Tuesday
2024-03-19
6:10 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Divovi »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Sinovi Božiji, kćeri ljudske i divovi      

piše: Dragoslava Santrač

Nekad i sad

Izgleda kao da je ceo svet prožet osećanjem nesigurnosti. Niko ne može da ostane ravnodušan prema zbivanjima u svetu. Svet je zahvaćen ratovima, ekonomskom krizom, kriminalom, nemoralom. Naučnici tvrde da prirodni izvori vode i važnih sirovina neće moći još dugo da zadovoljavaju potrebe sveta. Mnogima se čini da je na pomolu kriza svetskih razmera. Koji stav hrišcani treba da zauzmu u takvim prilikama?

Današnje vreme veoma podseća na jedno istorijsko razdoblje koje je opisano u Svetom Pismu - na pretpotopno vreme (1. Mojsijeva 5,32–9,29). Proroci Naum (Naum 1,8) i Danilo (Danilo 9,26) prepoznali su u potopu tip ili sliku poslednjeg Božijeg suda. Hristos je kazao da će završnica ljudske istorije biti slična vremenu koje je bilo neposredno pred potop (Jevanđelje po Luki 17,26-27). Zato je važno da izveštaj o potopu ponovo proučimo i izvučemo pouke iz njega.

Kako je sve počelo?

Posle pada u greh odmah su se pokazale razorne posledice greha. Već u prvoj generaciji dogodilo se ubistvo. Kajin, ubica svog brata, postao je rodonačelnik odmetnika od Boga (1. Mojsijeva 4,1-24). Njihovo bezakonje brzo se širilo i Zemlja je ubrzo bila preplavljena buntovništvom usmerenim protiv Boga.

Tek od rođenja Sitovog sina, Enosa, počelo se prizivati ime Gospodnje (1. Mojsijeva 4,26). U 5.  poglavlju postoji genealogija onih koji su poštovali Boga. Zanimljivo je da se Kajinova genealogija završava Lamehom, koji je predstavljen kao veliki pobunjenik protiv Boga (1. Mojsijeva 4,19.23-24), dok se Sitova genealogija završava  Nojem, koji je jednako živeo po Božijoj volji (1. Mojsijeva 5,32; 6,9).

Dakle, već u to vreme jasno su se odvojile dve grupe ljudi, čiji su predstavnici bili: Lameh (predstavnik puta zlih) i Noje (predstavnik puta pravednih). Na početku šestog  poglavlja čitamo o kulminaciji velike borbe između dobra i zla.

Sinovi Božiji, kćeri ljudske i divovi

Zamislite svet toga vremena kao pozornicu. Nalazite se na početku neverovatne drame. Na početku šestog poglavlja (stihovi 1-4) predstavljeni su prvi učesnici: sinovi Božiji i kćeri ljudske, iz čijih brakova su nastali tzv. divovi. Ko su zapravo ovi učesnici? Neki smatraju da su sinovi Božiji - anđeli koji nisu mogli da odole lepoti kceri ljudskih, pa su stupili u zabranjene odnose sa njima iz kojih su nastali divovi, polubožanska bića. Ovo podseća na dobro smišljen mit. Međutim, da li je izveštaj o Potopu mit?

Najpre pogledajmo zašto navedeno tumačenje nije ispravno. Prvo, Hristos je jasno rekao da se anđeli ne žene (Jevanđelje po Luki 20,34-36). Drugo, kada se  prouči stil pisanja 1. Mojsijeve knjige jasno se vidi da je pisac, Mojsije, pažljivo nastojao da izbegne mitske elemente. To se, na primer, vidi u Mojsijevom izboru termina za Sunce (nazvao ga je "velikom lampom" a ne Šemeš – Sunce jer je to bilo ime paganskog mitskog bozanstva), Mesec, bezdan, itd. i treće - takvo tumačenje nije u saglasnosti sa porukom iz izveštaja. Naime, izveštaj o Potopu završava se Božijim sudom nad grešnim ljudima. Bog, otkriven u Svetom Pismu, nikada ne bi kaznio čovečanstvo zbog greha koji su počinili anđeli.

Koga, onda, predstavljaju navedene grupe? Ključno pravilo u tumačenju biblijskog teksta je sagledavanje stiha u njegovom kontekstu, tj. u svetlosti okolnih stihova, a zatim i celog poglavlja, biblijske knjige i, na kraju, celog Svetog Pisma. To ćemo sada i učiniti. U 1. Mojsijevoj 1. i 2. poglavlju dat je izveštaj o stvaranju, u 3. poglavlju izveštaj o padu čoveka u greh, u 4. poglavlju data je genealogija onih koji su odstupili od Boga, a u 5. poglavlju  genealogija onih koji su ostali verni Bogu. Stoga, kada se u 6. poglavlju susrećemo sa terminima "sinovi Božiji" i "kćeri ljudske" mi smo već ranije upoznati sa podelom čovečanstva na one koji služe Bogu i one koji su se odmetnuli od Boga. O tome da je termin "sinovi Božiji" već poznat od ranije pokazuje i gramatički član koji se u jevrejskom tekstu nalazi uz taj termin. Osim toga, genitiv u jevrejskom jeziku pored toga što označava pripadnost (sinovi koji pripadaju Bogu i kćeri koje pripadaju ljudima), takođe označava kvalitet ili karakter (sinovi koji odražavaju karakter Božiji; kćeri koje odražavaju karakter ljudi). Dakle, "sinovi Božiji" su Sitovi potomci, a "kćeri ljudske" su Kajinove kćeri.

Pored "sinova Božijih" i "kćeri ljudskih" postoji još jedna zagonetna grupa, a to su "divovi" (4. stih). Neki smatraju da se ovde radi o grupi polubožanskih bića. Međutim, jevrejska reč "nefilim" prevedena kao "divovi" u nastavku 4. stiha objašnjena je sa "silni ljudi od starine na glasu". Reč je o potomcima Sitovih potomaka koji su napustili Boga. Sveto pismo njih naziva "nefilim". Ovde se krije ironija: oni koje su ljudi smatrali silnima, poznatima, bili su u Božjim ocima "nefilim", što u prevodu sa jevrejskog znaci "oni koji su pali". Mnogi Kajinovi potomci bili su izumitelji različitih veština: gudači, svirači, kovači (1. Mojsijeva 4,21.22). Iako poznati i veliki u očima svoje okoline, ovi ljudi su u Božijim očima bili samo  pala stvorenja.

Dijagnoza

Iskvarenost čovečanstva koje je živelo u vremenu koje je prethodilo Potopu bila je velika, jer su čak i sinovi Božiji odstupili od Boga rukovodeći se u svom životu požudom i pohlepom. Peti stih opisuje potpunu degradaciju čovečanstva. Dijagnoza je više nego zastrašujuća: sve misli ljudi bile su svagda samo zle. Ali, nisu samo misli ljudi bile zatrovane zlom. Stihovi od 11. do 13. pokazuju da se Zemlja napunila bezakonjem (u originalu stoji nasiljem). U 4. stihu za mlade ljude se tvrdi da su bili "silni ljudi", izraz koji u jevrejskom znači "nasilnici", "ratnici". Kada je Bog pogledao na Zemlju "ona beše pokvarena (uništena), jer svako telo pokvari svoj put na zemlji" (12. stih). Svaka ćelija čovekovog bića bila je zahvaćena rakom greha.

Sapatnik u nevolji

Da li Bog vidi zlo na Zemlji? Šta Bog preduzima u odnosu na pojavu takvog stanja? 

