UDARNA SNAGA ISTINE - Jovan 10:22,23
 
Friday
2016-12-09
7:45 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Jovan 10:22,23 »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

 Biblija - Jovan 10:22,23



"A beše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i beše zima. I hođase Isus u crkvi po tremu Solomunovom."

[Jevanđelje po Jovanu 10:22,23]

Šta je "praznik obnovljenja"? Zašto se slavi? Ovaj gotovo uzgredni stih, krije u sebi čitavu istoriju događaja, koja rasvetljava druge biblijske odlomke, naročito izvesne delove knjige proroka Danila...

 

 

168. pre Hrista, Antioh Epifan je mislio da je rešio "jevrejski problem." Njegove trupe su porušile zidove Jerusalima, i podigao je velike tvrđave, poznate kao Akre, u oblasti Hrama koje su upotrebljavale grčke trupe. Epifan je naumio da potpuno uništi jevrejsku religiju. Proglasio je njene odredbe, Toru, nevažećim i beskorisnim. Zabranio je svetkovanje njihovih religioznih običaja, posebno svetkovanje praznika, obrezanje i zakone o ishrani. Sa druge strane, nametnuo je prihvatanje grčke državne religije.

"A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom. Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim, priborom, stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli. Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći. Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvrsio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.
...
A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji, pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; da se onečisti Svetište i sveti narod; da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje; da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistocom i gnusobom i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje. Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.
...
Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike."

[1.Makavejska 1]

Beše ovo "grozota (otpad, mrzost) pustoši" koju je prorekao Danilo:

"Tada čuh jednog sveca gde govoraše; i jedan svetac reče nekome koji govoraše: Dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska? I reče mi: Do dve hiljade i tri stotine dana i noći; onda će se svetinja očistiti" [Danilo 8:13,14]

 

Nametanje "nove" religije



Jevreji su bili prinuđeni da prinose žrtve grčkim bogovima. Sa ciljem da ih prinudi da slede grčku religiju, Epifan ih je primorao da prinose na žrtvu nečiste životinje, posebno svinje, na paganskim oltarima. Grčki zvaničnici su bili razaslani širom cele nacije da strogo nametnu "novu" religiju. Najmanje pokazivanje otpora bilo je kažnjavano smrcu. Sinagoge su uništene, sveti spisi Zakona oskrnavljeni, a ljudi masakrirani u hiljadama.

Kao vrhunac ovih nesreća, jerusalimski Hram je bio posvećen grčkom bogu Zevsu. Zevsov kip je postavljen u Hramu. Svinje su klane na oltaru. To je bila strašna "otpad pustoši" o kojoj je govorio Danilo. Njegove oružane trupe će se dići da oskrnave grad hrama i ukinuće dnevno prinošenje žrtava. Onda će uspostaviti otpad (gnusobu) pustoši. "I koji su bežbozni prema zavetu, on će ih laskanjem otpaditi; ali narod koji poznaje Boga svog ohrabriće se i izvršiće" [Danilo 11:31, 32] Oni koji su izbegli Antiohov gnev pobegli su na skrivena mesta na obalama Mrtvog Mora, u divljinu Judeje i u planinske pećine. Sa sobom su poneli kopije Tore i Danilovog proroštva. Vođe izbeglištva u divljinu su bili poznati kao Hasidimi, "pobožni." oni su bili spremni da polože život za svoju veru, a mnogi od njih i jesu to učinili.

Jedan kapetan Antiohove vojske je podigao paganski oltar u malom gradu severoistočno od Jerusalima. Narodu je zapoveđeno da priđe i prinese na žrtvu svinju na oltaru da bi time pokazali lojalnost Antiohu. Starom svešteniku, Matatiji, naređeno je da bude primer i prvi prinese žrtvu. On je odbio. Onda je jedan plašljivi Judejac, izdajnik, prišao oltaru da žrtvuje svinju. Matatije se razbesneo. Ubio je otpalog Jevrejina i Sirijskog kapetana. On i njegovih pet sinova, uništili su paganski oltar i pobegli u planine u okolini Jerusalima.

 

Borba i pobeda

Vest o Matatijevoj pobuni se brzo raširila. Mnogi koji su bili uplašeni su se ohrabrili kada su Matatije i njegovih pet sinova podigli pobunu. "Neka svako ko je revan zakonu i brani zavet izađe sa mnom" [1. Makavejima 2:27].

Starac Matatije, umro je nakon godinu dana od uništavanja paganskog oltara. Na svojoj samrtničkoj postelji postavio je svog sina Judu, nazvanog Makavej, kao zapovednika. To je bila mudra odluka. Juda je veličanstveno ponizio Antioha Epifana. Nakon tri godine borbe, put za Jerusalim je bio slobodan. Sa pesmom hvale (Aliluja) na usnama, Makavejska vojska je ušla u Jerusalim, koji je bio oskrnavljen tri godine pre toga. Tu su vojnici bacili mačeve da bi mogli završiti ono za šta su se borili - očišćenje Hrama.



"I Juda i njegova braća rekoše, 'Sada kada su naši neprijatelji pobeđeni, hajde da očistimo svetinju i ponovo je posvetimo.'" [1.Mak 4:36]. Izbacili su sve ostatke paganizma i podigli novi oltar. 25. Kisleva (obično u Decembru), tačno tri godine nakon što je mrzost opustošenja ukaljala Hram, on je bio ponovo posvećen. Slavili su praznik posvećenja osam dana.

"Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol. Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli. Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro i prinesoše po Zakonu zrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.
...
Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika."

[1.Mak 4]

Jevreji do danas, obično početkom decembra, svetkuju ovaj praznik kojim se ispunilo Danilovo proroštvo:

"Do dve hiljade i tri stotine dana i noći; onda će se svetinja očistiti" [Danilo 8:13,14]

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz