Friday
2018-10-19
0:57 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Je li Biblija sišla s neba? »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 37

Statistics

Total online: 2
Guests: 2
Users: 0

Login form

Je li Biblija sišla s neba?

Mnogi će vam zakucati na vrata zaklinjući se da će vam samo oni znati protumačiti Bibliju. A kad im odgovorite da je vaše tumačenje kao katolika mjerodavnije, jer su Novi zavjet napisali katolici, proglasit će vas ludim. Riječ je očito o ljudima koji žive u uvjerenju da je Biblija sišla s neba, poslije čega su je katolici preveli na latinski, kako je nitko ne bi razumio, pa je onda još i skrivali od naroda budno motreći da mu ne dođe u ruke, a kad ju je netko napokon preveo na narodni jezik, onda je papa zabranio da se takva Biblija čita.

Ako ništa drugo, svom ćemo nenadanom gostu morati priznati da ima mašte. Nevolja je samo što u vječni život ne vodi mašta, nego istina.Pođimo najprije od činjenice da je od Isusove smrti pa do prvog novozavjetnog teksta proteklo najmanje deset godina. Između 45. i 300. n.e. pojavili su se mnogi tekstovi, koje možemo generalno podijeliti na autentične, sporne i lažne. U prvu skupinu ubrajamo 4 evanđelja, 13 Pavlovih poslanica i Djela apostolska (ukupno 18 tekstova). Prvi su se spisi čitali po svim mjesnim crkvama, drugi, sporni, samo u nekima, jer su ih ostale crkve smatrale lažnim, dok trećim, lažnim tekstovima, u crkvi nije ni bilo mjesta.

U drugom su stoljeću nastale razne klasifikacije spomenutih tekstova, iz prve i druge grupe, međutim je gotovo svaka mjesna crkva imala neku svoju i drugačiju klasifikaciju. U trećem su stoljeću stoga među crkvenim ocima započele rasprave o autentičnosti tih spisa, odnosno o njihovu božanskom nadahnuću, da bi napokon papa Damaz I. 382. godine u Rimu sazvao sabor na kojemu je napokon proglašen kanon Svetog pisma. Pritom su u kanon ušli i neki (ali samo neki) spisi i iz druge, sporne skupine, da bi on napokon obuhvatio 27 novozavjetnih spisa, redom napisanih između 45. i 100. godine.

Prve je pak tekstove Starog zavjeta napisao Mojsije otprilike 1500 godina prije Krista. Kad je napisan i posljednji, nije nam poznato (iako se jedna teorija zalaže za 430. pr. Kr.), ali je svakako nedvojbeno da je bar sto godina stariji od Kristova rođenja. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da je Stari zavjet postojao u dvije varijante, palestinskoj i helenističkoj – palestinska je imala manji broj knjiga, dok su apostoli uglavnom čitali i citirali helenističku Septuagintu – što nam govori da ni o knjigama Starog zavjeta mišljenje nije bilo jedinstveno. No i to se napokon riješilo na već spomenutom Rimskom saboru kad je papa Damaz I. sve knjige (njih 46 na broju) iz helenističke verzije proglasio od Boga nadahnutim i uvrstio ih u kanon Svetog pisma. Tako je napokon nastala Biblija.

Iz svega je toga više nego jasno da je Katolička crkva postojala još daleko prije Biblije, te da ju je ona napokon i stvorila, sudeći besprizivno što je riječ Božja, a što ne. Biblija, dakle, nije sišla s neba, već nam ju je dala Katolička crkva.

Stari zavjet je bio sročen na hebrejskom, Novi pak zavjet na grčkom. Kad se kršćanstvo raširilo po Rimskom Carstvu, Biblija je bila prevedena na latinski (tada živ i narodni jezik), i to već oko 150. god. Najpoznatiji je od njezinih latinskih prijevoda takozvana Vulgata, nastala između 382. i 404. godine, iz pera jednog od najvećih umova toga doba, svetog Jeronima, rodom Dalmatinca. Vulgata je s vremenom postala službenim prijevodom Katoličke crkve, priznatim i cijenjenim među svim bibličarima sve do današnjeg dana. Na njoj su se, osim toga, uglavnom temeljili i kasniji prijevodi.

U srednjem vijeku većina ljudi nije znalo čitati, a malobrojni pismeni redovito su znali i latinski, univerzalni jezik zapada i školovanog svijeta. Zbog toga stoljećima i nije bilo prave potrebe da se ona, bar u cjelini, prevede na druge jezike. To, međutim, nije nimalo smetalo njezinu bar djelomičnom prevođenju na druge europske i azijske jezike. Tako su primjerice već u 8. stoljeću neki dijelovi Biblije bili prevedeni na hrvatski, a gotovo da i nije bilo jezika na koji nije bio preveden bar poneki biblijski tekst.

Za prevođenje i prepisivanje Biblije najzaslužniji su bili redovnici. Sve do izuma tiskarskoga stroja, Biblija je bila izvanredno skupa i dostupna tek malobrojnima, jer je izrada jednog primjerka zahtijevala bar godinu dana prepisivačkoga rada. Prva tiskana knjiga koja je ugledala svjetlo dana, 1456. godine u Gutenbergovoj radionici, bila je baš Biblija, poznata i kao Mazarinova Biblija, po kardinalu Mazarinu. Samo od 1456. godine pa do prve protestantske Biblije (1520.) Katolička je crkva tiskala Bibliju u 626 izdanja, od toga 198 na narodnom jeziku. Još prije Lutherova rođenja, Biblija je samo na njemačkom doživjela 9. izdanja, a njegovoj je Bibliji prethodilo čak 27.

Pritom moramo reći i da je pri prevođenju Biblije bilo mnogo manipulacija. Mnoge sekte, da lakše zavedu narod, krivim su prevođenjem prilagođavale Sveto pismo svojoj herezi. Tako su primjerice katari naučavali da postoje dva boga, da je materija nužno zlo, dok su brak i rađanje djece smatrali najvećim zlom, potičući, međutim, bludništvo. Zato je toulouski biskup 1229. zabranio čitanje katarske Biblije, zamjerivši joj mnoge pogreške. Wycliffova je pak Biblija iz 1382. osim pogreškama obilovala i zlobnim komentarima na račun Katoličke crkve.

Poslije izuma tiskarskog stroja nastala je prava poplava loših prijevoda; ljudi su tiskali Biblije samo da se na brzinu obogate (jedan je od prvih bio Tyndale 1525.). U takvim su se Biblijama znale naći na tisuća pogrešaka. Najviše ih je nastajalo zbog brzopletosti. Spomenimo, primjera radi, takozvanu “Octenu Bibliju”, nazvanu zato što je u njoj “prispodoba o vinogradu” postala “prispodobom o octu”; “Bibliju ubojica” jer je umjesto “Ali Isus joj je rekao: Prvo nahrani djecu” stajalo “A Isus joj je rekao: Prvo ubij djecu”; “On i ona Bibliju” koja je u knjizi o Ruti izmiješala osobne zamjenice; “Dijamantna Biblija”, koja je imala preko 6000 pogrešaka i tako dalje, i tako dalje.

Takvi su prijevodi bili prava pogrda Božje riječi, zbog čega je Katolička crkva morala zaštititi dostojanstvo Svetog pisma, pa je zabranila čitanje takvih Biblija. Sva su ta izdanja, uostalom, bila kratkog vijeka. Među njima su, međutim, ipak najopasnija bila ona koja su, zbog širenja vlastitih dogmi, sadržala i namjerno krivo prevedene retke. Jedna je od takvih i danas živa Biblija Jehovinih svjedoka koja vrvi pogreškama, većinom namjernim, učinjenim da bi se zatajilo Isusovo Božanstvo. Protestanti se radi promicanja vlastite doktrine nisu libili Bibliju i osakatiti, izbacivši iz nje čak nekoliko knjiga.

Iz svega je toga bjelodano da Katolička crkva nije nikad bila protivnik Biblije, već naprotiv, vjerni čuvar i autentični prenositelj Božje riječi.

Ivan Poljaković

Calendar
«  October 2018  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2018
    Free website builderuCoz