Tuesday
2024-03-19
8:15 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak I »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Subota

Dan odmora, veoma važno pitanje, jer se ono nalazi u Dekalogu na kamenim pločama i stoga neke verske skupine smatraju da je svetkovanje Šabata od izuzetne vaznosti i da je uslov spasenja. Dijapazon gledista i po ovom pitanju je veoma širok. On ide otprilike od toga da je Šabat dat isključivo Jevrejima i onim pojedincima iz drugih naroda koji žele da se priključe Izraelu, preko shvatanja da je obavezan za sve ljude, pa do stava da ga uopšte nije potrebno svetkovati. Postoje i skupine koje tvrde da je izlišno svetkovati bilo koji dan i konačno dolazimo do velike grupacije hrišćana koja drži da treba praktikovati nedeljeno okupljanje i svetkovati upravo taj dan umesto Šabata. Situacija je veoma slozena cak i kod onih koji svetkuju Šabat, jer imamo ponuđene dve Subote, jednu tradicionalnu koju svetkuju recimo adventisti i judaisti i tzv. Lunarnu Subotu. Neka svaki pojedinac sam za sebe oceni snagu arugumenata jednih i drugih. Ako recimo stekne utisak da argumenti ovih zadnjih su utemeljeni na Bibliji i istorijskim izveštajima više nego argumenti onih prvih koji svetkuju Subotnji Šabat, neka sledi taj put. Ako čitalac želi da sazna više o Lunarnoj suboti neka potraži naslove koji govore o tome u meniju ovog istog sajta. Ja ću ovde navesti samo prvi u nizu.
http://revelationtoday.ucoz.com/index/moje_priblizavanje_adventizmu_i_udaljavanje_od_njega/0-343


Neke crkve u današnjem svetu zadovoljavaju se samo formalnim držanjem Božjeg zakona od strane svojih vernika dok se pakost, zloba, licemrstvo, zavist, ponos uveliko tolerišu i prećutno smatraju drustveno prihvatljivim. Jedan teološki obrazovani adventista mi je rekao ovo: ''Kako ćes na primer da nekoga isključis iz crkve zbog ponosa.'' PUT neće dozvoliti takvim osobama da postanu članovi i da onda nesmetano promovišu prikrivenu ljubav prema pokvarenosti  i nepravdi  sprečavajuci ih da uopšte uđu u život Pokreta. Mi svakako ne znamo sta je u tuđim glavama, ali možemo na osnovu plodova da zaključima o kakvim se karakterima radi i da na osnovu toga donesemo konkretne procene o nekoj osobi. Taj princip je sam Isus uveo. Pogledajmo sta On kaže o tome:

Matej 7,16:

''Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?''

Matej 7,20:

''I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih.''

Pitanje svetkovanja Šabata je jako delikatno, i ne samo zato što se ta zapovest nalazi u Dekalogu. Adventisti, primera radi, smatraju da je današnja Subota u ritmu one prve iz Postanja i da je ona došla do nas kružeći kroz vreme u ciklusima od po 7 dana. Neki od njih čak smatraju da i sunce toga dana jače sija. Ja sam u dilemi da li je današnja Subota u ritmu one iz Postanja ili je možda u ritmu one  Subote iz 2 Moj. 16:23? Polazi se od nedokazane tvrdnje da su stari narodi i civilizacije, pomno beležile sedmicne cikluse čak i onda kada su ljudi bili potpuno nepismeni. Da kazem i to da su ti narodi često bili veoma bezbožni i neprijateljski raspoloženi prema biblijskoj veri. Da se današnja Subota poklapa i podudara sa onom prvobitnom iz 1 Moj. 1, ne moze se dokazati ni biblijskim ni istorijskim izveštajima. U to se može samo verovati i ja sam sklon da u taj koncept verujem, iako ima nekih znanstvenika koji dokazuju suprotno. Naime, Sveto Pismo kao da daje argumente i pro i kontra takvom gledištu, jer se navodi da su Sunce, Mesec i zvezde profuncionisali tek četvrtog dana Stvaranja, što ukazuje da se radi o natprirodnoj sedmici koja se nikako ne može sravniti sa danasnjom doslovnom sedmicom. Medjutim, ne zaboravimo nikada da Sveto Pismo barata verom, a ne golim činjenicama koje su potvrdjene eksperimentima, zato nikada nemojmo osuđivati druge, ako veruju u određene stvari (ideje) kao sto je na primer lunarni Sabat, ali isto tako ni lunarni Sabatarijani ne trebaju da osuđuju one koji veruju u kontinuirani sedmicni ciklus.

Odavno me zaokuplja pitanje suštine Šabata. Znamo jako dobro da se ona kao sto sam vec naveo nalazi u Dekalogu kao cetvrta Božja zapovest. Šta Bog od nas traži tom zapovešću? Mi znamo da kada recimo u Evropi konkretno u Srbiji pocinje Subota u Americi je jos uvek prethodni dan koji je radni. Dakle, Sabatarijani kod nas počinju da svetkuju, a tamošnji u SAD jos rade. Prema tome, ne svetkuju je ljudi istovremeno na celoj Planeti. Sta mi možemo na osnovu toga da zaključimo? Da Bog nije posvetio i blagoslovio sinhronizovano vreme bogosluzenja za sve na zemlji. Ali šta ako je vreme stalna sadašnjost? Ili, jeste blagoslovio je i posvetio jedno takvo vreme, ali su ljudi u 19 veku konvencijom uveli međunarodnu datumsku granicu kojom su ucinili da svetkovanje jednog subotnjeg dana ne traje 24 sata nego 48 sati posmatrano iz perspektive cele planete. Sa jedne strane sveta ljudi svetkuju Sabat i smatraju to vreme svetim, a istovremeno na drugoj strani Zemlje ljudi rade i za njih to vreme nije sveto. Međutim, ne može istovremeni  interval vremena da bude i svet i nesvet, za jedne svet, a za druge nesvet. Ali onda se postavlja pitanje sta je u stvari posvećeno i blagoslovljeno kako stoji u Bibliji za sedmi dan u drugom poglavlju 1 Moj.? Meni se nameću dva odgovora:

1) Da je Bog posvetio i blagoslovio tačno određeni segment vremena jednog ciklusa i da je on vezan za određenu geografsku dužinu i sirinu. To bi bila teritorija Obecane zamlje, Palestina ili odredjeno područje Bliskog Istoka. Tu nema vremenske razlike u svetkovanju. Svi istovremeno svetkuju. Sedmi dan tog ciklusa je sveto vreme i taj interval se ponavlja ciklično. To nije bilo koji dan u sedmici, nego tacno određeni dan. Ovo shvatanje koje sam upravo izneo korespondira sa gledištem da je zapovest o Sabatu data isključivo Jevrejima, a preko njih i drugim narodima, koji bi odlučili da postanu deo Izraelske nacije.

2) Sada bih izneo drugačije razumevanje koje je prilično komlikovano, a javilo mi se u umu kao moguće rešenje za našu dilemu u vezi Subote. Naime, tajnu Sabata krije sama reč koja na Hebrejskom ima vise značenja. Sabat potice od imena za broj "sedam" (hebrejski "sheva"), iako ima isti koren kao i reči "prestati" ili "odustati" od ranije aktivnosti. Tu reč je nemoguće prevesti na Srpski niti na bilo koji drugi jezik. Veoma je poznato da je naziv za sedmi dan u nedelji u mnogim jezicima Jevrejskog porekla i da je on samo prilagođen duhu jezika koji ga je preuzeo. Sedmični ciklus koji danas koristi ceo svet je očito došao do nas preko Jevreja, jer je njima Bog dao to načelo računanja vremena za rad i odmor.

Ako Bog zaista želi da se Dekalog pa samim tim i četvrta zapovest drži na celoj zemlji onda to podrazumeva da je neće svi u isto vreme svetkovati, jer je zemlja okrugla. Međutim, ovo važi samo u slučaju primene nebiblijskog kalendara. Ako upotrebljavamo lunosolarni kalendar onda je to  moguce. Javila mi se takođe jos jedna misao u vezi svetkovanja Sabata, da možda Bogu uopste nije bitno koji segment vremena mi svetkujemo, već mu je samo važno da to bude jedan od dana u sedmičnom periodu vremena. On izgleda hoće da mi poštujemo ciklus od sedam dana, a koji ćemo dan uzeti za odmor to je nama prepustio da odaberemo. Tako na primer u Evropi sedmicu računaju od Ponedeljaka do Nedelje, te je Nedelja sedmi dan. U Americi pak od Nedelje do Subote, te je Subota sedmi dan. Ako je to tako onda šustina četvrte zapovesti nije u nekom fiksiranom danu, nego u sedmicnom ciklusu tj. u  Božjem sedmicnom načelu. E sad, da li ta sedmica mora biti tačno u ritmu prvobitne ili ne, to je pitanje? Tokom istorije bilo je pokušaja od strane velikih zemaljskih sila da se sedmični ciklus zameni dekadom, pentadom ili nekim drugim intervalom vremena. U vezi toga pogledaj sledeći link: http://revelationtoday.ucoz.com/index/merenje_vremena_sedmica/0-369
Neprijatelj Božje istine je nastojao da ukloni sedmicno racunanje vremena, na to je izgleda imao pik, a ne na dan koji se uzima kao sedmi.

Kao što je opšte poznato, na ovome svetu se ne mogu naći dve osobe koje su potpuni istomišljenici. One mogu da glume da to jesu, ali u stvarnosti i u sebi one to nisu i to svi znamo iz vlastitog osećaja i iskustva sa drugim ljudima. Posto je realnost takva, Pokret neće zabetonirati svoje razumevanje Biblije zato što niko od nas ne zna konacne istine ni o čemu. Naravno, Pokret ce imati stožernu tacku, misao oko koje ce se svi okupljati, a to je glavna poruka Isusa Hrista,
''približi se carstvo Božije.'' Marko 1,15 I govoreći: iziđe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanđelje. Pojava svih vrsta raličitosti među ljudima je prosto neminovna i ona je datost, ali VIA neće rešavati taj ''problem'' osnivanjem nove crkve kao sto je to slučaj u verskom životu danasnjih religioznoh zajednica, posebno protestantskih, nego osnivanjem nove male grupe u kojoj će više od jednog pripadnika odredjenog uverenja po kojem se razlikuje od drugih, naći svoje mesto. Svako od pripadnika će ići ka grupi koja odgovara njegovim pogledima na svet. Ipak da se razumemo, VIA nije Pokret koji nastoji da objedini pripadnike svih ideologija i religija. Mi nećemo u svoje redove primati osobe koje sebe ne smatraju Biblijskim hrišćanima i tvrde da je Sveto Pismo falsifikat. Mi ćemo se kretati samo u okvirima pisane Božje reci, Biblije. Dakle, ako neko nije recimo napustio budizam ili hinduizam ili islam on ne može biti pripadnik VIE.  Mi ne želimo ekumenizam kao krajnji domet. Jedinstvo u razlicitosti gledišta i doktrina nije naš ideal. To nije nas cilj. Nas cilj je daleko više od toga i daleko ispred nas. Mi smo na PUTU ka spoznaji jedinstvene i jedne istine, ali sada i u ovom vremenu mi smo u procesu približavanja istini koja nam je otkrivena u Svetom Pismu, a to je Isus Hristos. Da bi se došlo do te konacne istine nase vere hrišćanske, VIA smatra da je neophodno da sve male grupe sarađuju međusobno u svakom pogledu bez obira na doktrinarne, kulturološke, rasne i druge različitosti. Zapravo svaka mala grupa biće u obavezi da pruzi sve moguce informacije o sebi i svojim verskim gledištima nekoj drugoj maloj grupi unutar Pokreta. To će omogućiti duhovni rast svima, jer će se različite grupe jako dobro upoznati međusobno i znati sve jedni o drugima. Kao potvrdu da ovako treba da bude navešću jedan specifican tekst iz Biblije. 1. Korincanima 1,12: ''A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treći: ja sam Kifin; a četvrti: ja sam Hristov.'' Vidite da su i prvi hrišćani imali unutar sebe male grupe koje su se razlikovale po shvatanjima, naime svađali su se što im nije služilo na čast i nije pozitivno, ali se nisu odvajali u posebnu denominaciju, nego su sebe smatrali da su na istoj stazi kao i druga braća. Danasnje hrišćanstvo je otišlo korak dalje u toj negativnosti te se nove crkve množe kao pečurke posle kiše, potaknuto pojavom najbeznačajnijih razlika. Stoga da bi neka osoba pristupila pokretu ''PUT'', ona mora da ispunjava neke standarde koje ću sada da navedem taksativno:

1) Prihvatanje vere Isusove!
2) Držanje Božjih zapovesti, ali ne samo Dekaloga nego i svih drugih moralnih zapovesti koje su takođe navedene u Svetom Pismu! Na primer, nije dovoljno da čovek samo recimo ne svedoči lažno, nego ne treba da bude ni ponosan, jer je Isus rekao: Luka 6,31 ''I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.'' Prema tome, ako sam drugima recimo zavidan, ja činim što ne bih voleo da drugi čine meni! Pročitajmo u prilog tome i ovaj stih: Djela apostolska 15,20 ''Nego da im se zapovjedi da se čuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne čine.''
U vezi  Bozžeg zakona postavio bih sledeće pitanje. Da li je Božji moralni zakon dat na Sinaju zamenjen drugim ili drugačijim zakonom dolaskom Isusa Hrista? U vezi toga pročitajmo sledeci stih: 1. Korincanima 9,21 ''Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona.'' Da li je Hristov zakon drugačiji nego zakon koji je prikazan u Tori ili se oni potpuno poklapaju? Ja mislim da se poklapaju s tim sto je Hristov zakon dat u punini za razliku od Dekaloga.*
3) Prihvatanje Biblije kao jedinog pravila vere i zivota.
4) Podnošenje različitosti kod drugih ljudi!
5) Apstinencija od svih opijata i droga!
6) Heteroseksualnost kao jedini dozvoljeni oblik seksualne orijentacije.
7) Bezuslovno i besplatno davanje informacija i prenošenje znanja o svojim verskim uverenjima drugim članovima Pokreta.
-----------------------
*U vezi držanja zapovesti iz Dekaloga možda ce biti nekih nedoumica u pogledu četvrte zapovesti. U tri prevoda ona glasi ovako:

2. Mojsijeva 20,8:

''Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.''

2. Mojsijeva 20,9:

''Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.''

2. Mojsijeva 20,10:

''A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.''

2. Mojsijeva 20,11:

''Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.''

(Daničić)
-----------------

Izlazak 20,8:

''Sjeti se da svetkuješ dan subotni.''

Izlazak 20,9:

''Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.''

Izlazak 20,10:

''A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.''

Izlazak 20,11:

''Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.''

(Jerusalimska Biblija)
----------------------
 

''8 Сећај се Шабатног дана и сматрај га све-

тим. 9 Шест дана ради и обављај сав свој

посао. 10 А седми дан је Шабат посвећен

Господу, твом Богу. Не ради никакав посао,

ни ти, ни твој син, ни твоја кћи, ни твој роб,

ни твоја робиња, ни твоја стока, ни странац

који живи у твом граду. 11 Јер је за шест да -

на Господ створио небеса и земљу, море и

све што је у њима, а седмог дана је починуо.

Зато је Господ благословио Шабатни дан и

посветио га.''


(Prevod Instituta za Hebrejski jezik)
------------------------

O biblijskom Sabatu osećam da treba više da kažem, jer je to osetljiva stvar za mnoge Hrišćane i Jevreje. Postoje nekoliko vidova svetkovanja toga dana u danasnjem svetu. Istrazujući Biblijski Sabat zapazio sam da se on nije držao na isti način tokom svete istorije. U Postanku se kaze da je Bog posvetio i blagoslovio sedmi dan. (v. 1 Moj. 2:1-3) Sabat se ne pominje sve do 2 Moj. 16, što je razdoblje od oko 2500 g. ali se navode, što je jako zanimljivo, primene vrednosti broja sedam u različitim okolnostima i aspektima života. (npr. v. 1 Moj. 4:15; 8:10; 28:27) Nigde se u Svetom Pismu ne navodi da se današnja sedmica dana podudara u ritmu sa onom prvom iz Postanja niti sa sedmicom iz Egzodusa. Ali se takođe ne navodi ni da se ne podudara. Stoga imamo osnovu da verujemo u kontinuitet sedmicnog ciklusa. Ako bi imali podatak u Bibliji da je Sabat koji se držao u vreme Isusa Hrista bio kontinuiran ciklus od vremena Mojsija mi bi bili sigurni da je naša danasnja Subota prava Biblijska naravno pod uslovom da nije u međuvremnu menjan kalendar u tom pogledu. Međutim, postoje indicije da je menjan o čemu možete čitati u člancima u vezi Lunarne Subote.

Koliko je bilo vidova svetkovanja Sabata u dosadasnjoj istoriji hrišćanstva? Ja znam za 5 varijanti.
1) Hrišćani koji svetkuju tradicionalnu Subotu.
2) Hrišćani koji svetkuju Lunarnu Subotu.
3) Hrišćani koji svetkuju Nedelju umesto Subote.
4) Hrišćani koji svetkuju i Subotu i Nedelju.
5) Hrišćani koji ne svetkuju ni jedan određeni dan, već po svom izboru uzimaju bilo koji dan u sedmici kao dan za odmor. A što se tiče bogosluženja, zajednice kojima pripadaju obično to vrše nedeljom opravdavajući takvu praksu praktičnim razlozima, jer tada većina članova ne radi pošto je tako svet u kome živimo organizovan.

Zajedničko za sve ove kategorije hrišćana je da uvažavaju sedmicni interval vremena, jer vreme računaju po tom sedmicnom kalendaru. Dalje, taj interval se ne preklapa kod svi njih to je prvo sto možemo da primetimo. Ako se današnja Subota poklapa sa onom iz 2 Moj. 16, a Subota iz 2 Moj 16, sa onim prvim sedmim danom iz Postanja, onda je naša današnja Subota u ritmu one prve. Ali sta ako nije? Da li tada grešimo ako svetkujemo bilo koji dan kao sedmi. Ja mislim da da. Već sam naveo kao primer, da Evropljani računaju da je Nedelja sedmi dan, a Amerikanci da je Subota sedmi. Smatram da samim uvažavanjem sedmičnog ciklusa za rad i odmor držimo Četvrtu zapovest Dekaloga, ali u modifikovanom obliku. Postavlja se pitanje kako Bog gleda na tu našu modifikaciju Njegove četvrte zapovesti. Nad tim se treba ozbiljno zamisliti i ne donositi ishitrene zaključke da se ne bi ogrešili. Neko bi rekao da je glavni problem u svemu tome sto ni u Bibliji ni u istoriji nemamo konačni dokaz za kontinuirani sedmicni ciklus. Možda takvi dokazi postoje, ali ih mi još uvek nismo otkrili u Svetom Pismu. Većina hrišćana jednostavno veruje na osnovu predpostavke da je sadašnja Subota došla do nas u neprekinutom kruženju kroz vreme od Stvaranja sveta pa sve do naših dana. Ako je pak ta predpostavka istinita, onda je u vremenskom smislu danasnja Subota sedmi dan po Bibliji i treba je držati onako kako se to traži u Dekalogu. Naime, ukoliko je Sabat jedan specifican dan onda bilo koje vremensko razdoblje od sedam dana nije ono sto Sveto Pismo traži od nas da mi držimo kao sveto. Ovim mojim pisanjem ne želim nikome ništa da namećem već pozivam ljude na jedno zajedničko misaono putovanje. Ko ne želi ne mora da ulazi u taj brod.
 

 

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz