Sunday
2018-11-18
4:35 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Veliko mnoštvo - od kada postoji »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 37

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Veliko mnoštvo - od kada postoji

Pojam i izraz ’veliko mnoštvo’ nije se prvi put pojavio u opisu vizije Otkrivenja. Taj pojam se često koristi u evanđeljima tako da ga se moglo kasnije povezati s onim što je Ivan vidio u viziji. U toj viziji Ivan najprije vidi 12 Izraelovih plemena iz kojih se uzimaju 144000 izabranih, a zatim kaže:

"Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u duge bijele haljine s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: 'Spasenje dugujemo Bogu svojemu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu.'" (Ot 7:9,10)

Da li 'veliko mnoštvo' stoji 'pred prijestoljem' na nebu? Istraživači Biblije su ih smatrali drugorazrednom klasom koja će biti na nebu jer se tu koristi grčka riječ 'enṓpion' koja ima značenje biti u nečijoj prisutnosti. U Božjoj prisutnosti se može biti na nebu ali kad je u pitanju čovjek i Bog, onda čovjek ne mora doslovno biti na nebu pred Bogom ili u njegovoj prisutnosti. Npr. Senhedrin je trebao 'pred ('enṓpion') Bogom' ili 'u Božjoj prisutnosti' prosuditi koga bi apostoli trebali više slušati (Dj 4:18). Za Kornelija i njegove ukućane je jedan sluga rekao:

“I sada se svi nalazimo pred ('enṓpion') Bogom da čujemo sve što ti je zapovjedio da kažeš.” (Dj 10:33)

Tako se i za 'dva proroka' koji su na zemlji kaže da u vrijeme svoga prorokovanja “stoje pred ('enṓpion') Gospodarom zemlje“ tj u Božjoj prisutnosti (Ot 11:3,4). Prema tome, 'veliko mnoštvo' može stajati 'pred Bogom' ili 'u Božjoj prisutnosti' a da nisu na nebu zajedno s anđelima, a to potvrđuje sam kontekst u kojem se spominju i druge riječi koje nemaju veze sa nebom nego samo sa zemljom, kao što su 'dan i noć', 'gladovati i žeđati', 'sunce', 'žega'. Stoga treba razumjeti da se u 7. poglavlju vidi najprije zemlja i na zemlji pečaćenje 144000 , te veliko mnoštvo koje stoji 'pred prijestoljem i pred Janjetom', ali se ne kaže da i oni poput anđela stoji oko prijestolja, oko starješina i oko četiri bića (st, 9,10). S druge strane, anđeli stoje oko Božjeg prijestolja, oko starješina i oko četiri bića ali ne piše da stoje i pred Janjetom što samo potvrđuje da je Janje na zemlji i da sjedi na Božjem prijestolju jer će se samo tako pred njim sakupiti svi narodi kako bi se ispunilo proročanstvo:

“Kad Sin čovječji stigne (na zemlju) u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca.“ (Mt 25:31,32)

Kao prvo, Isus sjeda na prijestolje tek kada stigne na zemlju. Kao drugo, ljudi predočeni 'jarcima' neće biti na nebu kad bude odvajanje niti će se na nebu skupiti pred Isusom, tako da će samo 'veliko mnoštvo' imati prednost od tada pa nadalje stajati 'pred prijestoljem i pred Janjetom' a samim tim u Božjoj prisutnosti preko Isusa Krista - Janjeta koji će sjediti na Božjem zemaljskom prijestolju. Stoga za ispravno razumijevanje treba odvojiti sliku velikog mnoštva i sliku anđela iako jedni i drugi stoje pred prijestoljem ali odvojeno jedni od drugih - anđeli na nebu, a veliko mnoštvo na zemlji.

Zanimljivo je da je apostol Ivan pojam ’veliko mnoštvo’ opisao i u svom Evanđelju i to sa sličnim izrazima. Riječ je o onome što je on vidio u stvarnosti, a što je mogao povezati s onim što je kasnije vidio u viziji. Pogledajmo sličnosti te vizije s onim što je Ivan zapisao u svom evanđelju:

"Sutradan je veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan [Pashe], čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, pa je uzelo palmine grane i izašlo mu u susret. I stali su vikati: Spasi [nas], molimo te! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino, kralj Izraelov." (Iv 12:12,13)

Zanimljivo je da se u oba opisa – Otkrivenju Ivanovom i Evanđelju po Ivanu - pojavljuju slijedeći izrazi i slike: 

  • - veliko mnoštvo
  • - palmine grane u rukama
  • - viču jakim glasom
  • - govore o spasenju
  • - stoje pred Isusom (Janjetom)
  • - stoje pred prijestoljem (u Jeruzalemu)

Lako je primijetiti da je ovaj opisani događaj poslužio Bogu da preko vizije koju je dao Ivanu prikaže ‘veliko mnoštvo’ koje će se do kraja ovog starog poretka skupljati kao podanici Božjeg kraljevstva. Ne bi bilo logično u viziji Otkrivenja prikazivati ‘veliko mnoštvo’ kršćana i uspoređivat ih s Isusovim učenicima iz prvog stoljeća za koje Watchtower tvrdi da nisu bili pripadnici 'velikog mnoštva'. Da su oni, koji su tada dočekali Isusa, trebali pripadati samo odabranoj klasi 'neba', vjerojatno bi ovaj događaj iz Ivanovog evanđelja bio iskorišten za viziju Isusovih suvladara. To bi vjerojatno zbunjivalo i samog Ivana. No taj događaj je ipak korišten za opis ‘velikog mnoštva’ koji će tvoriti ‘novo nebo i novu zemlju’. No, upravo su oni koji su radosno dočekali Isusa kad je ulazio u Jeruzalem, poslužili Bogu u opisu onoga što se trebalo odigravati u budućnosti. Zato možemo zaključiti da je Isus, dok je bio na zemlji, oko sebe skupljao Božji narod čiji broj nikad nije bio spominjan kao konačan broj. Oni su pripadali velikom mnoštvu ljudi koje je slijedilo Isusa i svjedočilo o njemu kao Mesiji i spasitelju (Iv 12:17-19). Među tolikim velikim mnoštvom učenika su se nalazili vjerni muževi za koje je Ivan čuo da će biti zapečaćeni kao članovi ‘novog neba’, a koji su kroz cijelu povijest predvodili ljude na putu spasenja. Ovo ‘veliko mnoštvo’ ljudi u Jeruzalemu koji su došli pred Isusa da ga proslave kao kralja, svjedočilo je o njemu kao Mesiji. Iako su oni možda bili malobrojni u odnosu na mnoštva ljudi koji su ga slijedili zbog sebičnih interesa, ipak ih Ivan u svom evanđelju opisuje kao ‘veliko mnoštvo’ kako bi naglasak stavio na ‘velik i neizmjeran broj’ ljudi (usporedi Dj 11:24). Oni su u odnosu na tjelesni Izrael bili malobrojni, ali je od njih do danas ipak poteklo veliko mnoštvo kršćana. 

Nakon što je među svojim učenicima izabrao 12 apostola, Isus je svoju propovjedničku kampanju provodio unutar Izraelske zajednice. Tko je slijedio njega i njegovih 12 apostola nakon što je ljudima propovijedao dobru vijest o kraljevstvu? U Bibliji stoji:

"Zato ga je slijedilo veliko mnoštvo (silan narod) iz Galileje i Dekapolisa i Jeruzalema i Judeje i s druge strane Jordana" (Mt 4:23-25, bi2-C).

Isus je poučavao to ‘veliko mnoštvo’ o Božjem nebeskom kraljevstvu govoreći im: "Sretni su krotki, jer će naslijediti zemlju" (Mt 5:5). Isus, prilikom svoje propovjedničke aktivnosti, nije pravio razliku između onih koji će naslijediti zemlju i onih koji će zastupati njegovu vlast. Svi su bili pozvani da traže i naslijede Božje kraljevstvo na zemlji.

‘Božje kraljevstvo’ je isto što i ‘nebesko kraljevstvo’. Bilo bi pogrešno misliti da jedni ulaze u ‘nebesko kraljevstvo’ na nebu, a drugi u ‘Božje kraljevstvo’ na zemlji. Izraz ‘Božje kraljevstvo’ (kao što smo vidjeli u prethodnom svesku) sadrži misao o kraljevstvu koje je od Boga, odnosno o kraljevstvu koje je samim tim nebesko, a ne zemaljsko ili ljudsko. Zato je Isus ponekad koristio općeniti izraz - ‘kraljevstvo’ (Mt 25:34; Lk 12:32). Kad je ljudima svog vremena govorio da neki od njih neće ući u nebesko kraljevstvo, onda im nije objašnjavao kako u njega neće ući svi pravednici zbog ograničenog broja mjesta, nego da u njega neće ući samo oni koji ne budu ispunjavali određene preduvjete za vječni život (Mt 18:3). Njegovi slušatelji nisu bili zabrinuti koliko će pravednika uspjeti ući u kraljevstvo niti su pitali za broj pripremljenih mjesta, pa je razvidno da su oni ispravnije razumjeli što znači izraz ’nebesko kraljevstvo’, odnosno da im Isus tim izrazom nije utjerivao misao o njihovom odlasku na nebo kao što tvrdi Watchtower. "Ući u nebesko kraljevstvo" nije značilo uči u ‘nebo’ što se može pročitati u njihovim izdanjima. Pogledajmo neke od tih izjava:

“Isus je svojim učenicima rekao: ”Ne boj se, malo stado! jer bi volja Oca vašega dati vam kraljevstvo“ (Luka 12:32). Božje Kraljevstvo je nebesko. Dakle, ovo obećanje znači da pripadnici ’malog stada‘ trebaju biti s Isusom na nebu kao duhovna stvorenja (Ivan 14:2, 3; 1. Petrova 1:3, 4). Kakve li veličanstvene prilike! Povrh toga, Isus je apostolu Ivanu otkrio da će samo 144 000 osoba sačinjavati to ”malo stado“ (Otkrivenje 14:1).“ (Stražarska kula,1.7.1998. str.13)

“Gora Sion predstavlja nebo (Hebrejima 12:22). Isus i njegovih 144 000 suvladara vladaju s neba. To je doista uzvišeni položaj! Budući da su na nebu, imaju bolji uvid u sve što se događa. ’Božje kraljevstvo‘ također se naziva ’nebesko kraljevstvo‘ upravo zbog toga što je nebo njegovo sjedište (Luka 8:10; Matej 13:11).“ (Stražarska kula, 15.7.2006. str.5)

Ovdje se tvrdi da je “Božje kraljevstvo“ naziva “nebesko kraljevstvo“ jer je njegovo sjedište na nebu. To nije sporno. No, da li to znači da je Isus ljude svog vremena pozivao na nebo? Watchtower smatra da sam izraz Božje, odnosno nebesko kraljevstvo “znači da pripadnici ’malog stada‘ trebaju biti s Isusom na nebu“. Gdje će se onda naći ostali pravedni ljudi slični ovcama, ako ne u Božjem tj. nebeskom kraljevstvu? Isus je svoje prve učenike uputio da mole da to kraljevstvo dođe na zemlju, a ne da se mole za svoj odlazak na nebo gdje je njegovo sjedište. Naime, kad to nebesko kraljevstvo dođe na zemlju, ono će i dalje biti Božje ili nebesko jer je njegovo sjedište na nebu s kojeg vlada Bog. No, da li se ono, zbog svog dolaska na zemlju, neće više zvati Božje i nebesko kraljevstvo? Ne, ali će se kao takvo smatrati 'ljudskim kraljevstvom' (vidi Dan 4:17). Prema tome, naslijediti nebesko kraljevstvo ne znači ići na nebo, nego biti sudionik tog kraljevstva.

Watchtower pokušava odvojiti 'ovce' jedne od drugih i svrstati ih u dva tora, pa tvrdi da će mali broj 'ovaca' ući u nebesko kraljevstvo dok će ostali naslijediti zemlju. Međutim, Isus nije pravio nikakvu razliku pa je za sve ljude uspoređene s 'ovcama' rekao da će “naslijediti kraljevstvo koje je pripremljeno za njih od postanka svijeta“ (vidi Mt 25:34). Ako se od postanka svijeta to kraljevstvo nalazi na nebu, i još uvijek je tamo, da li to znači da će Isus uskoro svim pravednicima reći da naslijede nebo? Pravednih je u početku bilo malo, pogotovo među tadašnjom generacijom Židova, pa je razumljivo što je Isus koristio izraz ‘malo stado’. No, budući da je Biblija prorekla da će “od maloga postati tisuće, a od nejakoga silan narod“, onda je razumljivo da je kraljevstvo bilo pripremljeno za sve pravednike, kao što se vidi iz Kristovih riječi:

  • ”Ne boj se, malo stado! jer bi volja Oca vašega dati vam kraljevstvo“ (Luka 12:32)                                                                                                        - malo stado Izraelaca
  • “(ovcama) će reći: naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta“ (Mt 25:34)                                                                                                      - ovce iz svih naroda 

Isus nije tadašnjim malobrojnim pravednicima obećao da će im Bog dati vlast nad ljudima, plemenima i narodima, nego da će im dati 'kraljevstvo' koje čekaju i da će ga naslijediti zajedno sa svim ostalim pravednicima. Oni su ga samo u tom smislu mogli razumjeti. Dobivanje tog 'kraljevstva' za njih je značilo dobiti blagoslove koje će ono s neba donijeti svima koji ga traže. Prema tome, kad to Božje tj. nebesko kraljevstvo zavlada zemljom, ono će i dalje biti nebesko. To nikako ne znači da se mora biti osobno na nebu kako bi postali sudionici tog kraljevstva. 

Što je ‘veliko mnoštvo’ moglo zaključiti kad je čulo Isusa gdje govori:

"Sretni su (tko?) oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko (…) Sretni su (tko?) oni koji su čista srca jer će vidjeti Boga. Sretni su (tko?) mirotvorci, jer će ih se nazvati sinovima Božjim. Sretni su (tko?) oni koji su progonjeni zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko (…) Radujte se i kličite, jer je velika nagrada vaša na nebesima" (Mt 5:3-11).

Da li se Isus ovdje obraća onima koji bi trebali otići na nebo? Ili onima koji će naslijediti zemlju? Isus nije pravio razliku između ovih izrečenih misli. Da je ovdje govorio o životu na nebu i životu na zemlji tada bi gornje misli grupirao kako ne bi doveo u zabunu ili zabludu svoje slušatelje. Isus je tom prilikom govorio samo to da će krotki među njima biti sretni jer će ‘naslijediti zemlju’. Nijednom nije rekao da će netko od njih naslijediti nebo nego ‘nebesko kraljevstvo’ (Mt 5:5; Mt 25:34). Nigdje se u Bibliji ne spominje ‘nebo’ kao nasljedstvo za ljude, već ‘nebo’ kao položaj autoritete s kojim čovjek zastupa Božju tj. nebesku vlast. To znači da onima koji će ‘naslijediti zemlju’, pripada ‘nebesko kraljevstvo’ kao ‘nasljedstvo’ koje je za njih ‘sačuvano na nebesima’ (1.Pe 1:4). Samim tim je i njihova nagrada sigurna jer je ‘sačuvana na nebesima’ sve dok se ne ostvari na zemlji. Kao što nisu trebali odlaziti na nebo kako bi skupljati svoje blago na nebu, tako neće ni otići na nebo po nagradu, nego će nagrada doći s neba od Jehove. Zato oni moraju usmjeriti svoje misli i srce na ono što je gore na nebu, a to je ‘nebesko kraljevstvo’ (Mt 6:20,21; Kol 3:1,2). To 'kraljevstvo' neće biti zadržano na nebu, nego će sa Kristom doći na zemlju. Isusa

"... nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba" (Dj 3:20,21).

Da bi imali to na umu Isus je mnoštvo svojih učenika poučio da u svojim molitvama izražavaju vjeru u dolazak nebeskog kraljevstva govoreći:

"Neka dođe [s neba] kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji." (Mt 6:9,10) 

Svi koji su slušali i slijedili Isusa su imali nadu u zemaljski život te su s pravom očekivali dolazak ‘nebeskog kraljevstva’ na zemlju gdje će se vršiti Božja volja. I kad je završio svoju propovijed na gori, "mnoštvo je bilo zapanjeno njegovim načinom poučavanja; jer ih je poučavao kao onaj tko ima autoritet, a ne kao njihovi pismoznanci" (Mt 7:28,29 bi2-C; 8:1; 13:34-36; 14:14-22; 15:29-39). Mnoštva ljudi su imali prilike slušati Isusa. Ali nisu svi povoljno reagirali. Oni koji su ga prihvatili bili su u manjini, ali ipak kao ’veliko mnoštvo’ ili ‘silan narod’ jer ih se promatralo kao grupu skupljenu na jednom mjestu. Taj pojam se može razabrati u slijedećem zapisu:

"Mnogi iz mnoštva počeli su vjerovati u njega (…)". "Došao je u svoju postojbinu, ali ga njegov narod nije primio. A onima koji su ga primili, njima je dao pravo da postanu Božja djeca." (Iv 7:31; 8:30; 1:11,12 bi2-C)

Ivan je iz svoje pozicije gledanja spomenuo ‘mnoge’ koji su vjerovali u Isusa. Ti ‘mnogi’ su pribrojeni svim dotadašnjim pravednicima a svi zajedno su kasnije bili ubrojeni u opis ‘velikog mnoštva’ kojeg je Ivan godinama kasnije vidio u viziji Otkrivenja. 

Ponovno se zato vratimo opisu ‘velikog mnoštva’ koje se sastojalo od Isusovih učenika. Evanđelist Luka ovako opisuje taj događaj:

"I čim se [Isus] približio putu koji se spušta s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika počelo se radovati i na sav glas hvaliti Boga zbog svih silnih djela koja su vidjeli…" Čak su tom prilikom i farizeji priznali činjenicu da su to mnoštvo bili Isusovi ‘učenici’ kad su rekli: "‘Učitelju, prekori svoje učenike’. A on im je na to rekao: ‘Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati’" (Lk 19:37-40).

Iz izvještaja kojeg ćemo navesti iz Lukinog evanđelja (6:12-17) možemo razlučiti tri različite grupe:

"... kad se razdanilo, dozvao je k sebi učenike svoje i između njih izabrao 1) dvanaestoricu koju je nazvao apostolima (…) I sišao je s njima i zaustavio se na nekoj zaravni. Ondje je bilo 2) veliko mnoštvo njegovih učenika, i 3) silno mnoštvo ljudi iz cijele Judeje i Jeruzalema te iz tirskog i sidonskog primorja koji su došli da ga čuju i da budu izliječeni od svojih bolesti."

Kao što vidimo te tri grupe ljudi su:

1.    '12 apostola'

                        koje je Isus izabrao između mnoštva učenika

2.    'veliko mnoštvo' Isusovih učenika

                        koji su ga slijedili kao svog Učitelja

3.    'silno mnoštvo' zainteresiranih ljudi 

                         koji su dolazili da čuju Isusa i da ih izliječi

U ovom slijedu događaja vidimo da je Isus bio poslan u ‘svijet’ da ljudima objavi radosnu vijest. Ivan Krstitelj mu je u tom pogledu pripremio put. Tako se pojavila treća grupa ljudi koji su bili samo silno mnoštvo ‘interesenta’ željnih spasenja. Iz te grupe se izdvajalo ‘veliko mnoštvo Isusovih učenika’ koji su tvorili drugu grupu. A iz tog mnoštva učenika koje je bilo kršteno u vodi, Isus je izabrao prvu grupu - ‘12 apostola’. Oni su bili prvi izabrani pripadnici klase 'neba' koja je u sebi sadržavala točno određen broj – ‘12’. Isus ih nije birao po principu ‘koga prvo sretnem’. Ne, on je duboko razmišljao u molitvi o svakom pojedincu koji je pokazivao duhovne vrijednosti (Lk 6:12,13; Mk 3:13,14). Po tom principu su kasnije izabirani oni ‘muževi’ koji su sa ‘apostolima’ trebali tvoriti ‘temelje’ i nosive ‘stupove’ kršćanske skupštine. Nisu svi Isusovi učenici ubrajani u klasu neba, već su se između njih birali duhovni muževi koji će zastupati Isusa pred mnoštvom njegovih učenika kao njegovi zastupnici – učitelji, pastiri i evanđelizatori. Takvi vjerni i zreli muževi su se po pravilu uzimali između svoje duhovne ‘braće’ po uzoru na ono što je Jehova rekao za kraljeve u Izraelu: "Samo onoga postavi sebi za kralja, kojega izabere Jehova Bog tvoj; između braće svoje postavi sebi kralja, a nemoj postavljati nad sobom čovjeka tuđina, koji nije tvoj brat" (5.Mo 17:15, DK).

Watchtower tvrdi da su prvi pomazani članovi nebeske klase kao ‘duhovni Izraelci’ uzeti iz svijeta koji je otuđen od Boga. To bi značilo da su uzeti između onih koji nisu njihova duhovna ‘braća’. No, to nije jedina nedosljednost. Naime, također tvrdi da su oni uzeti između pripadnika ‘velikog mnoštva’ koji po njihovom gledištu predstavljaju ‘tuđine i strance’. Ovo također znači da nisu uzeti između svoje ‘braće’. S druge strane, ako su pripadnici velikog mnoštva za njih ‘stranci’, onda su i pomazanici stranci za zemaljsku klasu. Očito takvo tumačenje nema svoje uporište u Bibliji jer se i u Otkrivenju 7:4 navodi da se 144000 zapečaćenih nalazi unutar ‘dvanaest plemena’ Božjeg naroda ‘Izrael’.

Klasa zemlje je, prema tome bila na sceni od samog početka. Između članova klase zemlje se vremenom izdvajaju članovi klase neba. Nakon posvećenja kršćanske skupštine ‘veliko mnoštvo’ učenika je postalo još brojnije. Oni su i dalje u poslanicama prikazivani odvojeno od klase ‘upravitelja’ kojoj su pripadali apostoli i starješine. Između tog mnoštva vjernika su se uvijek birali duhovno sposobni muževi koji su bili postavljeni nad njima. Pogledajmo slijedeći opis:

"Stoga su dvanaestorica pozvala k sebi mnoštvo učenika i rekla: …braćo, pronađite među sobom sedam ljudi na dobrom glasu, koji su puni duha i mudrosti, da ih postavimo nad ovim potrebnim poslom (…) Tako je riječ Božja sve više rasla i veoma se umnožavao broj učenika u Jeruzalemu" (Dj 6:2-7).

Ponovno u ovoj situaciji vidimo ‘veliko mnoštvo’ učenika između kojih se uzimaju duhovno zreli i sposobni muževi koji su trebali služiti svojoj braći. To je bio princip koji je potvrdio pravilo koji je postavljen po Mojsijevom zakonu. Ako uzmemo u obzir da je ’veliko mnoštvo’ i dalje bilo na sceni i da je Isus preko svojih izabranih zastupnika od samog početka pokazivao brigu za njih kao članove Božje skupštine, onda možemo vidjeti da se sadašnji i budući pomazanici kao imenovani muževi uzimaju između svoje braće, duhovnih Izraelaca, te da je današnji ’Izrael Božji’ mnogo više od onoga kako ga se prikazuje u publikacijama Zajednice.

Calendar
«  November 2018  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2018
    Free website builderuCoz