Biblijska priča o stvaranju sveta – alegorija ili istorija
Miloš Popadić
Book Title
Biblijska priča o stvaranju sveta – alegorija ili istorija
Autorname
By Miloš Popadić 2021
Smashwords Edition
Sadržaj
Predgovor
Prva priča o stvaranju (poklapa se sa prvom alijom što je hebrejska podela na pasuse)
Bog i čovjek
Druga priča o stvaranju (poklapa se sa drugom alijom što je hebrejska podela na pasuse)
Treća alija obuhvata priču o stvaranju samo sa završnim stihovima drugog poglavlja Prve Knjige Mojsijeve, ali ćemo je ovde dati u celini
Moji komentari na podvučene tekstove
Zaključak
Slušajući izvesnog jevrejskog rabina preko Zuma, pored mnogih stvari o judaizmu o kojima ništa nisam ili vrlo malo znao, dođe do mojih ušiju jedno veoma zanimljivo tumačenje izvesnih odeljaka iz Tore koji su me inače odavno facinirali svojim zagonetnim sadržajem. Naime, radi se o tekstu sa početka Svetog Pisma koji govori o stvaranju sveta i čoveka za koji rabin sa Zuma tvrdi da u svojoj strukturi sadrži dve različite priče o stvaranju. Dotični rabin je tu, po njemu drugu priču o stvaranju sveta istumačio sa alegorisko psihološkog aspekta, na šta sam ja odreagovao opaskom da neki profesori sa američkih univerziteta koji za sebe kažu da su Jevreji slično tome smatraju da Abraham, Noje i Mojsije verovatno nikada nisu ni postojali, nego da su sve to izmišljene priče koje su nečemu poslužile. Na primer, u slučaju Abrahama trebao im je osnivač nacije pa su ga izmislili. Koliko je takvo tumačenje njihovo legitimno pravo gledano iz ugla modernog judaizma, toliko je i moje kao hrišćanina da se držim istoricističkog tumačenja tih odeljaka, jer smatram da bi promena aspekta u tumačenju značila izdaju učenja Evanđelja Isusa Hrista koji je o tim entitetima govorio kao o istorijskim osobama. (v. Mat. 3:9; 19:8; 24:37; Jovan 8:56) Napomena: prvi od navedenih biblijskih stihova je izjava Jovana Krstitelja, a ostala tri su izjave samog Hrista.
Ja ću ovde citirati, (ali ne doslovno, nego ''prežvakano'' ili bolje reći prepričano i kontrahovano na način na koji ja volim da to radim sa tuđim tekstovima, vodeći računa da se pri tom ne izmeni smisao koji je autor hteo da iznese), deo iz knjige tog gospodina koja se zove ‘’Tora i ljudska prava’’ od 16 do 46 strane, a koji će biti propraćen mojim komentarima u završnom delu ovog rada. Ali, neće biti celokupan tekst iskomentarisan nego samo oni delovi koje sam prethodno podvukao a koji su mi zapali za oko kao problematični iz mog ugla gledanja na stvari, te sam ih iz tog razloga podvukao. Ovo napominjem zato da ne bi došlo do kakve zabune u vezi tog podvlačenja, tako da čitalac zna da je podvlačenje moje i naravno komentari tih podvučenih delova knjige. Citati biće pod znacima navoda bez broja stranica na kojima se nalaze u originalu.
Pisac
''I reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovim, i bi tako. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njezinim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim, i vidje Bog da je dobro. Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po obličju našem, i kao po našoj podobnosti, i vladaće nad ribama u moru, nad pticama u zraku i nad svim pokretnim bićima što hodaju po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju njegovom, po obličju božanstvenom stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Plodite se, množite se i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji. I reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu. A svemu zvjerinju zemaljskom i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu, i bi tako. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma; i bi veče i bi jutro, dan šesti. Tako se dovršiše nebo i zemlja i sva vojska njihova. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih djela svojih, koja učini; i blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini.''
Prva Knjiga Mojsijeva 1:24 – 2:3
Među najvažnijim učenjima proroka je da Bog nije filosofska pretpostavka, to jest ljudska ideja. Kroz proroka Jeremiju imamo učenje da dok su paganski idoli nepomični kao palme, jer ne govore, i noseći se prenose, jer ne mogu ići – dotle je "Gospod Bog istina. On je Bog živi i Car Sveta. Prorok Gospodnji opominje lažne proroke da izvrću reči "Boga živoga". Bog je živ i delatan, dinamičan i suveren. Stoga se o Bogu ne može govoriti kao o nečemu statičnom ili završenom, što bi se, kao takvo, moglo podvrgnuti analizi, autopsiji ili kategorizaciji. Radije, cilj je Tore i proroka da nas poduče kako stupiti u izravan kontakt sa živim Bogom. Bogom kome nisu neophodni glasnogovornici i zastupnici. Bogom koji zastupa sam sebe, i koji izravno i stalno sudeluje u stvorenom. Namera Tore nije ustanoviti kakvu takvu održivu teoriju, nametnuti dogmu ili proklamovati definitivnu statičnu istinu. Njena je zadaća obezbediti stupanje u dinamičan odnos sa živim i samovlasnim Bogom. U takvom odnosu čovek napreduje u puninu svoga rasta ostvarujući zapretane potencijale.
U midrašu na stih "i zapovijesti moje uzdržite i ustvorite" Rabi anina bar Papa kaže: Ovim im je (Bog) rekao: 'Ako budete držali što vam zapovijedih – računaće vam se kao da ste sami sebe stvorili'.
Rambam smatra da nas biblijski iskaz da je Bog istina uči da jedino On postoji uistinu – budući da samo Njegovo postojanje nije prouzrokovano niti uslovljeno bilo kakvim spoljnim činiocem.
Tora počinje dvema različitim pričama o stvaranju čoveka. Prva priča u stvari predstavlja poziv samom čoveku, svakom čovjeku, da iskoristi svoj potencijal.
I reče Bog: 'da napravimo čovjeka. – Kome se Bog obraća? Anđelima? Zar anđeli nisu slijepi izvršitelji božanske volje, nešto poput prirodniih zakona? Zar su i oni sudionici stvaranja čovjeka? Zar se Bog savjetuje sa bićima koja nemaju izbor slobodne volje? Osim Boga jedini ko učestvuje u stvaranju čovjeka je čovjek sam. Svako od nas je sudionik u stvaranju sebe samoga. Ovaj stih treba shvatiti kao božanski poziv upućen nama: Ajde da mi - Ja (Bog) i ti (čovjek), napravimo čovjeka. Po obličju našem, i kao po našoj podobnosti. Da bi se razumele reči neophodno je upoznati se sa značenjem reči u kulturi u kojoj je Tora data.
Ljudi starih vremena su očigledno bili dovoljno prosvijećeni da shvate kako obični komad drveta sam po sebi ne može biti bog. – Statue i ikone oni su, radije, doživljavali kao boravišta duhovnih sila. Slično izvesnim savremenim denominacijama, verovali su da se samo putem tačno propisanog rituala posvećenja božanska moć nastanjuje u statui. Kako je Tora životno zainteresovana za suzbijanje idolopoklonstva nije za čuditi se što njen opis čovekovih početaka počinje tvrdnjom da nismo mi ti koji smo izmislili Boga - nego da je čovek stvoren od Boga.
Upravo iz tog razloga prorok ili Vrhovni Sud mogu privremeno ukinuti šestodvanaest od šestotrinaest zapovijedi – sa izuzetkom zabrane idolopoklonstva - koja se ne može ukinuti ni privremeno, čak ni za trenutak.
Riječ demut znači: podobnost, sličnost, pojava. Iz rečenog proizilazi da bi reč trebalo shvatiti kao: naša podobnost.
Dok se u 26. stihu spominju obličje i podobije – u stihu 27 gdje se navodi šta je Bog na koncu stvorio pojavljuje se samo termin obličje: I Bog stvori čovjeka po obličju njegovom, po obličju Elohimovu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
Očigledno je, dakle, da Bog nije stvorio demut. Bog se dakle obraća nekome s prijedlogom da zajedno naprave čovjeka po zajedničkom obličju i zajedničkoj podobnosti. – Nakon toga Bog stvara obličje – ostavljajući očigledno stvaranje podobnosti u obavezu drugom sudioniku stvaranja čovjeka. Ponovo, pristup po kome je drugi sudionik u stvaranju čovjeka zapravo sam čovjek čini se najprihvatljivijim. Svaki poznavalac svetopisamskog teksta svjestan je postojanja zapovjedi oponašanja Boga – odnosno, da se poslužimo terminologijom samog Petoknjižja, 'hođenja Njegovim putem'. – Dakle Bog predlaže čovjeku zajednički projekat: stvaranje čovjeka sa ljudskim obličjem a Bogu podobnog (naravno samo u smislu oponašanja ideala), Bog potom i stvara čovjeka sa ljudskim obličjem ( î elem) – a nalikovanje Bogu (demut) naš je zadatak - a ne Božije djelo. Abba Shaul kaže: 'Ja ću mu (Bogu) nalikovati' – jer je milosrdan i Dobrostiv – i ti treba da budeš milosrdan i dobrostiv. Rambam donosi ovu zapovijest kao VIII pozitivnu zapovijest u Mišne Tora: Postati Mu podoban idući Njegovim putem – kao što je rečeno: "I da ideš Njegovim putevima" (V Knjiga Mojsijeva 28:9).
Ako bismo govorili jezikom naših mudraca, neka je uspomena na njih na blagoslov, mogli bismo se poslužiti slijedećom hiperbolom: S čim bi se ovo moglo uporediti? - s bogatašem koji bi htio sarađivati sa svojim siromašnim ali vrlo mudrim susedom – pa jednog dana izađe pred njega sa ovakvim prijedlogom: "s našim novcem i našom pameću možemo napraviti čuda; spreman sam da uložim toliko i toliko". Šta je bogataš htio kazati riječima "naš novac" i "naša pamet" kad znamo da je novac njegov - a pamet onog siromaha. Bogataš, zapravo, želi dati siromahu osjećaj saradnje i zajedništva. – Stoga on kaže "naš novac" i "naša pamet" – iako, zapravo on ulaže sve pare – očekujući od siromašnog ali mudrog susjeda da investira svoju pamet. Tako je u č inio i Sveti, blagosloveno ime Njegovo – On nam je predložio: Ajde da napravimo biće koje će nas moći oponašati, i koje će biti vladar nad ribama u moru, i nad pticama u zraku, i nad stokom, i nad cijelom zemljom, i nad svim gmizavcima što gmižu pod njom – te On stvori čovjeka po njegovom (ljudskom) liku - i dade mu slobodu izbora; muško i žensko stvori ih – i sad čeka da mu postanemo nalik oponašajući Njegova djela. |
