Tuesday
2024-03-19
10:52 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak IV »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Praktični deo




Finasiranje pokreta

Kao što je poznato crkve su tokom istorije uvodile različita sistemska darivanja da bi osigurale opstanak svoje zajednice i crkvenog establismenta. Traganje za glavnim uzročnikom komadanja hrišćanske crkve odvelo me je u finasijsku sferu. Naime, razlog je u sistemskom darivanju. U crkvama današnjice vernici se globalno mogu podeliti u dve grupacije. Prvu grupu sačinjavaju oni koji izdvajaju novčana sredstva u crkveni fond. Druga grupu sačinjavaju oni koji takođe uplaćuju u isti fond, ali za razliku od prve, koriste se tim sredstvima kroz svoje plate i penzije koje primaju iz navedenog fonda kao aktualni propovednici, bivši propovednici, starešine itd. Oni prvi su često veoma nezadovoljni i namršteni, a ovi drugi su izuzetno srećni i dobro uhranjeni i osmeh im je stalno prisutan na licu, jer im takav status obezbeđuje blagostanje, koje oni pripisuju Bogu. U takvoj situaciji, kada se unutar zajednice pojavi neka nova doktrina ili drugačije razumevanje pojedinih Biblijskih predmeta koje se ne slaže sa gledištem većine, javlja se težnja da se krene u osnivanje nove denominacije. Zasto? Dogmatske razlike svakako nisu uzrok one su samo povod ili pak izgovor. Objasniću to na plastican nacin. Ako sam ja recimo kuvar u nekoj verskoj zajednici i spadam u onu prvu grupu, a razvio sam novo razumevanje nekog teoloskog problema i sve govori da imam određen broj pristalica, ja ću smesta krenuti u formiranje nove denominacije, jer to je najracionalnije i naunosnije uraditi pošto ću time od kuvara bez plate, postati na primer, pastor ili starešina sa stalnim primanjima i sa perspektivom da jednoga dana ostvarim i penziju i pristojnu imovinu. Prema tome, ako uklonimo taj glavni uzrok cepanja jedinstva hrišćanske crkve mi se možemo nadati da ćemo postići onu koheziju koja je krasila prve hrišćane, premda su i oni imali veoma različita razumevanja Hristovog učenja. Međutim, i kada se diskriminatorski faktor praktično ukloni i dalje će dugo vremena ostati predrasude u umovima ljudi, ali odstranjivanje tih predrasuda je dug i težak proces. Neke savremene protestancke crkve se hvale svojom imovinom. Nabrajaju koliko imaju univerziteta, zdravstvenih ustanova, televizijskih stanica, štamparija, itd. One to rade ne da bi se Evanđelje odnelo u sve krajeve sveta beplatno nego da bi se deca crkvene oligarhije zaposlila u tim ustanovama i priključila se klubu onih koji koriste desetak, a ne samo da ga daju. Time se od hrišćanstva pravi biznis i nanosi ogromna šteta kredibilitetu Hristovog učenja.

Članovi Pokreta VIA bili bi veoma aktivni u misioniranju razočaranih pojedinaca iz raznih crkava koji u tim zajednicama nisu našli sebe nego su odbačeni kao bezvredni slučajevi. Neko će postaviti pitanje zašto bi Pokret imao takvu orijentaciju? Isus Hristos kada je počeo svoju Misiju nije ičao u velike gradove Jerusalim, Tiberijadu i Seforu nego je kruzio oko Galilejskog jezera obilazeći malena mesta, tražeci skromne i društveno marginalizovane ljude. Današnje crkve rade upravo suprotno u šta sam se lično mogao uveriti posmatranjem ka kojim kategorijama ljudi usmeravaju napore za pridobijanje članova. Njihova filozofija je prosta kao ''pasulj''. Mogla bi se opisati ovako: Ugledniji ljudi imaju veća primanja, ako njih uspemo da uvučemo u svoje redove tada potencijalno slede i veći darovi za crkvu od tih osoba pošto one mogu više da izdvoje od poniženih koji grcaju u siromaštvu i bedi. Oni na ljudska bića koja treba da pridobiju za Boga gledaju kao što kupac gleda robu. Procenjuju njegovu upotrebnu vrednost i shodno tome podešavaju intenzitet svojih napora da ga uvuku u svoje redove. Dalje, ciljna grupa su im i osobe sa sklonoscu ka korupciji i švercu, jer one takođe raspolažu većim materijalnim sredstvima. To je istina, međutim tu se krije i opasnost, jer onaj koji donira poprilična sredstva hoće i da i vlada što onda dovodi do borbe za crkvenu vlast, a to vodi i u duhovnu i u fizicku propast zajednice.

Opšte je poznato da su prvi hrišćani imali zajednicku imovinu. To su neki naučnici nazvali hrišćanskim komunizmom na dobrovoljnoj osnovi, a ne na diktaturi proletarijata kao što je to Makrs zamislio. Pokret će ići korak dalje. On neće imati nikakvu ni pokretnu ni nepokretnu imovinu. Imovinska situacija u današnjim crkvama je ova: verništvo izdvaja novac koji se sliva u odredjene fondove. Iz tih  fondova se kupuju zgrade, štamparije, zemlja, kuće, podižu bolnice, starački domovi, radio i tv stanice, škole, i drugo. Imovina kojom crkve zaspolažu je tog porekla i ona je zajedničkim parama ostvarena, ali stvarni vlasnik i upravitelj je crkvena vrhuska. Ona jedina ima kontrolu nad tom imovinom i koristi je kako želi.

Vrhovno telo pokreta PUT sastojalo bi se od 24 clana (12+12). Ono bi usmeravalo i nadgledalo sveukupne aktivnosti malih grupa. Članovi vrhovnog zemaljskog tela bi trebalo da budu visoko moralni ljudi i veliki poznavaoci Svetoga Pisma i nauke u opšte. Oni bi istovremeno bili i članovi svojih matičnih malih grupa iz koje su potekli. Vrhovno telo bi se s vremena na vreme okipljalo da bi rešavalo goruće probleme na koje će u praksi nailaziti male grupe svuda po svetu. Oni bi koordinirali mrežu malih grupa koje bi bile organizovane u više nivoa prema geografskoj pripadnosti i lokaciji sela, grada i države, i davali smernice za dalji rast i razvoj u veri. Centrala pokreta ne bi bila fiksirana za jedno mesto, već po dogovori bi se sastajala u određenom gradu prema potrebama i situaciji.

Grupe bi u praksi bile veoma dinamične. Snazno bi međusobno sarađivale bez obzira na razlike i prelaženja članova iz jede u drugu grupu smatralo bi se normalnom pojavom i poželjnom ako iza nje stoji nova spoznaja koja iziskuje takvo preseljavanje. Jer, u sustini Hristova nauka je put ka sve većoj spoznaji istine. Čitajmo ovaj stih iz Novoga Saveza:

4 Следбенике овог Пута прогонио
сам до смрти. Мушкарце и жене бацао сам у
окове и предавао у затвор.
Del. 22:4

Procitajmo u prilog tome i neke stihove iz Staroga Saveza:
 

21 И ако бисте скре -

нули надесно или налево, ваше ће уши чути

како се за вама говори: „То је пут, идите

њим.”

Isaija 30:21

-------------------

17 Овако каже Господ, Откупитељ

твој, Свети Бог Израелов: ‘Ја, Господ, ја сам

твој Бог, који те учи за твоје добро и који те

води путем којим треба да идеш. 18 О, да си

пазио на моје заповести! Мир би твој као

река био, и праведност твоја као морски

таласи.

Isaija 48:17,18

 


(Prevod Instituta za Hebrejski jezik)

------------------------

 

Krštenje
 

Kada je reč o biblijskom krštenju za koje znamo da ga treba vršiti uronjavanjem, jer se za pojam krštenja koristi grčka reč ''baptizo'' koja upravo ima to značenje ''uroniti'', ''zaroniti'', stoga se namece pitanje koji vid zagnjurivanja u vodu je ispravam? Naime, zapazio sam da nasi Pravoslavci u Crnoj Gori, konkretno tako čini mitropolit Anfilohije Radović, krštavaju uronjavanjem napred, a adventisti to čine nazad. Adventisti svoj stav opravdavaju običajem u nekim kulturama da se mrtvi sahranjuju položeni na leđa. Pošto je krštenje simboličko sahranjivanje grešnog čoveka u vodeni grob i izlazak iz njega kao simbol vaskrsenja onda kažu oni da čoveka u tom položaju treba krštavati. Međutim, postoje kulture koje praktikuju drugačiji položaj prilikom sahranjivanja umrlog. Neki narodi to čine tako što čoveka zakopaju u uspravnom ili pak u sedećem polozaju.  Neki smatraju da način uronjavanja nema veze sa svrhom uronjavanja. Jer, da je to bitno, pisalo bi u Bibliji. Sve što je bitno za spasenje čovečanstva piše u njoj.

Pokret PUT praktikovaće krštenje svojih članova na biblijski način i to u oba vida i u napred i u nazad shodno pripadnosti određenoj grupi. Mnogi postavljaju i sebi i drugima pitanje da li je krštenje neophodno radi spasenja?
Pročitajmo sta o tome kaze Biblija:

 

Marko 16,15:

''I reče im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelje svakome stvorenju.''

Marko 16,16:

''Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje osudiće se.''

