Tuesday
2024-03-19
2:27 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vegetarijanstvo »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Vegetarijanstvo

Из Википедије, слободне енциклопедије

Pijaca Bokerija u Barseloni

Vegetarijanstvo (лат. vegetus - živ, krepak, čio; лат. vegetatio - biljke, rastinje) je način ishrane koja se satoji od namirnica biljnog porekla (širok spektar žitarica, mahunarki, voća i povrća), eventualno mlečnih proizvoda i jaja ali bez životinjskog mesa uključujući i ribu.

Čest razlog za vegetarijansku ishranu je etički problem sa ubijanjem životinja. Svojim poznatim sloganom "meso je ubistvo” (енгл. meat is murder) vegetarijanci koji pripadaju ovoj grupi žele da naglase da njihova ishrana ne počiva na ubijanju životinja.

Садржај

Istorija vegetarijanstva

Vista-xmag.png

Za više informacija pogledajte Istorija vegetarijanstva

Pouzdana saznanja o vegetarijanskoj ishrani datiraju unazad nekoliko hiljada godina u Indiji, gde je vegetarijanstvo, bilo i ostalo uobičajeno, kao spiritualna praksa, poznata kao ahimsa (nenasilje). U Evropi, grčki filozof Pitagora koji je živeo krajem 6. veka p.n.e je bio veliki pobornik vegetarijanstva. Vegetarijanstvo su početkom naše ere zagovarali eseni, a kasnije manihejci, bogumili i katari.

U 18. veku već su poznate sve prednosti bezmesne ishrane koje se i danas navode, što je utrlo put širenju vegetarijanstva u sve zemlje i među sve slojeve ljudi. Žitarice i povrće postaju dostupni skoro svakom čoveku, a dr Vilijam Lambe (енгл. William Lambe) uvodi modernu metodu lečenja svojih pacijenata od raka prepisujući im bezmesnu dijetu.

Godine 1847. na sastanku u engleskom primorskom gradu Remsgejtu je osnovano Vegetarijansko društvo (енгл. Vegetarian Society). Ogranci društva su ubrzo osnovani i u Mančesteru i Londonu, i ono i dan danas deluje. Godine 1889. Mahatma Gandi je postao član Vegetarijanskog društva. Od tada svakodnevno raste broj vegetarijanaca i vegetarijanskih udruženja širom sveta. U SAD se danas oko 3 % stanovništva izjašnjava kao vegetarijanci, s tendencijom porasta tog broja.

Vrste vegetarijanaca

Postoji više vrsta vegetarijanaca:

  • Vegetarijanci jesu ljudi koji ne jedu meso.

  • Vegani su ljudi koji potpuno odbacuju namirnice životinjskog porekla, uključujući jaja, mlečne proizvode i med.

  • Sirovi vegani (енгл. Raw Vegans) jedu samo sirove biljne namirnice, mahom voće, povrće, orašaste plodove, semenje, i žitarice, jer smatraju da se termičkom obradom (kuvanjem, prženjem, pečenjem) gubi velika količina vitamina i fitonutrijenata, stvaraju štetne i kancerogene materije. Prave hleb koji se peče na suncu, "sunčani hleb”.

  • Makrobiotika. Makrobiotičari praktikuju prehranu baziranu na celim zrnima žitarica i mahunarki. Jedu samo organski uzgojene namirnice, bez pesticida, bez veštačkih đubriva. Izbegavaju rafinisani (beli) šećer, rafinisano ulje i belo pšenično brašno. Umesto toga koriste žuti šećer, nerafinisano ulje (najčešće maslinovo) i crno brašno.

  • Frutarijanci jedu samo plodove i semenje.

  • Radikalni frutarijanci jedu isključivo plodove voća koje je samo palo na zemlju.

Razlozi za vegetarijansku ishranu

Razlozi za vegetarijanstvo mogu biti mnogi, između ostalog:

Masovan uzgoj je za mnoge vegetarijance primer neetičkog ophođenja prema životinjama.

Etički razlozi

Jedno od osnovnih pitanja a ujedno i ciljeva etike: "Kako smanjiti višak patnje?” izmešteno izvan antropocentričke perspektive dobija sasvim novi prizvuk. Patnja više nije samo ljudska patnja a zadovoljenje ljudskih potreba se ne može ostvarivati na štetu svih ostalih živih bića. Time poštovanje ljudskog života prelazi u poštovanje života kao takvog. Vegetarijanci veruju da ni jedno živo biće ne želi biti ubijeno. Iz istog razloga mnogi vegetarijanci izbegavaju nošenje odeće i obuće od životinja odnosno kože i krzna.

Oni smatraju da nanošenje bola, a osobito oduzimanje života nije etički čin i da se samim tim nameće vegetarijanstvo kao način razmišljanja. Mnogi takođe smatraju da držanje životinja zatvorenima nije humano.

Religijski razlozi

Učenja mnogih religija zabranjuju oduzimanje života iz čega proizlazi vegetarijanstvo, kao npr. hinduizam, budizam, taoizam, sikizam, đainizam, sufizam, rastafarijanizam, hare krišna i mnoge manje hrišćanske verske zajednice. U jevrejskom, islamskom i hrišćanskom predanju se govori o rajskom vrtu što mnogi vegetarijanci tumače kao argument da je prvobitna čovekova ishrana ("pre izgona iz raja”) bila vegetarijanska.

U pravoslavlju, a posebno među monasima, postoji duga tradicija bezmesne ishrane koja se, između ostalog, temelji na rečima svetog Antonija Velikog, koji u svome Ustavu otšelničkog života poručuje svakome ko kreće duhovnim životom: "Meso uopšte nemoj jesti".[1] Hrišćanski postovi su primer povremene peskovegetarijanske ishrane. Jedan od najpoznatijih novijih hrišćanskih vegetarijanaca je bio Lav Tolstoj.

Hinduisti smatraju vegetarijanstvo idealom. Oni veruju da hrana ima osobine. Meso predstavlja agresiju i mentalno stanje znano kao "rajas", dok biljna ishrana ima kvalitet "satva" i mentalno stanje mira. Đainisti zahtevaju kako od sveštenika, tako i od laika da budu vegetarijanci.

Duhovni razlozi

Mogi vegetarijanci navode duhovni napredak kao glavni razlog za prestanak jedenja mesa. Lav Nikolajevič Tolstoj (18281910, ruski pisac) je rekao: Kada čovek slobodno i pošteno traži moralni put, prvo od čega se mora okrenuti je meso. Vegetarijanstvo je kriterijum po kojem možemo prepoznati da li je čovekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti iskreno i ozbiljno.

Takođe u nekim istočnjačkim filozofijama i verovanjima, poput đainizma, smatra se da čovek putem mesa unosi negativnu energiju u svoj organizam. To shvatanje objašnjavaju rečima: "Čovek je ono što jede”.

Ekološki razlozi

Vegetarijanski restoran na Tajvanu.

Danas na zemlji živi preko 6 milijardi ljudi, a Ujedinjene nacije predviđaju da će svetska populacija rasti do 2050. godine i dosegnuti brojku od 10 milijardi ljudi. Prema mnogim procenama već danas premašujemo "kapacitet podnošenja" zemlje, a šta li će tek biti kroz 50 godina kada se broj stanovnika udvostruči a zemljini kapaciteti budu bitno smanjeni. U tom smislu, proizvodnja mesa je rasipanje zemljinih ograničenih resursa jer životinjski proizvodi koriste vrlo velike količine prirodnih izvora koji bi se mogli iskoristiti za prehranu ljudi.

  • Hrana. Teletu dajemo hranu koju bismo i sami mogli jesti. Tele treba većinu te hrane zbog običnih fizioloških procesa svakodnevnog življenja. Ta se hrana takođe koristi da bi se izgradili nejestivi delovi tela teleta poput kostiju. Samo se ona hrana koja je preostala nakon zadovoljavanja svih tih potreba može pretvoriti u meso i eventualno je mogu jesti ljudska bića. Potrebno je devet i po kilograma proteina koji se daju teletu da bi se proizvelo pola kile životinjskog proteina za ljude. Natrag dobijamo manje od 5 posto onoga što ulažemo.

  • Zemlja. Pretpostavite da imamo jedno jutro plodne zemlje. Možemo ga koristiti da uzgajamo biljke koje su bogate proteinima, poput graška ili pasulja. Ako to učinimo, od našeg ćemo jutra dobiti između 135 i 225 kilograma proteina. Nasuprot tome, naše jutro možemo koristiti tako što ćemo uzgajati žitarice kojima ćemo hraniti životinje koje ćemo zatim ubiti i pojesti. U tom ćemo slučaju od našeg jutra dobiti između 18 i 25 kg proteina. Tako većina procjena zaključuje da biljna hrana daje oko deset puta više proteina po jutru od mesa, premda procene variraju, a razmera se ponekad penje čak do dvadeset prema jedan. (Peter Singer, "Oslobođenje životinja").

  • Voda: Danas kada je sasvim jasno da će vrlo uskoro problem pitke vode doći u prvi plan svetske politike gotovo je nezamislivo koliko se njome razbacujemo. Pola kile mesa traži pedeset puta više vode od odgovarajuće količine pšenice.

Ekonomski razlozi

Ekonomski vegetarijanci su oni koji smatraju da je kupovati meso skuplje nego kupovati povrće i da se organizmu potrebni proteini mogu jeftinije uneti povrćem. Sledstveno tome, oni smatraju proizvodnju mesa ekonomski neisplativom. Postoje i oni koji usvajaju vegetarijanstvo kao strategiju jednostavnog življenja ili su jednostavno vegetarijanci iz nužde.

Tokom Drugog svetskog rata u Velikoj Britaniji su se iz nužde promenile prehrambene navike, jer su sledovanja mesa bila striktno racionalizovana, a domaće uzgajane žitarice, voće i povrće su bili široko dostupni. Takođe, u zemljama trećeg sveta, mnogi ljudi se silom prilika hrane vegetarijanski jer je mnogo jeftinije od ishrane mesom.

Zdravstveni razlozi

Najčešći zdravstveni razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju za vegetarijansku ishranu su sledeći:

  • smanjuje gojaznost.

  • smanjuje rizik od bolesti srca, angine pektoris i infarkta (biljne namirnice snižavaju holesterol).

  • smanjuje pojavu hipertenzije (vegetarijanci prosečno imaju niži pritisak nego mesojedi).

  • umanjuje poremećaj varenja, naročito opstipaciju.

Prednosti vegetarijanske ishrane

Prednosti ove vrste prehrane su višestruke. Nutricionisti tvrde da se smanjuje koncentracija masnoća u krvi koje uzrokuju povišenje srčanog pritiska, i slobodnih radikala koji su vrlo štetni. Prema najnovijim istraživanjima kod vegetarijanaca je niži procenat pojedinih vrsta tumora, kao npr. debelog creva, dojke i prostate. Zahvaljujući manjem unosu masnoća vegetarijanci imaju prosečno nižu telesnu težinu, niži krvni pritisak i ređe oboljevaju od dijabetesa tip 2.

Slikovit primer prednosti vegetarijanske prehrane je i kratka životna stopa Eskima koji se hrane samo mesom kitova i riba, za razliku od dugovečnih Tibetanaca koji se hrane poluvegetarijanski. Najnovija istraživanja pokazuju da mediteranska ishrana koja se bazira na maslinovom ulju, svežem voću i kuvanom povrću uz konzumaciju ribe predstavlja jednu od najidealnijih. S tim u skladu Svetska zdravstvena organizacija kreirala je piramidu zdrave ishrane čiju bazu predstavljaju žitarice i mahunarke, koje je preporučljivo najviše konzumirati, dok vrh čini crveno meso, šećer i so koje treba najmanje konzumirati.

Nedostaci vegetarijanske ishrane

Valja naglasiti da biljni proteini pokazuju manjak jedne ili više "esencijalnih" aminokiselina[тражи се извор од 10. 2011.]. Međutim, dok je prehrana uravnotežena s produktima soje, kao što je tofu, dotle manjak pojedinih aminokislina ne dovodi do zdravstvenih poremećaja. Izbegavanje riba može dovesti do nedostatka omega 3 masnih kiselina koje služe za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Taj manjak može se nadoknaditi uzimanjem orašara - lešnika, badema, pistaćija. Takođe treba spomenuti mogući nedostatak vitamina B-12 koji je zastupljen u životinjskoj jetri, a ima ga i u punozrnatim žitaricama.

Poznati vegetarijanci

Ovo su neke od poznatih istorijskih ličnosti koje su duže vreme, ili do kraja svog života, bili vegetarijanaci:

Vegetarijanski citati

Plutarh (rimski pisac, iz eseja O jedenju mesa): "Ja bih, pre svega, voleo znati pod kojim je neočekivanim okolnostima i u kojem stanju uma prvi čovek stavio svoje usne na meso i krv mrtvog stvorenja, izneo na stol mrtva, ukočena tela i usudio se nazvati hranom delove tela koji su do malopre puštali glasove i krike, kretali se i živjeli?!"

Leonardo da Vinči (1452-1519, italijanski univerzalni genije, umetnik i naučnik): "Doći će vreme kada će se ubijanje životinja promatrati istim očima kao i ubistvo čovjeka."

Džordž Bernard Šo(1856-1950, irski pisac, dobitnik Nobelove nagrade 1925.): "Životinje su moji prijatelji, a svoje prijatelje ne jedem."

Čarls Darvin (1809-1882, engleski biolog): "Činjenica je da najbolji radnici koje sam ikada video, čileanski rudari, žive samo od biljne hrane, tj. samo od mahunarki (pasulj, grašak, soja...)"

Fridrih Niče (1844-1900, nemački filozof): "Sva antička filozofija bila je usmerena na jednostavnost života i učila je životu bez zahteva. U tom smislu, više su za čovečanstvo učinili vegetarijanci po filozofskom uverenju nego svi novi filozofi zajedno; i sve dok ne smognu hrabrosti da potpuno izmene svoj način života i to pokažu svojim primerom, ništa od njih."

Rihard Vagner (nemački kompozitor): "Verujem da je celokupan život sveta stvar. Na vegetarijanstvo gledam kao na prirodnu prehranu, koja može spasiti čovečanstvo od nasilničkih tendencija i pomoći nam da se vratimo u davno izgubljeni raj."

Albert Ajnštajn (1879-1955, nemački fizičar, dobitnik Nobelove nagrade 1921): "Ništa neće toliko pomoći ljudskom zdravlju niti povećati izglede za opstanak života na Zemlji kao prelaz na vegetarijansku ishranu."

Linda Makartni: "Da klanice imaju staklene zidove, svi bi ljudi bili vegetarijanci."

Harvi Dajmond (pisac): "Stavite u kolevku dete i pored njega zeca i jabuku. Ako se počne igrati s jabukom, a pokuša pojesti zeca - kupiću vam novi auto!"

Henri Dejvid Toro (1817-1862, američki pisac, filozof): "Neki farmer mi kaže: 'Ne može se živeti samo na povrću, jer ono nema ništa od čega se prave kosti'; i on pobožno posvećuje deo dana snadbevanju svog organizma sirovinama od kojih se prave kosti; i pričajući tako ide za volovima koji, s kostima stvorenim od biljne hrane, cimaju njega i njegov tandrkavi plug preko svih prepreka."

Svetski dan vegetarijanstva

Sveski dan vegetarijanstva obeležava se 1. oktobra, još od 1977. godine. Toga dana, širom sveta okupljaju se vegetarijanci i svi oni koji iz bilo kog razloga prihvataju taj način ishrane. "Toga dana se podsećamo brige za prirodnu sredinu i etičkih, zdravstvenih i humanitarnih dobrobiti vegetarijanskog načina života, i približavamo vrednosti i prednosti vegetarijanstva svima onima koji ih žele ubaciti u svoj način života i ishranu.”

-------------------------------------------------------------------------------

Vegetarijanstvo, makrobiotika, ishrana astronauta, bioishrana...


Autor: doc dr Maja  Nikolić    

vegetarijanstvo-makrobiotika-ishrana-astronauta-bioishrana

Alternativni načini ishrane su uglavnom zasnovani na tradiciji, a ređe na naučnim saznanjima. Mogu biti povezani sa različitim shvatanjima i poslovnim interesima, a nekada sa strahom od bolesti. Najpoznatiji alternativni načini ishrane su vegetarijanstvo, makrobiotika, ishrana po Heju, ćelijska ishrana (ishrana astronauta), bioishrana i dr.

Vegetarijanstvo je u svetu u porastu: posle Drugog svetskog rata oko 0,2% Evropljana je prihvatilo ovakav način ishrane, a danas ih ima 5-7%. Različiti su motivi (moralni, psihološki ili filozofski) kojinavode ljude da jedu isključivo biljnu hranu. Praistorijski čovek je bio vegetarijanac, a i mnoge istočnjačke religije preporučuju vegetarijanstvo. Vegetarijanstvo se ne slaže sa svim principimapravilneishrane. Vegeterijanska ishrana može dovesti do nedovoljnog unosa punovrednih proteina, kalcijuma, gvožđa, joda, vitamina B12 i sl. Nedostatak gvožđa pospešuje resorpciju teških metala, a kodženauzrokuje poremećaje menstruacionog ciklusa.

Postoji šest podgrupa vegeterijanstva

  • ovolaktovegetarijanci - od namirnica animalnog porekla jedu  jaja, mleko i mlečne proizvode(ne jedu meso zaklanih životinja);
  • poluvegeterijanci (semivegetarijanci) – jedu mlečne proizvode, jaja, živinsko meso i ribu (ne jedu crveno meso);
  • laktovegetarijanci – jedu mleko i mlečne proizvode;
  • pešovegetarijanci – jedu mlečne proizvode, jaja i ribu;
  • ovovegetarijanci – jedu samo jaja od animalnih namirnica.
  • vegani (stroga vegetarijanska dijeta) – jedu isključivo biljne namirnice (neki od njih jedu samo sirove, neki samo tzv. organski proizvedenu hranu).

Ovovegeterijanci i vegani moraju obratiti pažnju na unos vitamina D, kalcijuma, riboflavina i gvožđa, a vegani i na energetski unos, kao i unos kvalitetnih proteina, vitamina B12 i cinka. Ukoliko je dobro isplanirana (sa oko 25% više biljnih proteina), vegan dijeta može sadržati sve esencijalne aminokiseline. Ukoliko se unose samo žitarice, može može se javiti deficit lizina, treonina, a ponekad i triptofana, te ih treba kombinovati sa jezgrastim voćem, mahunarkama i semenjem.

Maloj deci i dojiljama ne preporučuje se vegan dijeta (zbog deficita vitamina D), već laktovegetarijanska i laktoovovegetarijanska dijeta. Takođe, starije osobe, iscrpljeni i hronični bolesnici ne bi trebalo da sprovode vegan dijetu.

Deficit riboflavina može se izbeći redovnim unošenjem pivskog kvasca, integralnih žitarica i tamnozelenog povrća. Vegetarijanska ishrana sadrži dosta biljnih vlakana, koja ometaju apsorpciju kalcijuma. Takođe, pojedine vrste povrća, (kao npr. spanać, blitva i brokoli) sadrže dosta oksalatne kiseline, koja može uticati na stvaranje bubrežnih kamenaca.

Kako se iz non-hem gvožđa dobija samo 1/5 gvožđa, vegani su, posebno deca i omladina, pod velikim rizikom za anemiju. Osobama na vegan dijeti preporučuje se korišćenje suplemenata gvožđa ili upotreba gvozdenog posuđa za kuvanje. Kofein i biljna vlakna ometaju resorpciju gvožđa, a vitamin C je pojačava. Veganima se preporučuju suplementi vitamina C uz svaki obrok.  

Povremeni, kratkotrajni prelaz na vegeterijansku ishranu ("post"), i to posebnolaktovegetarijanstvoi ovolaktovegetarijanstvo, može biti koristan ukoliko je propisan od stranenutricioniste i pod lekarski nadzorom. Posebne prednosti vegetarijanstva su što smanjuje rizik za gojaznost, hipertenziju i ishemijsku bolest srca, kao i za opstipaciju. Iako vegetarijanska dijeta najmanje goji, ukoliko se previše jedu slatkiši, može doći do debljanja. Vegetarijanci povremeno treba da obogate ishranu ribom, mlekom, jajima ili sirom. Osim toga, važna je fizička aktivnost, navika pušenja, unosa alkohola.

Makrobiotska zen-dijeta sastoji se od 10 stepeni ishrane

Nekoliko prvih stepena mogu biti medicinski prihvatljivi, a viši stepeni mogu ugroziti zdravlje, čak i život.


Sastoji se od semenki, integralnog pirinča, pasulja, pšenice, ovsa i vode. U makrobiotskoj ishrani integralne žitarice čine najmanje 50% dnevnog energetskog unosa. Supe i čorbe od raznog povrćauzdodatak morskih algi čine 5-10% dnevnog energetskog unosa. Povrće čini 25-30% dnevnogenergetskog unosa i to 3/4  kao kuvano (sa malom količinom susamovog ili kukuruznog ulja ilikuvanona pari) ili pečeno, a 1/4 u obliku salata. Mahunarke i alge čine oko 10% dnevne ishrane. Koriste se i bela riba, deserti od voća koje uspeva na području gde osoba živi i pržene semenke (5-10%energetskog unosa). Svakodnevno se piju čaj od sušenih grančica biljaka blage arome, prženog integralnog pirinča i ječma, kao i kafa od maslačka i žitarica.

Meso, mleko, jaja i riba se ne koriste. Proteini žita, povrća i leguminoza ne sadrže sve esencijalne aminokiseline. Uravnotežena ishrana se može postići samo odličnim poznavanjem kompletnog sastava svake namirnice, a zatim pravilnim namirnica.

Trudnice, dojilje i mala deca ne bi smeli sprovoditi makrobiotsku dijetu, koja je često deficitarna u kalorijama. Nedostatak energije organizam nadoknađuje razgradnjom sopstvenih proteina. Šolja mleka obezbeđuje oko 150 kcal, a za takvu energetsku vrednost treba pojesti ogromne količine voća i povrća, koje ne mogu stati u mali želudac deteta.

Američki lekar Hej postavio je, početkom 20-tog veka, teoriju da se u kiseloj sredini stvaraju uslovi za mnoge bolesti savremene civilizacije. On je namirnice podelio prema količini kiseline koju oslobode u organizmu (PRAL - Potentional renal acid load, mg/100g). Prema Heju, namirnice kiselog dejstva treba da čine samo 20% ukupnog jelovnika. Određene navike u ishrani mogu da dovedu do nagomilavanja kiselih proizvoda metabolizma u tkivima kao npr. nedovoljno unošenje vitamina, prekomerni unos proteina animalnog porekla, alkohola i kafe, nikotin, stres i sl.

Tabela Hejova acido-bazna ravnoža

Namirnice alkalnog dejstva

Neutralne

namirnice

Kisele

namirnice

Voće, soja, pečurke, povrće, krompir, mleko, čajevi, jogurt, laneno seme, žuti šećer

Orasi, mahunarke, buter, integralne žitarice, med, marmelada

Tvrdi sirevi, jaja, meso, riba, grašak, žitarice, belo brašno, šećer, ulje, kvasac, sirće

Hej potpuno zabranjuje upotrebu rafiniranih namirnica kao što su belo brašno, rafinirano ulje, beli šećer itd.

1933. god. Hej je predstavio svoju teoriju o hemijskim zakonima varenja, prema kojima organizam nije u mogućnosti da svari i preradi ugljene hidrate i proteine istovremeno. Prema ovoj teoriji, ugljeni hidrati i proteini ne mgou se sitovremeno preraditi u organizmu. Ne treba ih uzimati istovremeno, ali se mogu koristiti zajedno sa neutralnim namirnicama. Na primer, meso se kombinuje sa povrćem i krompir sa povrćem. Odraslima se preporučuje jedan veći obrok u toku dana, a deci dva. Hrana koja se nepravilno kombinuje ostaje u želucu do 8 časova.

Neke dijete kao formule za mršavljenje mogu biti izuzetno štetne za organizam. Nije preporučljivo korišćenje ni jedne vrste dijeta bez prethodne konsultacije sa lekarom. Dijete prenosimo sa najboljom namerom pa nismo odgovorni za neuspeh iste, njenu moguću štetnost po zdravlje kao ni druge posledice koje njena primena može izazvati. Sprovođenje ovih dijeta preuzimate na vlastitu odgovornost.


Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz