ORNITOLOGIJA
Pripremio:
Mr Daliborka Barjaktarov
Labud
Labud
je ptica o kojoj govore mnoge legende i koja u ljudskom predanju ima
bogata simbolična značenja. Prema legendi o postanju sveta, za koju se
smatra da datira iz najranijih kultura, labud predstavlja kombinaciju
vazduha i vode, neophodnih elemenata za rast i razvoj semena i
obnavljanje vegetacije, čime simbolizuje sam život.
Kao otelotvorenje dobrote i blagosti, labud
je prisutan u kulturama svih naroda. Ipak, u nekim indoevropskim
mitovima, labud predstavlja i suprotan princip - zlu ženu. Objašnjenje
ovoga mita je daleko dublje i povezano je sa simbolom (noćne) more.
Pravo značenje more je da je to zla boginja, koja ima moć da u snu
životinja i ljudi izazove osećanje gušenja. U indoevropskoj mitologiji
zle žene uglavnom imaju obličje ptica, pa je i mora predstavljena kao
žena sa «onog» sveta, koja je uzela oblik bele ptice (labuda).
Verovanja
Među mitovima o labudovima kod starih Grka,
najpopularnija je ona o Zevsu i Ledi, koji kaže da je Zevs video Ledu
kako se kupa u reci. Da bi je zaveo, Zevs je uzeo oblik belog labuda.
Leda nije mogla da bude ravnodušna na lepotu bele ptice pa se zaljubila,
što je i bio Zevsov cilj.
Kasnije je Leda snela dva jajeta. Iz jednog
su se izlegli blizanci Kastor i Poluks, koji su postali najsjajnije
zvezde u sazvežđu Blizanaca. Iz drugog jajeta izlegla se lepa Helena,
zbog koje je izbio rat za Troju. Na severnom nebu postoji sazvežđe
Labuda od 6-7 sjajnih zvezda, raspoređenih duž vrata i raširenih krila
labudovih.
Utočište na Velikom ratnom ostrvu
Postoje podaci da se
kod nas, do početka prošlog veka crvenokljuni labud gnezdio na Velikom
ratnom ostrvu. Od tada su zabeleženi samo pokušaji gnežđenja. Zbog
odnošenja jaja, uzimanja mladih, plašenja i ubijanja odraslih ptica,
divlji labudovi se više ne gnezde kod nas. U našoj zemlji se tokom zime
može videti na Dunavu i njegovim pritokama koje ostaju nezaleđene. Ove
ptice kod nas stižu iz severozapadne Evrope.
Svake godine (od 1998.) u
okviru međunarodnog projekta International Waterbird Census-IWC (zimsko
brojanje ptica), Prirodnjački muzej i ornitolozi iz drugih institucija,
na Dunavu organizuju brojanje zimskih gostiju (pataka, gusaka,
labudova) koji stižu sa severa Evrope gde su vode zaleđene. Svake godine
beleži se sve veći broj crvenokljunih labudova. Tokom januara 2004.
zabeleženo je blizu 2000 primeraka labudova, mahom u prvoj i drugoj
godini živopa. |
Kod
starih Grka postojalo je verovanje da labud najlepše peva pred samu
smrt, ali ne od žalosti što će umreti nego od radosti što je svakim
trenom bliži bogu sa kojim će se sjediniti. Crvenokljuni labud, koji se
češće može videti u južnim delovima Evrope, ptica je koja, uprkos svojoj
lepoti, osim šištanja i siktanja ne ispušta druge zvuke pa ga zbog ove
osobine zovu i nemi labud. Odakle onda ovo verovanje? Objašnjenje je
sledeće: stari Grci verovatno nisu pravili razliku između crvenokljunog i
žutokljunog labuda i nije im bila poznata migracija ptica. To znači da,
ako su čuli labuda da »peva», to je onda bio žutokljuni a ne
crvenokljuni labud. Osim toga, labudovi su po pravilu stanari severnih
krajeva Evrope i ne sele se sjeseni u toplije krajeve, kao što to rade
laste i rode, osim kada se zamrznu vode. Tada odlaze malo južnije u
potrazi za hranom, ali se sa prvim znacima proleća vraćaju u svoju
postojbinu. Verovatno je da su Grci primetili njihovo periodično
pojavljivanje pa su njihov odlazak s proleće povezali sa tužnom pesmom,
koju pevaju što moraju da umru.
Po zidovima hindu hramova, urezivan je par
labudova koji se održavaju u životu medom rascvetalog lotosa-znanja, a
simbol su savršenog sjedinjenja kojem teže sva nebeska bića. U hindu
veri, postoji verovanje da je vrhovni labud sneo zlatno vaseljensko jaje
iz kojeg je izašao Brama, pa se otuda labud smatra za svetu, božansku
pticu, simbol svetog duha. Često je i sam Brama, prikazivan kako jaše na
labudu.
|
Crni labud |
U
starom Egiptu, verovalo se da labud odvodi duše pokojnika na onaj svet.
Kod Kelta, labud je božanstvo Sunca, mistično ali dobroćudno. Smatra se
da ima isceliteljsku snagu Sunca i da njegova pesma ima magijske moći.
Stari Sloveni su verovali da labud
predstavlja dušu predaka i da može da ima božanske i demonske osobine. U
labudove mogu da se pretvore vile, koje umeju da se premetnu u sokola,
vuka, zmiju i druge životinje. Legenda kaže da postoje tri vrste vila:
planinske, vodene i nebeske. Ove poslednje imaju krila i mogu da lete.
Ako ih čovek prevari i uhvati, jedini način da im oduzme moć jeste da im
sakrije krila. Njihova prvobitna suština bila je da su vile zapravo
duhovi prirode, jer znaju jezik riba i ptica, mogu da leče rane
različitim travama, a posebno mogu da olakšaju jad i bol slepima i
nerotkinjama. Kroz istoriju, vilama se pripisivala moć spajanja sa
dušama predaka. Tako je i nastalo verovanje da mogu da uzmu oblik bilo
koje životinje, a pre svih labuda.
Iz roda gusaka
Verovanja u legende o labudovima su brojna i
raznovrsna, a stvarni, biološki život labudova je zanimljiv i pun
iznenađenja. Udvaranje labudova, na primer, počinje već nakon prve
godine starosti, dok još nisu potpuno beli, niti polno zreli. Većina
mladih labudova živi u jedinstvenom «vereništvu» i posle sazrevanja,
tako da se prvi put gnezde u trećoj ili četvrtoj godini. Kad se par
jednom veže, ostaje doživotno zajedno.
|
Labud-kobra
O obožavanju labudova
ima mnogo arheoloških tragova i u našoj zemlji. U Narodnom muzeju u
Čačku ima jedan bronzani labud iz Mojsinja, iz bronzanog ili gvozdenog
doba. Sve karakteristike ukazuju na pitomog labuda (labuda grbca) Cygnus
olor.
Kosti i pitomog i divljeg
labuda Cygnus cygnus nalažene su na praistorijskim lokalitetima
Vojvodine, naročito u humkama, uz tok Tise. Po svoj prilici, labudovi su
imali obrednu ulogu, ali su služili i kao hrana. Danas se labudovi više
ne jedu, ali se kod nas više ni ne gnezde. |
Labud
živi uglavnom na geografskim širinama sa umerenom i okeanskom klimom, u
zemljama centralne i zapadne Evrope, gde se gnezdi i provodi veći deo
života. U toku izuzetno hladnih zima, kreće na put u potrazi za
nezaleđenim rekama i jezerima.
Labudovi pripadaju redu gusaka
(Anseriformes), gde su najveće i najkrupnije ptice. Rod labudova, Cygnus
obuhvata svega četiri vrste, od kojih se tri gnezde u Evropi. U našoj
zemlji se redovno, obično zimi, može videti samo jedna vrsta,
crvenokljuni labud (Cygnus olor), koji je velika i teška ptica. Mužjak
je nešto krupniji od ženke, a polovi se ne razlikuju ni bojom ni
oblikom.
Glava im je okrugla a vrat dug i povijen.