Na osnovu ova dva stiha zaključujem da sam čin krštenja po sebi ne spasava, to jasno pokazuje zadnji deo drugog stiha ''a ko ne vjeruje osudiće se.'' Ne kaže, ''a ko ne vjeruje i ne krsti se, osudiće se.'' Prema tome, neko može da bude kršten, a da ne bude spasen. Sa druge strane, neki koji veruju biće spaseni iako se sticajem raznih okolnosti nisu krstili. Jedan takav primer imamo u Pismu:
Luka 23,43: ''I reče mu Isus: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.''
Nije na odmet da pročitamo i ove stihove: Jovan 15,7: ''Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, šta god hoćete ištite, i biće vam.''  Jovan 15,8: ''Tijem će se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i bićete moji učenici.'' Tu Isus ne pominje krštenje! Iz navedenog se jasno vidi da Hristos nije stavljao fokus na samom činu krštenja kao ritualu, nego na verovanju u Evanđelje. Da verujemo u Dobru vesti da bi nam to verovanje promenilo život na bolje.
Sledeći stihovi pokazuju da neko može biti učenik i pre krštenja:
Djela apostolska 19,1 Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike
Djela apostolska 19,2 Reče im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni čuli da ima Duh sveti.
Djela apostolska 19,3 A on im reče: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo.
Djela apostolska 19,4 A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju onoga koji će za njim doći, to jest, Hrista Isusa.
Djela apostolska 19,5 A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
Djela apostolska 19,6 A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh sveti na njih, i govoraše jezike i proricahu.
Djela apostolska 19,7 A bijaše ljudi svega oko dvanaest.


Dalje, pokret VIA neće krštavati malu decu (bebe), jer one zbog nezrelosti ne mogu lično da sagrese. Mi smatramo da će sva deca koja su umrla kao mala biti u Kraljevstvu Božijemu, jer je Isus rekao:

Marko 10,14:

''A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.''

Luka 18,16:

''A Isus dozvavši ih reče: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.''

Tokom proučavanja adventizma zapazio sam da on stoji na stanovištu da će samo deca vernih roditelja ući u Carstvo Božije, dok nevernih neće. Zapravo oni smatraju da takva deca i retardirane osobe neće ni vaskrsnuti. Imamo li mi u Bibliji eksplicitnu nauku o tome? Mislim da nemamo.

Svi znamo da je Jovan Krstitelj bio veliki prorok. Da li je on bio kršten od strane nekoga iz njegovog tabora? Da li je neko od 12  Hristovih apostola bio kršten? Znamo da su neki buli kršteni od strane Jovana pre nego što su prišli Isusu.
 

 

 

 

Krstenje primenom obe formule

 

Prva formula je navedena u četvrtom Evanđelju i glasi:

 

 

Matej 28,19: ''Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha,''


A druga glasi ovako:


Djela apostolska 2,38: ''A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;''


Djela apostolska 10,48: ''I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.''


Djela apostolska 19,5: ''A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.''

I u pogledu formule po kojoj treba krštavati crkve su se podelile. Pokret PUT će krštavati kandidate na oba načina. Zasto? Evo zašto. Ako je po sredi kontradikcija pokret želi da je sačuva. Ako pak nije, nego je reč o našem nerazumevanju nećemo napraviti grešku primenom oba formule, jer u tom slučaju nema sustinske vaznosti da li se krštavamo samo u ime Isusa Hrista ili u ime Oca, Sina i Svetoga Duha pošto je to onda isto. Verska praksa pokreta PUT treba da odražava fakticko stanje u Bibliji.

Koliko puta se jedna osoba može krstiti u pokretu PUT. Jednom, prilikom ulaska u malu pripadajuću grupu, ali i više puta i to prilikom prelaska u drugu grupu i u slučaju ogresenja kada osoba koja je bila ekskumunicirana iz pokreta želi da se ponovu priključi.

Vecera Gospodnja

Večera Gospodnja bi se praktikovala potpuno na isti način kao i u vreme prvih hrišćana. To je u Svetom Pismu detaljno objašnjeno tako da nećemo ovde o tome mnogo da elaboriramo. Samo ću navesti da bi se pričest obavljala noću, a ne u jutarnjim satima.


Seksualna orjentacija

Pokret PUT neće u svoje redove primati osobe lezbejske i homoseksualne orijentacije niti osobe sa bilo kakvim nastranim ponašanjima koje su navedene u Bibliji.


Ravnopravnost polova

Propovedanje mogu da vrše i žene kao i muskarci i u svemu će biti ravnopravne. One mogu da budu i starešine male zajednice, ali zbog njihove velike odgovornosti i obaveza kao one koje rađaju i vaspitavaju decu kao i zbog onoga ''što kod žena biva'', neki ce verovatno smatrati da one ne bi trebale da budu birane u vrhovna tela uprave, jer bi za njih navodno ta služba bila previše teška obaveza. Pokret PUT stoji na stanovistu da su savremene žene veoma sposobne i inteligentne te da bi i one trebale da uzmu učešće u svim organima upravljanja organizacijom pa i u vrhovnom telu.


Fizicki stav u molitvi
 

Luka 22,41 ''I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu''
Djela apostolska 21,5 ''A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iđasmo, i praćahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu.''

Poznato je da adventisti sedmoga dana na bogosluženjima praktikuju klečenje. Da li je to u skladu sa Biblijom, tj. da li je negde u njoj naloženo da se tako čini? Ranije sam odlazio i u Reformni pokret Crkve sedmoga dana koji takođe kleče u svojim molitvenim domovima, ali za razliku od ''hacera'' oni to rade jako upadljivo. Naime, na sred crkve kleknu, a ruke sklope ispred sebe sa skoro ispruženim rukama. Da li je ispravno u svetlosti Pisma takav molitveni stav javno praktikovati na bogosluženjima ili samo u svojoj sobi u tajnosti? Smatram da nije bitan položaj tela prilikom molitve, ali je istina da postoji i ''govor tela.'' Svako neka odluči za sebe u kom položaju tela će se moliti, od toga ne bi trebalo praviti posebnu religiju.
Moljenje u polozju klečenja nije ni zabranjeno, a nije ni naređeno u Svetom Pismu, stoga svako neka se moli kako želi. Najbitnija je iskrenost i vera u molitvi.

PUT ne raspolaže konačnom istinom, on nosi šansu da njegovi članovi budu na putu njene spoznaje. Da bi se neko našao na tom putu on mora da napusti Vavilon. Kada čovek pogleda verski profil ljudi današnjeg vremena on može samo da vidi nadmenost. To odvratno uzvikivanje pripadnika raznih crkava koje se čuje kao eho u pozadini njihovih reči kada evangeliziraju druge ljude: ''ja sam svetiji od tebe'' ja sam bolji od tebe'', ti ne znaš ništa, ja znam sve'', moja crkva je jedina prava, ja ću biti spasen 100% itd., a kada bolje osmotrimo takve ljude možemo videti: totalnu duhovnu nepismenost, nepravednost u onome što govore, jer ne čine kao što kazuju. Udaljavanje od takvih ljudi je duhovni spas i otvaranje mogućnosti za proges ličnosti. Najlakše će te ih prepoznati po tome što se grade kao veoma pobožni. Tvrdiće da se jako mnogo mole i to toliko da ih kolena bole od dugog klečenja.

Drugi dolazak Isusa Hrista

Pokret put će se u svom praktičnom životu rukovoditi time da Isus može svakog trenutka ponovo doći na zemlju. Na više mesta u Bibliji Gospod je obećao da će ponovo doći po svoje. Procitajmo sledece stihove:

 

Jovan 14,2:

''Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam; idem da vam pripravim mjesto.''

Jovan 14,3:

''I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.''

Kao što je opste poznato niko ne zna vreme Njegovog povratka. (v. Del. 1:7) Apostol Pavle je pisao da će On sići sa neba i da ćemo mi biti uzeti na oblake u susret Gospodu. Hajmo pogledati te stihove:1. Solunjanima 4,16: ''Jer će sam Gospod sa zapoviješću, sa glasom arhanđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najprije;'' 1. Solunjanima 4,17: ''A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.''

Pripadnici pokreta PUT biće ljudi izuzetno učtivog ponašanja. To znači da u razgovori sa drugima ljudima se neće unositi u lice, neće pri razgovoru šutkati drugoga i rukom gurkati kao što mnogi imaju običaj da rade nego će biti smireni, strpljivi da saslušaju drugu stranu, ne nametljivi, preziraće agresivnu religioznost. Egocentrizam treba da bude maksimalno potisnut iz života članova. Presecanje reći drugog coveka smatraće se nedostatkom duhovnosti i biće otvoreno kritikovano sa ciljem da se dobri običaji ukorene nasuprot losim.

Kalendar

Poznato je da u savremenom svetu ljudi koriste razne kalendare. Pokret PUT ce nastojati da vrati primenu biblijskog kalendara u svom računanju vremena. Taj kalendar treba da bude luno - solarnog tipa.





 

Dan

 
 

Dan јe bilo koјa od nekoliko različitih јedinica za vreme. Reč se odnosi ili na period svetlosti kada јe Sunce iznad lokalnog horizonta ili na ceo dan koјi pokriva i tamni i svetli period.

 

Različite definiciјe za dan su bazirane na prividnom kretanju Sunca preko neba (solarni dan). Razlog za ovo prividno kretanje јe rotaciјa Zemlje oko svoјe ose, kao i revoluciјa Zemlje u orbiti oko Sunca.

Dan, za razliku od noći, često se definiše kao period kada sunčeva svetlost stiže do zemlje, pod pretpostavkom da nema logičkih pretpostavki. Dva efekta čine da јe dan prosečno duži od noći. Sunce niјe tačka, ali ima prividnu veličinu od oko 32 lučna minuta. U prilog tome, atmosfera prelama sunčevu svetlost na taј način da јedan deo te svetlosti stiže do zemlje čak i kada јe sunce i dalje ispod horizonta za oko 34 lučna minuta. Tako da prva svetlost stiže do zemlje kada јe centar sunca i dalje ispod horizonta za oko 50 lučna minuta. Razlika u vremenu zavisi od ugla pod koјim sunce izlazi i zalazi, ali iznosi naјmanje skoro 7 minuta.

Stari običaј glasi da novi dan počinje ili izlaskom ili zalaskom Sunca na lokalnom horizontu. Tačan momenat, kao i interval između dva izlaska ili dva zalaska sunca, zavise od geografskog položaјa (geografske dužine, kao i geografske širine) i dela godine.

Konstantniјi dan može da se definiše Suncem koјe prolazi kroz lokalni meridiјan, što se dešava u lokalno podne (viša kulminaciјa) ili ponoć (niža kulminaciјa). Tačan momenat zavisi od geografske dužine i, u manjoj meri, od dela godine. Dužina takvog dana јe skoro konstantna. Ovakvo vreme pokazuјu sunčani satovi.

 

 

Granice dana

 

Za većinu dnevnih životinja, uključuјući Homo sapiens, dan prirodno počinje zorom a završava se zalaskom sunca. Ljudi su, sa svoјim kulturološkim normama i naučnim znanjem, zamenili prirodu sa nekoliko različitih švatanja granica dana. U Јudaizmu i Јevreјskoј kulturi, dan počinje izlaskom sunca i traјe do sledeće večeri. Srednjevekovna Evropa јe pratila ovu tradiciјu. Dani kao što su Božićno veče, Noć veštica i veče Svete Agnes su ostaci starih šablona kada su praznici počinjali veče raniјe. Sadašnja konvenciјa јe da civilni dan počinje u ponoć, tј. u 0:00, i traјe puna 24 časa do 24:00.

Digitalna kompozicija nekoliko panoramskih prikaza iste lokacije snimljene istog dana prikazuje vreme kako prolazi na severnoj hemisferi, sa leve strane slike je zapad i zalazak sunca, a sa desne istok i zora.
 

U Sјedinjenim Državama, noći se nazivaјu po prethodnim danima, npr. "petak uveče" obično označava celu noć između između petka i subote. Ovo јe suprotno јevreјskoј šemi. Ova razlika od civilnog dana često vodi do konfuziјe. Događaјi koјi počinju u ponoć se često naјavljuјu kao da se dešavaјu dan raniјe.

Vikipedija

--------------
 

Dragi čitaoče, nakon što sam naveo definiciju dana iz Vikipedije želim da ti kažem da moje razumevanje početka dana se slaže sa tradicionalnim gledištem judaizma i adventizma. Smatram da calendarski dan treba računati od veceri do veceri. Verujem da je takvo shvatanje u skladu sa Biblijom. Obnova Stvoriteljevog kalendara i svih stvari je najavljena Pismom. Pogledajmo sledece stihove:
 

Isaija 38,12:

''Vijek moj prođe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkač, otsjeći će me od osnutka; od jutra do večera učinićeš mi kraj.''

Isaija 38,13:

''Mišljah za jutra da će kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do večera učinićeš mi kraj.''

 


Isaija 61,4: ''I oni će sazidati davnašnje pustoline, podignuće stare razvaline i ponoviće gradove puste, što leže razvaljeni od mnogo naraštaja.''


(Prevod Đ. Danicica)


''A sabrani ga pitahu: Gospode, hoceš li sad povratiti carstvo Izrailjevo?

Rece im: Nije vaše da znate vremena ili rokove koje je Otac odredio

svojom vlašcu, nego cete primiti silu kad siđe sveti Duh na vas, i

bićete mi svedoci u Jerusalimu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja

zemlje.'' Del. 1:6-8

(Prevod Dr Dimitrija Stefanovica)

Često ljudi koji se interesuju za duhovne stvari postavljaju pitanje da li je Mojsijev zakon ukinut Hristovom žrtvom na krstu? Oni koji tvrde da jeste pozivaju se najčešće na Danila 9:27. Međutim, treba imati na umu da ne postoji jedinstveno tumačenje toga mesta. Jedni kažu da ukidanje ''zrtve i prinosa'' vrši neprijatelj Božiji, a ne Pomazanik. Takva interpretacija se zasniva na Mateju 5:17,18. U tim stihovima Isus naglašava da nije došao da pokvari ili ukine zakon nego da ga ispuni i da će zakon opstojati sve dok je neba i zemlje. Drugi smatraju da će taj zakon biti ukinut prilikom drugog dolaska Isusa Hrista tj. da se prorocanstvo u 27 stihu odnosi na budućnost. Stoga neminovno je pitanje na koji je zakon Isus mislio kada je izjavio da nije došao da ukine zakon, jer mi znamo za Božiji moralni zakon, ali znamo i za ceremonijalni. U vezi toga zanimljivo je tumačenje adventizma koji zastupa ideju da je Isus ukinuo samo obredni zakon i građanski dok su ostali zakoni još uvek na snazi. Što se tiče obrednog zakona takvo gledista je do nekle razumljivo ali ukidanje građanskog zakona koji se zasniva na moralnom je problematično iz razloga što on ne bi ni mogao da se primeni, jer više ne postoji teokratska država Izrael pa izlazi da je to jedini razlog što se tvrdi da je ukinut, ali taj isti razlog bi se mogao navesi i za obredni zakon i njega je nemoguće primeniti zbog istih okolnosi. Jedini zakon koji je izuzetak od toga je zdravstveni zakon, pri tome se pre svega misli na zakon o čistim i nečistim životinjama. Njega je moguće držati i bez teokratskog sistema pa se on od strane adventista i drži. Ključno pitanje po meni je: da li je prema Bibliji prihvatljivo parcijalno ukidanje bilo kojeg zakona???
 

 

Zakljucak


Koncepcija pokreta PUT ima svoju analogiju u prirodi koju je Bog stvorio. Poznavaoci ljudske genetike znaju da kada se desi neka spontana ili indukovana mutacija, organizam čuva grešku kroz čitav niz generacija isto kao što čuva i neku poželjnu osobinu ili odliku kao na primer: normalnu sposobnost zgrušavanja krvi, snažne ruke i noge, jako srce, veliku radnu moć bubrega, kvalitetne krvne sudove, dobru krv, nadprosečnu inteligenciju itd.

Ako za trenutak osmotrimo Bibliju kao jedan organizam koji ima svoj život uočićemo da ona ima svoju istoriju. Za vreme njenog života dešavale su se izvesne stvari. Pre svega izgubljeni su originalni rukopisi, ovo što danas imamo su prepisi i prevodi. A u vezi toga navešću da je jedan istraživac Svetoga pisma iz 17 veka našao da postoji oko 30 000 promena u Svetome Pismu. U njoj su neki stihovi ubačeni naknadno, recimo znamo za tzv. Jovanovu zapetu, ali ipak to nije dokazano. Takođe nam je poznato da je Martin Luter ubacio rec ''samo'' u svom prevodu Svetoga pisma, itd. Zbog svega toga mnogi smatraju da je Biblija kontradiktorna. Ja se ne bih složio sa takvim gledištem, jer mi ne raspolažemo autografima i zato neki kažu da to što mi držimo u rukama nije Biblija. Međutim, ona je došla do nas takva kakva je i mi tu ništa ne možemo, jer je to datost. Radi se o mnogim prepisima i prevodima. Neki su bliži po smislu raspoloživim manuskriptama, a neki su dalji od njih. Pokret PUT, polazi od faktičkog stanja imajući na umu sve izmene koje su danas poznate i nastoji da organizuje život svojih članova prema najboljim saznanjima u vezi Svetoga Pisma. Šta to prakticno znači? Čuvaćemo sve ono sto je u prevodima i prepisima Biblije, bilo da je greška ili autentično kazivanje. Ako pouzdano znamo da je greška korigovaćemo se u skladu sa tim, ako ne znamo drzaćemo to kao istinu dok nam se ne otkrije suprotno. Male grupe koje imaju pogrešku nestaće postepeno iz stvarnosti tako što će se njihov broj smanjivati i kada ostane samo jedan član, uslediće gašenje, slično kao što se dešava kod nekih naslednih bolesti gde jedinke pogođene njom po pravilu nestaju iz populacije ne uspevši da ostave potomstvo. To je poznato u nauci kao eliminacija loših gena. Po čemu ćemo znati da li neka grupa ima istinu ili ne? To je u nadležnosti Duha Božijeg. Naime, znaćemo po tome što će neke grupe imati prosperitet na svim poljima života za razliku od drugih koje će imati nazadovanje u pravcu nestajanja. Duhovna recesija biće pokazatelj koje male grupe nisu na ''putu'' nego su skrenule sa hrišćanskog puta. Naravno duhovno slabljenje će imati i svoje materijalne implikacije, jer ni jedno zlo ne ide samo, kaže jedna srpska narodna poslovica.

Kakve su implikacije svega toga? U današnjem hrišćanstvu vlada pravilo da ako M. drugačije veruje od nekog drugog M. onda te dve persone treba da se odvoje. Međutim, u realnom životu se ne ostaje na tome nego se ide do toga da se one međusobno preziru. PUT će se suprotstavljati takvim tendencijama time što će objašnjavati ljudima da razlike u gledištima u pogledu pojedinih učenja nisu i ne trebaju da budu razlog za netrpeljivost i mržnju i razdvajanje, naprotiv one treba da budu motor zbližavanja ljudi sve do saznanja konačne istine naše hrišćanske vere. Mnogi ce reći ''pa ja ne mrzim nikoga, samo želim da brata ili sestru vratim na pravi put'', a sa druge strane kleveću dotične i ne žele sa njima da imaju bilo kakav kontakt, to je licemerstvo i Pokret će se takvom ponašanju snažno protiviti.

Pokret PUT ne bi svojm članovima određivao koju literaturu da čitaju, a koju ne. Svako je slobodan da prema svom osećaju odabere knjige i druga sredstva u procesu istraživanja tajni prirode i duhovnog sveta. Smatraće se nemoralnim ukoliko bilo ko nešto skriva od drugih što se tiče znanja o Bogu i u opšte o svetim naukama. Mi treba jedni drugima da dajemo nesebično ono najbolje što znamo o  materijalnim i duhovnim stvarima.

U većini današnjih crkava čoveku se nude ili ritualizam, ili misticizam, ili asketizam. Formalna pobožnost je sveopsta. Nigde ni glasa od praktične poboznosti. Pokret PUT će insistirati da svaki član pokazuje praktičnu poboznost koja će biti na blagoslov i onima koji je upražnjavaju i onima koji je posmatraju.

Pokret PUT bi se u perspektivi razvio u oblik mnogih kućnih eklezija. One ne bi bile organizovane i registrovane kao pravna lica kod nadležnih državnih organa. Dake, to ne bi bile denominacije u današnjem smislu reči nego bi po svemu ličile na skupove prvih hrišćana iz apostolskog doba. Prema tome, PUT ne bi imao posebno izgrađene hramove za svoju službu nego bi se sluzba odvijala svuda gde je to podesno. Međutim, ako neke grupe žele da se fuzionišu, one mogu da izgrade zajedničku dvoranu za molitvu, to neće biti zabranjeno.

Pokret PUT bi se mogao definisati kao savez različitih interpretacija Biblije, savez mišljenja i načina života, ali samo takvih koji se mogu podržati navodima iz Svetoga Pisma. Da bih ilustrovao tu ideju na jednom upečatljivom primeru pročitajmo sledeće stihove iz Biblije:


 

1. Mojsijeva 32,9: ''I reče Jakov: Bože oca mojega Avrama i Bože oca mojega Isaka, Gospode, koji si mi kazao: vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!''

1. Mojsijeva 49,18: ''Gospode, tebe čekam da me izbaviš.''


2. Mojsijeva 6,2: ''Još govori Bog Mojsiju i reče mu: ja sam Gospod.''

2. Mojsijeva 6,3: ''I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat.''

Biblijski interliner pokazuje da gde god u navedenim stihovima stoji u našem prevodu''Gospod'' u manuskriptama na hebrejskom piše ''Jahve''. Inteligentan i zainteresovan čovek za veru, kada se susretne sa takvom pojavom u Svetom Pismu u prvi mah postaje zbunjen, jer ga opsedaju svakakve misli i u našem primeru mora sebi da postavi pitanje: da li je Jakovu Bog bio poznat pod imenom ''Jahve'' ili nije bio poznat? Prva dva stiha koje sam naveo upućuju nas na to da mu je to Božije ime bilo poznato. Međutim, sledeća dva stiha kažu da mu nije bilo poznato i to je rečeno od strane samog Boga Jahvea, što daje izjavi veliku težinu. Kada se suočimo sa takvom situacijom pokret PUT ima rešenje koje izgleda ovako: pre svega priznaće se gledište da Jakovu nije bilo poznato Božije ime ''Jahve'', jer je to Bog rekao, pošto preferiramo da damo prednost onome što Bog govori u Pismu pa tek zatim onome što su rekli sveti ljudi, ali se neće odbaciti gledište da mu je ipak bilo poznato, jer ne znamo zašto je Bog dozvolio da se takva kontradikcija pojavi u Svetom Pismu. I sve dok ne dobijemo konačan odgovor na to pitanje mi smo dužni da oba shvatanja čuvamo i negujemo i što je još važnije da se na osnovu toga ne delimo i pravimo novu ekleziju. Ne smemo dozvoliti da nas konfuzija vodi. PUT ima zadatak da očuva znanje o Bogu za budućnost i da ne dozvoli da ne znanje napravi štetu ljudskim bićima, jer znanje treba upotrebljavati, a ne zlupotrebljavati. Jer obično ljudi kada nešto ne mogu da pojme oni se podele i zarate između sebe zbog tih razlika. U navedenom primeru imamo dva iskaza koja su privodno kontradiktorna, ako dozvolimo da ta kontradiktornost napravi razdor među nama, mi smo onda promašili stvar. Pokret želi da preslika faktičko stanje u Bibliji bez obzira na eventualne kontradikcije u njoj i da onda to prenese u njegov život, drugim rečima da se Pokret ponaša prema ili shodno toj slici, da je praktično oponaša. Ako pođemo od toga da je Biblija božansko - ljudsko delo onda ono što kontradiktuje je ljudska pogreška u njoj, a božansko je ono činjenicno, tj. istina. U navedenom primeru, greška bi mogla da bude samo u onim rečima koje je Mojsije stavio Jakovu u usta, jer on je Petoknjižje napisao ne u jednom danu nego u dužem vremenskom periodu pa je razumljivo da je mogao da pogreši, jer je ljudska priroda slaba i pogrešiva. Sa druge strane možda je Mojsije i znao za tu pogrešku koju je načinio, ali nije želeo da ista menja i sve je ostavio kako je u naletu nadahnuća napisao. Ako se budemo rukovodili takvim principom u verskom delovanju, smatram da ćemo se naći na putu prema istini. Ali da kažem i ovo. Moguće je i to da je Jakovu bilo poznato Božije ime ''Jahve'' kao reč, ali da mu značenje, smisao tog imena nije do tada bilo poznato.

Za savremenog čoveka koji želi da vidi jednodušnost među hrišćanima je veoma iritantno kada se suoči sa činjenicom da gotovo ni po jednom glavnom pitanju hrišćanske vere nema jedinstvenog stava već su u opticaju brojne teorije o svemu i svačemu. Da navedem samo nekoliko primera: Recimo mi ne možemo na osnovu naših prevoda Biblije da pouzdano znamo ni kada je tačno bila Vecera Gospodnja, neki kažu da to u opšte i nije bitno za spasenje da znamo. Dalje, imamo nekoliko načina kako treba brojati Pentekost. Što se tiče Šabata ni tu ne postoji jedinstvo, neki kažu Subotnji Šabat je pravi, drugi tvrde da je Lunarni pravi, treći da ni jedan dan ne treba svetkovati itd. Kada je u pitanju zakon, e tu tek dolazi do ozbiljnih razmimoilaženja. Jedni odbacuju sav zakon, drugi kažu da samo moralni važi, treći zastupaju gledište da sav zakon treba i dalje držati. I svi oni pronalaze moćne argumente za svoja gledista u istoj knjizi koja se zove Biblija. A tek mnoga različita tumačenje proročanstava je muka za dušu. Ima denominacija koje tvrde da se veliki broj proročanstava neće nikada ni ostvariti, jer su to po njima uslovna proročanstva, nasuprot njima stoje oni koji kažu da će se ona ostvariti u budućnosti. Lista je nepregledna zato bih stao sa nabrajanjem. Umesto da jadikujemo, potražimo rešenje koje će zadovoljiti suštinu biblijske vere. Ne lomimo veru ni na mikro ni na makro planu, nego ostvarimo toliko potrebno jedinstvo, jer je to želja samog Tvorca univerzuma.

Na kraju hteo bih da navedem nekoliko stihova koji pokazuju da ljudi za vreme Isusove zemaljske službe nisu od Njega čuli sve sto im je On želeo reći. Zbog njihove opterećenosti, On je to ostavio za kasnije, da odradi Sveti Duh. Zbog toga mi kada čitamo Bibliju posebno Novi Zavet često smo u nedoumici po mnogim pitanjima iz kojih su i nastale mnogobrojne denominacije. Recimo, hoćemo da ustvrdimo da li je zakon ukinut ili nije? Ako kažemo da jeste ''bombarduju'' nas mnogi stihovi iz kojih se vidi da su apostoli držali sve propise judaizma (v. Del. 21:16-30). Pa čak i sam Hristos kaže ovo: Luka 22,15: ''I reče im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;'' Luka 22,16: ''Jer vam kažem da je otsele neću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.'' Dakle Isus će praktikovati držanje Pashe i u Carstvu Božijemu. Na osnovu toga da se zaključiti da apostoli nisu ni pomisljali da prekinu sa tim praznikom ovde na zemlji. To isto Isus potvrđuje i u Mateju (v. Matej 5:17-22). Sa druge strane ako kažemo da zakon nije ukinut suočavamo se sa brojnim izjavama posebno apostola Pavla ali i drugih biblijskih velikana kao u ovom stihu: Djela apostolska 15,10: ''Sad dakle šta kušate Boga i hoćete da metnete učenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti?'' E sad, ako pak čovek takvo gledište zastupa, da zakon nije ukinut, može biti proglašen da nipodaštava značaj Hristove Žrtve. Moramo dobro pogledati kontekst da bi videli šta su autori Svetoga Pisma želeli da kažu, a to naročito važi za teška mesta.
 

Jovan 16,12: ''Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi.''
Jovan 14,26: ''A utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh.''
Jovan 15,26: ''A kad dođe utješitelj, koga ću vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on će svjedočiti za mene.''
Luka 24,49: ''I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.''
 

Da bi neko bio pripadnk Pokreta PUT on treba da bude izvežban u podnošenju različitosti kod drugih ljudi. Sklonost ka svađanju članovi moraju potpuno da uklone iz svojih života u suprotnom takvima nema mesta u zajednici ovokvog tipa. Pozivam se na sledeci stih iz Pisma koji to izričito naglašava kao osobinu svakog koji tvrdi da veruje u Isusa Hrista. Izvolite stih: 1. Korincanima 11,16: ''Ako li je ko svadljiv, mi takovoga običaja nemamo, niti crkve Božije.''


 

 

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz