Site menu |
|
|
Our poll |
|
|
Statistics |
Total online: 1 Guests: 1 Users: 0 |
|
Login form |
|
|
|
O IZBORU PREVODA SVETOG PISMA
Iako sam rođen u Srbiji, i kao dete kršten u Srpskoj pravoslavnoj
crkvi, istinski hrišćanin nisam postao sve do jeseni 2004., kada sam po
prvi put u svom srcu prihvatio Isusa Hrista kao ličnog Spasitelja i
počeo da ga sledim kao Gospoda. Od tada sam počeo, kao što Gospod to
zahteva od svojih sledbenika (Ev. po Mateju 28:18-20), da delim Radosnu
vest Isusa Hrista sa onima koji je neznaju. Sastavni deo toga je
deljenje primeraka celog Svetog pisma, ili (što je mnogo češće slučaj)
samo Novog zaveta.
Jedna od najčešćih
prepreki (naravno, ne i jedina) na koje sam naišao kod onih koji žele da
o Bogu saznaju nešto više je ta da ne čitaju Bibliju koju imaju kod
kuće, ''jer im je jezik delimično stran i nerazumljiv'', te im to
Bibliju čini odbojnom. U pitanju je, naravno, Biblija u prevodu
Daničić-Karadžić, koju većina onih koji poseduju Sveto pismo kod nas
ima. Pored toga što ima manjih grešaka u samom prevodu, jezik koji su
prevodioci koristili se u određenim elementima ralikuje od srpskog koji
danas govori većina stanovnika srpskog govornog područja. Dijalekat koji
se koristi je ijekavski (istočno-hercegovački), a sam tekst pun je
arhaičnih izraza koji su već više decenija van upotrebe. Naravno, nije u
pitanju neki ''strani jezik'', ali ova dva elementa definitivno čine
ovaj prevod težim za svakodnevnu upotrebu i pravilno razumevanje teksta.
Neki će braniti upotrebu ovog prevoda jer, pored
tradicionalne vrednosti, ima jedinstvenu književnu lepotu izražavanja.
No, moramo da razumemo da cilj Biblije nije da bude knjiga obrazovanih,
ili knjiga koja podržava jezičku i književnu tradiciju, već knjiga o duhovnim istinama koje su svakodnevno nužne svakom čoveku (vidi npr. Ev. po Mateju 4:4). Kao takva mora biti što je više moguće čitka i razumljiva prosečnom čitaocu.
Pogledajmo kako je ovaj princip razumljivosti prosečnom
čitaocu/slušaocu bio primenjen i pri samom stvaranju Svetog pisma,
pogotovu Novog zaveta.
Novi zavet je u celosti pisan na
starogrčkom (tadašnjem modernom grčkom). Pisci Novog zaveta su, sa
izuzetkom Luke, svi bili Jevreji. S obzirom na to da je Novi Zavet
duhovni nastavak Starog zaveta, i da je jevrejska religija nesporni
prethodnik hrišćanstva, apostoli Pavle, Petar, Jovan i ostali mogli su
sa punim pravom da pišu knjige na starojevrejskom, jer je to bio jezik
njihovog Svetog pisma – Starog zaveta. Taj stav mogli su da brane
činjenicom da se Bog prvo otkrio Jevrejima, i da je Stari zavet pisan na
jevrejskom, te bi to automatski jevrejski jezik učinilo ''svetim''.
Međutim, apostoli su bili pragmatični. Pošto su evanđelja i poslanice
mahom bile pisane za hrišćane kojima je maternji jezik bio grčki
(Jevreji u dijaspori kao i većina ostatka istočnog dela rimskog carstva
govorili su grčki kao maternji ili kao jezik trgovine) i, oni su im
pisma pisali na grčkom. Štaviše, upotrebljavali su ,,narodni grčki'',
ne književni, klasičan grčki, što je tekstove činilo apsolutno
pristupačnim svim klasama naroda.
Interesantno je
izdvojiti primer apostola Jovana koji je pisao na grčkom iako ga nije
savršeno poznavao. Iz tog razloga su njegove knjige pune manjih
gramatičkih grešaka. Da je želeo mogao je piše na svom maternjem jeziku,
ali to ne bi pomoglo onima kojima su poruke bile namenjene. Da su ih
pisali na jevrejskom, hrišćanstvo se ne bi ni izbliza tako brzo širilo,
jer bi komunikacija Božije istine bila jako teška.
Ako sledimo primer apostola, i mi moramo da Hristovu reč prenesemo na
što je savremeniji mogući način. Očigledno je da u naše vreme, u Srbiji,
prevod Daničić-Karadžić više ne može da posluži toj svrsi.
Koji prevod danas, dakle, najpraktičnije služi širenju Evanđelja? Na to
nema jednostavnog odgovora, jer postoji više prevoda Novog i Starog
Zaveta, i svaki ima svoje prednosti. Evo nekih činjenica koje mogu
pomoći u odlučivanju.
1) Prevod Novog Zaveta Sinoda SPC.
Ovaj prevod je nastao kao rad komisije SPC. Prevod je nastao jer je
crkva želela svoj zvaničan prevod, kako ni jedan drugi prevod nema
crkveni blagoslov. Prevod je teološki veoma dobar, i odlično prenosi
smisao originalnog teksta, ali ima nekoliko mana. Jezik prevoda je,
slično kao i kod Karadžića, ijekavski što većini čitalaca u Srbiji blago
otežava čitanje i tekst čini pomalo stran. Takođe, prevod (poput
Vukovog) koristi aorist i imperfekat kao prošla glaolska vremena (npr.
iđahu, donošahu) mnogo češće nego što se to radi u modernom srpskom. To
je verovatno imalo za cilj da tekst učini književno lepšim i da mu
plemenitiji prizvuk, ali to nažalost ne čini prevod prosečnom čitaocu
bliskim. Na kraju, problem je to što tekst koristi pojedine staromodnije
izraze (npr. ''zahođaše sunce''), te i to prosečnom čoveku čini tekst
pomalo odbojnim. Da je lepota jezičkog stila imala presudnu ulogu
potvrđuje i vladika Irinej Bulović:
"Dužan
sam... da priznam sledeću činjenicu: Vukov prevod je, zbog svoje
klasične lepote i odomaćenosti u narodu, od početka do kraja
najozbiljnije uziman u obzir. U praksi to znači da novi, crkveni prevod,
gde god je moguće, ostaje leksički i stilski veran Vukovu prevodu, a
gde to nije moguće, onda bar blizak njemu, držeći se, između ostalog, i
ijekavskoga narečja našega jezika, narečja na kojem je govorio i pisao
Vuk, a koje danas svojim epskim prizvukom i patinom starine pridaje
prevodu onu osobenu 'biblijsku boju', onu čar sveštene i uzvišene
lepote..."
Nažalost, u praksi, lično sam naišao
na mnogo više odbojnosti prema ovom stilu nego simpatije. Simpatija je
uglavnom dolazila od onih kojima je, čini se, više stalo do tradicije
nego do sveopšte razumljivosti teskta.
No, prednost
ovog prevoda je to što ima blagoslov SPC, te u narodu nema sumnjičavosti
da je tekst ''sektaški iskrivljen'', kao što bi to potencijalno mogao
biti slučaj sa ostalim prevodima.
2) Prevod Emilijana Čarnića.
Čarnić je bio pravoslavni teolog i profesor na Beogradskoj Bogosloviji.
Prevod je prvenstveno uradio za svoje studente. Uz prevod je dao i
manji rečnik pojmova i uvodne note za svaku knjigu pojedinačno. Iako je
prevod teološki veoma dobar, i modernom čitaocu gotovo potpuno
razumljiv, SPC nije prihvatila ovaj prevod jer se smatralo da moderni
jezik ''kvari tradiciju Pravoslavlja''. Čarnić je prevod prodao
biblijskom društvu Gideonita, koji Novi zavet štampaju i besplatno dele
(plavi Novi zavet). Gideonitska verzija, na žalost, nema ni rečnik, ni
uvodne spise. Dve velike prednosti ovog prevoda su da je veoma razumljiv
modernom čitaocu, kao i da je besplatan i da ga je lako nabaviti. Mana
je ta da pošto nema blagoslov SPC to čini prevod sumnjivim, tj.
neupućeni mogu da pogrešno matraju da je prevod iskrivljen da bi podržao
nekakvu sektašku teologiju. 3) Prevod Svetog pisma dr Luja Bakotića.
Bakotić je preveo celu Bibliju i koristio je puno različitih prevoda
(grčki, nemački, latinski itd.). Izdanja koje danas nalazimo koriste
ekavski dijalekat, ali odstupaju od Pravoslavne tradicije u polju ličnih
imena (npr. Izrailj je postao Izrael) što mu je zamerano. No prevod je
dovoljno dugo prisutan u narodu da prema njemu nema sumnjičavosti. Ovaj
prevod je postao pristupačniji, i može se naći u knjižarama u izdanju
firme Metaphysica, mada je štampa prilično nekvalitetna. Za ovaj prevod
Branko Bjelajac, u svom delu Sveto pismo u Srba kaže:
''Smatra
se da je Bakotićev prevod najuspešniji kada se radi o jevrejskoj
poeziji: Psalmima, Pesmi nad pesmama, odlomcima iz proročkih knjiga i
Jova, jer je u svom radu koristio savremene metode, odnosno princip
dinamičkog ujednačavanja (kako bi današnji čitalac bio u mogućnosti da
oseti iste sadržaje kao i prvobitni čitaoci).''
Sve u svemu ovo je kvalitetan prevod (i za nijansu ispravniji od
Daničićevog prevoda Starog zaveta), a i uživa poverenje u narodu.
4) Revidirani Daničić-Karadžić.
Ova revizija je nastala kao projekat nekolicine dobrovoljaca koji
pripadaju adventistima sedmoga dana (''subotarima''). Po mom saznanju nijedna
izmena u tekstu ne iskrivljuje originalno značenje prevoda, tj. tekst
nije promenjen da bi podržao bilo kakvu ''sektašku'' veronauku.
Po tvrdnji autora, izmene se ogledaju u sledećem: 1) ijekavski je
prenesen na ekavski; 2) ispravljene su očigledne štamparske greške
prethodnih izdanja (npr. svaki dan Gospodnji je sveti dan Gospodnji u
Isaiji 58:13) i 3) reči koje su izašle iz upotrebe zamenjene su
savremenim izrazima (npr. golijeni = noge). Grupa je ostala verna
originalnom tekstu u toj meri da nije ispravljala ni krupne greške u
prevodu (npr. Priče 19:19, uporedi sa Bakotićem koji je ispravniji), već
je dati tekst samo modernizovala i lektorisala. Ovo čini tekst daleko
upotrebljivijim, mada je činjenica da tekst i dalje ima većinu istih
grešaka u prevodu koje su načinili Daničić i Karadžić, te nije pogodan
za detaljno proučavanje Svetog pisma.
5) Savremeni srpski prevod Novog zaveta. Ovo je jedan od najnovijih prevoda na srpski. Branko Bjelajac kaže sledeće o ovom prevodu:
''Inicijator
i pokrovitelj projekta je Svetski biblijski prevodilački centar iz Fort
Vorta u Teksasu, SAD (World Bible Translation Center), koji je do sada
uradio više desetina prevoda Biblije na razne svetske jezike... Namera
ovoga Centra je da na srpskom omogući prevod Svetoga pisma koji bi bio
zasnovan na najsavremenijim arheološkim otkrićima, najboljem mogućem
originalnom izvorniku, a koji bi bio na modernom jeziku, lak za čitanje,
precizan i koji bi značio današnjem čitaocu isto ono što je biblijski
tekst značio biblijskom savremeniku.
Tokom svoga postojanja, Centar je razvio poseban prevodilački metod,
koji koristi i kod nas. Prevodioci rade na osnovu posebno pripremljenog
originalnog teksta; kada se radi o Starom zavetu onda se koristi Biblia
Hebraica na jevrejskom, a za Novi zavet 27. (poslednje) izdanje
Nestle-Alanda na novozavetnom grčkom, koji su, stih po stih, prikazani
sa savremenim kritičkim engleskim prevodom. Tako se od prevodilaca ne
zahteva nužno poznavanje biblijskih jezika, već samo dobro poznavanje
engleskog, kao i teološko obrazovanje. Bjelajac nam kaže da kada se
tako uradi "prva verzija" prevoda, onda se preveden tekst (uz pomoć
drugog prevodioca) vraća na engleski i daje stručnjacima za biblijske
jezike. Eventualne primedbe se vraćaju do prvoga prevodioca i onda se
vrše ispravke i dorade u tekstu prevoda, koji zatim ide u štampu.''
Po mom ličnom mišljenju ovo je najkvalitetniji prevod trenutno dostupan. Evo nekoliko razloga:
1) Prevod odlično prenosi značenje biblijskog teksta;
2) Jezik je u potpunosti (kao što i naziv kaže) savremen srpski;
3)
Tekst je pun podnaslova (više podnaslova nego ostali prevodi) što čini
čitanje i lociranje tema u Novom zavetu mnogo lakšim;
4) U uvodu nalazi se sažetak Starog zaveta, čije razumevanje je neophodno za pravilno razumevanje Novog zaveta;
5) Takođe, uvod ima i kratak uvod u Novozavetne spise;
6) Prevod sadrži fusnote sa alternativnim prevodima pojedinih reči, kao i objašnjenja pojedinih izraza;
7) Gdegod je u Novom zavetu citiran stari zavet, fusnote daju mesto u Starom zavetu na kom se citat nalazi;
8) Na kraju prevoda nalazi se rečnik manje poznatih izraza i mape koje pomažu da se biblijski događaji fizički lociraju.
Naravno, s obzirom da je ovaj prevod iniciran iz inostranstva, prema
njemu postoji doza sumnje. No, uporednim čitanjem Savremenog srpskog
prevoda, i npr. Sinodovog prevoda, može zaključiti da razlika postoji
samo u stilu, a ne i u sadržini teksta.
Na kraju, kao
osnova ovog prevoda korišćeno je Nesle-Alandovo izdanje Novog zaveta,
koje je takođe (pored ostalih) koristila i komisija Sinoda SPC. Po
Bjelajcu, Sinod je takođe, zarad upoređivanja, koristio razne strane
prevode, kao npr. latinski, hrvatski, italijanski, bugarski, nemački,
francuski, engleski itd., te je samo korišćenje stranih prevoda u svrhu
izvora i konsultacije bilo prihvaćeno i od strane komisije SPC.
U praksi, pojedinci kojima sam dao ovaj Novi zavet na čitanje, tvrde da
su po prvi put sa razumevanjem mogli da pročitaju tekst.
Ovaj prevod je relativno lako dostupan, a može se naći i na Internetu u
PDF formatu (http://www.wbtc.org) kao i za program e-Sword.
Pored ovih postoje i drugi prevodi na srpski, no ovi prevodi su
definitvno dominantni, a po mom skromnom mišljenju, Savremni srpski
prevod Novog zaveta, i prevod dr Luja Bakotića Starog zaveta su trenutno
najbolji. |
|
Calendar |
« March 2024 » | Su | Mo | Tu | We | Th | Fr | Sa | | | | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
|
|