Noge su crne. Kljun je crvenonarandžaste boje, nazubljen i oivičen crnom
linijom sve do grbe koja se nalazi pri osnovi kljuna, pa se zbog toga
naziva i labud grbac.
Odrasli primerci su potpuno beli. Mladunci su
sivosmeđe boje. Tokom prve zime i proleća, mladunci dobijaju sve više
belog perja i počinju da liče na svoje roditelje. Potpuno belo perje
dobijaju posle druge godine.
Obično se viđaju na vodi, ali su česti i na
plavnim livadama, gde se hrane. Hrane se vodenom vegetacijom i to do
dubine ne veće od 1 m. Na jelovniku im se povremeno mogu naći i sitne
životinje kao što su žabe, punoglavci, puževi, crvi, insekti i njihove
larve. Poleću teškim zamasima krila i trčanjem po površini vode. Svi
labudovi lete sa ispruženim vratom, ravnomernim i sporim zamasima krila.
Brzina kojom labud može da leti iznosi 60-80 km/h. Zimi se okupljaju u
jata od po sto i više primeraka. Tokom leta, u jatima se okupljaju samo
primerci koji se ne gnezde.
Par crvenokljunih labudova uspostavlja i
brani svoju teritoriju u periodu gnežđenja, u martu ili aprilu. Tada su
mužjaci veoma agresivni i na svakog uljeza koji im upadne u teritoriju
energično jurišaju. Gnezdo grade oba pola, s tim što mužjak donosi
materijal za gnezdo a ženka ga slaže i oblikuje. Ponekad se isto gnezdo
koristi nekoliko godina. Gnezdo je obično na obali, u blizini vode.
Prečnik gnezda se a kreće od 1 do 2 m, a visina 60-80 cm, ali i do 4 m
ako je gnezdo na vodi. Samo gnezdo je izgrađeno od trske, granja i
različitog vodenog bilja, a unutrašnjost je obložena mekim biljem i
paperjem. Izgradnja gnezda traje oko 10 dana. Ženka snese 5-8
bledozelenih jaja u razmacima od 48 časova. Jaja su zatupljena sa oba
kraja i prevučena krečnom skramom dok su sveža. Kako period inkubacije
odmiče, jaja postaju izgrebana i dobijaju smeđe tufne. Na jajima leži
samo ženka, 5-6 nedelja, nakon čega se izležu labudići koji su odmah
spremni da napuste gnezdo.
mr Daliborka Barjaktarov
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
SIMBOLIKA LABUDA Labud se, zbog načina života, smatra ujedinjenjem vode i vazduha ali i oličenjem samoće i izolovanosti.
Beli labud predstavlja čistotu, nevinost, ženski princip, ljubav (u
hrišćanstvu je predstava Bogorodice), crni ima mistična i okultna
svojstva a crveni je simbol vatre. U antičkoj Grčkoj i Rimu je
labud smatran inkarnacijom Zevsa tj Jupitera kroz legendu o Leda
labudu. Takodje je posvećen Afroditi tj Veneri i Apolonu kao božanstvu
Sunca i muzike. Iz toga potiče i verovanje da labud na samrti peva
najlepšu pesmu pa izraz "labudova pesma" predstavlja metaforu za nečije
poslednje veliko delo. Na istoku je labud nebeska ptica koja
je na vodu položila nebesko jaje iz kojeg je nastao Brama. Istočnjaci ga
smatraju simbolom plemenitosti, elegancije i smelosti. U
keltskim tekstovima je labud najspominjanija ptica. Oni smatraju da
većina nebeskih bića koja iz nekog razloga svraća na Zemlju, uzima
labudov oblik. Takodje simbolizuju viša ili andjeoska stanja, bića na
putu oslobodjenja i povratka višem principu. Labud ima i alhemijsku simboliku jer su alhemičari u njemu uvek gledali amblem žive, jer ima njenu boju i pokretljivost.
Neki mu pridaju simboliku hermafroditizma jer, pored već opisanih
simbola ženstvenosti, labud ima vrat falusnog oblika. Kao simbol
svetlosti, takodje se može shvatiti i kao solarni (muški) i lunarni
(ženski) princip.
|