Tuesday
2024-03-19
4:15 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Sveta predaja važnija od Biblije »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Sveta predaja važnija od Biblije

Već sama činjenica da u svijetu postoji oko 37000 sljedbi koje polaze od Biblije kao jedinog autoriteta, više nam no očito govori da Sveto pismo ne može biti jedini autoritet za tumačenje vjere. Svaka od tih sljedbi Bibliju tumači na svoj način, uvjerena da ju je samo ona uspjela razumjeti.

Ako je, međutim, Sveto pismo riječ Božja, onda je ono nužno istinito. Istina, međutim, može biti samo jedna, pa ne mogu postojati dvije, a o 37000 da i ne govorimo. Iz toga slijedi da do istine koju nam prenosi Biblija ne možemo doći isključivo vlastitim snagama, te da mora postojati neki autoritet koji će vjerodostojno tumačiti Sveto pismo. Kad bi za ispravno razumijevanje kršćanske vjere dostajalo Sveto pismo, onda danas ne bismo imali čitav bezbroj kršćanskih sljedbi. A javlja se tu i još jedan faktor, jer svatko tko vjeruje da baš on najbolje razumije Bibliju, bezuvjetno pretpostavlja – pa htio to priznati ili ne – da je baš on najpametniji na svijetu, i to ne samo danas, nego u posljednjih 2000 godina. A to je već grijeh oholosti, stupica u koju vrag najlakše uvuče čovjeka.

Sama Biblija, kao zapisana riječ Božja, ne može biti dovoljan i jedini autoritet već i stoga što se svaka pisana riječ (pa i Božja) može tumačiti na više načina. Uzmimo kao primjer rečenicu “Marko nije nikom rekao da je Marija ukrala kravu”, pa ćemo ubrzo uvidjeti da čak i takav, krajnje jednostavan izričaj, može imati više tumačenja. Možda Marko i nije rekao, nego je rekao Tomica. Možda Marko nije nikom rekao, iako je znao da je Marija ukrala kravu. Ili Marko nije rekao da je Marija ukrala kravu, već da ju je ukrala Marta. Ili Marko nije rekao da je Marija kravu ukrala, nego da ju je pomuzla. A možda Marko nije rekao da je Marija ukrala kravu, nego konja. Pa kako da onda doznamo što je autor doista želio reći? Očito samo tako da upitamo samog autora ili nekoga tko ga je poznavao i s njim razgovarao o spomenutom incidentu. A što zovemo predajom.

Očito je da bez predaje ne možemo znati koje je tumačenje ispravno. A Katolička crkva posjeduje apostolsku predaju, pa je brižljivo čuva i prenosi s koljenja na koljeno. I u tome je ta suštinska razlika! Katolik ne kaže: Ja najbolje razumijem Bibliju (što predmnijeva da je najpametniji na svijetu); nego veli: Ja razumijem Bibliju onako kako su nam je predali crkveni oci. Iza prvog stoji oholost, iza drugog skromnost i poniznost. Prvo ne može biti istina, drugo to jest, jer se vjera oslanja na autentična tumačenja ljudi koji su poznavali apostole, te njihova tumačenja prenijeli na svoje nasljednike, koji su ta tumačenja usmeno dalje prenosili, ponešto od toga i zapisavši.

Drugi dokaz da Biblija ne može biti jedini autoritet jest činjenica da je kršćanstvo u prva četiri stoljeća živjelo, i to ne samo opstajalo nego i cvalo, ni ne znajući za Bibliju (točnije, Novi zavjet, osnovni spis kršćanstva). Kroz najmanje deset godina poslije Isusove smrti i uskrsnuća nije bilo napisano baš nijedno slovo Novog zavjeta. A kasnije, kad su i bile napisane neke knjige Novog zavjeta, kršćani nisu znali niti mogli znati koji su pobožni spisi nadahnuti (riječju Božjom) a koji to nisu, da bi se to pitanje razriješilo tek 382. godine, kad je papa Damaz I. proglasio kanon Novog zavjeta. Da je Biblija jedini mogući autoritet za tumačenje vjere, onda kršćanstvo prije 382. ne bi ni moglo postojati.

Da je apostolska predaja od životne važnosti za opstanak vjere Božjeg naroda, govori nam, napokon, i sama Biblija. Tako sveti Pavao piše Korinćanima: “Hvalim vas što me se u svemu sjećate i što držite predaje kako vam ih predadoh” (1 Kor 11,2). On na sličan način upućuje i Solunjane: “braćo, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno!” (2 Sol 2,15). I ne samo da upućuje, nego i naređuje: “Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas” (2 Sol 3,6). Da bi osigurao prijenos predaje, sveti Pavao poučava Timoteja: “Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti!” (2 Tim 2,2). U ovom retku Pavao govori o nasljeđu apostolske predaje u prva četiri naraštaja: svojemu, Timotejevu, onoga kojeg će Timotej poučiti i četvrtom, onom koje će poučiti oni koje je poučio Timotej.

Prvi su kršćani čuvali apostolsku predaju kao zjenicu oka, te bi radije i poginuli negoli je zatajili. Mnogi su od njih ostavili i zapise o apostolskoj predaji, sačuvane do današnjeg dana. I samo Sveto pismo u nekim svojim dijelovima i nije drugo no zapis apostolske predaje: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio” (Lk 1,1-4).

Sveti Petar je upozorio da Sveto pismo ne može biti predmetom samovoljnog tumačenja (2 Pt 1,20). Apostolski nasljednici, crkveni oci, to su također jako dobro znali, te brižno čuvali predaju primljenu od apostola. Sveti Irenej se u svojoj borbi protiv heretika oslanjao upravo na apostolsku predaju: “Kao što već ranije rekoh, Crkva, primivši ovo propovijedanje i vjeru, iako raspršena po cijelom svijetu, čuvala ju je kao da boravi u jednoj kući. Ona isto tako u ovo vjeruje kao da ima jednu dušu i jedno srce; i skladno ih proglašava i naučava i predaje naraštajima, kao da posjeduje jedna usta. Iako su jezici svijeta raznoliki, autoritet je predaje jedan te isti” (Irenaeus: Irenaeus Against Heresies [Protiv krivovjerja] 1,10,2; 189. n.e.)

Da se ta predaja brižno čuvala, dokazuje već i činjenica da se unutar Crkve koju je osnovao Isus ništa od nauka nije iskrivilo već 2000 godina. Usporedimo li ikoju današnju dogmu Katoličke crkve s istom dogmom iz bilo kojeg stoljeća, otkrit ćemo da razlike nema, osim u izričaju, koji je neizbježna posljedica evolucije jezika. A sve su se te dogme sačuvale zahvaljujući u prvom redu predaji, a ne Bibliji. Činjenica jest da vjera može preživjeti bez Biblije, ali ne i bez apostolske predaje; zato je s pravom i zovemo svetom. Sveta je predaja pamćenje Crkve; kad bi se ona izgubila, nestalo bi i svijesti o vjeri. Ostala bi samo Biblija s tisućama tumačenja.

Ivan Poljaković

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz