UDARNA SNAGA ISTINE - Vatikanske milijarde (20. 21. 22. 23. 24. poglavlje)
 
Wednesday
2016-12-07
8:39 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vatikanske milijarde (20. 21. 22. 23. 24. poglavlje) »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

20,21,22,23,24.poglavlje

Napomena: Slijedi nekoliko poglavlja koja se bave Katolickom crkvom u Sjedinjenim Drzavama i koja obiluju podacima o tome, a za koje sam pretpostavila da nece biti posebno zanimljivi hrvatskom citateljstvu. Stoga su ta poglavlja skracena na nacin da su izneseni samo neki najzanimljivi podaci, kao i izostavljeni oni dijelovi gdje se autor ponavlja. A s time knjiga nimalo ne gubi na informativnosti i zanimljivosti. Prevoditelj.(Jasna A. V.)

20. Poglavlje ZAŠTO JE KATOLIČKA CRKVA NAJBOGATIJA CRKVA U AMERICI

Sjedinjene Države su nominalno protestantska zemlja koja je ponosna na svoje temeljno ustavno načelo – Odvojenost Crkve i Države. Ona je utočište brojnim protestantskim zajednicama, kao i sektama od kojih su neke gotovo na granici ludila. Ipak, Katolička crkva je najveća pojedinačna religiozna jedinica u Sjedinjenim Drzavama. Ona je ujedno i najzatvorenije "klupko” sa izuzetkom židovske zajednice. Ona je društveno i politički najmoćnija, ali i najbogatija od svih crkava u USA. I ne samo u USA, nego i u cijeloj sjevero-zapadnoj hemisferi.

Njezin spektakularan status u tom podrucju nije moguce shvatiti tek jednim brzim pogledom ili pregledom. Iako najveca pojedinacna religija, ona je brojcano manjina sa oko 50 milijuna pripadnika u populaciji daleko iznad 200 milijuna. Objasnjenje se svakako moze naci u elementarnoj formuli: – Podjela stvara slabost, a jedinstvo jakost! Cak i kad prihvatimo istinitost ovoga, katolicki fenomen uopce nije lako i jednostavno razumjeti. Ovdje se sada bavimo blagom kojeg je Katolicka crkva nagomilala u USA. Taj proces , instrumenti u njemu koristeni i njegovi rezultati zahtijevaju pojasnjenje. Jer, Katolicka crkva osim sto je korporacija, ili bolje receno multi-korporacija po uobicajenom znacenju te rijeci, ona je istovremeno i Crkva i zgrtanje njenog bogatstva proizlazi naprosto iz toga sto je – Crkva. Religija jos uvijek izuzetno prozima drustvo. USA iako najprosperitetnija zemlja svijeta vrlo duboko su prozete religioznoscu. Puno vise nego Evropa. Religioz-nost u Sjedinjenim Drzavama, iako ideoloski, teoloski i crkveno raznovrsna i cak kontradiktorna ima jedan zajednicki nazivnik. A to je, najveci utrosak energije na zgrtanje materijalnog blaga i vjestog stjecanja brojnih, skupih zdanja, eksploatacija urbanih podrucja, te stalno ubiranje dolara i investiranje na ogromnom trzistu po cijeloj zemlji. Ove poslovne i financijske operacije su pokretane, sprovodjene i vrsene od raznih "vjera” koje djeluju u okviru tzv. organizirane religije. Ovaj fenomen fantasticnog bogatstva americkih crkava ipak ne moze biti potpuno razumljiv i shvacen. Doduse, on je prisutan i u Evropi, ali u njoj su trebala stoljeca da bi organizirana religija stekla kontrolu nad vecim dijelovima kolektivnog blaga raznih evropskih naroda. Kako je to onda u SAD koje su mlada "jucer rodjena” drzava bilo moguce da Crkve postignu takav nivo bogatstva, kojim mogu posramiti velike industrijske i financijske korporacije na njihovu terenu i u njihovoj igri? Odgovor je dvostruk: On se moze naci u temeljnim karakteristikama americkog covjeka: a) – energija, poduzetnost, produktivnost, zedj za uspjehom, ali i velika darezljivost u isto vrijeme. b) – nasljedna sentimentalnost i religiozna naivnost. A sve to je rezultiralo stvaranjem Homo Americanusa koji je najdarezljiviji dobrotvor svojoj Crkvi. On je spreman identificirati sebe i svoj osobni uspjeh sa onim svoje Crkve. Prema tome, ako je on postao bogat, zasto i njegova Crkva ne bi imala udjela u tome? Institucije su ogledalo drustva koje ih stvara. Pa tako i Crkve. Medjutim, one maksimalno i nemilosrdno iskoristavaju elementarnu emocionalnost americkog vjernika. Ako tomu dodamo jos i veliku dozu patriotizma, razboritosti, zatim klanizma i osjecaja posebnosti, tada sve skupa cini neiscrpan izvor za eksploataciju. A to donosi fantasticnu dobit americkim crkvama. Primjerice, godisnjak americkih Crkava biljezi za 1966.g. biljezi da su Protestantske crkve prijavile oko 3 milijarde dolara godisnjeg prihoda. Katolicka crkva po svom starom obicaju ne objavljuje svoje sluzbene bilanse americkoj javnosti, a ni zidovske zajednice. Slijedece godine prema nesluzbenim vladinim izvorima, suma je gotovo udvostru-cena sto je nevjerojatan rast u tako kratkom vremenu koji nije nikada nigdje za-biljezen. Prava majstorica na tom polju, kao i na mnogim drugima, upravo je Katolicka crkva. Vec smo ranije spomenuli kako je 1942. papa Pio XII. osnovao Instituto (ili Vatikanska Banka drugim imenom) sa preciznom zadacom, a to je slanje novca preko Atlantika u USA. Zasto je on izabrao bas Sjedinjene Drzave? Ne toliko zbog udaljenosti i sigurnosti SAD od boljsevicke armije i evropskih crvenih bukaca poslijeratnog vremena. Pio XII. je poslao vatikanske milijune u SAD, posto je Katolicka crkva tamo vec bila ekonomska i politicka sila sa svojim pravima koja se infiltrirala u drzavne strukture poistovjecujuci interese Crke sa interesima drustva. Dakle, jedan od glavnih razloga zasto je Vatikan izabrao SAD kao svog bankara bio je taj, sto je Crkva tamo vec bila milijarder i kao takva imala je autoritet na financijskom polju. Novac je moc. Upravo to dvoje imala je Katolicka crkva u Sad. A ovo dvoje je cvrsto prozeto i jedno gura drugo uvijek prema gore. Iako je Vatikan stalno i dosljedno podrzavao hitlera, on se nakon rata okrece ka pobjedniku – Sjedinjenim Drzavama i ubrzo konsolidira svoju poziciju. Osovina Vatikan – Washington sve se vise ucvrscuje, osobito ona ekonomska u jedno veliko i mocno financijsko partnerstvo. (dobri poznavaoci prilika kazu, da su se SAD zbog toga oglusile na zahtjeve koji su se tada mogli cuti, naime, da i Pia XII. kao Hitlerovog suradnika treba suditi kao radnog zlocinca…). Ali sada e Vatikan bio na pravoj strani i sredio je svoj polozaj. I zgodna predstava je pocela…! Vatikan je poslao milijune u SAD, a one su "posudile” milijune Vatikanu! Sve je uglavnom bilo dobro kamuflirano, po starom obicaju "svete Stolice”, pa su tako pojedinci, banke i korporacije sluzili kao statisti koji su stitili Crkvu od mogucih poteskoca i zapreka. Poslovi su obavljani kao privatni i tajni dogovori izmedju visokih drzavnih sluzbenika i katolicke hijerarhije. Radi ilustracije, navest cemo samo jedan primjer poznat kao "vatikansko zlato”; prve vijesti o toj slavnoj kupo-prodaji zlata pojavile su se 1952. u United Nations World Magazine. Napis je tvrdio, da je Vatikan kupio u mnogomilijunskoj vrijednosti zlatne poluge od SAD zlatnih rezervi. U Evropi su se cule glasine, da je papi omogucena kupovina tog skupocjenog metala dolar jeftinije (po unci) negoli je bila njegova cijena na trzistu, pa je tako Vatikan bio izuzetno povlasten u tim transakcijama. Zatrazeno je objasnjenje u SAD i ubrzo je potvrdjeno, da se radi o kupo-prodaji teskoj oko 22 milijuna dolara. Uslijedila su negiranja, demantiji, sutnja…. da bi konacno Ministar financija izjavio, da nije istina da je zlato prodano po nizoj cijeni. Ovaj slucaj je otkrio, kako je Vatikan kupovao jeftinije zlato i onda ga prodavao skuplje stekavsi tako veliku dobit. Takva praksa je postala dominantna u biznisu izmedju Vatikana (Crkve) i americke drzave. Otkrilo se takodjer, da su dijelovi drzavne administracije bili pod utjecajem i kontrolom izvjesnih americkih gradjana -katolika, koji su djelovali kao agenti Vatika-na. Glasnogovornik Crkve biskup McShea to je otvoreno priznao za samog sebe. Medjutim, on je negirao da Vatikan ulaze u americku industriju. Iako su cinjeni veliki napori da to ostane u tajnosti, ipak je to procurilo u javnost i bilo poznato, ali samo onako opcenito. Kasnije su se pojavile i precizne detaljizirane informaci-je. Ovaj opisani slucaj je samo jedan od mnogih kojima obiluje partnerstvo Vati-kan – Sjedinjene Drzave. Sveta Stolica je vazan dionicar u mnogim americkim kompanijama i korporacijama, spomenut cemo samo neke: Americka Banka, Sinclair Oil Co., Anaconda Copper Co.(bakar), Baltimore –Ohio RR., Seabord, Firestone, US Rubber (kaucuk, gume), Bethlehem Steel (zeljezo), Brooklyn Edison, Pacific Gas/Electric, Montana Power Co., Squire Building (gradjevinarstvo), Fox Theatar, Fox Playhouses, Savoy Plaza Hotel (zabava i razonoda)…. itd,itd. Sve moguce djelatnosti i Crkva tu nije birala u koju ce vrstu poduzetnistva investirati. Tako se ona duboko penetrirala u financijski i industrijski kostur americkog drustva. Ona je prakticki postala jedan od glavnih faktora u vecini velikih americkih korporacija, trustova, banaka, industrijskih kolosa. Njezina financijska moc je zapanjujuca, a njezin utjecaj ogroman, cak i u najdemokratskijoj zemlji svijeta.

*****

21. Poglavlje

ČLAN KLUBA MILIJARDERA U USA.

Katolicka crkva u Americi je pravi ekonomski div, ne toliko zbog toga sto se uvukla u ekonomske zile divovskih korporacija, trustova i banaka, koliko zbog nagomilanog i zgrnutog blaga u obliku zemljista, nekretnina, te kontrole institucija cija materijalna vrijednost cini od nje ekonomskog diva. Sintagma "sto je dobro za Katolicku crkvu, dobro je za SAD” i obratno, iako nikada izrecena otvoreno, ipak je realnost u ekonomskom i politickom zivotu zemlje. Katolicka crkva je postala najveci institucionalizirani skupljac blaga u zemlji.

To je uistinu nevjerojatno ekonomsko cudo za jednu religioznu organizaciju koja je stigla na sjeveroamericki kontinent "siromasna ko’ crkveni mis”. Najvece cudo u stoljecu spektakularnih cuda svake vrsti. Cuda cine sveci ili sam Bog, sto ovisi o velicini necije vjere. Ili vrlo cesto o iznosu koji se stavlja u kotaricu. Katolicka crkva je postigla svoje americko cudo majstorskom kombinacijom protestantske teoloske naivnosti i katolickog jednoumlja predanih, revnih religioznih mjesecara. I dok su protestantske Crkve ostale stabilna i pouzdana ekonomska snaga u zemlji, Katolicka crkva zahvaljujuci svojoj strukturi i vjestim manevrima postala je najbogatija vjerska organizacija, ne samo u SAD, nego i u svijetu. Ono za sto su joj u Evropi trebala stoljeca, postigla je u SAD u najkracem mogucem vremenu. Kako je to bilo postignuto? Bilo je to napravljeno po kombiniranom obrascu drzanja vjere istom i nepromijenjenom + prozelitizmom (pridobijanje novih sljedbenika) + njenom silnom zedji za dominacijom i moci + vjerovanjem da kao jedina prava crkva ima duznost i obavezu obratiti SAD na rimokatolicizam. Ovi i drugi faktori doprinjeli su jedinstvu raznorodnih katolickih manjina koje su imale jednu zajednicku kariku – njihovo katolicanstvo i pripadnost "svetoj majci crkvi”. A rezultat je bio, povezivanje njihovih religioznih i ekonomskih snaga zajedno. Katolicke emigrantske grupe koje je Evropa slala u Sjevernu Ameriku bile su siromasne, nepismene, praznovjerne i ignorirane od drugih dijelova drustva, te su se osjecale manje vrijednima. Katolicanstvo je nerazvijenoj katolickoj zajednici davalo i jacalo osjecaj jedinstva. No, u slobodi i demokraciji Anglo-Amerike oni su ubrzo stekli sigurnost i samopouzdanje. I kad su jednom katolicki imigranti pustili svoje korijenje i poceli postizati prve uspjehe, njihovo samopouzdanje i sigurnost se preokrenulo u agresivnost. Taj proces se jos uvijek primjecuje, jer u 70-tim godinama polovica katolicke populacije odraslih u SAD su imigranti ili njihova djeca. Katolicka crkva jedina moze dati taj osjecaj jedinstva kao vrstu duhovnog veziva i to najraznolikijim grupama i interesima. Takvo vezivo-cement je sastavljeno od 2 glavna sastojka: a) – univerzalni protektorat Crkve, b) – granitno vjerovanje da je jedino Katolicka crkva, prava crkva. U tome lezi snaga ove Crkve. Kada 50 milijuna ljudi ima takav stav i vjerovanje, a njima manipulira hijerarhija iz jednog centra –Rim – onda dobijamo jedan veliki dinamican i kljucali katolicki sistem, koji se tvrdoglavo odbija integrirati u vecinsko nekatolicko drustvo. Naprotiv, on ga zeli integrirati u svoju zajednicu. Misionarski nadahnut sistem je sposoban za neogranicenu ekspanziju. Njegova temeljna strategija nije samo katolike odrzati katolicima, nego i napraviti katolike od nekatolika i to na sve nacine. Glavno obiljezje USA katolicizma je fenomenalan rast njegovog bogatstva, a s bogatstvom i njegove moci, utjecaja i sirenja. Ovaj sistem je postao egocentrican i okrenut i okrenut samom sebi na svim razinama i svim poljima, religioznom, kulturnom, financijskom. Otuda jedna gotovo mahnita potreba Katolicke crkve u USA da kontrolira svoj vlastiti kulturni sistem. Ona to cini osnivanjem i otvaranjem vlastitih skola, instituta i sveucilista. Zato je njena trka, pohlepa i agresivnost za nekretninama, zgradama i imanjima postajala sve veca i veca. To ju je ubrzo ucinilo jednim od najvecih urbanih vlasnika u Sjedinjenim Drzavama. Osim posjedovanja i kontrole svog vlastitog obrazovnog sistema (mlade narocito treba katolicki usmjeravati) Crkva je htjela imati i kontrolirati i svoj medicinsko-zdravstveni sustav, svoje bolnice i klinike. Za taj cilj je kupovala zemljista i podizala gradjevine. Osim toga, buduci zivimo u doba vladavine masmedija Crkva je zeljela zadobiti nadmoc i kontrolu i na tom polju, sto je i postigla s velikim uspjehom.

Takav crkveni divovski sistem, obrazovni, medicinski i dr. dakako zahtijeva i divovska sredstva i novac. I opet Crkva postaje veliki poduzetnik. Kupuje dionice u najprosperitetnijim granama i djelatnostima i sudjeluje u transakcijama i biznisu koji donose najvece dobiti. Mnogobrojne zupe i biskupije te lokalna hijerarhija aktivno se ukljucuju u tu shemu stjecanja vlasnistva i sudjelovanja u raznovrsnim prijektima i poslovima, a koji su donosili ogromne profite. Oni su se nanovo investirali i donosili nove dobiti.. i tako u beskraj. Vrlo brzo Crkva je postala multi-milijuner u raznim sektorima. I dok je tako stjecala na stotine milijuna dolara uz pomoc lokalne, drzavne i federalne administracije nekatolickih Vlada, ona istovremeno nije placala nikakve poreze. To joj je davalo izuzetnu prednost u odnosu na njene poslovne partnere. Oni su morali placati velike poreze i to ih je tjeralo na stalnu aktivnost, dok je Crkva mogla ostati i neaktivna, a da se njeni milijuni i dalje umnozavaju. Ali, ona naprosto nije mogla mirovati u tako izazovnom okruzenju. Zaronila je u ekskluzivan bazen multi-milijunskih poslova odlucna da uveca svoj kapital na ovaj ili onaj nacin. Bez poreznog tereta to je bilo jos lakse i jednostavnije. Crkva se nije puno brinula sto milijuni poreznih obveznika nekatolika svojim porezima potpomazu njezino od poreza oslobodjeno poduzetnistvo sirom SAD. Rezultat je bio taj, da je Crkva u najkracem vremenu iz kluba milijunera presla u puno ekskluzivniji klub milijardera. Postavsi njegovim clanom, ona je pocela kampanju kako bi taj klub prikljucila sebi. To je cinila na 3 nacina: a) – konstantnom finom manipulacijom religioznim osjecajima katolickih clanova divovskih korporacija (poput Henry-ja Forda), b) – svojim vjestim prodiranjem u poslovne krugove "milijarderskog bratstva” kao partner sa "svojim posebnim pravima”, c) – poistovjecivanjem opcih interesa velikih korporacija sa svojim vlastitim interesima, osobito onim ideoloskim i politickim. Krajnji rezultat je bio potpuna uzajamna identifikacija interesa, a to je znacilo – ekstremno bogata Katolicka crkva pronalazi sebe u profitu i ekspanziji ekonomskih divova, a oni zauzvrat pronalaze sebe u K.crkvi kao vodecoj religioznoj i po-litickoj sili u americkom drustvu. A to ce imati dalekosezne i nesagledive pos-ljedice po to drustvo, ali i mnogo sire. Jedan aspekt takovog uzajamnog povezivanja i pomaganja u praksi je izgledao tako, da vecina korporacija daje doprinose za Katolicku crkvu, a ova zauzvrat investira svoje milijune u te iste korporacije – "ja tebi, ti meni i obratno”. To uzajamno prepoznavanje interesa nije ostalo samo na tlu i u granicama SAD, nego se rasirilo i izvan, jer su oba partnera istovremeno i medjunarodni entitet. Tako je taj njihov zajednicki internacionalizam izvanredno koristan i blagotvoran za oba partnera – crkvenog i svjetovnog. I tako je cudesna ekspanzionisticka energija USA korporacija postala zlatna lokomotiva za poslovnu Katolicku crkvu. S druge strane, ogromne religiozne, politicke i drustvene mogucnosti i utjecaj Katolicke crkve u svijetu, postao je zlatni kljuc za korporacije izvan USA jer je ona "pravna osoba s svojim posebnim pravima”. Spomenut cemo samo neka – suverenitet Vatikana kao jedine religiozne (crkvene) drzave na svijetu, imunitet njezine hijerarhije, izuzece od oporezivanja… itd. Kljucevi sv. Petra nisu samo kljucevi riznica i trezora, nego otvaraju i mnoga vrata zatvorena svim drugim kljucevima. Zbog svega toga, americka Katolicka crkva djeluje kao divovska korporacija, kao financijaki div, koji zdruzen sa sebi ravnima uvelike utjece na ekonomski zivot zemlje, ali i kao moguci podrzavatelj ili rusitelj politicara na svim razinama, od lokalne do federalne.

*****

22. Poglavlje KARDINALI – BURZOVNI MEŠETARI USA

Hijerarhija – vodstvo Katolicke crkve u Sjedinjenim Drzavama je novi fenomen u analima katolicizma. O teologiji ona zna malo, ali zato o biznisu zna izuzetno mnogo. Njezini clanovi su vrhunski racunovodje i knjigovodje svoje Crkve i prava su crkvena kopija najuspjesnijih financijskih operatera divovskih korporacija. Na tom polju oni su stekli veliki ugled i reputaciju i to potpuno opravdano. Ova cinjenica izuzetne poslovnosti (biznis iznad svega) prozima cijelu strukturu crkvene masinerije americke Katolicke crkve i to od vrha do dna. Nijedna druga korporacija ne moze racunati s tako brojnim, privrzenim i odusevljenim osobljem. Na tisuce svecenika, biskupa, kardinala, redovnika, redovnica, ucitelja i raznih pomocnih djelatnika motivirano je jednim ciljem, a to je – uspjeh i napredak Crkve, ne samo na religioznom polju, nego i materijalnom i politickom. Rezultat ovog ekstremnog naboja kolektivne energije usmjerene ka jednom cilju jeste taj, da je Crkva stekla status ekonomskog mastodonta. I ne samo to, ona je prestigla i nadmasila sve ostale. Jedan visoki crkveni prelat mogao se zato ponosno i oholo pohvaliti: -Mi smo veci nego Ford Motori, Shell Nafta i Bethlehem Celicane zajedno! Americka hijerarhija je uistinu jedinstvena i nenadmasna u izuzetno vjestoj promociji i ostvarenju svojih svjetovnih-opipljivih interesa u ime duhovnihneopipljivih. To joj fantasticno uspijeva zbog dobrih "veza” u elitnim visokim krugovima i ogromne kolektivne energije koja se na to trosi. Vjerojatno najslavniji slucaj krajnje uspjesnog crkvenjaka i biznismena u istoj osobi, bez sumnje je kardinal Spellman. On je bio nesluzbeni Primat americke Katolicke crkve za vrijeme pontifikata Pia XII., Ivana XXIII. i Pavla VI. Spellman je imao ogroman utjecaj, ne samo u americkim politickim i vojnim krugovima, nego i u samom Vatikanu. Osim sto je bio glavni diplomatski savjetnik Vatikana u bezbrojnim diplomatskim misijama, on je bio podjednako vrijedan Rimu i na financijskom polju. Zahvaljujuci svojim vezama s visokom drzavnim sluzbenicima i financijskim magnatima Spellman je dolazio do povjerljivih informacija u svijetu velikog biznisa, daleko prije negoli bi one dospjele u javnost. Tako je Crkva mogla profitabilno ulagati u najunosnije poslove sto je i njoj i Vatikanu donijelo mnoge milijune dolara. Koliku je vaznost imao Kardinal Spellman zgodno ilustrira ova mala epizoda. Jedan dopisnik NBC-a posjetio je Radio Vatikan gdje mu je vodic objasnio da se putem radija svakodnevno salju kodirane poruke kardina-lima, nuncijima i svecenicima sirom svijeta. Na to je dopisnik u sali upitao: -Dakle tako kardinal Spellman dobiva naredbe iz Vatikana? Nasto mu je vodic ma-lo podrugljivo odgovorio: -Ne gospodine, nego obratno! A ovaj mali vic odrazava opce visoko misljenje o kardinalovim poslovnim sposobnostima. Kad je dosao u raj (umro je 1967.) pregledao je redove blazenih, otisao medju njih, izabrao stolicu i sjeo. Sveti Petar je namrstio obrve i rekao: Zao mi je vasa Eminencijo, ali vase mjesto je tamo prijeko.- I pokazao na red burzovnih agenata. Kardinal Spellman je bio Veliki Mestar Velikih Poslova Velike Crkve. Svojim spretnim transakcijama, kupo-prodajama i investicijama dao je silan doprinos povecanju imovine i bogatstva Crkve. Do 1964. izgradio je 130 katolickih skola, 37 crkava i 5 velikih bolnica. Godisnje je papi donosio milijun dolara od tzv.”Petrovog novcica”. Spellmanove nadbiskupije donosile su godisnji prihod od 150 milijuna dolara, pa je taj covjek u Vatikanu dobio nadimak -Kardinal+Vreca-S-Novcem. On je stoga imao izuzetno veliki utjecaj u Vatikanu, a americkoj je hijerarhiji priskrbio poseban status unutar Vatikana. Zivot i karijera jednog drugog americkog prelata kardinala Cushing-a je slicna i gotovo tipicno americka. Njegov uspjeh je mozda bio pretjerano uvelicavan od strane ulizivackog katolickog i nekatolickog tiska. Ipak, i on i Spellman su postali legende fantasticno uspjesnog biznisa i proizvodnje novca, kojima se divio i sam Rim. Cushing je bio blizak klanu Kennedy i osobni prijatelj predsjednika Kennedyja. Poceo je kao zupnik, a zbog svojih poslovnih sposobnosti brzo je napredovao na hijerarhijskoj ljestvici. Od 1944. do 1969. njegova nadbiskupija povecala se na 2 milijuna katolika, pa je bila treca po velicini nakon cikaske (Chicago) i njujorske (New York). Osnivao je nove zupe, crkvene redove, a osobito je davao puno novca Jezuitima (Isusovacki red). Zbog toga je svaki Jezuita u provinciji Nova Engleska bio obavezan odsluziti tri mise za Cushingovu dusu. Pod njegovom kontrolom bilo je vise od 250 milijuna dolara vrijednosti nekretnina ukljucujuci 4 moderne bolnice, 90 zupa i oko 130 osnovnih i visokih katolickih skola. Godine 1963. na podsticaj senatora Roberta Kennedy-ja, Chushing je skupio milijun dolara u samo nekoliko dana. On je takodjer slao milijune dolara u Vatikan. Cjelokupna americka katolicka hijerarhija djeluje poput crkvenih brigada u stalnim marsevima stjecanja novca i zarade. U tome ju potpomazu bezbrojni pojedinci i organizacije – religiozne i laicke, a koje rade za Crkvu, no ne mogu biti potpuno pod nadzorom. Ako tomu dodamo prakticki neogranicene mogucnosti i dimenzije za poslovanje ipoduzetnistvo, onda imamo situaciju u kojoj katolicka crkvena i ekonomska hobotnica operira na svim poljima i razinama americkog ekonomskog ustrojstva. Stoga je vjerojatno tocna tvrdnja jednog katolickog financijskog autoriteta, da je Katolicka crkva najveca korporacija u SAD, te da je po bogatstvu koje posjeduje i kontrolira – druga, odmah poslije same Drzave. Neovisno o vladajucem papi, Vatikan je najvise orijentiran upravo prema Sjedinjenim Drzavama. Financijsko carobnjastvo americke Crkve narocito zadivljuje njegovu administraciju. Drzavni sekretar pape Pia XII. Msgr. Dell’ Acqua slusajuci o spektakularnim uspjesima Crkve u SAD, nije mogao sustegnuti dva uzvika koja se najrijedje cuju u Vatikanu: – Cudesno! Nevjerojatno! I bio je u pravu.

*****

23. Poglavlje

KATOLIČKO URBANO ŠIRENJE U USA

Desilo se tako da su tri klerika jednom zajedno rucala: protestantski pastor, katolicki svecenik i zidovski rabin. I razgovor je zapoceo: "Recite mi gospodine Smith, kako i sto vi cinite s prikupljenim novcem –pitao je otac O’Brien. "Podijelim ga na tri jednaka dijela. Jedan dio dajem siromasnima, jedan dio Crkvi i jedan ostavim sebi – odgovorio je gosp. Smith. – A vi? "Ja ga podijelim na dva jednaka dijela. Jedan dam Crkvi, a drugi zadrzim za sebe. – odgovori otac O’Brien. – A vi rabine? "Ja podignem uvis cijelu kolekciju i izmolim molitvu: – O Boze, uzmi koliko trebas, a ostatak ostavi meni! – objasnio je rabin. U nasem kontekstu ovaj mali vic ima znacenje utoliko, sto su sudionici zamijenili mjesta. Sada rabin postavlja ovo vitalno pitanje i prikupljeno dijeli na tri dijela. Gospodin Smith ostaje na istom mjestu. Otac O’Brien je sada taj koji podize kotaricu uvis uz malu molitvu: – Gospodine, uzmi koliko trebas, a ostatak ostavi meni! A to je slogan Katolicke crkve u Sjedinjenim Drzavama. Da li je Svemoguci zadovoljan s ovakvom raspodjelom, nije poznato. Ali nekako izgleda, da On svoj dio konstantno daje njoj (hijerarhiji) i jos s kamatama, a ona ga neprekidno dalje uspjesno umnozava. Za nevjerne Tome dokaz vise je i to, sto Njegov predstavnik na Zemlji – papa nikada nije imao prigovor toj rastucoj plimi dolara. Ustvari, on je jedan od glavnih korisnika americkog crkvenog financijskog cuda. Za vrijeme svoje posjete New Yorku, papa Pavao VI. drzao je misu na cuvenom Yankee Stadionu, sto je izazvalo veliko iznenadjenje i cudjenje. " Sto? Zar vi ne znate da je Stadion takodjer nas?! – rekao je jedan americki prelat zacudjenim evropskim novinarima. I zaista, transakcije Svete Matere Crkve u Sjedinjenim Drzavama nemaju granica. Njezin kler je specijaliziran u individualnom i kolektivnom dodvoravanju i zadobijanju naklonosti prominentnih licnosti na kljucnim polozajima u javnom ekonomskom i politickom zivotu, na lokalnoj i drzavnoj razini. Mnogi od tih podmicenih i oni koji ih podmicuju su katolici laici i zahvaljujuci tome, americka hijerarhija i njeni laicki agenti imaju priliku za nadzor cjelokupne situacije. Cini se da svi tabui nestaju, gdjegod se moze napraviti dobar profit. Navest cemo nekoliko primjera koji pokazuju tipican model za poslove i spekulacije u stjecanju nekretnina i zemljista. Primjeri su dokumentirani. Rimokatolicka strast za stjecanjem vrijednog javnog zemljista najbolje se moze vidjeti u samom New Yorku. Tu je izvanredno vrijedan i atraktivan prostor na Lincoln Squaru pripao jezuitskom sveucilistu Fordham. Skola je platila samo dio vrlo povoljne cijene ovog atraktivnog zemljista i onda dobila federalnu pomoc za ostalo. Manhattan College koji pripada Krscanskoj braci, poznatoj po njihovu vinu i konjaku, dobio je veliku tvornicu i sredstva za njezino preuredjenje za potrebe koledja. Kardinal Spellman je svojim spretnim umijecem i vezama pribavio Crkvi mnoge hektare vrijednog urbanog zemljista. Po svemu sudeci, najuspjesniji u stjecanju vrijednog zemljista su americki Jezuiti (isusovci). U Chicagu su trazili i dobili najatraktivniji prostor za svoje Loyola sveuciliste, a uz pomoc pro-katolickih senatora u Kongresu- Paul Douglasa, Everett McKinley-ja. To je puklo u javnosti koja je burno reagirala, a je projekt bio povucen. Kasnije je sve sredjeno na diskretniji i tisi nacin. U St.Louisu Mo. veliki projekt gradnje jeftinih kuca preusmjeren je u korist St.Louis sveucilista (opet Jezuitskog) i kampusa u njegovu sastavu. Ovo sveuciliste i jos 27 drugih Jezuitskih koledja u SAD organizirani su na isti nacin, sto znaci da su im upravitelji jezuitski svecenici i djelovanje im je pod strogom katolickom kontrolom. Da bi povecao upis kardinal Ritter je izdao odredbu, koja zahtijeva da katolicki studenti pohadjaju samo katolicke koledje.

Boston u Massachusettsu je poznat kao utvrda Katolicke crkve u SAD. Kardinal Cushing je dobio 40 akri javnog zemljista za gradnju crkve i skole, a svi financijski poslovi su vodjeni zatvoreno i u tajnosti. Dijeljenje i prodaja javnog zemljista Katolickoj crkvi po cesto tek simbolickim cijenama, zatim ustupanje javnih skola i bolnica postalo je gotovo uobicajena pra-ksa. Cak je i Kongres (1987.) darovao Katolickoj crkvi jednu povrsinu koja je pripadala rezervatu Chippewa Indijanaca. Nagon Katolicke crkve za stjecanjem i zadobijanjem vrijednog zemljista, pogotovo urbanog, rastao je sve vise i vise, a sto potvrdjuje staru izreku da "apetit raste s jelom”. Jer sto je vise imala, to je vise htjela imati. Ovaj proces se ubrzava i kao svi slicni procesi, vjerojatno ce imati i svoj dramatican kraj. Takav kraj koji ce doci neocekivano i uzrokovat ce tragedije, kao sto se to cesto dogadjalo u Evropi. Jer, kad je imala previse, onda je gubila najvise. Americka Katolicka crkva nesumnjivo ide ka svojoj duhovnoj rusevini. Kolosalna materijalna dobra i prevelika financijska moc strovalit ce ju u konflikt s drustvom. Hoce li ona zastati u toj ludoj trci za dobicima? Sudeci po njenim aktivnostima, odgovor je prilicno zvucno – NE!

*****
24. Poglavlje

NAJBOGATIJA DIVOVSKA TEOKRACIJA

Katolička crkva u SAD je "nacija unutar nacije”. I to nije samo figurativni govor, nego cvrsta i nepobitna cinjenica americke stvarnosti. Kada primjerice americki katolici govore o americkoj slobodi i demokraciji, oni uvijek misle na katolicku slobodu i "demokrscansku demokraciju”, a kojoj je konacni cilj Katolicki Americki Ustav kao zadnji stadij ka totalnoj Katolickoj Americi. To vise nije samo apstraktno razmisljanje posto je proces u toku i dobiva sve veci zamah. Katolicka crkva gradi svoje carstvo u SAD i vise niti nema ozbiljne opozicije koja bi ugrozila njezinu ekspanziju i konacnu prevlast. Rezultat njezinih aktivnosti na svim razinama americkog drustva jeste taj, da su prakticki sve drustvene strukture prozete katolickim elementom i katolickim strukturama, direktno ili indirektno. Poput divovskog hrasta koji je isprepleten cvrstim zilavim brsljanom. Taj brsljan cine bezbrojne katolicke organizacije i institucije, navedimo samo neke: Katolicka Legija Cudoredja, Katolicki Tisak, Katolicki Radio i TV, Katolicka Osiguravajuca Drustva, Katolicki Klubovi, Katolicka Majka Godine, Katolicki Ratni Veterani…….. i bezbrojne slicne. A sve su one potpomagane na razne nacine i po religioznoj osnovi. Najimpresivnije su rimo-katolicke obrazovne i medicinske ustanove. Njezina obrazovna masinerija obuhvaca sve, od djecjih vrtica do sveucilista (temeljita indoktrinacija mladih), a medicinska od najmanjih ambulanti do najvecih i najmodernijih bolnica i sanatorija. Njihova financijska vrijednost dosize na milijarde dolara. To je postignuto zaobilazenjem Ustava, legalnim i polulegalnim manipulacijama i pritiscima prikrivenih katolickih grupa u drzavnoj administraciji, a koje sve rade u korist Katolicke crkve. Primjerice, pod administracijom L. Johnsona (1963-69.) na stotine federalnih programa pribavilo je ogromne svote drzavnog novca crkvenim agencijama, vecinom katolickim. Milijuni dolara su prosli kroz crkvene kase, a mnogi i ostali u njima. Od 1947. do 1964. preko 7000 projekata je odobreno, pretezno medicinskih ustanova. Samo za jedan projekat Katolicka crkva je dobila 305 milijuna dolara, dok su sve ostale protestantske i zidovska dobile 168 milijuna. Katolicke obrazovne ustanove obuhvacaju oko 2500 skola, 300 koledja, seminara i sveucilista. Za odrzavanje i financiranje istih Crkva prima zamasne svote od Drzave. Broj zupnih crkvenih skola raste brze od drzavnih, sto znaci da Katolicka crkva dobiva sve vece donacije od i sredstva od vecinski protestantske zemlje. I to one koja se ponosi svojim dva stoljeca uzdizanim Ustavnim nacelom o potpunoj Odvojenosti Crkve od Drzave (a sto podrazumijeva sve religije). Zapanjuje cinjenica, da pod kapom raznovrsnih federalnih programa i projekata milijuni americkih nekatolika doprinose milijune dolara za kupovinu, povecavanje i odrzavanje imovine Katolicke crkve. Cini se kao da americki gradjani nisu uopce svijesni ove tako ocite anomalije. Vatikanske financijske aktivnosti i unosna poduzetnistva su isto tako raznovrsni kao i ona najuspjesnijih svjetskih poslovnih korporacija. Nino Lo Bello, novinar "New York Herald Tribune”-a i strucnjak za ekonomska podrucja, liberalni katolik, nakon visegodisnjeg istrazivanja vatikanske ekonomske moci, morao je priznati "da su vatikanske investicije tako velike, rasprostranjene i kompleksne, da je potpuno nemoguce dobiti jasnu sliku o tome” (citat iz knjige "Vatikansko carstvo”). Vecina vatikanskog novcanog kapitala je deponira-na u americkim i svicarskim bankama i nitko ne zna o kolikom se kapitalu radi. Za razliku od vecine velikih koncerna Evrope i Amerike koji su pod kontrolom svojih drzava i Vlada, Vatikan je potpuno slobodan da prebacuje ogromna sredstva gdjegod zeli i kadgod zeli, vec prema najpovoljnijim prilikama. Zahvaljujuci tome, kao i famoznom "izuzecu od oporezivanja po religijskoj osnovi” imovina Katolicke crkve je u neprekidnom porastu. Poseban fenomen su razne i mnogobrojne katolicke grupe – Akcije, koje su intimno udruzene s Crkvom i koje takodjer imaju svoja posebna prava. One se takodjer bave biznisom i ostvaruju profit. Zasigurno najpoznatija od tih grupa je – Opus Dei –(Djelo Bozje). Vecina ovih kvazi-religioznih grupa bavi se raznovrsnim komercijalnim poslovima, najcesce izdavastvom i osiguranjima. Nadalje, nije nikakova tajna da se neki crkveni redovi bave proizvodnjom alkoholnih pica, kao napr. Krscanska braca (brandy), Kartuzijanci super liker Chartreuse itd. Americki redovnici i redovnice su vrlo zauzeti stvaranjem profita. Tako Trapisti opatije Sv.Josip na svojoj velikoj farmi proizvode sireve i kreme. Redovnici opatije Nasa Gospa od Getsemanije bave se unosnim poslovima – sirevi, kolaci, kobasice. Cisterciti u Iowi imaju goveda, mljekaru, ali i pilanu i kamenolom. Kceri Sv.Pavla imaju tiskaru…. itd.itd. Crkveni redovi kupuju i posjeduju zgrade, hotele, dvorane, magazine, stovarista…. A svi ti mnogobrojni crkveni redovi koji se bave unosnim poslovima ne placaju ni centa poreza, samo stoga sto su religij-ske organizacije i nose vjerski predznak. Neke od njih koje su vise laicke (svjetovne) nego vjerske, pravi su financijski divovi sa svojim posebnim pravima, kao Kolumbovi Vitezovi cija je imovina u 1966. premasila 300 milijuna dolara. Inace, najvazniji po svom znacaju i uticaju je svakako isusovacki red – Druzba Isusova, ili Jezuiti. Drustvo je mocno na obrazovnom, financijskom i politickom planu. Ono drzi 28 katolickih sveucilista, od kojih neka dobivaju velika sredstva od drzave, usprkos cinjenici da je Red ukljucen direktno ili indirektno u vrlo unosne poslove. Osim sto su krupni dionicari u bankama i velikim kompanijama, oni su i najvazniji suvlasnici u 4 najvece avio-industrije, imaju veliki interes u 2 naftne kompanije, a kontroliraju i vise TV i Radio mreza. I naravno, Red ne placa ni centa poreza. Za razliku od svojih evropskih dvojnika americke redovnicke zajednice "sestrinske i bratovske”, vise su poslovne nego religiozne. Mnogobrojni sestrinski redovi posjeduju imovinu u vrijednosti oko 12 milijardi dolara, a otprilike toliko i muski redovi. Postandardnim proracunima "vrijednost” katolickih crkvenih redova u SAD iznosi oko 23 milijarde dolara. Mi smo naveli imovinu religioznih druzbi koje podrazumijevaju siromastvo. Medjutim, to njihovo "siromastvo” je veliko oko 23 milijarde! Sto se tice totalne imovine Katolicke crkve u SAD (vlasnistvo, suvlasnistvo, investicije, prihodi, dionice, obveznice, drzavni vrijednosni papiri…..) njeno bogat-stvo ograniceno samo na religioznu funkciju, iznosilo je u 70-tim godinama preko 54 milijarde dolara. Ali, to je samo dio ledenog brijega iznad vode, dakle onog vidljivog. Komercijalne aktivnosti Rimo-katolicke crkve u SAD su tako raznolike, rasprostranjene i tako spretno prikrivene i zatajene od javnosti, da ih je nemogu-ce sve "izvuci i istjerati” na vidjelo dana. Novine rijetko spomenu neki mnogomilijunski projekt iza kojega stoji Katolicka crkva, odnosno njene kompanije i pod-ruznice. Imovina tisuca katolickih zupa diljem SAD nikada nije objelodanjena. Jedna agencija koja je istrazivala crkvena poduzetnistva otkrila je, da Katolicka crkva investira najmanje svog novca u – dobrotvorne svrhe i programe! A upravo to bi trebalo biti na samom vrhu svih njenih djelatnosti. I to po uputstvu onog istog Ucitelja na kojeg se ta ista Crkva poziva. No, da li i koliko ona uopce slusa Isusa Krista? Spomenut cemo dva-tri primjera onih nevidljivih milijuna Katolicke crkve. Ona primjerice sistematski i konstantno "podsjeca” (ustvari dodijava i moljaka) svoje vjernike, da se dobar katolik treba sjetiti svoje Crkve u svojoj oporuci. I to sa barem 10% od svoje zaostavstine. Posto Amerikanci slove kao vrlo sentimantelna i darezljiva nacija spram svojih Crkava, ovaj vid "zetve” takodjer nije nikada u cjelosti razotkriven, ali se racuna s godisnjim mnogomilijunskim iznosima. Nadalje, rodbina i prijatelji stalno se podsjecaju na placanje misa-zadusnica za drage pokojnike i njihov brzi prelazak iz vatre cistilista u blazenstvo raja. Spomenimo jos i Bingo- igru. Iako je Bingo legalan u 11 saveznih drzava, Katolicka crkva profitira od toga u svih 50. Dva pouzdana istrazitelja, Larson i Lowel izracunali su godisnju dobit od igara od oko milijardu dolara. No, ono sto zaprepascuje u odnosu na toliko bogatstvo jeste to, da ta kolosalno bogata Crkva dobiva redovno i dodatne porcije kao "poklon-pomoc” od same Drzave. A ona sve prima, stogod joj se daje. Osim toga, njoj je izgleda sasma normalno da nekatolici placaju poreze i tako doprinose bogacenju Katolicke crkve. O moralnosti takvog stanja ona puno ne brine. Ali najveca anomalija situacije je ipak cinjenica, da Katolicka crkva iako prima i zaradjuje fantasticne svote novca, ne placa nikakove poreze na svoju ogromnu imovinu i prihode. Od ukupnog bogatstva svih crkava u SAD vise od polovice pripada samo jednoj – Rimokatolickoj. I na to ogromno bogatstvo nikada nije placen bilo kakav porez, niti je zatrazen bilo kakav financijski izvjestaj. Kao sto je vec receno, sve religiozne organizacije oslobodjene su od oporezivanja, federalnog, saveznog i lokalnog. Sve sto nosi naziv – crkveno. Stovise, one su oslobodjene od toga da prave izvjestaje, da prave svoje budzete, aktivu i pasivu, prihode i rashode isl. Sve ono sto svi drugi moraju, njih jednostavno zaobilazi, a zbog jedne jedine rijeci – p r i v i l e g i r a n i – ili povlasteni!

Uzevsi u obzir sve pogodne faktore Katolicka crkva je postala najmocnija korporacija u SAD i u kratkom vremenu od samo jedne ljudske generacije, ona se transformirala u najbogatiju divovsku teokraciju na svijetu. A sto Krist misli o tome?

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz