Tuesday
2024-03-19
3:53 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak XVII »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

The Sabbath at the North Pole

Now test the definite Seventh-day theory in the frozen regions of the north. The day must be kept from sunset to sunset. Lev. 23:32. But in the winter there are months when the sun is not seen there at all, so they have no sunset. And again, in summer there are months when the sun is above the horizon all the time, when there is no sunset. Here the theory breaks down entirely, and the day must be reckoned by artificial means. They can keep one-seventh of the time, and that is absolutely all that can be done. Seventh-day Adventists have argued that there was no real difficulty here; it was all imaginary. They try to bluff it off with a laugh; but that does not answer the facts. I know that they themselves have got into serious trouble right here. So great was their difficulty, even in northern Sweden and Norway, that in 1886 it was seriously discussed as to whether they must not change and reckon the day not from sunset as now, but from 6 P.M. Mrs. White and son were there and favored the change. I was on a committee of the General Conference to investigate the matter. We decided against the change and it was abandoned. What endless and needless difficulties people get themselves into trying to keep a law which was only designed for the Jews in a limited locality. How contrary to the freedom and simplicity of the gospel!

In reply to all these facts, which cannot be denied, Seventh-day people say: Is not the first day of the week, or Sunday, just as definite a day as the seventh day, or Saturday? Is it not just as difficult to keep Sunday all around the world as it is to keep Saturday? Do you not claim that you should keep the first day in honor of the resurrection? The answer to these questions is not hard to give. The essential idea is that we should devote one day in seven to religious duties. To secure the highest good, all should unite in observing the same day. From the days of the apostles the Christian church has, with one consent, observed the day on which Jesus rose from the dead, the first day of the week, or Sunday. But it is not claimed that it is absolutely essential that exactly the same minutes and hours, or even the same definite day, must be kept anyway and under all circumstances, whether or no. That would be legalism, and contrary to the very nature and freedom of the gospel. Suppose the Jewish day on which Jesus arose was reckoned from sunset to sunset, as doubtless it was, must we also reckon it that way? As it is found more convenient to reckon the day from midnight to midnight, and as all are united in doing so, it is for the best interests of religion to conform to this custom. If, in traveling around the world, men should mistake their longitude, as in case of Alaska and Pitcairn's Island, and call Saturday Sunday, it is not material. They had better all unite on that than to quarrel over it.

If, in the long period of darkness at the north pole, men should lose the time, and then select some other period than that which exactly corresponds to our Sunday, hour for hour, the difference would not be material. Or, if in locating the day line from which to reckon the beginning of the day, that line had happened to be located 5,000 miles further east or 10,000 further west, it would not have made a particle of difference. And as to whether we now begin the day just where God did in Eden or not, is a matter of no consequence. And whether our brethren in China rest at the same time we do or not, is of little account. And whether the Sabbath of Jupiter and Mars and Neptune, and of heaven itself, comes when ours does or not, is of little interest to us. It will be time enough to settle that matter when we go to live with them. So, while traveling around the earth, east or west, or crossing the day line, whether or not we are able to keep exactly the same time, or even exactly one- seventh part of time to a minute, is of little importance. We do the best we can under the circumstances, and conform to the time as reckoned by those where we go. To "strain at a gnat and swallow a camel," is not a good practice in any cause. But with the strict Sabbatarian all this is entirely different. A certain day, beginning at precisely such a line to a hair, and at such a minute to a second, is holy time. If you don't hit that exact time just right, you might as well keep no day at all! That may do for Judaism, but it certainly is not according to the spirit and freedom of the gospel.

I believe this is a fair statement of the position held by the great body of the intelligent observers of Sunday. It harmonizes exactly with the statement of our Savior, that "the Sabbath was made for man, and not man for the Sabbath." Mark 2:27. Man and his highest good are first; the Sabbath is secondary and subservient to these. Practically, the Sabbatarian exactly reverses this order. The Sabbath is the all-important thing, a rigid, iron rule, unbending and inflexible. Man and his necessities and his good are of little or no account in comparison with the supremely great duty to keep the Sabbath. "Man was made for the Sabbath, and not the Sabbath for man," would much better express their idea of the relative importance of the two. It is well for the people and the world that such pharisaical ideas have found few advocates in the church of Christ.

Lost Time

The how do Sabbatarians know that our Saturday is the exact seventh day from creation down? Says Rev. J.H. Potts, D.D., editor of the Michigan (Methodist) Christian Advocate: "That in selecting the Jewish Sabbath day, Moses selected the regular successive seventh day of human time from Adam down cannot be proved by any authority, human or divine." The Lord's Day our Sabbath, page 12. This is endorsed by Bishop Harris and several other eminent divines. So Rev. Geo. Elliott, in his "Abiding Sabbath," says: "There is no possible means of fixing the day of the original Sabbath." So say all unbiased writers.

During the long period before the flood; during the patriarchal age when they had no records; during their slavery in Egypt when even traditional knowledge was largely lost; during the anarchy under the judges, and all down the ages since, are they sure that no mistake has been made, not even of one day? Of course they are not. The only possible way they can tell is by human tradition. In answer to my inquiry upon the point, Rabbi Isaac M. Wise, Cincinnati, O., the most learned Jew of the land, wrote me: "The Jewish Sabbath is, in point of the particular time, a matter of tradition." So after all, their Sabbath-keeping rests upon tradition of men, the very thing Adventists condemn.

But it is said that if the day had been lost, God knew which it was and would have pointed it out at the giving of the manna. Or if it had been lost before Christ's time, he would have known it and would have corrected them. But this assumes the very thing to be proved, viz.: that God cares as much about special hours and minutes as they do. This they can not prove. Evidently from the slight importance which he attached to keeping the Jewish Sabbath Jesus would have kept any day which he found observed by the nation.

---------------------------------------------

Subota na Severnom polu

Sada testirajmo definitivno teoriju sedmog dana u zamrznutim regijama na severu. Dan mora biti od zalaska sunca do zalaska sunca. Lev. 23:32. No, u zimi postoje meseci kada se sunce ne vidi uopšte, tako da oni nemaju zalazak sunca. A opet, u leto postoje meseci kada je sunce iznad horizonta sve vreme, kada ne postoji zalazak sunca. Ovde se teorija razgrađuje u potpunosti, a dan mora biti računat veštačkim sredstvima. Oni mogu držati jednu sedminu vremena, i da je to apsolutno sve što se može učiniti. Adventisti su tvrdili da ne postoji stvarna poteškoća ovde; da je to sve bila uobrazilja. Oni pokušavaju da to izblefiraju sa osmehom, ali to ne odgovara činjenicama. Znam da su oni sami upali u ozbiljne nevolje upravo ovde.
Toliko su velike bile njihove poteškoće, čak i u severnoj Švedskoj i Norveškoj, da se 1886. ozbiljno raspravljalo o tome ne smeju li menjati i računati dan ne od zalaska sunca kao sada, nego od 18 popodne. Gospođa White i sin bili su tamo i bili su za promenu. Bio sam u odboru Generalne konferencije da istraži slučaj. Odlučili smo protiv promene i od nje se odustalo. Kakve beskrajne i nepotrebno poteškoće ljudi sami sebi dodaju pokušavajući držati zakon koji je osmišljen samo za Jevreje u ograničenom lokalitetu. Kako suprotno slobodi i jednostavnosti evanđelja!

U odgovoru na sve te činjenice, koje se ne mogu poreći, ljudi sedmog dana kažu: Zar nije prvi dan sedmice, ili nedelje, baš definisan jednim danom sedmim danom, ili subotom? Zar nije upravo teško držati nedelju diljem sveta kao što je to držati subotu? Zar ne tvrdite da bi trebalo držati prvi dan u čast vaskrsenja? Odgovor na ova pitanja nije teško dati. Bitna je ideja da bismo trebali posvetiti jedan dan u sedam verskim dužnostima. Da bi se osiguralo najviše dobro, svi bi se trebali ujediniti u pridržavanju istog dana. Iz dana apostola hrišćanska crkva je, sa jednoglasnošću, održavala dan na koji je Isus vaskrsao od mrtvih, prvi dan u sedmici, ili nedelju. Ali se ne potvrđuje da je to apsolutno neophodna da tačno iste minute i sate, ili čak isti dan definitivno, mora biti držan u svakom slučaju i pod svim okolnostima, da li ili ne. To bi bio legalizam, i suprotno prirodi i slobodi evanđelja. Pretpostavimo jevrejski dan na koji je Isus ustao da je računat od zalaska sunca do zalaska sunca, kao što je nesumljivo bilo, moramo li takođe računati na taj način? Kao što je nađeno da je više prikladno računati dan od ponoći do ponoći, a kako su svi ujedinjeni u tome, to je u najboljem interesu religije da se povinuje ovom običaju. Ako, na putovanjima diljem sveta, ljudi bi zameniti svoje dužine, kao u slučaju Aljaske i na ostrvu Pitkern, a nazivali subotu nedeljom, to nije materijal. Imali su bolje da se svi ujedine na to nego da se svađatu nad tim.

Ako, u dugom razdoblju tame na severnom polu, ljudi bi trebali izgubiti vreme, a zatim odabrati neko drugo razdoblje od one koja tačno odgovara našoj nedelji, sat za sat, razlika ne bi bila materijalna. Ili, ako u lociranju granice dana iz koje računamo početak dana, ta granica se desila da se nalazi 5.000 km istočnije ili 10.000 dalje na zapad, to ne bi napravilo česticu razlike. I da li mi sada počinjemo dan upravo gde je Bog učinio u Edenu ili ne, je stvar bez posledica. A hoće li naša braća u Kini odmarati u isto vreme kada mi ili ne, se malo računa. I da li subota Jupitera i Marsa i Neptuna, i neba samog, dolazi kada naša ili ne, je od malog interesa za nas. To će biti dovoljno vremena da se podmiri taj predmet kad budemo išli da živimo s njima. Dakle, dok putujući oko Zemlje, istočno ili zapadno, ili prelazeći granicu dana, da li ili nismo u mogućnosti držati tačno u isto vreme, ili čak tačnu jednu sedminu dela vremena na minutu, je od male važnosti. Mi radimo najbolje što možemo u danim okolnostima, a u skladu s vremenom, kada računamo od strane onih gde idemo. Da "oceđujemo komarca, a gutamo kamilu," nije dobra praksa u svakom slučaju. Ali sa strogim Sabatarianima sve je to potpuno drugačije. Jedan drugi određeni dan, s početkom na upravo takvoj kosoj liniji, i na takvom izračunavanju vremena, je sveto vreme. Ako ne pogodite to tačno vreme da je upravo pravo, možda ne držite nikakav dan uopšte! To može učiniti za Judaizam, ali to sigurno nije u skladu s duhom i slobodom evanđelja.

Verujem da je to fer izjava pozicije koja je podržana od strane velike grupe ljudi inteligentnim posmatranjem nedelje. To se tačno usklađuje s tvrdnjom našeg Spasitelja, da je "subota stvorena radi čoveka, a ne čovek radi subote." Mark 2:27. Čovek i njegovo najviše dobro su na prvom mestu, subota je sekundarna i podređena njima. Praktično, Sabatarian tačno obrće ovaj red. Subota je najvažnija stvar, nešto kruto, gvozdeno pravilo, nepopustljiva i nesavitljiva. Čovek i njegove potrebe i njegovo dobro se malo ili nimalo računaju u poređenju s izuzetno velikom dužnošću držanja subote. "Čovek je napravljen za subotu, a ne subota za čoveka", puno bi bio bolji izraz njihove ideje o relativnoj važnosti oba. To je dobro za ljude i svet koji su takve farisejske ideje pronašli među nekoliko zagovornika u crkvi Hrista.

Izgubljeno vreme

Kako Subotari znaju da je naša subota tačno sedmi dan od stvaranja? Kaže vlč J.H. Potts, DD, urednik Michigan (metodist) Hrišćanski Zaštitnik: "Da je u odabiru Jevrejske Subote, Mojsije odabrao redovni sukcesivni sedmi dan ljudskog vremena od Adama uzduž ne može se dokazati bilo kojim autoritetom, ljudskim ili božanskim" Dan Gospodnji naša subota, 12. stranica. To je odobrio biskup Harris i nekoliko drugih uglednih bogoslova. Tako, vlč Geo. Elliott, u svom "Trajna subota", kaže: "Nema više mogućeg sredstva utvrđivanja dana izvorne subote."
Tako kažu svi nepristrasni pisci.

Tokom dugog razdoblja pre potopa; tokom patrijarhalnog doba kad nisu imali nikakvih zapisa; tokom svog ropstva u Egiptu kada je čak i tradicionalno znanje uglavnom izgubljeno; tokom anarhije pod sudijama, i sve dolje otada u vekove, oni su sigurno napravili grešku, čak ne od jednog dana? Naravno, oni nisu. Jedini mogući način koji oni mogu reći je ljudska tradicija. U odgovoru na moj upit po tački, rabin Isaac M. Wise, Cincinnati, O., najučeniji Jevrej zemlje, mi je napisao: "Jevrejska subota je, u trenutku određenog vremena, stvar tradicije." Dakle, nakon svega, njihov Shabbath - svetkovanje počiva na tradiciji ljudi, upravo adventisti tu stvar osuđuju.

No, kaže se da ako je dan bio izgubljen, Bog je znao koji je bio i istaknuo ga je kod davanja mane. Ili, ako je ona bila izgubljena pre Hristova vremena, on bi to i znao i ispravio bi. Ali to pretpostavlja upravo ono što se može dokazati, viz.: Da se Bog brine mnogo o posebnim satima i minutama kao i oni. To se ne može dokazati. Očito iz blage važnosti koju je pridavao
držanju Jevrejske Subote Isus bi držao bilo koji dan koji je našao da se proslavlja od strane naroda.

----------------------------

================

Dodatak

 

Међународна датумска граница

Из Википедије, слободне енциклопедије
 
 
Међународна датумска граница на 180. меридијану

Међународна датумска граница је замишљена линија на земљи, супротно од Гриничког меридијана која мења датум када се пређе. Подудара се отприлике са 180. меридијаном, са неколико скретања да би се заобишле групе острва. Ова граница дели временске зоне УТЦ+12 и УТЦ-12 и пролази кроз ненасељена подручја Тихог океана.

Први проблем с датумском границом се појавио када је Магелан путовао око Земље. Како је његова екипа пловила по морима, чували су детаљне податке о датуму. Људи на копну су упорно тврдили да је био други дан него што је Магелан мислио. Иако је данас лако разумљив, овај феномен је узбудио много људи, и то чак толико да је специјална делегација била послана папи да му објасни ову занимљивост.

Види још

 

--------------------------------------

Sta su vremenske zone i kada se po njima pocelo racunati vreme?

1884 odlučeno je da se uspostavi jedinstveni sistem meridijana koji će važiti u celom svetu. Za nulti meridijan ( Zero Longitude ) usvojen je onaj koji prolazi kroz Griničku opservatoriju. Zemljina kugla je podeljena sa 24 standardna meridijana (po 12 istočno i zapadno od Griniča). Za univerzalni dan usvojen je srednji sunčani dan koji počinje u ponoć po Griniču i traje 24 sata. Time je uspostavljeno standardno vreme - Greenwich Mean Time (GMT) i Grinič je, kako to Englezi (neskromno) naglasavaju, postao mesto gde počinje prostor i vreme.


 

Svet je zatim podeljen na 24 časovne zone čijim sredinama prolaze standardni meridijani. Urađene su i izvesne korekcije kako bi neke države ostale u istoj časovnoj zoni. U odnosu na GMT, zapadna područja imaju negativni ofset (istočna obala SAD je u zoni GMT-5) a istočna pozitivni (Srbija - GMT+1). Datumska granica prolazi 180. meridijanom, kroz Tihi okean...

-------------------------------------

180. меридијан

Из Википедије, слободне енциклопедије
 
 
Међународна датумска граница на 180. меридијану

Стоосамдесети меридијан је линија географске дужине тачно насупрот Гриничког меридијана. Овај меридијан служи као западна граница западне полулопте и источна граница источне полулопте. Служи као основа за Међународну датумску границу јер углавном пролази кроз отворене воде Тихог океана. Међутим, ипак пролази кроз следеће земље:

---------------------------------

Međunarodna datumska granica (eng. International Date Line - IDL) je zamišljena linija na površini zemlje, koja se prostire od severnog do južnog pola suprotno od Griničkog meridijana koja nadoknadi datum kada je pređeš. Podudara se otprilike uz 180° geografske dužine, s nekoliko izuzetaka gde ova zamišljena granica skreće da bi zaobišla pojedine grupe ostrva. Ova granica deli vremenske zone UTC+12 i UTC-12.

 

Географска дужина, или лонгитуда (лат. longitudo = дужина), или Меридијан, је угловно или лучно растојање одређене тачке на Земљиној површини од почетног меридијана. Споразумно је усвојено да се за почетни меридијан рачуна Гринич, који пролази кроз Лондон у Великој Британији. Сходно томе разликујемо источну географску дужину која се пружа од Гринича на исток до 180° и западну географску дужину која се простире од Гринича на запад све до 180°. Обично се дужина обележева грчким словом „ламбда" (λ) и изражава се у степенима, минутима и секундама. Сви меридијани су полукружнице исте дужине које се пружају од Северног ка Јужном полу, на дужини од 20.014 километара.

На географској карти број уцртаних меридијани зависи од размера карте, а њихов значај се огледа и у одређивању временских зона на Земљи. Најзападнија копнена површина је острво Ату у близини Аљаске на 172°54‘ згд, а најисточнија је Каролинско острво у Пацифику на 150°12‘ игд.
 

Geografska širina je udaljenost nekog mjesta od ekvatora prema sjevernom i južnom geografskom polu. Označava se grčkim slovom phi (\phi\,\!). Prema tome na kojoj se Zemljinoj polulopti (hemisferi) nalazi može biti:

  • Sjeverna geografska širina
  • Južna geografska širina

Geografska širina se mjeri na svaki uglovni stepen od 0 do 90 krečući se od ekvatora prema polovima. Geografska širina na ekvatoru je 0°, a na polovima je geografska širina 90°. Na geografskoj karti se predstavlja horizontalnim linijama zvanim paralelama.Polovi su tačke koje se ne rotiraju. Svaka zemljina polovina ima po 89 paralela, što sa ekvatorom ukupno čini 179.

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

------------------------------------------

Datumska granica

Zamišljena crta koja uglavnom sledi 180. podnevnik; pri njenom se prelasku, prema međunarodnom dogovoru, menja nadnevak. Idući od istoka prema zapadu, pri prelasku datumske granice dodaje se (preskače) jedan dan. Obrnuto, pri prelasku od zapada prema istoku jedan se dan oduzima (ponavlja).

Izvor: Curić, Z. i Curić, B. (1999) Školski geografski leksikon, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

------------------------------------

Datumska granica je stvorena međunarodnim dogovorom iz 1884, kad je duž meridijana na 180 stepeni povučena imaginarna linija koja je tu i tamo krivudala kako bi zadovoljila potrebe i želje ostrvskih zemalja preko kojih je prelazila. Kad se linija pređe sa zapada na istok putnik gubi jedan dan, a ukoliko se kreće na istok dobija jedan. Vidi vise ovde: http://www.mikro.rs/main/index.php?q=vest&ID=15871&kr=datumska%20granica

------------------------------------

Međunarodna datumska granica i dan počinka

Međunarodna datumska granica zadaje muke onima koji vjeruju da se sedmični dan počinka mora držati u isto vreme u celom svetu. Datumska granica je zamišljena linija koja se većim delom proteže kroz Tihi ocean i uglavnom prati 180. meridijan. Države sa zapadne strane datumske granice jedan su dan ispred onih s istočne strane.
Na primjer kad je na Fidžiju i Tongi nedjelja, na Samoi i Niueu je subota. Dakle ako netko tko živi na Fidžiju drži subotu kao dan počinka, njegovi suvernici na Samoi, koja je udaljena otprilike 1 140 kilometara, u to vrijeme rade jer je onde petak.
Adventisti sedmog dana na Tongi drže nedjelju kao dan počinka zato što žele imati dan počinka u isto vreme kad i njihovi suvernici na Samoi, koja je udaljena nešto više od 850 kilometara. No adventisti sedmog dana koji žive na Fidžiju, udaljenom od Tonge nešto manje od 800 kilometara, u to vreme ne počivaju jer je onde nedelja, a oni drže dan počinka subotom. Izvor: http://serbianforum.org/religija/131946-adventisti-51.html

-----------------------------------------------------

Prelaženje zamišljene granice

ČOVJEK ODAVNO SANJA O PUTOVANJU kroz vreme kako bi ponovno proživeo događaje iz prošlosti ili vidio što mu donosi budućnost. No biste li se iznenadili kad biste čuli da ljudi svakodnevno na neki način putuju kroz vreme? Uzmimo za primer poslovnog čovjeka iz Tokia koji avionom putuje na sastanak u New York. Ako avion poleti u podne i potom bez zaustavljanja preleti gotovo pola sveta, sleteće u New Yorku tog istog jutra, naizgled ranije nego što je krenuo na put.

Je li zaista moguće krenuti na dugi put i stići na odredište pre nego što ste krenuli? To je zapravo nemoguće. No gradovi koji su međusobno veoma udaljeni nalaze se u različitim vremenskim zonama. Ustvari, prelazak međunarodne datumske granice, nevidljive linije na zemaljskoj kugli, znači prelazak dogovorene linije koja deli dva kalendarska dana. To vas može itekako zbuniti! To je kao da u tren oka dobijete ili izgubite jedan dan, ovisno o tome u kojem smeru putujete.

Pretpostavimo da se biznismen vraća u Tokio i poleće iz New Yorka u utorak kasno uvečer. Kad nekih 14 sati kasnije izađe iz aviona, u Japanu će već biti četvrtak. Kako li je neobično izgubiti čitav dan! Prisećajući se svog prvog prelaska međunarodne datumske granice, jedna je žena koja već godinama tako putuje priznala: ”Nisam mogla shvatiti kamo je nestao taj dan. To me jako zbunjivalo."

Budući da ta datumska granica može zbuniti putnike, neki se možda pitaju zašto je uopće izmišljena.

Otkriće moreplovaca

Koliko je potrebno imati datumsku granicu postaje nam jasno ako se vratimo u davnu 1522, kad je Ferdinand Magellan sa svojom posadom prvi put oplovio Zemlju. Nakon tri godine provedene na moru moreplovci su u nedjelju 7. rujna doplovili u Španjolsku. Međutim, prema njihovom brodskom dnevniku, datum je bio subota 6. rujna. Otkud ta razlika? Moreplovci su na putu oko sveta plovili prema zapadu, tako da su videli jedan izlazak sunca manje nego ljudi u Španjolskoj.

Pisac Žil Vern iskoristio je suprotni fenomen kako bi postigao neočekivani obrat radnje u svom romanu Put oko sveta za 80 dana. Da bi dobio veliku svotu novca, glavni lik iz tog romana morao je proputovati Zemlju za 80 dana. Na kraju te avanture bio je razočaran jer je stigao kući samo jedan dan prekasno da bi dobio veliku nagradu — barem je njemu tako izgledalo. A onda se zapanjio otkrivši da je zapravo stigao na vreme. Kao što se u knjizi objašnjava, ”Phileas Fogg uštedio je na svom putovanju jedan dan a da to nije ni osetio, i to samo zato jer je putovao oko sveta prema istoku".

Premda izgleda da je zahvaljujući međunarodnoj datumskoj granici priča Žila Verna dobila sretan završetak, datumska granica zapravo još nije bila utvrđena 1873, kad je taj čuveni roman objavljen. U to su vreme kapetani brodova na svojim kalendarima rutinski dodavali ili oduzimali jedan dan svaki put kad bi prešli Tihi ocean, no na kartama još nisu imali ucrtanu današnju datumsku granicu. To je bilo pre nego što je usvojena podela zemaljske kugle na vremenske zone. Tako je u vreme kad je Aljaska pripadala Rusiji tamošnje stanovništvo imalo isto kalendarsko vreme kao i stanovništvo Moskve. No kad su 1867. tu teritoriju kupile Sjedinjene Države, Aljaska je prihvatila kalendarsko vreme Sjedinjenih Država.

Istorijske promene

Godine 1884, usred te opšte zbrke u računanju vremena, predstavnici 25 zemalja sastali su se u Washingtonu na Međunarodnoj meridijanskoj konferenciji. Na njoj je usvojena podela Zemlje na 24 vremenske zone te je dogovoreno gde će biti nulti meridijan — na zemljopisnoj dužini koja prolazi kroz Greenwich (Engleska). Taj je meridijan postao polazišna točka za utvrđivanje pozicija na zemaljskoj kugli, računajući udaljenost prema istoku ili prema zapadu.

Bilo je logično da se za međunarodnu datumsku granicu izabere meridijan koji se nalazi tačno na suprotnoj strani sveta od Greenwicha — 12 vremenskih zona istočnije ili zapadnije od njega. Premda na konferenciji 1884. to nije bilo službeno dogovoreno, meridijan 180° prihvaćen je kao najpogodniji jer omogućava da datumska granica ne prelazi preko nekog od kontinenata. Možete li zamisliti kakva bi zbrka vladala u vašoj zemlji kad bi u jednom njenom delu bila nedelja, a u drugom ponedjeljak?

Ako pogledate zemljopisnu kartu sveta ili globus, videt ćete da se meridijan 180° nalazi zapadno od Havaja. Odmah ćete zapaziti da međunarodna datumska granica ne sledi tačno liniju meridijana. Ta granica prolazi Tihim okeanom u cik-cak liniji kako bi se u potpunosti izbeglo kopno. Osim toga, budući da je datumska granica utvrđena na temelju opšteg dogovora, a ne nekog formalnog međunarodnog ugovora, može se promeniti na zahtev bilo koje zemlje. Tako je, na primer, 1995. država Kiribati objavila da će međunarodna datumska granica, koja prelazi preko tog niza otoka, biti pomaknuta kako bi se i njen najistočniji otok našao na istoj strani datumske granice kao i ostatak zemlje. Stoga novije zemljopisne karte prikazuju sve otoke Kiribatija na istoj strani datumske granice. Zahvaljujući tome sva ostrva imaju isto kalendarsko vreme.

Praktična primena

Da biste razumeli zašto se prelaskom datumske granice gubi ili dobija jedan dan, zamislite da plovite oko sveta. Uzmimo da putujete na istok. Možda toga niste ni svesni, no prelaskom svake vremenske zone dobijate po jedan sat. Do kraja tog svog puta oko sveta preći ćete 24 vremenske zone. Kad ne bi bilo međunarodne datumske granice, stigli biste dan pre nego što bi pokazivalo lokalno vreme. Međunarodna datumska granica ispravlja tu razliku. To je pomalo zbunjujuće, zar ne? Nije ni čudo da su Magelan i njegova posada te zamišljeni lik Phileas Fogg pogrešno izračunali datum završetka svog putovanja oko sveta!

Oni koji su već prelazili datumsku granicu znaju kakva vam je zbrka u glavi kad odednom izgubite ili dobijete jedan dan. No putovanje svetom stvaralo bi još veću zbrku kad ne bi bilo međunarodne datumske granice.

-----------------------------------------------------

1884. usvojen je na međunarodnom nivou meridijan koji prolazi kroz Kraljevsku opservatoriju u Griniču kao osnova za računanje svetskog vremena. Tako je uspostavljeno Griničko srednje vreme (GMT). Prema ranijoj tradiciji, novi solarni dan započinjao je ne u ponoć već u podne. Tek 1925. to je promenjeno.

 
 
 

Grinički meridijan se uzima za „nulti meridijan", odnosno meridijan koji se definiše kao 0° geografske dužine. On prolazi kroz Griničku opservatoriju, u istoimenom mestu kod Londona. Najdalji meridijan od Griničkog (180°) predstavlja granicu između istočne i zapadne Zemljine hemisfere.

Za razliku od Zemljinih paralela koje su određene osom rotacije Zemlje, izbor griničkog meridijana je usvojena konvencija. Tokom istorije korišćene su razne konvencije o početnom meridijanu. Grinički meridijan je usvojen kao međunarodni standard oktobra 1884. na međunarodnoj konferenciji u Vašingtonu.

-----------------------------------------------------

Iako neki biblijski stihovi spominju da je potrebno držati sedmični dan počinka, važno je utvrditi kad su te reči bile izrečene.

4026. pr. n. e. PRE MOJSIJEVOG VREMENA
STVOREN ADAM Zakon o danu počinka nije postojao
pre vremena u kojem su živeli
Mojsije i Izraelci (5. Mojsijeva
5:1-3, 12-14).

1513. pr. n. e. BOŽJI ZAKON DAN IZRAELU
IZRAELCI DOBILI ZAKON Zakon o danu počinka nije dobio
nijedan drugi narod (Psalam 147:19,
20). Taj je zakon bio "znak” između
Jehove i sinova Izraelovih
(2. Mojsijeva 31:16, 17).
Sedmični dan počinka bio je samo jedan
od mnogih dana počinka koje su Izraelci trebali držati (3. Mojsijeva
16:29-31; 23:4-8; 25:4, 11;
4. Mojsijeva 28:26).

33. KRISTOV ZAKON
UKINUT ZAKON DAN IZRAELCIMA Kad su 49. godine apostoli i
starešine u Jerusalimu razmatrali šta
Bog zahteva od hrišćana, nisu rekli
da je potrebno držati sedmični dan
počinka (Djela apostolska 15:28, 29).
Apostol Pavle bio je zabrinut za
hrišćane koji su pridavali veliku
važnost obelžavanju određenih dana
(Galaćanima 4:9-11).

-----------------------------------------------------

Izmedu Sibira i Aljaske postoji jedno naseljeno ostrvo koje pripada Rusiji. To je ostrvo udaljeno negde 15 km od kopna tj. od jednog malog gradića na Aljasci. Između tog ostrva i Aljaske prolazi zamišljena datumska granica koja deli vremenske zone, a to znači da ako je u naselju na ovom ostrvu subota (npr. 9 sati pre podne) u gradiću na Aljasci (15 km od ostrva) je nedelja (9 sati pre podne). Znači vremenska razlika od 24 sata. Kada je prava subota na ovom ostrvcetu, jer da je to ostrvo kojim slučajem pripalo Aljasci, tada bi na njemu bila nedelja a ne subota, jer bi se datumska granica prebacila istočno od ostrva? Pitanje je koja je prava subota na tom ostrvu, ona s Aljaske ili sa Sibira, jer zalazak sunca je u isto vreme, ali jednima za početak subote, a drugima za početak nedelje? Nije li datumska granica ljudska izmišljotina, ako jeste kako taj problem resiti?

Problem je u datumskoj granici. Taj meridijan nije čak ni ravan, već obilazi nastanjena mesta. Pitanje je koji je pravi dan u tim zonama? Uzeo sam primer ostrva izmedu Aljaske i Sibira. Crta datumske granice obilazi ostrvo sa zapadne strane, jer on pripada Sibiru, kada bi slučajno pripadao Aljasci datumska granica bi prolazila sa istočne strane, a to znači da u isto vreme tu bi bio drugi dan, tj. dok u Sibiru počinje nedelja zalaskom sunca, u isto vreme istim zalaskom sunca na Aljaski počinje subota. To bi značilo još nešto. U koliko bi iz bilo kojeg političkog razloga to naseljeno ostrvce prešlo iz jurizdikcije Sibira u jurizdikciju Aljaske, preselila bi se i datumska granica, a to znači da bi službeno ako je na ostrvu bila nedelja, trebala po novoj jurisdikciji biti subota. Možda izgleda komplikovano, ali ovim primerom (kao i u slučaju polarnih dana i noći gde sunce ne zalazi) sam želeo prikazati da čak određivanje subote kao vremena odvojenog za Boga, nije crno belo pitanje za ljude koji žive na krajnjem severu ili jugu ili pak u vremenskoj zoni datumske granice.

Čitao sam nešto o tome na jednom forumu, i tamo kažu da je jevrejski stav da oni koji su zapadno od Jerusalima, oni pravilno svetkuju subotu jer je počinju nakon što je ona počela u Jerusalimu. Oni koji počinju da je svetkuju pre Jerusalima, su pogrešili.

Dakle verovatno, prema njima, taj nulti meridijan je trebao tako da bude postavljen da subota prvo dođe u Jerusalim, pa onda dalje po celom svetu.

Ja mislim da je zemlja imala sasvim drugačije meridijane i podneblja kada je stvorena... E sad, mi se nekako trebamo u ovom nesavršenom svetu 'ukalupiti' u sve to... Trebamo istaći princip naspram pravila.

''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''

 

 

 

 

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz