Tuesday
2024-03-19
6:28 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Moje priblizavanje adventizmu i udaljavanje od njega »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Moje priblizavanje adventizmu i udaljavanje od njega

Uvod

Pocelo je to 70' kad sam u Visegradskoj ulici u Beogradu kupio svoju prvu Bibliju od nekog starijeg kolpoltera. Covek je verovatno bio  pripadnik adventisticke denominacije. Secam se da sam krisom ispod jorgana tih dana citao njene stranice, jer sam se stideo da me drugi vide da se ja kao student PMF zanimam za takvu literaturu. U to vreme u Jugoslaviji se religija smatrala zastarelom stvarnoscu sto je bila posledica marsisticke ideologije koja je vladala na nasim prostorima. Moji prvi susreti sa adventizmom dogodili su se kada sam u svojoj kuci u Itebeju s vremena na vreme pronalazio casopise koje je moja majka usput kada bi putovala autobusom dobijala od svojih prijateljica i poznanica subotarske veroispovesti. Citajuci te clanke krenulo je moje interesovanja za Biblju i u opste za duhovne stvari. Od roditela su mi stizala negativna gledista u vezi subotara. Secam se da je moja majka govorili da su to najpokvareniji ljudi, jer je bila svedok jednog neljudskog i nehriscanskog ponasanja od strane pripadnika te zajednice. Naime, mi smo imali komsije subotare. I tako jednom prilikom dok je moja majka bila u dvoristu cula je komsiju kako psuje Boziju majku konju koji je bio nemiran. To je na nju ostavilo negativan utisak o njima koji su sebe smatrali najvernijima od svih hriscana. Posto u to vreme nisam razumeo dalekovidost gledista mojih roditelja ja sam se priklonio na stanu adventista i krenulo je moje zanimanje za njih. Moji roditelji su sa negodovanjem gledali na to moje novo interesovanje. Jednom prilikom otac je bacio moju Bibliju na pod, rekavsi mi da time ''mutim glavu''. S tim u vezi veoma me je prijatno iznenadilo sada nakon mog novog saznanja, da je moja majka iako teoloski slabo ''potkovana'' bolje razumevala od mene karakter adventista, jer sam nedavno otkrio zasto su subotari u moralnom smislu takvi kakvi jesu, jer je to posledica njihove teoloske zablude, sto cu kasnije objasniti. U potonjim godinama posecivao sam u razdoblju od 1986. pa do recimo 1990. Hriscansku adventisticku crkvu u Subotici. Zapravo tokom zivota posecivao sam razne crkve, isao na njihova predavanja koja su organizovali i na neutralinim mestima, cak i na trgovima, druzio se sa verskim ljudima svih profila. U tom periodu, a i kasnije, procitao sam veci broj njihovih izdanja, a posebno knjige EGW. Bio sam odusevljen adventistickom teologijom i sve do nedavno smatrao je najblizom Svetome Pismu. Medjutim, kasnije sam dosao do informacija koje su me prilicno potresle. Uvideo sam da njihova teologija nije toliko ispravna koliko je vesto prikrivena. Prelomni trenutak je nastao kada sam na internetu naisao na knjigu ''SDA Renounced'', od Dudley Marvin Canright (1840-1919) koji je bio je pastor u Adventističkoj crkvi 22 godine, i koji je ziveo u vreme osnivaca adventnog pokreta a koji je kasnije napustio crkvu i postao jedan od njenih najvećih kritičara. Na prethodnim podtranicama preveo sam iz navedene knjige pojedine pasuse koji su mi zapali za oko, stavljajuci uz prevod i originalne tekstove. Osim Canrightove dela, veoma mi je osvestilo i to sto sam nekako u isto vreme na internetu upoznao izvesne osobe cije ponasanje mi je pomoglo da razumem sta je to adventizam u svojoj biti, na cemu sam zahvalan Bogu. Bio sam na putu da postanem adventista i cesto sam o tome razmisljao, ali sada kada sam dosao do novih saznanja osecam sa jedne strane razocaranje, jer sam bio u velikim teoloskim zabludama, a sa druge dozivljavam veliko olaksanje kao da mi je skinut teret sa srca, jer je u pitanju verska zajednica koja ipak nije na ''na sunčanoj strani ulice'', da se tako izrazim, ili drugim recima, nema buducnost. Stoga kao da sam se izbavio od nekog zla koje me je stalno pratilo i pritiskalo do sada.

Ja sam po roditeljima pravoslavni hriscanin. Krsten sam u pravoslavnom hramu kao mala beba sa malo vode kao sto je obicaj da se deca krstavaju u nasoj nacionalnoj crkvi. Od kada sam poceo da se bavim istrazivanjem Biblije imao sam mnoga pitanja i dileme i nedoumice u vezi toga koja je crkva ''prava'', zatim koji nacin vrsenja Euharistije je pravilan, da li je Biblija menjana, kako treba krstavati ljude i u cije ime, jer neke denominacije krstavaju u Ima Oca, Sina, i Duha Svetoga, a neke samo u ime Isusa Hrista. Zatim, da li je potrebno svetkovati subotu i druge praznike navedene u 3 Mojsijevoj 23, da li je ispravno postovati ikone, ljubiti ruke svestenicima, svetkovati svece, paliti svece, nositi hranu na groblje itd.? Mnoga od tih pitanja ostaju i dalje da zive u mom umu kao teme koje me prate i retko me napustaju, ali mislim da u svemu tome ima i necega sto bih nazvao ''sveta strast'', to jest ima u bavljenju time i nekog zadovoljstva.

Da uvazeni citalac ne bi bio u zabuni ja cu u nastavku da izlozim dva razlicita gledista po pitanju Sabata. Jedno razumevanje je vec predoceno kroz knjigu ''SDA RENOUNCED'', a drugo ce biti opisano kroz koncept ''Lunarnog Sabata.'' Oba gledista se suprotstavljaju tradicionalnom pojmanju Subote kako se danas medju adventistima i judaistima naucava. To ce pruziti dovoljno materijala svakom ko bude citao ovu moju malu studiju da odvaga argumente za i protiv svetkovanja takve Subote i da za sebe donese zakljucak.   

 

Simbol ili moralno načelo

Da li je Sabat simbol ili moralna zapovest? Ako pazljivo proanaliziramo svih 10 Bozijih kazivanja jasno se uocavaju dve grupe. Prvu grupu sacinjavaju 4 kazivanja i ona regulisu odnos coveka prema Bogu. Druga grupa obuhvata 6 kazivanja i ona regulise odnos coveka prema coveku. Zagledajmo se sada u unutrasnjost prve grupe. Sta primecujemo? Vidimo da ona ima strukturu 3+1. Zasto? Prve tri zapovesti odredjuju kakav odnos treba covek da ima neposredno prema Bogu, dok se 4 odnosi na vreme koje je Bog posvetio i blagoslovio te ima posebno znacenje u navedenoj grupi. Kakvo znacenje 4 zapovest ima? Pre svega ona je u Bibliji definisana kao jedna od cetiri osnovne vremenske jedinica i kasnije kao znak (simbol). Pogledajmo sledece stihove da bi se u to uverili:

1. Mojsijeva 2,2 I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
1. Mojsijeva 2,3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
2. Mojsijeva 31,13 A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.
2. Mojsijeva 31,17 To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
Jezekilj 20,12 I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.
Jezekilj 20,20 I subote moje svetkujte da su znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš.

Pazljivim istrazivanjem mozemo uociti da su samo dve institucije uspostavljene prilikom stvaranja sveta: Brak i Sabat. Obe su pri tome bile blagoslovljene, ali je samo jedna bila i posvecena, a to je Sabat. Dakle razlog za blagoslov i posvećenje je naveden samo za drugu instituciju. Naime, Bog je blagoslovio 7 dan, jer je u njemu ''pocinuo'' od svojih dela. Medjutim, Bogu nije potreban odmor. To je antropomorfizam. Stoga bi se pre reklo da je on taj dan blagoslovio i posvetio iz razloga sto je u prethodnim danima zavrsio svoje delo. A to je kasnije i potvrdjeno navodjenjem razloga zasto Jevreji trebaju da svetkuju 7 dan, naime da to svetkovanje posluzi kao uspomena na stvaranje sveta. (v. 2 Moj. 20:8-11)

Sada pogledajmo drugu od te dve institucije (brak). Zanimljivo je da ne postoji jevrejski izraz za brak. On je predstavnik ili uzorak iz cisto moralnog korpusa zapovesti sa kojom se logicki povezuje 7 kazivanje iz Dekaloga (Ne cini preljube), medjutim, brak nije od vecnosti, jer je nastao kada je zena privedena prvom muskarcu u Edenu, ali u tom odnosu izmedju jednog covek i jedne zene se krije neko univerzalno i vecno Bozije nacelo koje se u toj vezi ispoljava, te zato imamo zapovest da se ne cini preljuba, a druga je bila sena buducih dobara, reprezentativni uzotak ceremonijalnih propisa. Medjutim, u njoj je prisutan i moralni elemenat, jer odvojiti 1/7 vremena za Stvoritelja je moralani cin.  Zasto je Bog ucinio da na dvema plocama budu bas 9 cisto moralnih zapovesti, i 1 kombinovana moralno/ceremonijalna? Mislim zato sto je zeleo da Izraelskom narodu da do znanja da su to delovi jednog zakona i da ih ne tretira odvojeno drzeci da je jedan vazniji od drugoga nego da ih uzima kao jednu celinu i jednakog znacaja. Oblik toga zakona nije nepromenljiv nego je on zasnovan na jednom univerzalnom Bozijem zakonu ljubavi, duhovnom zakonu, koji je od vecnosti i koji se ne menja. Naime, kao sto sam rekao na kamenin plocama imamo i moralne odredbe, ali imamo i jednu ceremonijalnu odredbu isto kao sto u knjizi zakona mozemo naci mnoge moralne zapovesti kojih nema na plocama, cak dve najvece se ne nalaze na njima. (v. Mat. 22:37-40) A mozemo takodje u knjizi zakona naci mnostvo ceremonijalnih od kojih se jedna nalazi na kamenu, a ostale ne. Svojim dolaskom na ovaj svet i svojom zrtvom za grehe sveta Isus Hrist je ostvario celokupan zakon i moralni deo i ceremonijalni deo. Prema tome, posto je to prikovano na krst ono nije vise na snazi u tom obliku na kome je prvobitno dat Izraelskom narodu. Na snazi ostaju nacela vecnog Bozijeg duhovnog zakona koji je oduvek vazio kako za andjele tako i za Adama i za sva stvorenja u vasioni i koji ce postojati zauvek. Taj zakon obuhvata mnogo vise i dublje od onog sa Sinaja koji je samo bleda kopija uzvisenog Gospodnjeg zakona.    

Sem toga, treba i to reci da je Subota svetkovana kao ritualna zapovest. (v. 2 Moj.35:3;3 Moj.23:3;) Pocetak i zavrsetak Subote je bio definisam Pismom. Znalo se kakve aktivnosti treba sprovoditi toga dana. Pa i sam pocinak je jedan simbol i ritual. Mozemo pocinuti od cinjenja greha u Isusu Hristu, te je ona u stvari simbol takvog spokoja. Isus se svojom smrcu odmorio upravo toga dana stoga je ona u Njemu ostvarena te je vise ne treba svetkovati, a vaskrsao sledeceg dana u nedelju koja je onda postala uspomena na vaskrsenje i time novi dan i znak Novog Saveza izmedju Boga i svih ljudi na zemlji. Medjutim, mi hriscani ne treba da svetkujemo vreme, jer je to jedna vrsta idolopoklonstva posto je vreme stvoreno i vezano je za materiju i prostor, jer gde nema materije i prostora nema ni vremena! A subota i nedelja kao i ostali dani su intervali vremena. I da bi se te ustanove promenile ili uklonile potrebno je modifikovati ili unistiti suncev sistem, a to moze samo Bog. Gospod je podigao spomenik od vremena koji niko nemoze da ukloni osim Njega samog i vidimo da je On to i ucinio svojom Misijom.

Veoma interesntnu simboliku mozemo naci u 3 Moj. 23 gde se navode Boziji praznici, bilo ih je 7 i koji su se nazivali Subotama, a ipred svih tih praznika navedena je i sedmicna Subota kao glavni praznik ili predvodnik svih praznika. Dakle imamo 1+7 sto je ukupno 8. Zasto bas osam. Zato sto je to broj vecnosti. Ta je po mom razumevanju ukazivalo na buducu uspostavu nedelje, koja se od strane crkvenih otaca nazivala i 8 danom. Adventisti veoma cesto isticu broj 7, kao simbol punine, medjutim, zanemaruju da se u Bibliji takodje i broj 8 cesto koristi kao znak.

Dakle imamo situaciju da se od Bozijeg naroda trazilo da cuva zapovest o suboti zato sto je ona znak, simbol, sena. Medjutim, za nas je interesantno da dokucimo sta ona simbolise? Da bih to objasnio posluzicu se primerom sta se desava kada se jedna osoba nedolicno ponasa prema drugima. Naime, ako se nemoralno ponasamo prema drugim ljudima mi tada gubimo dusevni mir, spokoj koji smo prethodno imali u vecoj meri nego posle toga, sto ne znaci da smo od svoga rodjenja bili apsolutno spokojan, da se razumemo. Zelim da kazem da nemoralno ponasanje jedne osobe prema drugoj je u stvari krsenje 4 kazivanja, jer onemogucava da budete toga dana smireni u svom srcu. Znamo da Jevrejin nije mogao obdrzati Sabat ako se prethodno nije pomirio sa svojim bliznjim. Ako neko radi Sabatom on se time nemoralno ponasa prema Bogu ali u indirektnom smislu, jer gresi prema samome sebi, prema ukucanima i prema zivotinjama u svom domacinstvu, jer angazuje i samoga sebe i njih u vrsenju poslova, jer su i on i oni Bozije vlasnistvo, a trebalo bi da to vreme posveti bogosluzenju. Radi se o 1/7 vremena koje je Gospod ucinio svetim i dao to kao Model. Sta je ovde problem? Potrebno je objasniti da 10 Bozijih kazivanja kada se sagledaju u celini takodje imaju neku strukturu, a ona bi se mogla predociti kao 9+1. Postavlja se pitanje a kako to? Pa lepo. Ona ima posebno mesto u nisu kazivanja koja nazivamo Boziji moralni zakon. Doticna zapovest ima eshatolosko znacenje sto je u Jevrejima poslanici 4. veoma upecatljivo objasnjeno. Ona nije tipicna moralna zapovest nego je mnogo sira od toga. Evo dragi citaoce pogledaj neke cisto moralne zapovesti koje ce ti pomoci da lakse razumes izneto:

2. Mojsijeva 22,25 Kad daš u zajam novaca narodu mojemu, siromahu koji je kod tebe, nemoj mu biti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate.

 

2. Mojsijeva 23,4   Ako naiđeš na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje je zalutao, odvedi ga k njemu.

3. Mojsijeva 19,14 Nemoj psovati gluha, ni pred slijepca metati što da se spotakne; nego se boj Boga svojega; ja sam Gospod.

 

Kljucno pitanje koje se sada namece je ovo: da li hriscani treba da drze Sabat? Sudeci prema nauci Novog Zaveta, nisu duzni, ali ako je neko ipak i cuva drugi ga ne trebaju da osudjuju, to je moje sadasnje razumevanje. (v. Kol.2:16,17; Rim.14; Gal.4,10)

Sada bih citirao zanimljivo glediste jednog Jehovinog svedoka o Bozijem ''pocinku'':

''Šta je ”počinak" o kojem se govori u Hebrejima 4:9-11 i kako se ’ulazi u taj počinak‘?
Hebrejskim hrišćanima iz prvog veka apostol Pavle je napisao: ”Ostaje sabatni počinak za Božji narod. Jer ko uđe u Božji počinak, i sam je počinuo od svojih dela, ka
o i Bog od svojih. Dajmo dakle sve od sebe da uđemo u taj počinak" (Hebrejima 4:9-11).
Kad je Pavle govorio o tome da Bog počiva od svojih dela, očito je ukazivao na ono o čemu se govori u 1. Mojsijevoj 2:2, gde čitamo: ”Svrši Bog do sedmoga dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini." Zašto je Jehova ’počinuo u sedmi dan‘? Svakako ne zato što se morao odmoriti nakon što je ’učinio sva dela svoja‘. Sledeći redak navodi nas na ispravan zaključak: ”Blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini" (1. Mojsijeva 2:3; Izaija 40:26, 28).
”Sedmi dan" bio je drugačiji od svih prethodnih šest dana u tom smislu što je to bio dan koji je Bog blagoslovio i posvetio, odnosno dan koji je bio odvojen, ili namenjen posebnom cilju ili naumu. Kojem naumu?
Bog je ranije otkrio svoj naum u vezi s čovečanstvom i Zemljom. Prvom čoveku i njegovoj ženi Bog je rekao: ”Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji" (1. Mojsijeva 1:28). Iako je Bog ljudima i Zemlji dao savršeni početak, trebalo je proći određeno vreme da bi podložili celu Zemlju i pretvorili je u raj ispunjen savršenom ljudskom porodicom, kako je to Bog naumio. Stoga je ”sedmoga dana" Bog počinuo, odnosno prestao je s daljnjim delima stvaranja na Zemlji kako bi dozvolio da se ono što je već stvorio razvije u skladu s njegovom voljom. Na kraju tog ”dana" sve što je Bog naumio postaće stvarnost. Koliko će trajati taj počinak?
Ako se vratiš na Pavlovu izjavu iz Hebrejima, uočićeš da je rekao da ”ostaje sabatni počinak za Božji narod" i potaknuo je svoje suhrišćane da daju sve od sebe kako bi ’ušli u taj počinak‘. To pokazuje da je ”sedmi dan" Božjeg počinka još trajao kad je Pavle napisao te reči, iako je počeo pre oko 4 000 godina. Završiće tek kad Božji naum u vezi s čovečanstvom i Zemljom bude u potpunosti ispunjen, na kraju Hiljadugodišnje Vladavine Isusa Hrista, koji je ”Gospodar sabata" (Matej 12:8; Otkrivenje 20:1-6; 21:1-4).
Pavle je objasnio šta je potrebno da bi neko ušao u Božji počinak. Napisao je: ”Ko uđe u Božji počinak, i sam je počinuo od svojih dela." To nam govori da čovečanstvo kao celina nije ušlo u Božji počinak, iako je imalo savršeni početak.
Bilo je to zato što se Adam i Eva nisu dugo držali Božjeg počinka u ’sedmom danu‘ tako da bi prihvatili ulogu koju im je namenio. Umesto toga, pobunili su se i željeli su postati neovisni o Bogu. Ustvari, postupili su u skladu sa Sataninim zamislima umesto da su prihvatili Božje vodstvo puno ljubavi (1. Mojsijeva 2:15-17). Zbog toga su izgubili mogućnost večnog života na rajskoj Zemlji. Otada su svi ljudi postali robovi greha i smrti (Rimljanima 5:12, 14).
Ljudska pobuna nije osujetila Božji naum. Njegov dan počinka i dalje traje. Međutim, Jehova je s ljubavlju dao jedan dar — otkupninu — posluživši se svojim Sinom, Isusom Hristom, kako bi svi koji je na temelju vere prihvate mogli očekivati oslobođenje i počinak od tereta greha i smrti (Rimljanima 6:23). Zato je Pavle potaknuo svoje suhrišćane da ’počinu od svojih dela‘. Oni su trebali prihvatiti spasenje od Boga, a ne pokušavati oblikovati vlastitu budućnost na neki svoj način, kao što su to učinili Adam i Eva. Isto tako, nisu smeli vršiti dela kojima bi opravdavali sami sebe.
Isus je uputio ovaj poziv: ”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše. Jer moj je jaram ugodan i moj je teret lak" (Matej 11:28-30).
Ono što je Pavle govorio o Božjem počinku i o tome kako neka osoba može ući u njega sigurno je bilo izvor ohrabrenja hebrejskim hrišćanima u Jeruzalemu, koji su pretrpjeli veliko progonstvo i ismijavanje zbog svoje vere (Dela apostolska 8:1; 12:1-5). Slično tome, Pavlove reči mogu biti izvor ohrabrenja današnjim hrišćanima. Shvaćajući da je ispunjenje Božjeg obećanja o uspostavljanju rajske Zemlje pod njegovim pravednim Kraljevstvom vrlo blizu, i mi bismo trebali počinuti od svojih dela i dati sve od sebe da uđemo u taj počinak (Matej 6:10, 33; 2. Petrova 3:13)…'' (Z. M.); (Podvuceno je moje)

Pozabavimo se jos malo Jevrejima poslanicom 4, jer smatram da je to neophodno za nase istrazivanje. Apostol Pavle ili ko god bio pisac navedene poslanice je uputio istu svojoj braci po telu Jevrejima koji su hiljadama godina svetkovali Sabat i kojima je ona bila veoma poznata. Neki kazu da je Pavle upravo tom poslanicom nalozio judeo-hriscanima da svetkuju Subotu. To je nerazuman zakljucak iz mnogo razloga. Zasto bi on njima kroz jedno takvo pisanje nalozio da drze Subotu kada su je oni vec drzali i po tom pitanju nije bilo nikakvih problema, jer u Novom Zavetu nemamo ni nagovestaj o tome. Kako ulazimo u Boziji pocinak? Prihvatanjem zasluga prolivene krvi Isusa Hrista. Dakle Pavle poziva jevreje da udju u Boziji pocinak tako sto ce se obratiti Hristu, a ne time sto ce striktno svetkovati Sabat.

Najbolje i najednostavnije objasnjenje moralnih nacela velikog Duhovnog Bozijeg zakona dao je Isus Hristos sa ovim stihovima:

 

Matej 22,37

A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.

 

Matej 22,38

Ovo je prva i najveća zapovijest.

 

Matej 22,39

A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.

 

Matej 22,40

O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.

 

Matej 7,12

Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.

 

Luka 6,31

I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.

Nacela Vecnog moralnog Bozijeg zakona su postojala oduvek, jer na prvim stranicama Biblije i pre i posle pojave greha imamo prisustvo pojmova dobro i zlo. (v.1 Moj.1:4;2:9;5:24;6:11;9:5,6;26:5) Ali, vazno je zapaziti da ta nacela nisu data u formi zapovesti sve do Sinaja. Zasto? Zato sto se bezakonje umnozavalo geometrijskom progresijom i Bog je odlucio da tome stane na put tako sto je izabrao jedan narod kome je dao svoj moralni zakon u obliku koji je bio prikladan duhovnom stanju toga (Jevrejskog) naroda. Dao im je zapovesti na kamenim plocama na kojima su se nalazili reprezentativni uzorci toga zakona u obliku koji osudjuje samo najteze zlocine i prestupe da bi se obuzdali zlikovci u tome narodu koji nisu tada mogli da razumeju sustinu zakona tj. da ga iz ljubavi drze bez prisile, nego su jedino mogli da drze te propise iz straha i zato je za svaki prekrsaj neke od tih zapovesti bila odredjena kazna. Adventisti tvrde da recimo zapovest ''Ne ubij'', obuhvata i bes, i ljutnju, i mrznju. I to je istina. Ali posto ti manji gresi nisu navedeni na kamenim plocama, onda to za mnoge od njih postaje dobar izgovor sto su pakosni, zlobni, nadmeni, gnevni, zluradi itd. No za nas je vazno da znamo da Jevrej nije bio sancionisan zbog tih ''manjih'' grehova koje 6 zapovest kao veca obuhvata. (v.Matej 5:21,22,43,44) Ta cinjenica jasno pokazuje da za nas hriscane Boziji moralni zakon kakav je dan Izraelcima na Sinaju, u takvoj formi ne vazi. Za nas je na snazi onaj Veliki univerzalni Boziji zakon koji je od vecnosti. Judaiziranje od strane nekih hriscana je kao sto sam objasnio upravo poteklo od toga i bilo motivisano da se ne bude odgovornim i osudjenim zbog manjih grehova. Naime, ako neko zeli da drzi Dekalog on samo treba da izbegava kriminal, sto je vise nego lako u sadasnjim zakonodavnim sistemima sveta. A poznata je stvar da SDA preferira samo drzanje onoga sto je napisano na kamenim plocama, a objasnio sam ranije da je to bio uzorak Bozijeg velikog moralnog Zakona srocen u obliku koji je zahtevao od vernika samo minimum minimuma da se tako izrazim i kao takav on je sada veoma privlacan za ljude koji su slabijeg karaktera i koji imaju slabije osecaje za pravdu i pravicnost. To po meni objasnjava sto u adventistickoj crkvi ima tako puno sebicnih i gramzljivih ljudi, sto je svedocanstvo mnogih koji su dolazili u dodir sa njima. Na primer, dok je adventista, zdrav, bogat i srecan sva ga bratija oko njega gotove i tetose, ali kada se razboli ili osiromasi odbacuju ga svojim ponasanjem kao da je poslednji dronjak. Zato oni veoma vode racuna o svome zdravlju, ali to cine iz straha, plaseci se ne samo od bolesti, jer znaju da ce od svoje zajednice biti odbaceni kao kaznjeni od Boga, posto naucavaju da je bolest posledica greha. Naime, odnose se prema takvim osobama kao da su proklete od Boga. Za nas pripadnike Bozijeg naroda u Novom Savezu je na snazi onaj Veliki univerzalini Boziji zakon koji je od vecnosti. Taj zakon je bio ugradjen u pocetku u ljudsku prirodu sto je potvrdjeno recima apostola Pavla. Procitajmo sta on o tome kaze:

Rimljanima 2,14

Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon:

Rimljanima 2,15

Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju)

Sada bih citirao jedan tekst sa bloga koji je zanimljiv ali sa kojim se ne slazem u potpunosti jer tvrdi da je subota paganskog porekla, jer su za nju znali Vavilonjani. To nije nikakav dokaz posto je moguce da su je oni bastinili od prethodnih civilizacija iz davnina.

''Pogansko porijeklo subote i neopravdanost njezina svetkovanja među kršćanima
Od kada postoji kršćanstvo, još tamo od apostolskih vremena, među kršćanima je osobitu važnost imala nedjelja, prvi dan židovskoga tjedna, i dan Kristova Uskrsnuća. Ona je nedvojbeno bila dan slavljenja i euharistije. I ne bi tu bilo ništa spornog, da se u međuvremenu nisu pojavile manje skupine među kršćanima (najpoznatiji su svakako po tome adventisti), koji su, pozivajući se na Božju zapovijed iz Staroga zavjeta, ponovno uvele židovsko svetkovanje subote (šabata). Štoviše, osudili su ostale kršćane zbog svetkovanja nedjelje, proglasile svetkovanje nedjelje "žigom Zvijeri", itd. Prema njima, nedjelja je uvedena tek sa poganizacijom izvornog kršćanstva, kao prvotno poganski dan Sunca. Nevolja je u tome što u pozadini njihova vjerovanja stoji korijenito nerazumijevanje Biblije, i čitave povijesti spasenja ljudskoga roda. Svetkovanje subote umjesto nedjelje u kršćanstvu jest kontradikcija, i to ćemo pokazati ovdje.

Pogansko porijeklo subote

Subota nije proizvod direktne Božje Objave u SZ-u, nego je nešto slično postojalo u naravnim religijama Istoka (poganstvu), te je, kao i ostali elementi SZ-a, preuzeta i preuređena, te tako ušla u područje Objave.
Kanaan prije Izraelaca nije, čini se, poznavao tjednog prekida rada, ali mezopotamska asirobabilonska civilizacija jest. Prema dostupnim dokumentima, u Mezopotamiji, gdje je vladalo računanje vremena po mjesečevoj godini, svaki 7., 14., 21., 28. dan u mjesecu bili su smatrani nesretnima, pa se u te dane nisu obavljali nikakvi poslovi, nego se molitvama i žrtvama nastojalo ublažiti gnjev bogova. Sad, da li je taj običaj raširen Istokom i došao Izraelcima za vrijeme asirobabilonske dominacije, ili su ga ovi prihvatili u babilonskom izgnanstvu, kada nisu smjeli u te dane raditi, a poganskim obredima nisu smjeli prisustvovati, ne znamo, a nije niti bitno. U svakom slučaju, Židovi su preuredili i promijenili narav dana, koji je od ublažavanja gnjeva bogova postao spomen Izlaska i Stvaranja. Također, umjesto bogova počeo se slaviti jedini Bog, te je započelo slavljenje svaki 7.dan, a forma dana (prestanak rada i bogoslužje) zadržana je. U prilog ovome ide podatak da su još dva dana bila posna i molitvena u Babilonu-dan punog mjeseca (šapattum), i dan potpunog nestanka mjeseca (bubbulum). Sličnost izraza postoji: šapattum-šabat (pogotovo i s obzirom na naziv tjednog ciklusa). Tako da Biblija ne prikazuje pravu povijest šabata, nego njegov zadnji stadij, kada je on već bio razvijen. Toliko o podrijetlu.

Za razliku pak od subote, nedjelja ima čisto kršćansko porijeklo, od Kristova Uskrsnuća-biblijske činjenice i temeljnog događaja povijesti. Što se dana Sunca tiče, ovdje treba jasno reći da je prvi dan tjedna već u Bibliji povezan sa svjetlom, jer je upravo u taj dan Bog, započevši Stvaranje, stvorio svjetlost i razdvojio je od tame, tako da svi prigovori adventista po tom pitanju padaju u vodu.

Kontradiktornost svetkovanja subote u kršćanstvu

Bog je uvijek davao razloge za svoje zapovijedi, tu ni zapovijed subote nije izuzetak. Prema Izl 20, 11; razlog je Stvaranje svijeta, a prema Pnz 5, 15, Izlazak iz Egipta (upravo na tumačenju subotnje zapovijedi postoje varijacije u, po adventističkom vjerovanju, "nepromjenjivom dekalogu"!). Dakle, nije svrha subote počinak, blagoslov Božji, ili susret čovjeka s Bogom itd., to su samo oznake.
Sukladno tome, tko god slavi šabat, obilježava Stvaranje svijeta, i Izlazak Izraelaca iz Egipta.

No, mi kršćani znamo da je Kristovim dolaskom SZ ispunjen, te da su sve ustanove SZ-a ustuknule pred novima, kojima su bile samo slika. Krist je naime, početak novog Stvaranja i s njim se dogodio novi Izlazak, savršeni Izlazak iz ropstva grijeha, kojemu je onaj stari bio samo predznak. To se savršeno dogodilo u nedjelju, prvi dan tjedna, kada je Bogočovjek uskrsnuo, te na taj način pobožanstvenio ljudski rod, raskinuvši okove grijeha i smrti.

Sukladno tome, kršćanin slavi nedjelju, dan kada se ispunilo ono što je stari šabat predoznačavao. Svaki onaj koji bi slavio šabat i dalje, pokazuje da više slavi staro Stvaranje i stari Izlazak, nego Novo Stvaranje i Novi Izlazak. Kako je moguće slaviti stari šabat, a prolaziti mirno preko tolike milosti Novoga (nedjelje)?

I ne samo to: svaki židovski obred ili blagdan ima i svoje značenje glede iščekivanja budućnosti, Židov kada slavi subotu, zapravo zaziva dolazak Mesije i njegova kraljevstva! Pošto je za nas kršćane Mesija došao, svaki kršćanin koji slavi subotu umjesto nedjelje, čini u neku ruku bogohuljenje!

Neki govore, prvi kršćani slavili su subotu. Ispunjenje Zakona nije bio jedan gotov čin, to je bio proces, koji je mjestimično trajao sve do IV.st. Prvi kršćani su jednostavno bili Židovi koji su prihvatili Krista, no time nisu prestali biti Židovi, dugo je trebalo da sazrije svijest o polaganom napuštanju starih odredaba, koje su se podnosile iz čisto disciplinskih razloga i obzira. No, svetkovanje nedjelje je usprkos tome, biblijska i povijesna činjenica od samog početka.

Sukladno tome, poštovatelji subote, ako već žele biti "izvorni", trebali bi prihvatiti i sve ostale elemente SZ-a i Zakona Mojsijeva, jer onaj koji je naredio subotu, naredio je i obrezanje i uzdržavanje od određenih jela itd. Da ne govorim o tome kako bi u tom slučaju trebali prihvatiti i "usmenu Toru"..

SZ-ni kult, u koji spada i šabat, je imao svrhu držati svijest o grešnosti i potrebi otkupljenja, te predoznačavati Spasitelja. Kristovim dolaskom, on je ispunjen. Ako bi ga neki kršćanin držao, on postaje "zakon smrti", jer u svom najdubljem smislu pretpostavlja da Krist nije došao. Dakle, tko svetkuje subotu, riječima ispovijeda, a djelima negira i odbacuje Uskrsnuće.''
 
http://haim.blog.hr/2008/11/index.html#dan9

Sada nakon ovog bloga poznata mi je teologija 8. dana i misao je stvarno veličanstvena. Misao da je nedelja 8. dan - oslobođenje od zemaljskog. Da je to prvi dan nekog novog sveta - Carstva Božjeg.

Da je Bog od svojih stvorenja prilikom stvaranja sveta zatrazio da obozavaju jedan interval vremena, mislim konkretno na Sabat, zar to ne bi bilo idolopoklonstvo? I, mi vidimo da to nije ucinio nego je posvetio jednu sedminu vremena koju su Izraelci trebali da odvajaju za Gospoda.

 

Subota posmatrana astronomski

Videli smo iz prethodno navedenog da je davno dokazano da niko na svetu ne zna gde se nalazila datumska granica u vreme kada je Bog stvarao svet. Biblija, a za nas hriscane je ona najmerodavnija, jer je ona Bozija Rec, o tome cuti. Zasto ona o tome ne govori, ako je svetkovanje Subote neophodno za spasenje? Ocigledno zato sto Gospod nije imao nameru da se mi strogo drzimo tacno onog intervala vremena koji se podudara po redosledu sa onim koji je bio prilikom stvaranja. Covecanstvo je kroz istoriju racunalo vreme na razlicite nacine, no ipak sacuvan je model od sedam dana sto je ocigledno i bila Bozija volja, odnosno da se jedna sedmina posveti Njemu. Adventisti su tu napravili metez predpostavivsi da je nasa Subota koju mi danas imamo sacuvana kroz hiljade godina i dosla do nas nepromenjena. Medjutim, mi znamo sada da se pocetak dana kroz istoriju razlicito racunao, ali osnivaci adventnog pokreta koji su mahom bili veoma nepismeni izgleda da to nisu znali. Iz tih razloga je moguca situacija da oni hriscani koji recimo svetkuju nedelju u stvari svetkuju gledajuci vremenski, pravi biblijski dan Sabat, a da oni koji sada svetkuju Subotu u stvari svetkuju nedelju ili mozda petak, to niko pouzdano ne moze znati, jer je vreme pocetka dana izmestavano i to se radilo vise puta tokom ljudske istorije. Danasnja datumska granica prolazi preko Tihog okeana, ranije je prolazila recimo preko Berlina, Pariza, Kanarskih ostrva, Vasingtona, Jerusalima itd. To sve daje druge intervale vremena za svetkovanje Sabata, a nas interesuje pravi vremenski odsek koji je u ciklicnim kruzenjima kroz vreme dosao do nas, ali mi upravo tu informaciju nemamo. Nemaju je cak ni Jevreji sto je veoma interesantno, jer je zapovest o svetkovanju sedmog dana i data njima da je drze. Izvolite ovaj citat iz vikipedije: ''

The concept of an international date line is first mentioned in a 12th-century Talmudic commentary which seems to indicate that the day changes in an area where the time is six hours ahead of Jerusalem (90 degrees east of Jerusalem, a line running through the Philippines). This line, which he refers to as the K'tzai Hamizrach (the easternmost line), is used to calculate the day of Rosh Hashanah, the Jewish New Year. According to some sources it is alluded to in both the Talmud (Rosh Hashanah and Eruvin) and in the Jerusalem Talmud. The contemporary Kuzari seems to agree with this ruling.

The date line poses a problem for religious travellers relative to the day on which to observe Shabbat and Holidays. Shabbat is on the seventh day of the week, which is constant if one stays on the same side of the date line. The problem occurs when a Jewish traveller crosses the line and for whom it is Friday but for the place the traveller is visiting, it is Saturday. There are several opinions regarding where exactly the date line is according to Jewish law.''
(Podvuceno je moje)

Mi imamo situaciju danas da ljudi na jednoj strani sveta svetkuju Subotu, a istovremeno na drugoj strani ne svetkuju, jer kod njih kasnije pocinje posto je zemlja okrugla i rotira oko svoje ose. Sve te okolnosti ukazuju na to da adventisti imaju pogresno svatanje o sutini subote. Vazan je model 6+1, a ne precizan deo vremena iz ciklusa od sedam dana. Sest dana radi, a sedmog se odmaraj. Medjutim, ako mi krenemo da od Subote pravimo subolatriju, onda mislim da gresimo Bogu.

Kada je rec o teologiji Subote, budimo veoma oprezni. Naime, Bog nas je obavestio, a te informacije nalazimo u Bibliji, da su se tokom istorije planete zemlje, desavale kataklizmicne pojave koje su u izvesnoj meri promenile, i reljev, i masu, i nagib zemlje, a dogodio se i izvestan zastoj rotacije zemlje ukoliko tu pojavu Gospod nije ostvario na neki drugi, nama nepoznat nacin. (v. 1 Moj. 7-11; Isu. 10:13,14) Sve u svemu, vremenski raspored koje je bilo u pocetku stvaranja nije ostao u potpunosti takav i kasnije. U tom smislu mi moramo da revidiramo nase razumevanje 4 zapovesti koje je izleda do sada bilo pogresno. Vreme je promenljivo, ono nije bozanske prirode, Bozija rec je nepromenljiva i zato je vazno da je mi pravilno razumemo. Sabat iz Dekaloga ne znaci po mom misljenju odmor u onaj 7 dan koji je bio u prvoj sedmici, nego je to princip koji je dat kao model za nas. Bog je odlucio da taj dan sada bude nedelja, jer je Isus Hristos u tom danu vaskrsao. Dakle, princip je ispostovan i to je ono sto se zahteva navedenom zapovescu. Cak ako mi kojim slucajem svetkovanjem ove nase nedelje ne drzimo podudarno vremenski onaj prvi danu koji se desio prilikom stvaranja mi ipak uzimajuci taj vremensi interval kao nedelju postujemo nacelo i model koji je nama predocen u Bozijim zapovestima. Hocu da kazem da svetkovanje bilo kog dana u nedelji ne bi zadovoljilo kriterijum koji adventisti navode, a to je da se drzanjem sadasnje subote tacno drzi ona prva subota iz vremena stvaranja. Ako sada tome dodamo da je u novijoj istoriji po dogovoru bilo 7 razlicitih datumskih linija, onda stvar postaje vise nego ocigledna da mi neznamo tacan interval vremena koji bi se u minut poklopio sa onim intervalom vremena prve subote u Edenu. Prema tome, dani iz nase sadasnje sedmice se ne poklapaju sa danima iz prve sedmice, ali to i nije za nas problem zato sto Bog trazi nesto drugo, a to je da drzimo nacela Njegovog univerzalnog Zakona ljubavi, sve ostalo je promenljivo pa cak i oblik u kome je taj Zakon predocen Izraelskom narodu. Duh zakona je nepromenljiv, a ne slovo. Zar mislite da se u originalnom Bozijem Zakonu pominju magarci i volovi kao sto je to slucaj u 10 kazivanju. Sigurno ne.

U Bibliji se navode izvesni brojevi koji imaju simbolicko znacenje kao sto su 7, 8 12, 1000, 144 000, ... Svi znamo recimo za 7 da je Boziji broj punine. Imamo 12 apostola koji vode delo na početku i 144 000 koji ga završavaju. Dakle,  postoji i matematicka veza izmedju tih brojeva. 12 x 12 x 1000 = 144 000 sto ukazuje da je Bozije delo smisleno i povezano. Adventisti govore da su ti brojevi simbolicki u cemu imaju pravo, ali retko ili gotovo nikad ne pominju brojku 8. Zasto? Simbolika toga broja ne odgovara teorijama adventizma.

Poznato je da zodijak ima 12 znakova, odnosno da ima 12 sazvezdja u jednom obrtanju zemlje oko sunca. Zasto je bas uzet broj 12? Kazu zato sto je bilo 12 plemana Izraelovih. Ali zasto je kreirano bas 12 plemena? 12 je umnozak brojeva 3x4=12, a kada se ta dva broja 3 i 4 saberu dobijemo 7 sto je broj punine. Naime, kao da je to namerno ucinjeno da Jakov ima 12 sinova. Zasto?  Ako je tacan astronomski podatak da se Mesec približno 12 puta okrene oko zemlje za godinu dana, a pre Potopa, kada je taj ciklus verovatno bio tačno 12 meseci godišnje, svakog meseca su biljke donosile plod, jer pre Potopa, po Bibliji, nisu postojala godišnja doba. Ovo bi mogao da bude razlog zasto se Bog opredelio za simbolicki brojcani sistem zasnovan na broju 12.

Lunarna Subota

 

 

 

 

 

Format biblijskog meseca.

 

 

Biblijski mesec počinje s danom Mladog meseca. To izgleda ovako:

 

(NM = Novi Mesec, W = Radni dan, S = Subota)

 

Napomena: Meseceve faze su okvirne, a prikazane su za severnu hemisferu; Ako ste južno od Ekvatora, one se zamenjuju.

Na ovom kalendaru, subote su uvek na istom mestu: 8., 15., 22., i 29. u mesecu. Naravno, oni su sedam dana razdvojeni, ali brojanje počinje svakim lunarnim mesecom.

Obavest:

  • Prvi dan u mesecu je Mlad Mesec.

  • Tada sedam dana nedelje počinje, a osmi dan u mesecu je subota

  • 15. dan (sledeća subota) je pun mjesec.

  • 22. je još jedna subota.

  • Zadnja subota u mesecu je na 29..

  • Sledeći mesec počinje sa sledećom mladinom, a brojanje dana ponovno počinje.

Poznavanje kalendara je izronilo nakon što je ignorisano za više od 1500 godina. Pažljivo čitanje Pisma, zajedno s detaljnom studijom istorije otkrivaju da kalendar koji se koristio preko 2000 godina nije isti kao i danas. Istorijsko istraživanje otkriva da je Rim bio odgovoran za sprovedene promene.

 

 

Sta na kraju reci nego to da mi ne postujemo Boga na ispravan nacin ako ne uvazavamo nacela Njegovog zakona drzanjem istih. Ali ona nacela koja su nepromenljiva kao i sam Stvoritelj, a ne specificni oblik tih nacela koji je osmisljen za smrtna bica na njihovom nesavrsenom jeziku u odredjenom istorijskom trenutku u proslosti u okviru Starog Saveza, i videli smo da je ta zakonska forma u Bibliji prezentovana na razlicite nacine i razlicitim redom navodjenja zapovesti sto sve ukazuje da sam oblik zapovesti ne uzimamo kao gvozdeno pravilo nego sustinu zakona, a to je njegov duh. Za nas je sada na snazi Hristov zakon u formi koju je On predocio ljudima kada je bio na zemlji u okvirima Novoga Saveza. Taj Zakon je oduvek vazio samo se njegov oblik menjao kroz vreme u zavisnosti od okolnosti i duhovnog stanja ljudskih bica. Pogledajte i sami, Hristos je svojim vaskrsenjem u nedelju uveo novi znak izmedju Sebe i svih naroda na zemlji, kao sto je nekada uveo Sabat tako sto je pocinuo u sedmi dan nakon stvaranja. Da li je on tom prilikom naredio da se sedmi dan svetkuje? Nije. Da li imamo izvestaj da su je patrijarsi svetkovali? Nemamo. Sta imamo onda? Imamo samo da je uvedena 4 vremenska jedinica, sedmica i da je ona uvazavana od strane Noa i drugih patrijaraha. Jednu stvar kada se radi o Suboti ne treba smetnuti sa uma. Kada je pocinuo u dan subotnji Bog je nije omedjio rekavsi ''i bi vece i bi jutro, dan sedmi'' kao sto je ucinio kod prethodnih dana. Time je poslana poruka da Subota nosi u sebi sire znacenje od obicnog dana kao vremenskog intervala i da ona moze da uzme novo ruho da se tako izrazim u novom danu koji ce dalje nositi veliku Boziju ideju i novo znacenje koje ne iskljucuje staro, naprotiv vec ga obuhvata i daje mu visi smisao. Adventisti u svom osporavanju proslavljanja nedelje u cast Hristovog vaskrsenja kazu da je stvaranje vaznije nego vaskrsenje, jer da nije bilo prvog ne bi bilo ni drugog. Da, tacno. Ali zabravljaju da nije bilo Hristovog vaskrsenja, stvaranje bi bilo uzaludno. A uvek je ono zadnje ispred onog prethodnog ili pocetnog, zar ne? U Postanju 1:5 na hebrejskom stoji ''dan jedan'', a ne dan prvi kao u mnogim prevodima. To nam pokazuje da je Bog imao poseban naum sa tim danom od samog pocetka kao sto je imao i sa sedmim danom. Nedelja jeste prvi dan u sedmici, ali nedelja stvaranja nije bila prvi dan nego ''dan jedan'', jedinstven dan. Dan kada se pojavila svetlost. Puno simbolike nosi taj dan u koji je kasnije nas Gospod Isus vaskrsao.

 

 

Napisao: Miloš Popadić

 

 

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz