Tuesday
2024-03-19
2:53 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak I »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Praktična posledica br. 6: Mi ne možemo da razumemo Isusa
 
Za hrišćanski put je od vitalnog značaja da razumemo Isusa. Mi kroz Isusa vidimo Oca, a takođe i svoje sopstvene sposobnosti i potencijal. Sa gledišta Biblijskog Unitarizma, Isus je jednostavan i nedvosmislen, a ono što je postigao je sjajno i inspirišuće. Isus je bio u potpunosti čovek, drugi Adam, koga je stvorio Bog. On nije bio bogočovek. On je imao stvarne probleme, baš kao što ih i mi imamo. Bio mu je potreban dar Svetog Duha kako bi u potpunosti sproveo svoje propovedanje, baš kao što i nama treba (Bog je na njega spustio Sveti Duh na njegovom krštenju Mat. 3:16). On je živeo u veri, baš kao što svi treba da živimo; kontrolisao je svoje telo, um i emocije, baš kao što se to od nas traži.
 
Isus je napregao svoj um i telo kako bi ispunio Božju volju. Nasuprot Bogu, koji je svemoćan, Isus je bio toliko umoran posle dugog, teškog dana, da su učenici morali da ga "odvedu" u brod gde je odmah zaspao na krmi (Marko 4:38). Mi treba da taj primer primimo ka srcu i kažemo sebi: "Ako se Isus izložio tolikim naporima, to treba i ja da učinim". Teoretski "Bogočovek" može da učini bilo šta, pa činjenica da je Isus činio stvari kao što je četrdesetodnevni post iako je bio gladan, ili se naprezao iako je bio umoran, ili je nastavio da čini dobra dela za druge iako je bio stalno kritikovan, napadan i neshvaćen (čak i od strane svoje majke!), za nas gubi značaj.
 
Nasuprot ovoj lako razumljivoj slici Isusa koja je jasno dokumentovana u Svetom pismu, Isus iz Trojstva je samo još jedna misterija. Ni jedan zastupnik Trojstva, čak ni naučnici koji su posvetili svoje živote proučavanju teologije, ne razume Isusa. Za njega se kaže da je "istiniti Bog i istiniti Čovek", za šta zastupnici Trojstva misle da je misterija. To je zapravo još jedan verbalizam, prava kontradikcija. Ništa ne može biti 100% jedne i 100% druge stvari. Čak ni Bog ne može nešto učiniti 100% plavim i 100% crvenim, ili 100% istinitim i 100% lažnim. Budući da "Bogu nije moguće slagati" (Jevrejima 6:18), reči moraju imati pravo značenje, a ne biti samo povezane međusobno čineći nemoguće konfiguracije.
 
U teologiji Trojstva, Isus je živa kontradikcija. On je čovek i Bog, iako "Bog" nije čovek (4. knj. Mojsijeva 23:19). Isus kaže da nije bio duh (Luka 24:39), ali Biblija kaže da je "Bog" duh (Jovan 4:24). Isus je bio iskušan kao i svi mi (Jevrejima 4:15), ali "Bog" ne može biti iskušan (Jakov. 1:13). Isus ima "Boga" koji je iznad njega (Jovan 20:17), zapravo, Biblija kaže da je "Bog glava Hristu" (1. Kor. 11:3). Kako bilo kojoj razumnoj osobi ovo može da ima smisla? Za nas nema. Po teologiji Trojstva, sve ove kontradikcije žive u Isusu, i sve je to misterija.
 
Zastupnici Trojstva obično unose dodatnu zabunu o tome ko je Isus kada govore o njegovoj "ljudskoj prirodi" ili "Božjoj prirodi" u zavisnosti od toga šta je činio. Na primer, kada je bio gladan posle posta u pustinji, oni kažu da je to bila njegova ljudska priroda, ali kada je ustao iz mrtvih i hodao po vodi, to je bila njegova Božja priroda. Ali budući da je on u potpunosti Bog i u potpunosti čovek u isto vreme, kako da to razumemo? Na primer, kada Isus "napredovaše u premudrosti" (Luka 2:52), kako se to dogodilo? Budući da je čovek Isus takođe 100% Bog, kako je on "napredovao" u bilo kom logičnom smislu?  Za to se kaže da je još jedna misterija, i kao mnoge druge misterije iz Biblije, ortodoksni hrišćani je "objašnjavaju" koristeći nebiblijski jezik. U ovom slučaju se koristi latinska fraza "communicatio idiomatum" kako bi se objasnilo istovremeno postojanje Božje i ljudske prirode u Isusu.
 
U internet enciklopediji "Wikipedia" za "communicatio idiomatum" piše sledeće:
 
"U hrišćanskoj teologiji, communicatio idiomatum ("razmena osobina") predstavlja hristološki termin, kojim se teži da se objasni interakcija božanstva i ljudskosti u inkarnaciji Isusa Hrista. Hrišćanska ortodoksija tvrdi da su božanstvo i ljudskost potpuno sjedinjeni u Isusu Hristu (po saboru u Efesu 431. god.), ali da te dve prirode ostaju razdvojene (po saboru u Kalcedonu 451. god.). Hrišćani se slažu da te dve prirode, različite, a opet sjedinjene, učestvuju u nekoj vrsti razmene."
 
Verbalizam, tu "teoretsku igru u kojoj reči zapravo ne nose nikakav značajan smisao, a fraze nemaju nikakvo značenje", je lako uočiti u pokušaju da se opišu dve prirode Hrista. Prvo, iako latinska fraza communicatio idiomatum zvuči naučno i impresivno, ona zapravo ne objašnjava ništa. Samo na latinskom kaže da dve prirode Hrista komuniciraju. Ne objašnjava kako to rade, ili kako Isus može biti Bog i čovek bez toga da je ljudski deo potpuno podređen, ali su upravo to stvari koje treba da znamo da bismo razumeli Isusa
 
Zatim primećujemo na Wikipediji da su se hrišćani raspravljali oko dve prirode, i o tome da li su one razdvojene ili sjedinjene. Naravno da ne postoji način da se taj spor reši pomoću Svetog Pisma zato što je baziran na pogrešnoj doktrini da je Isus i Bog i čovek. Ortodoksni hrišćani su navodno rešili problem. kako prenosi Wikipedia, tvrdeći da su dve Isusove prirode "razdvojene, a opet sjedinjene." Ovo je još jedan verbalizam, fraza bez stvarnog značenja, i zapravo još jedna kontradikcija izazvana time što se od Isusa pravi Bog.
 
Neki teolozi zastupnici Trojstva su prepoznali problem u tvrdnji da je Isus istovremeno 100% čovek i 100% Bog, i izložili teoriju koja se naziva "kenosis" ili "kenotska teologija" (od grčke reči za "prazno", kenoō). Kenotska teologija se zapravo iskristalisala u kasnom 19. veku, i sada u nju veruju neki zastupnici Trojstva, dok je drugi odbacuju. U skladu sa kenosisom, Isus se privremeno ispraznio mnogih božanskih atributa prilikom svoje inkarnacije, ali ih je ponovo preuzeo kad se uzdigao na nebo. Dakle, u skladu sa kenotskom teologijom, za vreme dok je bio čovek na zemlji, Isus se ispraznio od atributa kao što je svemoćnost, sveprisutnost, sveznanje i nepromenljivost. Naravno, ništa od ovoga se jasno ne nalazi u Bibliji. Kenotski teolozi se pozivaju na Filipljane 2:6-8, dok tradicionalni zastupnici Trojstva pobijaju njihovu interpretaciju.
 
Kenotski teolozi smatraju da je kenosis neophodan kako bi se objasnilo Sveto Pismo, kao recimo kako je Isus napredovao u mudrosti. Tradicionalni zastupnici Trojstva odbijaju kenosis i kažu da se Bog ne može osloboditi osobina koje ga čine Bogom, pogotovo jer ne postoji jasan stih koji to govori. Tradicionalni i kenotski zastupnici Trojstva se intenzivno raspravljaju oko kenosisa - ponekad nazivajući ljude iz suprotnog tabora "nespasenima" jer ne veruju u "pravo Trojstvo". Sa spoljašnje tačke gledišta, zaista postoje veliki problemi u vezi Isusa koji čini stvari kao što je napredovanje u mudrosti, ili da "od onog što postrada nauči se poslušanju" (Jevr. 5:8). Međutim, reći da Bog može odbaciti atributa koji ga čine Bogom je još jedan verbalizam. Nelogično je i nebiblijski reći da Bog može odbaciti stvari koje ga čine Bogom. Kenotska teologija je sistem verovanja koji pokušava da obkasni nešto što se jednostavno i biblijski može objasniti shvatanjem da je Isus u potpunosti ljudsko biće, stvoreni Sin Božji.
 