Stihovi 5. i 12. pokazuju da Bog vidi. On vidi sve. Stanje voljene planete Zemlje ne ostavlja Boga ravnodušnim. Naprotiv, 6. stih opisuje Božiji bol: "Pokaja se Gospod što je stvorio čoveka na Zemlji i bi mu žao u srcu." Mnoge zbunjuje misao da se Bog pokajao. Međutim, ovde se ne radi o pokajanju kao o promeni mišljenja ili žaljenja što je nešto učinjeno (to značenje bi odgovaralo jevrejskoj reči "šuv" koja se ne spominje u tekstu). Značenje jevrejske reči "naham" koja se javlja u 6. stihu je "uzdisati, činiti duboke udisaje", "biti izneveren, ožalošćen".

Bog je duboko uzdisao, patio zbog tragedija na Zemlji i, nastavlja 6. stih, bilo mu je žao u srcu. Ovde postoji još jedna zanimljivost u jevrejskom tekstu. Naime, jevrejska reč "acav" prevedena sa "bi žao", takođe ima znacenje "biti u bolu, mučiti se". Tu istu reč Mojsije je upotrebio u 1. Mojsijevoj 3,16-17 kada je pisao da će zbog greha čovek "s mukom" ("acav") proizvoditi sebi hranu i da će žena iskusiti muke ("acav") prilikom porođaja.

Tekst, dakle, govori da zbog čovekovog greha ne pati samo čovek, nego i sam Bog, kao čovekov Tvorac i Prijatelj. Bog se u svojoj ljubavi toliko približio čoveku da je postao njegov sapatnik. Dok čovek podnosi "acav" (patnju) zbog svog bezakonja, Bog podnosi "acav" (patnju) zbog ljubavi i saosećanja prema čoveku. Na samom početku izveštaja o Potopu vidimo da Bog duboko uzdiše zbog ljudskog bezakonja i pati zajedno sa čovekom. 

Bogu je stalo do čoveka. Ova misao je posebno istaknuta u 3. stihu: "Neće se Duh moj doveka preti s ljudima." To znači da se Bog borio sa čovekom da ga odvrati od zla i trudio oko njegovog spasenja. Bog ne prepušta lako čoveka zlu. Bog se "pre"! On se bori. Iako je dijagnoza već jasna, stanje očigledno, Bog u svojoj milosti daje čovecanstvu još 120 godina. Bogu nije mila smrt. Bog želi da isceli. 

Lečenje

Međutim, biblijski tekst se ne zaustavlja na činjenici da je Bog sapatnik čovečanstva. Bog je više od toga. On je suvereni Gospodar svemira, Gospodar koji ima rešenje za probleme čovečanstva. Ako ljudi ne donesu rod pokajanja, Bog mora da pristupi "radikalnoj" metodi lečenja. Kada smrtonosni rak promeni sve ćelije jednog organa, neophodna je amputacija tog organa da bi se spaslo ostalo telo.

Zato u 7.  stihu  Bog, kao suvereni Gospodar sveta, najavljuje svoj sud. Drugi deo 7. stiha pokazuje da se Božiji suverenitet i pravo da sudi svetu, ne sukobljava sa Božjim sažaljenjem i milošcu. Štaviše, ova dva aspekta neodvojivo su povezana, jer je namera suda spasenje onih koji se uzdaju u Boga. Bog traži nekoga da spase i nalazi Noja (8. stih). Jevrejski tekst kaže da je Noje našao milost "u Božijim očima". Bog posmatra svet, tražeci čoveka koji čezne za pravdom i istinom.

U stihovima 13. i 17. Bog iznosi Noju svoju nameru da učini kraj nasilju i bezakonju na svetu. Međutim, u 14. 15. i 16. stihu Bog daje Noju uputstva za izgradnju kovčega koji će pružiti utočište onima koji budu prihvatili njegova upozorenja. Božija namera nije da uništi, nego da spase i sačuva. Ova misao je dva puta neposredno  izrečena – u stihovima 19. i 20. čovek uništava i greh razara.

Biblijski tekst pokazuje da su ljudi prvi uništili Zemlju (11-13. stih). Bog stavlja tačku na ono što su ljudi dugo činili, ponudivši im spasenje i novi zivot. Bog je u svojoj milosti stavio tačku na proces uništavanja koji je čovek sprovodio na Zemlji. Stanje koje je vladalo na Zemlji neposredno pred potop bilo je strašnije nego što se to obicno misli. Kada je Bog pogledao Zemlju, ona je bila pokvarena, tj. uništena (12. stih). Bog potopom donosi kraj neopisivim zločinima i nemoralu na Zemlji. "Jer evo pustiću potop na Zemlju, da istrebim svako telo, … sve će izginuti" (17. stih).

Božije ALI

Sve će izginuti! Bez obzira koliko strašno zvučale ove reči, Božiji sud je pravedan. Međutim, Bog nastavlja: "ALI ću s tobom učiniti zavet svoj." (18. stih) Ovo je veoma važno "ali". Ono je ulilo nadu i sigurnost u Nojevu dušu. Ono takođe donosi nadu ovom svetu. To "ali" je izraz Božije blagodati, Njegovog očinskog sažaljenja i želje da svoja stvorenja sačuva u životu (19. i 10. stih). Iza njega se krije žrtva Božijeg jedinorodnog sina Isusa Hrista.

Do stvaranja zaveta došlo je Božijom inicijativom. Na Božiji poziv Noje je odgovorio ljubavlju i poslušnošću (22. stih).

Centralna pouka

Izveštaj o Potopu govori o Božijoj ljubavi. Ljudi u ovom izveštaju često vide  gnevnog, osvetoljubivog Boga, zato što tekst površno čitaju. Da je pouka o Božijoj ljubavi i milosti zaista centralna u izveštaju, vidi se i iz strukture izveštaja. Naime, izveštaj o Potopu napisan je u kajastičkoj strukturi. Da bismo je bolje razumeli, kajasticku strukturu uporedimo je sa trouglom. Na levoj i desnoj stranici trougla zapisani su događaji koji su usko povezani ili se kao u ogledalu tematski ponavljaju, a na vrhu, u centru istaknuta je ključna poruka teksta.

Kajastička struktura izveštaja o Potopu (vidi sliku) pokazuje da je centralna poruka izveštaja - Božija vernost zavetu sa svojim narodom. U srcu ove strukture nalazi se prvi stih 8. poglavlja: "A Bog se opomenu Noja". Bog je sklopio zavet sa Nojem i obećao mu je da će mu sačuvati život. Bog je održao svoju reč. Dok je besnela oluja i voda nosila malenu barku, dok se sve treslo, gromovi i munje parali nebo, Noje je bio bezbedan zato što je Bog veran svom zavetu.

Nekad i sad

Nasilje i bezakonje i danas su preplavili svet. "Divovi", nasilnici i ratnici, seju strah i nemir. Mnogi žive vođeni požudom i pohlepom. Mnogi sinovi Božiji napuštaju Boga zadivljeni kćerima ljudskim i uživanjem ovog sveta. Istorija se ponavlja.

Da li je na pomolu nova kataklizma, smak sveta? Sveto Pismo govori o Božijoj intervenciji kao u vreme potopa. Međutim, bez obzira što postoje mnoge sličnosti između vremena potopa i poslednjeg vremena, postoji i važna razlika. Bezakonje i nasilje na ovom svetu na kraju vremena neće oprati voda potopa, nego vatra Hristovog drugog dolaska! Posle toga, po Božijem obećanju, zlo se više nikad neće podići. Biće to naše konačno, večno izbavljenje. 

Kada Bog danas posmatra Zemlju, On to čini sa istim bolom i uzdisanjem kao u pretpotopno vreme. Bog vidi. On sve vidi. Bog traži ljude koji, kao nekada Noje, čeznu za pravdom i istinom. Bog želi da načini zavet sa njima i sačuva ih u zivotu. Da li si odgovorio na Božiji poziv? Da li si sklopio zavet sa Bogom krštenjem? Ako jesi, osloni se na Božija obećanja i veruj Bogu do kraja, jer je On veran svom zavetu. On nas neće zaboraviti. Ako nisi, razmisli. Bog te poziva i čeka tvoju odluku. Donesi ispravnu odluku.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz