Vrijeme i Biblija
Vremenske podjele u Bibliji, kalendari, ključni biblijski datumi i druge zanimljivosti u vezi s vremenom.
ČOVJEK
je itekako svjestan protjecanja vremena. Sa svakim otkucajem sata
odlazi korak dalje na svom putu kroz vrijeme. Zato razborit čovjek
pametno koristi svoje vrijeme. Kralj Salamun u vezi s tim je napisao:
"Sve ima svoje vrijeme, sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme:
vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi i
vrijeme kad se čupa posađeno; vrijeme kad se ubija i vrijeme kad se
liječi; vrijeme kad se ruši i vrijeme kad se gradi; vrijeme kad se plače
i vrijeme kad se smije” (Prop. 3:1-4).
Vrijeme doista brzo prolazi! Uobičajeni životni vijek od 70 godina nije
ni približno dovoljan da bi čovjek dobro upoznao sve što postoji i
uživao u svim dobrima koja je Jehova dao zemaljskom čovjeku. "Sve je
učinio da je lijepo u svoje vrijeme. Čak je i vječnost stavio ljudima u
srce, da ne mogu u potpunosti dokučiti djela koja pravi Bog čini” (Prop. 3:11; Psal. 90:10).
2
Jehova je vječno, izvanvremensko biće. No svoja je stvorenja odlučio
vezati uz vrijeme. I nebeski anđeli, a među njima i buntovni Sotona,
posve su svjesni prolaska vremena (Dan. 10:13; Otkr. 12:12). O ljudima u Bibliji piše da ‘vrijeme i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih’ (Prop. 9:11). Sretan je onaj tko uvijek ima Boga na umu i tko uzima ‘hranu koju Bog daje u pravo vrijeme’ (Mat. 24:45).
3 Jednosmjerni tijek vremena.
Premda se sve odvija u vremenu, nijedan čovjek nije u stanju točno
definirati što je to vrijeme. Ono je neshvatljivo isto kao i prostor.
Nitko ne može objasniti kada je vrijeme započelo i kamo ono zapravo
teče. To zna Jehova, Bog koji postoji "odvijeka i dovijeka” i čije je
znanje bezgranično (Psal. 90:2).
4
No postoje neke značajke vremena koje možemo shvatiti. Njegov se protok
može mjeriti. Isto tako, njegov je tijek jednosmjeran. Poput prometa u
jednosmjernoj ulici koji neprestano teče samo u jednom smjeru, i vrijeme
teče samo prema budućnosti. Bez obzira na brzinu svog tijeka, vrijeme
nikad ne može teći u suprotnom pravcu. Sadašnjost u kojoj živimo je
trenutna. Ona se takoreći kreće i neprestano pretvara u prošlost. Ništa
je ne može zaustaviti.
5 Prošlost.
Prošlost je nešto što je bespovratno otišlo u povijest i što se ne može
ponoviti. Nemoguće je vratiti prošlost isto kao što bi bilo nemoguće
učiniti da vodopad poteče uzbrdo ili da se strijela vrati prema luku iz
kojega je odapeta. Pogreške koje smo učinili ostavile su u vremenu trag koji može izbrisati jedino Jehova (Iza. 43:25).
Isto tako, dobra djela koja je čovjek u prošlosti učinio ostala su
zabilježena i ‘vratit će mu se’ u vidu Jehovinog blagoslova (Izr. 12:14; 13:22).
Svatko će morati osjetiti bilo dobre bilo loše posljedice svoje
prošlosti. Nad njom više nitko nema vlasti. O zlim ljudima u Bibliji
stoji: "Jer kao trava brzo će uvenuti, kao mlada trava zelena oni će
usahnuti” (Psal. 37:2).
6 Budućnost.
Kod budućnosti je drugačije. Ona je uvijek ispred nas. Uz pomoć Božje
Riječi možemo prepoznati prepreke koje se nalaze pred nama i pripremiti
se da ih svladamo. Možemo skupljati "blago na nebu” (Mat. 6:20).
To nam blago rijeka vremena neće odnijeti. Ostat će sačuvano i omogućit
će nam da zakoračimo u vječnu i blagoslovljenu budućnost. Trebali bismo
pametno koristiti vrijeme, budući da način na koji ga koristimo izravno
utječe na našu budućnost (Efež. 5:15, 16).
7 Satovi.
Da bi mjerio vrijeme, čovjek je izumio razne vrste satova. No Jehova je
kao Stvoritelj pokrenuo divovske "satove” — Zemlju koja se okreće oko
svoje osi, Mjesec koji se vrti oko Zemlje i Sunce — tako da se čovjek na
Zemlji može točno orijentirati u vremenu. "Tada je Bog rekao: ‘Neka
budu izvori svjetlosti na svodu nebeskom da dijele dan od noći i da
služe kao znakovi za doba, dane i godine!’” (1. Mojs. 1:14).
Dakle, čitavo mnoštvo nebeskih tijela, poput ogromnog mehanizma,
besprijekorno se kreće po svojim putanjama te bez ikakvog zastoja i
greške mjeri protok vremena, koje uvijek teče u samo jednom smjeru.
8 Dan.
Riječ "dan” u Bibliji ima više značenja, slično kao što i u našem
suvremenom jeziku može imati različite primjene. Dan je 24-satno
razdoblje u kojem se Zemlja jedanput okrene oko svoje osi, a sastoji se
od razdoblja danjeg svjetla i noćne tame (Ivan 20:19). No izraz "dan” također se primjenjuje samo na razdoblje danjeg svjetla, koje prosječno traje 12 sati. Primjerice, u 1. Mojsijevoj 1:5
piše: "Svjetlost je Bog nazvao dan, a tamu je nazvao noć.” Tu nailazimo
na još jedan vremenski pojam — "noć”. On označava razdoblje tame koje
prosječno traje 12 sati (2. Mojs. 10:13).
Izraz "dani” u Bibliji se koristi i u smislu vremena ili razdoblja
života neke znamenite osobe. Naprimjer, Izaija je imao viđenje "u danima
Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije” (Iza. 1:1), a dani Noe i Lota spominju se kao razdoblje koje ima proročansko značenje (Luka 17:26-30).
Daljnji primjer slobodnije ili simbolične primjene riječi "dan”
nalazimo u Petrovoj izjavi: "Jedan je dan kod Jehove kao tisuću godina” (2. Petr. 3:8). U 1. Mojsijevoj se "dan” primjenjuje na stvaralačko razdoblje koje je još duže jer obuhvaća tisuće godina (1. Mojs. 2:2, 3; 2. Mojs. 20:11). Kontekst pokazuje u kojem smislu Biblija koristi riječ "dan”.
9 Sat.
Podjela dana na 24 sata vuče porijeklo iz Egipta. Korijeni današnje
podjele sata na 60 minuta nalaze se u matematici starog Babilona, gdje
se koristio seksagezimalni sustav (sustav koji se temeljio na broju 60).
U izvornom tekstu hebrejskih knjiga Biblije ne spominju se sati.* Doba dana naznačuje se izrazima kao što su "jutro”, "podne” i "predvečerje” (1. Mojs. 24:11; 43:16; 5. Mojs. 28:29; 1. Kralj. 18:26). Noć se dijelila na tri razdoblja. Ona se nazivaju "noćnim stražama” (Psal. 63:6). U Bibliji se konkretno spominju dvije takve straže: "srednja noćna straža” (Suci 7:19) i "jutarnja straža” (2. Mojs. 14:24; 1. Sam. 11:11).
10 No u grčkim knjigama Biblije sati se spominju na dosta mjesta (Mat. 20:2-6; Ivan 11:9).
Sati su se brojali od izlaska sunca (odnosno otprilike od 6 sati).
Biblija spominje "treći sat”, što je prema našem računanju vremena oko 9
sati ujutro. Također kaže da je onoga dana kad je Isus bio pribijen na
stup tama pala na Jeruzalem "oko šestog sata”, što znači oko podneva.
Prema biblijskom izvještaju, Isus je na mučeničkom stupu izdahnuo "oko
devetog sata”, odnosno oko 15 sati po današnjem računanju (Mar. 15:25; Luka 23:44; Mat. 27:45, 46).*
11 Tjedan.
Čovjek je rano u svojoj povijesti dane počeo brojiti po sedmodnevnim
ciklusima. Time je samo postupao po primjeru svog Stvoritelja, koji je
šest stvaralačkih dana okrunio i sedmim razdobljem koje je također
nazvao dan. I Noa je brojio dane po ciklusima od sedam dana. Osnovno
značenje hebrejske riječi za "tjedan” je "skupina od sedam; razdoblje od
sedam (dana, mjeseci, godina); sedmica” (1. Mojs. 2:2, 3; 8:10, 12; 29:27).
12 Lunarni mjeseci. U Bibliji se spominju lunarni mjeseci. (Vidi bilješke za 2. Mojs. 2:2; 5. Mojs. 21:13; 33:14; Ezru 6:15.) Mjeseci našeg kalendara nisu lunarni, odnosno ne određuju se
po gibanju Mjeseca, nego predstavljaju proizvoljnu podjelu solarne
(Sunčeve) godine na 12 razdoblja. Lunarni se mjesec određuje po mlađaku.
Četiri Mjesečeve četvrti čine jedan sinodički mjesec, koji prosječno
traje 29 dana, 12 sati i 44 minute. Da bismo okvirno odredili koji je
dan lunarnoga mjeseca, dovoljno je da pogledamo oblik Mjeseca.
13
Noa se po svemu sudeći nije služio pravim lunarnim mjesecima, nego je
događaje bilježio po mjesecima koji su imali 30 dana. Iz svojevrsnog
brodskog dnevnika koji je Noa vodio na arci saznajemo da su vode potopa
prekrivale tlo pet mjeseci, odnosno "sto i pedeset dana”. Nakon 12
mjeseci i 10 dana zemlja se osušila, pa su putnici iz arke mogli izaći.
Dakle, Noa je precizno vremenski opisao te znamenite događaje (1. Mojs. 7:11, 24; 8:3, 4, 14-19).
14 Godišnja doba. Pripremajući Zemlju za život, Jehova je kao mudar i brižan Bog stvorio godišnja doba (1. Mojs. 1:14).
Do promjene godišnjih doba dolazi zato što je Zemlja nagnuta 23,5° u
odnosu na ravninu svoje putanje oko Sunca. Najprije je južna polutka
nagnuta prema Suncu, a šest mjeseci kasnije sjeverna, i na taj se način
izmjenjuju godišnja doba. Upravo ta izmjena stvara raznolikost i
promjene u prirodi i određuje vrijeme za sijanje i za žetvu. Božja nam
Riječ jamči da će se u svu vječnost nastaviti ta izmjena raznolikih
godišnjih doba: "Za sve dane, dok bude zemlje, neće nestati sjetve ni
žetve, hladnoće ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći” (1. Mojs. 8:22).
15
U Obećanoj zemlji godina se u osnovi može podijeliti na kišno i na
sušno razdoblje. Otprilike od sredine travnja do sredine listopada padne
vrlo malo kiše. Kišno razdoblje može se podijeliti na doba rane
(jesenje) kiše (listopad-studeni); jake zimske kiše i hladnoće
(prosinac-veljača); te kasne (proljetne) kiše (ožujak-travanj) (5. Mojs. 11:14; Joel 2:23).
Ta je podjela okvirna, jer se ta doba znaju preklapati zbog klimatskih
razlika u pojedinim dijelovima zemlje. Rana kiša omekšava suho tlo, pa
su listopad i studeni vrijeme za oranje i sjetvu (2. Mojs. 34:21; 3. Mojs. 26:5).
U vrijeme jakih zimskih kiša (prosinac-veljača) nisu neuobičajene i
snježne oborine, a u siječnju i veljači temperatura se na većim
nadmorskim visinama može spustiti i ispod nule. Biblija govori kako je
Davidov hrabri ratnik Benaja ubio lava ‘jednog snježnog dana’ (2. Sam. 23:20).
16 "Doba proljetne kiše” traje u ožujku i travnju (što otprilike odgovara hebrejskim mjesecima nisanu i ijaru) (Zah. 10:1). Ta je kasna kiša potrebna da bi žito posijano u jesen naraslo i dalo dobru žetvu (Hoš. 6:3; Jak. 5:7). To je i razdoblje prve žetve. Izraelcima je Bog zapovjedio da 16. nisana prinesu prvine od svoje žetve (3. Mojs. 23:10; Ruta 1:22).
To je doba veselja kad je i priroda prekrasna. Biblija kaže: "Cvijeće
se ukazuje po svoj zemlji, došlo je vrijeme rezanja loze i glas se
grličin čuje u zemlji našoj. Smokva je prve plodove svoje zrelom bojom
obojila, loze su u cvatu, šire miris svoj” (Pjes. 2:12, 13).
17
Sušno razdoblje započinje sredinom travnja, no tijekom gotovo cijelog
tog razdoblja javlja se obilna rosa koja natapa ljetne kulture, osobito u
priobalju i na zapadnim obroncima pobrđa (5. Mojs. 33:28). U svibnju se žanje žito. Krajem tog mjeseca Izraelci su slavili Blagdan tjedana (Pedesetnica) (3. Mojs. 23:15-21).
Dok temperature postaju sve više, a tlo sve suše, dozrijeva grožđe i
potom nastupa berba. Nakon berbe grožđa bere se i drugo ljetno voće, kao
što su masline, datulje i smokve (2. Sam. 16:1).
Do kraja sušnog razdoblja i početka ranih kiša sav je urod već
prikupljen i tada (otprilike početkom listopada) Izraelci su slavili
Blagdan sjenica (2. Mojs. 23:16; 3. Mojs. 23:39-43).
18 Godina.
Proučavajući izraze kojima Biblija opisuje protjecanje vremena,
dolazimo i do pojma "godina”, koji je poznat još od početka čovjekove
povijesti (1. Mojs. 1:14). Na hebrejskom je jeziku riječ "godina” (šana)
izvedena od glagola "ponavljati; opet činiti” i izražava misao o
vremenskom ciklusu. Značenje joj je primjereno budući da se svake godine
ponavlja ciklus godišnjih doba. Zemljina godina je vrijeme potrebno da
Zemlja napravi puni krug (revoluciju) oko Sunca. Solarna godina je,
precizno govoreći, vrijeme od jedne proljetne ravnodnevnice (ekvinocija)
do druge. Ona prosječno traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi,
odnosno otprilike 365 dana i 6 sati.
19 Biblijske godine.
Prema starom biblijskom računanju vremena, godina je trajala od jeseni
do jeseni. Takvo je računanje bilo prvenstveno prilagođeno životu
poljoprivrednika, jer je godina započinjala oranjem i sijanjem (prema
našem kalendaru, u prvoj polovici listopada), a završavala je
prikupljanjem uroda. I za Nou je godina počinjala ujesen. Zabilježio je
da je potop započeo "drugoga mjeseca”, što bi odgovaralo drugoj polovici
listopada i prvoj polovici studenoga (1. Mojs. 7:11,
bilješka). I danas kod mnogih naroda nova godina započinje ujesen.
Godine 1513. pr. n. e., u vrijeme izlaska iz Egipta, Jehova je odredio
da Židovima abib (nisan) bude "početak mjesecima”, tako da su otad imali
i vjersku godinu, koja je trajala od proljeća do proljeća (2. Mojs. 12:2).
No današnji Židovi vrijeme računaju prema građanskom (svjetovnom)
kalendaru, po kojem godina započinje ujesen mjesecom tišrijem.
20 Lunisolarna godina.
Sve do Kristova vremena većina je naroda vrijeme računala po lunarnom
kalendaru, u koji su se morale unositi razne prilagodbe kako bi
koliko-toliko odgovarao solarnoj godini. Dvanaest lunarnih mjeseci
uobičajene lunarne godine ima 354 dana, što znači da mjeseci imaju po 29
ili 30 dana, ovisno o vremenu pojave mlađaka. Dakle, lunarna godina ima
otprilike 11 dana i 6 sati manje od prave solarne godine, koja ima 365
dana i 6 sati. I Hebreji su se ravnali po lunarnoj godini. Biblija ne
objašnjava kako su prilagođavali takav kalendar solarnoj godini i
godišnjim dobima, no zasigurno su umetali dodatni mjesec kad je to bilo
potrebno. Dodavanje takvih mjeseci u petom stoljeću pr. n. e. bilo je
sistematizirano pomoću takozvanog Metonovog ciklusa. Tako se mjesec
mogao dodavati sedam puta u svakih 19 godina, a u židovskom se kalendaru
umetao nakon 12. mjeseca (adara), pa se zvao veadar (što znači "drugi
adar”). Budući da se lunarni kalendar na taj način prilagođavao Suncu,
njegove se 12-mjesečne ili 13-mjesečne godine nazivaju lunisolarnim
godinama (odnosno godinama "prema Mjesecu i Suncu”).
21 Julijanski i gregorijanski kalendar.
Kalendar je skup pravila kojima se određuje početak, trajanje i podjela
godine na vremenska razdoblja te međusobni odnos tih razdoblja.
Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 46. pr. n. e. kako bi
rimskom narodu omogućio da vrijeme računa prema solarnoj godini umjesto
prema lunarnoj. Godina po julijanskom kalendaru ima 365 dana, no svakoj
četvrtoj (prijestupnoj) godini dodaje se još jedan dan, pa ona ima 366
dana. No s vremenom se ustanovilo da po julijanskom kalendaru godina ima
11 minuta više od prave solarne godine. Do 16. stoljeća odstupanje je
već iznosilo deset dana. Zato je 1582. godine papa Grgur XIII donio
manju izmjenu, i time je uveo kalendar koji danas zovemo gregorijanskim.
Papinskom je bulom 1582. godini oduzeto deset dana, pa je nakon 4.
listopada uslijedio 15. listopada. Gregorijanski kalendar određuje da
završna godina u stoljeću koja nije djeljiva s 400 nije prijestupna.
Primjerice, za razliku od 2000. godine, 1900. nije bila prijestupna jer
broj 1900 nije djeljiv s 400. Gregorijanski kalendar danas je u općoj
upotrebi u većem dijelu svijeta.
22 Proročanska "godina”. U biblijskim se proročanstvima riječ "godina” često koristi u posebnom smislu kao oznaka za 12 mjeseci od kojih svaki ima 30 dana, što ukupno iznosi 360 dana. Vrijedi zapaziti kako je jedan stručnjak komentirao Ezekijela 4:5, 6:
"Za pretpostaviti je da je Ezekijel poznavao godinu koja ima 360 dana.
To nije niti prava solarna godina niti je to lunarna godina. To je
‘srednja vrijednost’ za godinu, pri čemu svaki mjesec ima 30 dana.”*
24 Nema nulte godine.
Stari narodi — među kojima su i učeni Grci, Rimljani i Židovi — nisu
imali predodžbu o nuli. Za njih je svako brojanje započinjalo jedinicom.
Kad si u školi učio rimske brojeve (I, II, III, IV, V, X...), jesi li
naučio kako se piše nula? Nisi, i to zato što Rimljani nisu imali znak
za nulu. Budući da Rimljani nisu koristili nulu, naša je era započela 1.
godinom, a ne nultom. Na taj je način nastao i sustav rednih brojeva
(prvi, drugi, treći, deseti, stoti...). U suvremenoj matematici postoji
predodžba o tome da sve počinje od nule, to jest od ničega. Nulu su
najvjerojatnije izmislili Indijci.
25 Dakle, od svakog rednog
broja moramo oduzeti jedan da bismo dobili cijeli broj. Naprimjer, ako
govorimo o 21. stoljeću n. e., znači li to da je prošlo čitavo 21
stoljeće? Ne, to znači da je prošlo cijelih 20 stoljeća i još određen
broj godina. Zato se u matematici (a i u Bibliji) koriste glavni brojevi (kao što su 1, 2, 3, 10 i 100), kojima se izražavaju oni brojevi koji su cijeli.
26
Dakle, budući da naša (nova) era nije započela nultom, nego prvom
godinom, te da se godine prije naše ere ne računaju od nulte, nego od
prve godine pr. n. e., broj godine uvijek je redni broj. Stoga, kad
spomenemo 2006. godinu, to zapravo znači da je od početka nove ere
prošlo 2 005 cijelih godina, a datum 1. srpnja 2006. znači da je od
početka naše ere prošlo 2 005 godina i još pola godine. Isti se princip
primjenjuje i na datume iz vremena prije nove ere. Tako, primjerice, da
bismo izračunali koliko je godina prošlo od 1. listopada 607. pr. n. e.
do 1. listopada 1914. n. e., moramo zbrojiti 606 godina (te još tri
zadnja mjeseca prethodne godine) i 1 913 (te prvih devet mjeseci
sljedeće godine) i dobit ćemo zbroj od 2 519 godina i još 12 mjeseci,
dakle ukupno 2 520 godina. Ako pak želiš izračunati kojeg će se datuma
navršiti 2 520 godina od 1. listopada 607. pr. n. e., upamti da je 607
redni broj — zapravo predstavlja 606 cijelih godina — i budući da se ne
broji od 31. prosinca 607. pr. n. e., nego od 1. listopada 607. pr. n.
e., brojci 606 treba dodati tri mjeseca s kraja 607. pr. n. e. Potom od
broja 2 520 oduzmi 606 i 1⁄4. Ostalo ti je 1913 i 3⁄4. To znači da se 2
520 godina od 1. listopada 607. pr. n. e. navršava 1 913 i 3⁄4 godine
nakon početka naše ere — a budući da je prošlo više od cijelih 1 913
godina, to znači da smo zašli u 1914. godinu, a preostale tri četvrtine
godine dovode nas do 1. listopada 1914. n. e.*
27 Ključni datumi.
Pouzdana biblijska kronologija temelji se na ključnim datumima. Ključni
datum je povijesni datum koji je dovoljno potvrđen da bismo prihvatili
njegovu vjerodostojnost, a odnosi se na neki događaj zabilježen u
Bibliji. On tada može poslužiti kao polazna točka za točno određivanje
datuma niza biblijskih događaja. Kad se jednom utvrdi ključni datum,
mogu se izvršiti izračunavanja unaprijed i unazad od tog datuma, pri
čemu se koriste točni biblijski podaci, kao što su životni vijek
određenih osoba ili trajanje vladavine nekih kraljeva. Takav datum služi
kao uporište od kojega se može krenuti da bi se na temelju pouzdanih
kronoloških podataka koje sadrži sama Biblija izračunalo kada su se
zbili brojni biblijski događaji.
28 Ključni datum u hebrejskom dijelu Biblije.
Pad Babilona pod vlast Medijaca i Perzijanaca kojima je zapovijedao Kir
značajan je događaj koji je zabilježila i Biblija i svjetovna povijest.
Biblija o njemu govori u Danijelu 5:30.
Razni povijesni izvori (među kojima su zapisi Diodora, Seksta Julija
Afrikanca, Euzebija, Ptolemeja i babilonske pločice) potvrđuju da je Kir
porazio Babilon 539. pr. n. e. Nabonidova kronika spominje mjesec i dan
pada grada (godina nedostaje). Svjetovni povjesničari tako su utvrdili
da je datum pada Babilona 5. listopada 539. pr. n. e. po gregorijanskom
kalendaru (odnosno 11. listopada po julijanskom).*
29 U toku prve godine svog vladanja pokorenim Babilonom Kir je izdao čuveni proglas kojim je Židovima
dopustio da se vrate u Jeruzalem. Iz biblijskog se izvještaja može
zaključiti da je proglas najvjerojatnije bio izdan krajem 538. ili u
proljeće 537. pr. n. e. jer Biblija kaže da su se ‘do sedmog mjeseca’
(odnosno tišrija; otprilike do 1. listopada 537. pr. n. e.) židovski
povratnici već naselili u svojoj domovini te u Jeruzalemu obnovili
obožavanje Jehove (Ezra 1:1-4; 3:1-6).*
30 Ključni datum u grčkom dijelu Biblije.
Ključni datum u grčkom dijelu Biblije određuje se na temelju datuma na
koji je Tiberije naslijedio cara Augusta. August je umro 17. kolovoza
14. n. e. (po gregorijanskom kalendaru), a Tiberija je rimski Senat
imenovao carem 15. rujna 14. n. e. U Luki 3:1, 3
stoji da je Ivan Krstitelj svoju službu započeo u 15. godini Tiberijeve
vladavine. Ako se te godine broje od Augustove smrti, 15. godina
Tiberijeve vlasti teče od kolovoza 28. n. e. do kolovoza 29. n. e. Ako
se pak broje od trenutka kad je Senat Tiberija imenovao carem, onda 15.
godina teče od rujna 28. n. e. do rujna 29. n. e. Ubrzo nakon toga Isus,
koji je bio otprilike šest mjeseci mlađi od Ivana Krstitelja, došao je k
Ivanu da ga on krsti, a u to vrijeme "imao je oko trideset godina” (Luka 3:2, 21-23; 1:34-38). Taj se podatak slaže s proročanstvom iz Danijela 9:25,
gdje stoji da će proći 69 "tjedana” (proročanskih sedmogodišnjih
tjedana, što ukupno iznosi 483 godine) "od časa kad izađe riječ da se
Jeruzalem [i njegov zid] obnovi i ponovno sagradi” pa do dolaska Mesije.*
Ta "riječ” predstavlja nalog koji je kralj Artakserks (Dugoruki) izdao
455. pr. n. e. i koji je Nehemija izvršio u Jeruzalemu kasnije te
godine. A 483 godine kasnije, u drugoj polovici 29. n. e., Isus je,
nakon što ga je Ivan krstio, bio pomazan Božjim svetim duhom i tako je
postao Mesija (Pomazanik). S tvrdnjom da je Isus bio kršten i da je
započeo službu u drugom dijelu 29. n. e. slaže se i ono što stoji u
nastavku Danijelovog proročanstva, gdje piše da je trebao biti pogubljen
"u polovici [godišnjeg] tjedna” (odnosno nakon tri i pol godine) (Dan. 9:27). Budući da je umro u proljeće, njegova troipolgodišnja služba morala je započeti početkom jeseni 29. n. e.* Usput rečeno, ta dva dokaza također pokazuju da je Isus rođen ujesen 2. godine pr. n. e., budući da u Luki 3:23 stoji da je imao oko 30 godina kad je započeo svoju službu.*
31 Može li vrijeme teći brže?
Jedna stara engleska poslovica kaže: "Kad pazimo na lonac, dugo čekamo
da provri.” Istina je da vrijeme naizgled teče sporije kad razmišljamo o
njemu, kad smo svjesni njegova prolaska, odnosno kad nešto čekamo. No
ako smo jako zaposleni, ako smo zaokupljeni nečim zanimljivim, čini nam
se da vrijeme "leti”. Isto tako, starijim ljudima vrijeme naizgled brže
prolazi nego maloj djeci. Zašto je to tako? Kad jednogodišnje dijete
proživi još jednu godinu, to znači da se njegov životni vijek povećao za
100 posto. A 50-godišnjaku jedna godina života više predstavlja samo 2
posto životnog vijeka. Djetetu se godina dana čini vrlo dugačkom. No
starijoj osobi koja je zaposlena i dobrog zdravlja čini se da godine
lete sve brže i brže. Takva osoba bolje razumije Salamunove riječi:
"Nema ništa novo pod suncem.” S druge strane, mladima tek predstoje
godine odrastanja, koje naizgled teku sporije. Umjesto da u ovom
materijalističkom svijetu ‘trče za vjetrom’, te godine mogu dobro
iskoristiti tako da stječu životno iskustvo vjerno služeći Bogu. Dok im
je još vrijeme, trebali bi poslušati daljnje Salamunove riječi: "Sjećaj
se Velikog Stvoritelja svojega u danima mladosti svoje, prije nego dođu
zli dani i prispiju godine za koje ćeš reći: ‘Nisu mi mile’” (Prop. 1:9, 14; 12:1).
32 Predodžba o vremenu kod ljudi koji žive vječno.
Pred nama su dani radosti i sreće za koje se nipošto neće moći reći da
su "zli dani”. Pravdoljubivi ljudi, čiji su ‘dani u ruci Jehovinoj’ mogu
s radošću iščekivati vječni život pod Božjim Kraljevstvom (Psal. 31:14-16; Mat. 25:34, 46). Pod vlašću Kraljevstva smrti više neće biti (Otkr. 21:4).
Nestat će besposlenosti, bolesti, dosade i nitko više neće voditi
isprazan život. Ljudi će se zaokupiti zanimljivim poslom u kojem će moći
iskoristiti svoje savršene sposobnosti. Njihova će im postignuća
donositi veliko zadovoljstvo. Činit će im se da vrijeme teče sve brže i
brže, a njihov bistar um i dobro pamćenje neprestano će se obogaćivati
sjećanjima na nove radosne trenutke. Kako će tisućljeća prolaziti, tako
će ljudi na Zemlji nesumnjivo sve bolje shvaćati gledište o vremenu
kakvo ima Jehova, ‘u čijim je očima tisuću godina kao dan jučerašnji kad
prođe’ (Psal. 90:4).
33
Ako razmislimo o vremenu s našeg sadašnjeg ljudskog gledišta i potom se
sjetimo da nam Bog obećava pravedni novi svijet, možemo biti istinski
sretni dok iščekujemo blagoslove novog svijeta, "jer Jehova je
zapovjedio da ondje bude blagoslov, život dovijeka” (Psal. 133:3).
Izraz koji je u Nehemiji 9:3 na dva mjesta preveden sa "tri sata” u izvornom hebrejskom tekstu glasi: "četvrtina dana”.
Vidi bilješke uz te retke.
J. Van Goudoever, Biblical Calendars, 1961, 75. stranica.
Uvid u Sveto pismo, 1. svezak, 458. stranica.
Uvid u Sveto pismo, 1. svezak, 453, 454. i 458. stranica; 2. svezak, 459. stranica.
Uvid u Sveto pismo, 1. svezak, 568. stranica.
Vidi bilješku uz izraz "sedamdeset tjedana” u Danijelu 9:24 u izdanju Novi svijet — s bilješkama i dodacima (nije objavljeno na hrvatskom).
Uvid u Sveto pismo, 2. svezak, 899-902. stranica.
Uvid u Sveto pismo, 2. svezak, 56-58. stranica.
1, 2. Što je Salamun napisao o vremenu i što bismo trebali činiti budući da vrijeme brzo prolazi?
3. Što je zajedničko vremenu i prostoru?
4. Kako se može opisati protok vremena?
5. U kom će smislu svatko morati osjetiti bilo dobre bilo loše posljedice svoje prošlosti?
6. Po čemu se budućnost razlikuje od prošlosti i zašto bismo naročito trebali misliti na budućnost?
7. Kakve je "satove” Jehova stvorio za čovjeka?
8. Koja značenja ima riječ "dan” u Bibliji?
9. (a) Otkuda
potječe podjela dana na 24 sata, a otkuda podjela sata na 60 minuta? (b)
Kojim se izrazima u hebrejskim knjigama Biblije naznačuju različita
doba dana i noći?
10. Kako su Židovi Isusovog vremena brojili sate i kako na temelju biblijskog opisa možemo odrediti vrijeme Isusove smrti?
11. Koliko je staro brojanje dana po tjednima?
12. Što je lunarni mjesec i po čemu se razlikuje od današnjeg kalendarskog mjeseca?
13. Po čemu se vidi da je Noa precizno vremenski opisao potop?
14. (a) Na koji je način Jehova omogućio izmjenu godišnjih doba? (b) Do kada će trajati izmjena godišnjih doba?
15, 16. (a) Kako
se može podijeliti kišno razdoblje u Obećanoj zemlji? (b) Opiši svako
kišno doba i njegov značaj za poljoprivredu.
17. (a) Otkuda
poljoprivredne kulture dobivaju vlagu tijekom sušnog razdoblja? (b)
Prouči tabelu "Židovska godina” i na temelju opisa iz 15-17. odlomka
podijeli godinu po razdobljima. (c) Kada se obavljala prva žetva, kada
je bila žetva žita, dokad je bio prikupljen sav urod i koji su blagdani
obilježavali određena razdoblja poljoprivredne godine?
18. (a) Od kojeg
je glagola izvedena hebrejska riječ za "godinu” i zašto se može reći da
ima primjereno značenje? (b) Koliko traje prava solarna godina?
19. (a) Kada je
započinjala godina prema starom, biblijskom računanju vremena? (b) Kada
je započinjala godina po vjerskom kalendaru, koji je Jehova kasnije
uveo?
20. Kako se lunarna godina morala prilagođavati solarnoj i što su to lunisolarne godine?
21. (a) Opiši julijanski kalendar. (b) Zašto je gregorijanski kalendar točniji?
22, 23. Koliko traje proročanska godina?
24. Kojim su brojem mnogi stari narodi započinjali brojanje?
25. Po čemu se redni brojevi razlikuju od glavnih brojeva?
26. Kako možeš
izračunati (a) koliko je godina prošlo od 1. listopada 607. pr.n.e. do
1. listopada 1914. n. e.? (b) kada se navršava 2520 godina od 1.
listopada 607. pr. n. e.?
27. Što su to ključni datumi i zašto su iznimno važni?
28. Koji je datum ključan u hebrejskom dijelu Biblije?
29. Kada je Kirov proglas mogao biti izdan i na temelju čega se to može zaključiti?
30. Kako je ustanovljeno da je 29. n. e. ključna godina u grčkom dijelu Biblije?
31. (a) Zašto se čini da vrijeme ne teče uvijek istom brzinom? (b) U kojoj su prednosti djeca i mladi?
32. Što će ljudima omogućiti da bolje shvate Jehovino gledište o vremenu?
33. Koji je blagoslov Jehova obećao?
Po našem kalendaru pada na ožujak-travanj
U vjerskom kalendaru 1. mjesec
U svjetovnom kalendaru 7. mjesec
Blagdani 14. nisana Pasha
15-21. nisana Blagdan beskvasnih kruhova
Po našem kalendaru pada na travanj-svibanj
U vjerskom kalendaru 2. mjesec
U svjetovnom kalendaru 8. mjesec
Po našem kalendaru pada na svibanj-lipanj
U vjerskom kalendaru 3. mjesec
U svjetovnom kalendaru 9. mjesec
Blagdani 6. sivana Blagdan tjedana (Pedesetnica)
Po našem kalendaru pada na lipanj-srpanj
U vjerskom kalendaru 4. mjesec
U svjetovnom kalendaru 10. mjesec
Po našem kalendaru pada na srpanj-kolovoz
U vjerskom kalendaru 5. mjesec
U svjetovnom kalendaru 11. mjesec
Po našem kalendaru pada na kolovoz-rujan
U vjerskom kalendaru 6. mjesec
U svjetovnom kalendaru 12. mjesec
Po našem kalendaru pada na rujan-listopad
U vjerskom kalendaru 7. mjesec
U svjetovnom kalendaru 1. mjesec
Blagdani 1. tišrija Dan oglašavanja truba
10. tišrija Dan očišćenja (pomirenja)
15-21. tišrija Blagdan sjenica
Po našem kalendaru pada na listopad-studeni
U vjerskom kalendaru 8. mjesec
U svjetovnom kalendaru 2. mjesec
Po našem kalendaru pada na studeni-prosinac
U vjerskom kalendaru 9. mjesec
U svjetovnom kalendaru 3. mjesec
Po našem kalendaru pada na prosinac-siječanj
U vjerskom kalendaru 10. mjesec
U svjetovnom kalendaru 4. mjesec
Po našem kalendaru pada na siječanj-veljača
U vjerskom kalendaru 11. mjesec
U svjetovnom kalendaru 5. mjesec
Po našem kalendaru pada na veljača-ožujak
U vjerskom kalendaru 12. mjesec
U svjetovnom kalendaru 6. mjesec
Po našem kalendaru pada na (dodatni mjesec)
U vjerskom kalendaru 13. mjesec |