Ukoliko verujemo da je Isus bogočovek, mnogo gubimo. Gubimo mogućost da razumemo Isusa i da se poistovetimo sa njim kao ljudskim bićem. Gubimo mogućnost da vjerujemo da zaista možemo biti kao on, i da se suočimo životom kao što je to on učinio. Gubimo uverenje da možemo da uradimo dela koja je on uradio. Gubimo značenje jednostavnih reči kao što su "jer je Otac moj veći od mene" (Jovan 14:28). Takođe se gubi značenje njegovih dela, kao zašto se molio Bogu ako je sam Bog, ili zašto mu je trebao dar Svetog Duha, koji je primio krštenjem. Verovanje u Trojstvo uništava veliki ljudski primer Isusa Hrista, "moćnog heroja" iz Isaije 9:6.
 
Praktična posledica br. 7: Ne možemo da razumemo stihove o "Svetom Duhu" 
 
Doktrina Trojstva čini nepopravljivu štetu razumevanju "Svetog Duha". [10] Kao prvo, baš kao i kod stihova koji imaju veze sa Bogom i Isusom, smatranje Svetog Duha osobom čini da je pravo značenje stihova koji ga uključuju izgubljeno, a tekstu je dato lažno značenje. Pored toga, međutim, celi scenariji su izmišljeni kako bi se objasnilo ono što "bi trebalo" da bude u tekstu, a nije. Na primer, teolozima zastupnicima Trojstva je promaklo da bi, budući da je Sveti Duh ravnopravni deo Boga, trebao da postoji tron i za njega u Novom Jerusalimu, pa su izmišljena objašnjenja zašto on ne postoji.
 
Gledište Biblijskog Unitarizma na "Sveti Duh" ili "sveti duh" je jednostavno i nedvosmisleno. "Sveti Duh" je drugo ime za Boga, dok je "sveti duh" Božja priroda, ili Božja priroda na delu, i svaka upotreba Svetog Duha se uklapa u jednu od te dve kategorije. Bog ima mnogo imena koja su bazirana na njegovoj prirodi ili karakteru, a budući da je Bog svet i Bog je duh, ima potpunog smisla da jedno od njegovih imena bude "sveti duh". Takođe, budući da je Bog i svet i duh, kada spusti svoju prirodu na ljude (Stari Zavet), ili je Njegova priroda rođena u ljudima (hrišćani), ima smisla njegovu prirodu nazvati "sveti duh". Ne postoji stih u Svetom Pismu u kome se pominje Sveti Duh koji se ne može protumačiti na ovaj način. Štaviše, ovo jednostavno objašnjenje uklanja mnoge "misterije" iz Biblije. Zašto se ne pominje tron za Sveti Duh u Novom Jerusalimu? Zato što samo Bog i Isus tamo vladaju. Zašto je Marija rekla da je začela putem "Svetog Duha" i u Mateji 1:18 i u Luki 1:35, a Isus nikada ne kaže da je Sin Svetog Duha? Zato što je "Sveti Duh" ime za Oca, Boga.
 
Doslovno desetine stihova u kojima se pominju Otac i Sin zajedno. Nasuprot tome, postoji samo jedan stih u kome se pominje Otac, Sin i duh (Mat. 28:19), i na još nekoliko mesta su sva tri bliski. U svakom slučaju, "duh" se na tim mestima odnosi na prirodu Boga koju On daruje vernicima. Jednom kada shvatimo da je "sveti duh" Božja priroda, mnogi prethodno nejasni stihovi postaju razumljivi. Na primer, možemo videti kako Biblija može reći da u Isusovo vreme duh koji imamo danas nije još postojao (Jovan 7:39); [11] kako može da se "izliva" (Joil 2:28; Dela 2:17; 10:45); kako može biti u ljudima (Efes. 1:13); kako se može reći da smo "kršteni" u njemu (Dela 13:9); zašto se naziva "darom" (Dela 2:38); kako vernik može biti "ispunjen" njime (Dela 13:9); kako može biti dat od "Boga" (Dela 15:8); kako mi hrišćani imamo "novinu" duha (Rim. 8:23); i zašto se ponekad naziva "Duh Božji" (Mat. 3:16; 1. Kor. 3:16). [12]
 
Praktična posledica br. 8: Trojstvo stvara idola
 
Ni jedan hrišćanin ne želi da obožava idole, a to sigurno uključuje i zastupnike Trojstva koji iskreno vole Boga. U svakom slučaju, važno je da prepozamo da ako Trojstvo nije istina, mnogi zastupnici Trojstva su ne znajući uključeni u obožavanje idola. Kao hrišćani mi obožavamo Boga. Mi takođe obožavamo Isusa, baš kao što je Bog zapovedio anđelima da čine (Jevr. 1:6). [13] Mi ih obožavamo različito, poznajući i poštujući njihove razlike. Bog je Jedan Bog iz Biblije, dok je Isus Hrist Sin Božji, koji je vredan našeg obožavanja zbog svojih dostignuća i zbog visokog položaja na koji ga je Bog uzdigao, dajući mu čak i vlast na nebu i na zemlji.
 
Kada je reč o našem obožavanju Boga, moramo biti oprezni kada razlikujemo "pogrešno obožavanje" od obožavanja idola. Mi možemo pogrešno obožavati Boga a da ne budemo uključeni u obožavanje idola. Na primer, neke veroispovesti uče da je obožavanje Boga koje uključuje muzičke instrumente pogrešno. Druge uče da je obožavanje Boga na "pogrešan Šabat" pogrešno (i postoji rasprava da li je pravi Šabat subota ili nedelja). Neki hrišćani veruju da je obožavanje pogrešno ako žena predvodi verski skup. Ovo nije forum za diskutovanje i odlučivanje koji je "ispravan" a koji "pogrešan" način za obožavanje Boga. Ono što je za nas važno je razlikovanje obožavanja Boga na pogrešan način od idolopoklonstva, koje predstavlja obožavanje idola.
 
Kada ortodoksni hriščani obožavaju "Sveti Duh", to nije samo pogrešno obožavanje, to je obožavanje idola, zato što ne postoji "Osoba" koja je "Sveti Duh". Uprkos tome, doktrina Trojstva je stvorila u osobu i izgradila celu teologiju koja opisuje ko je on i šta radi. [14] Za Osobu Svetog Duha se kaže da je različita osoba od Oce i Sina. On ima svoju volju i znanje, i donosi sopstvene odluke. On takođe ima svoju sopstvenu misiju, daje poklone crkvi, vodi, ubeđuje i daje naredbe. On se takođe moli za nas. Dakle, jasno je da je u teologiji Trojstva "Sveti Duh" odvojena "Osoba" koju moramo razumeti i sa kojom se moramo suočiti ukoliko želimo da spoznamo "Boga". Ali u stvarnosti ovo "Biće", obožavano od strane mnogih hrišćana, zapravo ne postoji, pa je stoga idol.
 
Iako želimo da poštujemo iskrena srca hrišćana koji vole Boga i veruju u Trojstvo, mi ipak moramo izvoditi našu teologiju iz Božje Reči. "Idol" je lažni Bog kome se daje počast i/ili obožavanje (i od koga se obično očekuje neki vid duhovne pomoći). Kada se govori o obožavanju idola, moramo obratiti pažnju na Isaiju 42:8, koji kaže "Ja sam Gospod, to je ime moje, i slavu svoju neću dati drugom ni hvalu svoju likovima rezanim." Hrišćani treba da izbegavaju obožavanje idola.
 
Bog, Jedan Bog iz Starog Zveta, je stvorio nebo i zemlju, a zatim ljude. Zatim, iako su ga Adam i Eva izneverili, On je i dalje ostavio mogućnost za njihovo iskupljenje i spasenje, i On se brine o čovečanstvu poslednjih 6000 godina. Pre oko 2000 godina On je dobio sina, drugog Adama, čoveka Isusa Hrista, koji je bio Njegov poklon čovečanstvu. Isus je slušao Boga i uzdao se u njega za podršku i savet, i na kraju je umro da bi čovečanstvo bilo spaseno. Zbog toga je Bog uzdigao Isusa do svoje desne ruke i dao mu svu vlast. I Bog i Isus žele da ih spoznamo. Štaviše, i Bog i Isus žele ljubav, poštovanje i obožavanje koje zaslužuju. Doktrina Trojstva, ne samo da iskrivljuje ko su Bog i Isus, ona stvara "Osobu" koja uzima slavu i obožavanje od istinitog Boga.
 
Bog je uvek gledao u srce, pa mora biti da On gleda u srca onih ljudi koji čine da On deli svoju slavu sa Osobom Svetog Duha. Većina njih slavi Boga zato što ga zaista vole, i za njih je Trojstvo samo još jedna od misterija koju su naučili od svojih vođa u koje imaju poverenja, i oni slave svog "Boga" čistog srca. Njihova zabuna je još razumljivija kada shvatimo da su u mnogim verzijama Biblije stihovi kao što su Jovan 1:1; 7:39 i Rimljanima 9:5 prevedeni na način koji podržava doktrinu trojstva iako isto tako legitimno mogu biti prevedeni na način koji podržava stanovište Biblijskog Unitarizma. U svakom slučaju, to ne znači da Bog ne bi voleo da ljudi znaju istinu i tome ko su On i Njegov Sin. Srećom, istina o tome ko su Bog i Isus se vraća kroz rastući broj teologa i hrišćana, i postoji sve veća količina literature i biblijskih učitelja koji propovedaju istinu da je Bog jedan i da ne postoji Trojstvo.
 
Praktična posledica br. 9: Doktrina Trojstva ometa evangelizaciju
 
Svako ko je uložio vreme pokušavajući da ubedi Muslimane ili Jevreje da prihvate Hrista zna da je najveća prepreka njihovom spasenju doktrina Trojstva. I jevrejima i muslimanima je ideja da je Bog postao ljudsko biće apsurdna (prethodno smo videli da je tvrdnja da je Isus 100% Bog i 100% čovek logička kontradikcija i puki verbalizam). Za Jevreje, najpoznatiji i najodređeniji tekst iz Starog Zaveta je Šema: "Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod" 5. knj. Mojsijeva 6:4). Za hrišćane je pomisao da je Bog zapravo tri-u-jedan, i da "jedan" iz 5. knj. Mojsijeve 6:4 zapravo ne znači "jedan", apsurdna i uvredljiva i za njihov jezik i za njihovu istoriju.
 
Takođe je za muslimane ideja da je Alah nekako sišao na zemlju i postao čovek apsurdna i uvredljiva. [15] Muslimani se agresivno opitu svakom obliku učenja Trojstva. Međutim, budući da je Isus sveta osoba u Kuranu (ali bez prizvuka Trojstva), mnogi muslimani će otvoreno diskutovati o Isusu i čak mu se diviti.
 
U februarskom izdanju magazina "Christianity Today" iz 2011. godine, u članku pod naslovom "The Son and the Crescent," stoji da je u jednoj muslimanskoj zemlji, napisano više od 1000 naučnih radova na temu proučavanja Biblije. [16] "Biblija" koji su ti muslimani studirali zamenjuje "Sina Božjeg" sa "voljenim Sinom koji dolazi od Boga" zato što na arapskom jeziku "Sin Božji" ima seksualni prizvuk koji ne postoji u engleskom jeziku. Članak je preneo da su stotine muslimana prišli Hristu. Na žalost, prevod koji je pokrenuo ovo divno približavanje Bogu zastupnici Trojstva odbijaju. Oni iskreno, ali pogrešno, veruju da pošto ti muslimani ne uče o Trojstvu, oni neće zaista biti spaseni. Što je još gore, taj trend se nastavlja. U aprilskom izdanju magazina "Christianity Today" iz 2012. godine, piše da prevodioci Biblije Wycliffe povlace iz opticaja Bibliju koja se čita u muslimanskim zemljama zato što joj se suprotstavlja 3 miliona članova veroispovesti Božjeg Sabora. "Christianity Today" prenosi: "Muslimani se protive hrišćanskom učenju da je Isus večni Božji Sin" (dodato isticanje).
 
Kakv uspeh za Đavola! Zastupnici Trojstva koji misle da osoba mora da veruje u Trojstvo kako bi bila spasena promovišu svoju lažnu i komlikovanu doktrinu do te mere da blokiraju moćan Božji pokret. Iz njihovih postupaka se vidi da bi radije da nevernici uopšte ne čitaju Bibliju (što se dešava kada muslimani čitaju Biblije koje sadrže Trojstvo - oni ih odbijaju) nego da čitaju Bibliju u kojoj piše "voljeni Sin koji dolazi od Boga". To je slučaj iako prevod "voljeni Sin koji dolazi od Boga" navodi ljude da veruju i prihvataju Isusa kao vaskrslog Gospoda. [17] Velika je odgovornost svakog hrišćanina da drugima govori o Gospodu Isusu kako bi i oni poverovali i bili spaseni. Doktrina Trojstva je velika prepreka toj težnji.
 
Zaključak
 
Ono što su Isus, Pavle, Jovan i drugi rekli pre 2000 godina je i dalje istina - istina ima veliku vrednost, a greške imaju posledice. Kada Bibliju posmatramo očima pripadnika Biblijskog Unitarizma, mnoge lepe stvari se događaju. Biblija može govoriti veoma jednostavnim i običnim jezikom o većini tema, pa postaje knjiga koju je mnogo lakše čitati i razumeti. Logika se ponovo uspostavlja kao moćno sredstvo egzegeze, koje pomaže da se objasne mnoge stvari koje nisu jasno napisane u samom tekstu. Za mnoge takozvane "misterije" o Bogu se može videti da to uopšte nisu, već su samo posledica pogrešnog razmišljanja. Umesto da je neshvatljivo Trojstvo, na "Boga" se može gledati kao na Nebeskog Oca i Stvoritelja, koji je u svojoj ljubavi i mudrosti stvorio čovečanstvo, a zatim se pobrinuo za njegovo iskupljenje i obnavljanje kada se okrenulo protiv Njega. Umesto da je hodajuća kontradikcija, Isus odskače na stranama Biblije kao veliki heroj koji je predskazan, stvarna inspiracija za nas. Živeti mudro postaje nešto više od pomoći u hrišćanskom životu, to je direktan produžetak Božje mudrosti koja je utkana u Sveto pismo. Poslednje na spisku, ali ne i najnevažnije, hrišćani su inspirisani da čitaju Bibliju sa novom energijom i perspektivom, sa ubeđenjem da je mogu razumeti, a zatim živeti kako ona nalaže.
 

 
1. Za više informacija o gledištu Biblijskog Unitarizma, i zašto verujemo da je istinit i biblijski, pogledati: "One God & One Lord: Graeser, Lynn, i Schoenheit preispituju kamen temeljac hrišćanske vere" (kao i veliki broj radova koji objašnjavaju i brane gledište Biblijskog Unitarizma u toj bibliografiji; posebno knjige kao što su Buzzard i Hunting, "The Doctrine of the Trinity: Christianity’s Self-Inflicted Wound"; Patrick Navas, "Divine Truth or Human Tradition"; Richard Rubenstein, "When Jesus Became God", Donald Snedeker, "Our Heavenly Father Has No Equals"; i Kermit Zarley, "The Restitution of Jesus Christ"). Takođe pogledati vebsajt: BiblicalUnitarian.com .
 
2. Za više o značenju reči "Gospod" pogledati "One God & One Lord: Graeser, Lynn, i Schoenheit preispituju kamen temeljac hrišćanske vere" Prilog A, beleška o Rimljanima 10:9; ili BiblicalUnitarian.com, ili na STFonline.org/REV, commentary on Romans 10:9 (REV znači revidirana engleska verzija) .
 
3. Takođe postoji upotreba izraza "sveti duh" u kome reči "sveti" i "duh" ne treba pisati velikim početnim slovom. Ova upotreba se odnosi na prirodu Boga koji je i svet i duh, koji je "nad" vernicima u Starom Zavetu i "rođen u" hrišćanima. Zato postoje stihovi koji govore da se sveti duh izliva sa neba, da je zapečaćen u nama, itd. Za više inormacija videti "Graeser, Lynn, Schoenheit, The Gift of Holy Spirit: Graeser, Lynn, Schoenheit, The Gift of Holy Spirit: .
 
4. Za bolje razumevanje uništenja nespasene osobe u Vatrenom jezeru pogledati onlajn REV komentar Otkrovenja 20:10 na STFonline.org, i "The Fire that Consumes", Ed Fudge. Za više informacija o Bogu koji je uzrok katastrofa, bolesti i smrti videti Graeser, Lynn, Schoenheit, "Don’t Blame God!" .
 
5. Roger Olson, "Against Calvinism" (Zondervan, Grand Rapids, MI, 2011), str. 107 .
 
6. Isto str. 105 .
 
7. Richard Daane, "The Freedom of God" (William B. Eerdmans Publishing Co., Grand Rapids, MI, 1973), str. 71 .
 
8. N. T. Wright, "Justification" (Kindle edition; Chapter 6, section III), 2009. Wright ne govori o tradiciji Trojstva, već uopšte o tradiciji, za koju smatramo da uključuje tradiciju Trojstva .
 
9. Za kompletniji pregled Isaije 9:6 videti Op. cit., One God & One Lord: Reconsidering the Cornerstone of the Christian Faith Appendix A, note on Isaiah 9:6, ili videti tu referencu na BiblicalUnitarian.com .
 
10. Postoji mnogo toga o svetom duhu što nije pokriveno ovim kratkim radom. Zbog pristrasnosti zastupnika Trojstva, većina stihova koji se bave svetim duhom su pogrešno prevedeni. Za mnogo više informacija videti knjigu "The Gift of Holy Spirit: The Power to be Like Christ", Graeser, Lynn, i Schoenheit, ili videti pojedinačne komentare stihova na STFonline.org/REV .
 
11. NRSV dobro prevodi grčki jezik u Jovanu 7:39. "Sada reče ovo o Duhu, koji će primiti oni koji veruju u njega; zato što još ne beše Duha, jer se Isus još nije proslavio." Više informacija o ovome se može naći u knjizi "The Gift of Holy Spirit: The Power to be Like Christ", Graeser, Lynn, i Schoenheit, i na onlajn REV komentarima koji se mogu pronaći na  STFonline.org.
 
12. Za zastupnika Biblijskog Unitarizma "Duh Božji" je genitiv porekla: duh koji dolazi od Boga .
 
13. Za više informacija o obožavanju, videti "One God & One Lord", Graeser, Lynn, i Schoenheit, Prilog A, beleška o Mateji 4:10; ili na BiblicalUnitarian.com, videti Mateja 4:10 pod stihovima teškim za timačenje .
 
14. Za Sveti Duh se u ortodoksnoj teologiji Trojstva koristi zamenica "on". Za njega se ne smatra da je žensko, isko ponekad postoje rasprave oko njegovog pola zbog određenih ženskih karakteristika, obično zbog toga što je u hebrejskom jeziku, "duh" imenica ženskog roda, a u grčkom jeziku je srednjeg roda, dok ni u jednom nije muškog roda .
 
15. Alah je arapska reč za "Boga". Hebrejska je Elohim, a na aramejskom je Alaha .
 
16. Tačno ime države je izostavljeno iz članka iz bezbednosnih razloga .
 
17. Čak i da je Trojstvo istina, osoba ne mora da veruje u njega da bi bila spasena. Videti “Do You Have to Believe in the Trinity to Be Saved,” veliki rad na tu temu koji je dostupan sa Spirit & Truth Fellowship International na našem sajtu: TruthorTradition.com 
 
Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz