine. Na primjer, posjecivanje nekog svetista i crkve nekog sveca moglo je donijeti puno oprosta, ako se ne zaboravi ostaviti opipljiva zahvalnost tom svecu. A svaka opetovana posjeta povecavala je broj i duzinu oprosta. Tko bi tomu odolio? Hodocasnici su doslovce opsjedali neke crkve i svetista. Sve je to s vremenom doseglo takve dimenzije, da su indulgencije prakticki postale "masine za proizvodnju novca”. Mala crkva u kojoj je Franjo Asiski imao viziju bila je obogacena novom vrstom indulgencije nazvanom "koliko-toliko”. To je znacilo, da svatko tko posjeti crkvu u mjesecu kolovozu u narocitom svetom danu dobiva plenarnu ili punu oprostajnicu s v a k i p u t a kad udje u crkvu. Pa sad, sto vise puta udjes u crkvu, ali ne praznih ruku, to vise oprosta dobijes. Ne treba se cuditi, da je ova malena crkva u Portiunculu postala jedna o najposjecenijih. Ali ova moda je postala predobra, a da bi ostala ogranicena samo na Portiunculo. I ostali franjevci su pozeljeli imati tako nesto, pa je uskoro svaka franjevacka crkva imala svoj Portinculo-Dan.

Usprkos njihovu zavjetu siromastva i odricanja srebroljublje je nadvladalo i ugusilo taj svecani zavjet. Ali i druge redovnicke zajednice nisu mogle odoljeti ovom izazovu, pa su i dominikanci, karmeliti, augustinci i drugi slijedili njihov primjer. Zatim dalje, smisljen je i tzv. "povlasteni oltar”. Papa je rekao, da sluzenje mise za tim oltarom u korist neke duse moze odmah osloboditi tu dusu iz cistilista. Uskoro je svaka crkva bila opskrbljena i ukrasena takvim oltarom i sluzenje takovih misa se silno rasirilo. Svaka obitelj je zeljela pomoci izbavljenju dusa svojih dragih pokojnika iz vatre cistilista, ma kolikogod to kostalo. I na tome se nije stedjelo. Mise za mrtve su postale nepresusan izvor prihoda za Crkvu, pa nije cudno da je Latimer u 16.stoljecu grmio: "Dolje cistiliste i mrtvacke mise koje prazne djepove, a gore Krist koji oduzima grijehe svijeta”. Apsurd je isao tako daleko, da je proglaseno da tzv. "svete stube” u Rimu (koje su navodno one iste na kojima je Krist stajao pred Pilatom) donose neizmjernu dobit dusama u cistilistu. Postaje "kriznog puta” takodjer u Rimu bile su pune kompletnih oprosta i krscanin je mogao skupiti i do stotinu godina oprosta u jednoj kalendarskoj godini. Kako su vremenom indulgencije rasle brojcano, tako je rasla i njihova duljina i apsurdnost. Cak su i najpobozniji poceli sumnjati u njihovu djelotvornost. Ali njihova ekstravaganci-ja se i dalje nastavljala. Tako je papa Leon X. u godini 1513. darovao kapeli sv. Anunciate u Firenci povlasticu da svi koji ju posjecuju svake subote mogu steci tisucu godina oprosta. Cak i nakon sto je koncil u Tridentu odredio ogranicenja takvom neumjerenom dijeljenju duhovnih povlastica, praksa se nastavljala i dalje. Djelomicni oprosti, puni oprosti, za jednu godinu, tri, pet, deset, sto i vise godina, oprosti Svetog Duha, oprosti Kriznog puta, Pilatovih stuba, Apostolskih blagdana, nedeljni, Bozicni, Uskrsni, oprosti na crkvene blagdane…….itd. Lista bi bila predugacka za nabrajanje. Velicina i dimenzije blaga kojeg su tokom stoljeca indulgencije donijele Crkvi naprosto se ne mogu izracunati ni izmjeriti. Njihov uspjeh je bio velicanstven. Njihova uporaba, zlouporaba i uvredljivost sluzila je samo jednom cilji, a to je povecanje prihoda i blaga Crkve. Ne manje vazno bilo je pokretanje, usmjeravanje i kontrola sirokih masa. Dominantan faktor srednjovjekovne povijesti u Evropi bila je stalna borba papinstva sa svjetovnim vladarima za prevlast. U toj borbi svjetovna vlast je bila uskracena za duhovna oruzja koja su bila u rukama papa. Jedno od njih su bile i indulgencije. Osim toga, pape su mogli po volji proglasiti Krizarski rat, pa su princevi, kraljevi i carevi morali dobro promisliti prije nego li se usprotive rimskom Pontifu. Osvajanja, istrazivanja, pokrstavanja i dominacija nad poznatim i nepoznatim zemljama i rasama bila su znatno ubrzana duhovnim oruzjem Crkve, medju kojim su indulgencije bile vodece. One su odigrale najvecu ulogu u oblikovanju kljucnih dogadjaja u povijesti Evrope. Ako i jesu u vrlo rijetkim prilikama imale pozitivnu ulogu i djelovanje, ipak su najvise doprinjele ogromnoj pokvarenosti i izopacenosti Crkve. Njihova prodaja za novac postala je jedan od najvecih skandala u krscanstvu. Vise nego gramzivost samih papa, izopacenosti ove cisto profiterske prakse doprinjela je pokvarenost svecenstva i redovnika uvijek spremnih da se dokopaju novca na bilo koji nacin. Kako sv.Petar gleda na to koristenje svog imena za bogacenje nije nam poznato. Ali nam je poznato sto je veliki Apostol rekao covjeku koji mu je ponudio novac za jednu duhovnu povlasticu: …. a Petar mu rece:”Neka ide u propast tvoj novac zajedno s tobom, jer si vjerovao da dar Bozji mozes dobiti za novac”. (Djela Apostolska 8.20) A kako Svevisnji gleda na trgovinu Njegovom miloscu, prastanjem i spasenjem? Vrlo strogo! A to cemo i saznati ako ne prije, a ono u veliki i strasni Dan Suda – Dan Gospodnji. Naravno da su krscani desetljecima svugdje negodovali i mrgodili se protiv pokvarenosti svecenstva i njegovih nekrscanskih praksi. I onda konacno, dosao je protest, otvoren i snazan. Kao sto to cesto cini, Providnost je i ovaj puta za veliki zadatak izabrala malog covjeka. Mali njemacki uznemireni redovnik izrekao je glasno i jasno ono sto ga je silno tistalo i ljutilo – "Rimska crkva je od Bozje milosti nacinila sramnu trgovinu!” On je tu praksu prodaje oprosta nazvao teoloskom monstruoznoscu. Taj redovnik, dr. Martin Luther 31. listopada 1517.g. prikucao je svojih cuvenih 95 Teza na vrata crkve u Wittenbergu i tako se usprotivio onome pred kojim su drhtale i okrunjene glave – rimskom papi. Bio je to sudbonosan dan za krscanstvo.

Papa Leon X. dao je nadbiskupu grada Meinza dozvolu (1517.g.) da prodaje indulgencije i tako namiri svoje dugove, sto je tada u Njemackoj bila uobicajena praksa. Dominikanski fratar J. Tetzel koji je bio ujedno i papin delegat, trgovao je indulgencijama u okolici Wittenberga. Rezultat Lutherovog gadjenja nad tom praksom izazvao je konacno ono sto je bila

*****

11. Poglavlje

CRKVA POLAŽE PRAVO VLASNIŠTVA NAD AMERIKAMA

Papa Aleksandar VI. (1492-1503) Sluga Slugu Bozjih, kao vikar ili namjesnik prijestolja sv.Petra bio je ne samo nasljednik autoriteta svih svojih prethodnika, nego i njihovih dekreta, tvrdnji i dogmi utemeljenih na zlokobnoj Konstantinovoj Darovnici, koja je bila izvoriste svih papinskih zahtjeva za teritorijalnim suverenitetom. I morala je biti izvrsavana i sprovodjena onako, kako su ju tumacili njezini glavni cuvari – rimski pape. I tako je to islo stoljecima. Najznacajnije rijeci iz Darovnice koje se odnose na teritorije su one ranije vec citirane, a koje nalazimo u zadnjem clanku, i glase: "Konstantin daje suverenitet nad Rimom….Italijom.. i nad Zapadnim Regijama papi Silvestru i njegovim nasljednicima”. Ravnajuci se po ovom nacelu, papa Hadrijan IV. dao je Irsku engleskom kralju 1155.g. Najmocniji srednjovjekovni pape Bonifacije VIII. i Grgur IX. uzdigli su papinsku vlast iznad kraljevske i carske postavivsi tako glavne temelje Crkve, a to je vrhovna duhovna i svjetovna vlast – "Vrhovni svecenik ili Pontifex Maximus (papa) pravom datim od Boga ima puninu vlasti nad cijelim svijetom”. U skladu s tim Grgur je izjavio da je "poznato je da je Konstantin smatrao, da onaj kojemu je Bog povjerio brigu o nebeskim stvarima treba takodjer vladati i zemaljskim stvarima i zato je zelio da Kristov namjesnik ima takodjer kraljevstvo i na Zemlji.” Do otkrica Amerike Zapadni Regioni su obuhvacali Evropu. Nakon otkrica Novog svijeta oni su se prosirili na sve otkrivene i jos neotkrivene otoke i kopna. Sukladno tomu pape su trazili, ni manje ni vise, nego apsolutno vlasnistvo nad Amerikama. Dakle, polaganje prava nad Amerikama izronilo je nakon sto je Kolumbo vec stavio nogu na novo tlo. Vladajuci papa cim je saznao za otkrica, pozurio je da podijeli Novi Svijet na temelju svog "legalnog prava” posto je to temeljem Darovnice ionako sve bilo njegovo vlasnistvo. No bez pisanog dokumenta to ne bi islo, pa je aktualni papa Aleksandar VI. godinu dana nakon otkrica Novog Svijeta 1943. izdao slavnu "Bulu Kastilji o Novom Svijetu”. Aleksandar je napisao taj dokument, koliko da u jasnim izrazima potvrdi papinsko vlasnistvo nad tim teritorijima, toliko da sprijeci Spanjolsku i Portugal da zauzmu nove zemlje bez prethodne dozvole njihovog gospodara i vlasnika – pape. U ovom slucaju Aleksandar je djelovao ne samo kao papa, nego i kao spanjolski papa. On je zelio da njegova Spanjolska dobije sve, ili sto god je vise moguce. Zato je odredio da Amerika pripada spanjolskoj kruni i da nitko drugi ne moze dobiti nijedan dio tog teritorija bez dozvole zakonitog gospodara pape. Spanjolskojn pripadaju osim novootkrivenih zemalja i one jos neotkrivene. Ovaj papin dokument neobicno je vazan i zanimljiv, pa zasluzuje da ga bolje upoznamo. Engleska verzija potjece iz originala, a objavljena je 1577. Moze se naci u Hakluytus Posthumus, London 1625. "Papina Bula Kastilji o Novom Svijetu” Aleksandar Biskup, Sluga Slugu Bozjih nasem najvoljenijem sinu u Kristu kralju Ferdinandu, i nasoj dragoj kceri u Kristu Izabeli, kraljici Kastilje, Legiona Aragona, Sicilije i Granade, najplemenitijima princevima, pozdrav i Apostolski blagoslov.

Mi smo istinito obavijesteni da buduci ste vi odredili da trazite i nadjete izvjesne otoke i cvrsto kopno, daleke i nepoznate koje jos nitko dosada nije nasao, sa namjerom da privedete stanovnike… u nasu katolicku vjeru….. Ova zadnja fraza, …. "dovesti – privesti domoroce u katolicku vjeru”…. baca najjasnije svijetlo na temeljnu motivaciju ove papine poduzimljivosti. Svi ostali faktori ma koliko bili vazni, Spanjolska kraljica shvatila je to najozbiljnije. Bila je vrlo pobozna osoba, stovise, bila je fanatik i vjerovala je apsolutno u sve dogme i misiju Crkve. Bila je pod utjecajem, ili bolje receno pod vlascu svog ispovjednika, covjeka koji je bez sumnje odgovoran za mnoge njezine odluke. Pa tako i za prvu odbijenu Kolumbovu molbu za pomoc, ali i one koja je omogucila lov na heretike koji je rezultirao mucenjima i spaljivanjima pod vodstvom "svete inkvizicije”. Osim kraljicine zelje da sluzi Crkvi, ona je u otkricu novih zemalja vidjela veliku mogucnost da popuni ispraznjene kraljevske riznice, tim vise sto se govorilo o basnoslovnom blagu i bogatstvu tih dalekih zemalja. Prema tome, oba faktora, i religiozni i ekonomski bili su odlucujuci za financiranje Kolumbova putovanja. U svakom slucaju, prilike su bile vrlo povoljne za papino drsko prisvajanje novootkrivenih zemalja. Nakon spomenutog uvoda papa Aleksandar nastavlja: "Vi ste uz velik trud i cijenu izabrali naseg dragog sina Kristofora Kolumba kao najboljeg i najpogodnijeg za takav podvig, i opremili ga ljudstvom i brodovljem i ostalim potrepstinama, da trazi morem gdje dosada nijedan covjek nije plovio, daleke otoke i kopno dosad nepoznate, covjeka koji je marljivo istrazujuci Veliko More i nasao neke otoke gdje zive (kao sto je receno) mnogi narodi u miru, hodaju goli i ne jedu meso…. Mi smo dalje obavijesteni da je gore spomenuti Kristofor Kolumbus podigao i tvrdjavu s oruzjem na jednom od tih otoka.” Nakon ovog, papa govoreci kao gospodar i vlasnik onoga sto su istrazivaci vec otkrili i onoga sto ce tek otkriti u buducnosti, dolazi na ono glavno. Ovo su njegove nezaboravne rijeci: "Mi velikodusno podupiremo ovaj vas hvalevrijedan cilj…. i svojom voljom, ne na vasu molbu niti molbu bilo koje osobe, nego nasom slobodnom pobudom i nesto znanja, i sa puninom Apostolske vlasti, dajemo, darujemo i odredjujemo vama i vasim nasljednicima s v e otoke i kopno vec pronadjene i otkrivene, kao i one koji ce tek biti otkriveni, prema Zapadu i Jugu linijom od Pola Sjevernog do Pola Juznog od Sjevera do Juga. Ukljucuju se u ovu Darovnicu sva pronadjena kopna i otoci prema Indiji i drugdje….udaljeni od gore narecene linije pomaknuto sto Lega (morska milja) prema Zapadu i Jugu od otoka nazvanih Los Azores i Kapo Verde. Dakle svi otoci i kopno od narecene Linije prema Zapadu i Jugu a koji nisu u vlasnistvu bilo kojeg krscanskog princa ili kralja do ove godine 1493. po Utjelovljenju naseg Gospodara Isusa Krista.. Zatim njegova Svetost Papa jos jednom utvrdjuje svoj autoritet ukazujuci na izvor tog autoriteta: "Mi, sa autoritetom od Boga Svemoguceg nama darovanog po Svetom Petru i kao namjesnici Kristovi, dajemo, poklanjamo i odredjujemo vama i vasim nasljednicima kraljevima Kastilje i Legiona, sve otoke i kopna sa njihovim naseljima…. kao i sva prava i ovlasti. Odlucujemo ovom nasom Darovnicom i Uredbom da se od nekrscanskih vladara koji posjeduju gore spomenute otoke i kopno oduzmu njihova prava. Nakon sto je odlucio, odredio, darovao i potvrdio sve spomenuto papa Aleksandar je istaknuo mogucnost i prijetnju izopcenjem svakoga tko bi se usudio nepostovati njegovu odredbu. Jos jednom Aleksandar oznacuje demarkacionu liniju posjedovanja i istrazivanja spomenutih teritorija. I konacno, Aleksandar zakljucuje svoj cin darivanja sa prijetnjom svakome tko bi se usudio prekrsiti njegovu volju: "Nijedan covjek da ne prekrsi, niti da se usudi raditi suprotno ovom Pismu nase

preporuke i zelje, odluke, odredbe, darovnice, opomene, zapovijedi i zabrane. Ako bi se itko drznuo ne postovati ili povrijediti ovo isto, neka zna da ce okusiti srdjbu Svemoguceg Boga i njegovih svetih Apostola Petra i Pavla”. Izdato u Rimu u godini utjelovljenja naseg Gospodara 1493. cetvrti dan mjeseca petog u prvoj godini naseg papovanja. Zbog suparnistva Spanjolske i Portugala, slijedece godine 1494. Ugovor u Tordesillasu pomaknuo je papinu demarkacionu liniju jos dalje na Zapad. To je dovelo do nastanka Brazila, jer je najveci dio uskoro otkrivenog "brazilijanskog pupka” bio ukljucen u portugalski dominion. I tako su papina darovanja katolickim krunama spanjolskoj i portugalskoj bila sasma dovoljna, da 2/3 Novog Svijeta stavi pod duhovnu vlast Rima. Pobozni sinovi Crkve Spanjolci i Portugalci zahvaceni istrazivackom groznicom nastavili su ploviti uzduz i poprijeko Oceana. Stigli su tako i do Indije, Kine, Moluka i Japana. Kada je otkrivena Panamska Prevlaka i nakon njenog prelazenja otkriven Tihi Ocean, jedan svecenik clan ekspedicije usao je u valove drzeci raspelo u rukama i vicuci – "uzimam ovaj ocean u ime Isusa Krista i Njegovog namjesnika na Zemlji rimskog pontifeksa – pape!” Novi Svijet je tako postao apsolutno vlasnistvo papa, od sjevera do juga, od istocnih do zapadnih obala, i tako je dodan onom Starom Svijetu koji je vec dugo bio pod trostrukom krunom rimskog cezara i svecenickog poglavara.

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz