Tuesday
2024-03-19
9:29 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Zaključak »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

                   

Zaključak

Prolazeći kroz ekonomske kategorije Starog i Novog zaveta, mogli smo se uveriti da Sveto Pismo jasno naučava da je Bog vlasnik svega, a da su ljudska bića poverioci (pristavi) Njegovih dobara. Iz toga proizlazi da je Gospod vlasnik ukupne radne snage sveta. (v. 5 Moj. 8, 18) On je vlasnik svih oblika posedovanja, i u Bibliji se navode sledeća: vlasništvo nad sitnom i krupnom stokom, vlasništvo nad zemljom, i vlasništvo nad novcem, a kako se navode i zanati i druga zanimanja, to se svakako podrazumeva da je Tvorac vlasnik i sredstava za rad. (v. Ps. 50, 10; Agej 1, 9-12; 8, 2; Del. 17, 25; 18,3; 1 Sol. 2, 9)

Želeo bih sada da iskomentarišem pojavu takmičenja u privređivanju, koje je u svetu veoma prisutno. Ima jedan stih u Bibliji koji bi se mogao dovesti u vezu sa tim , a tako isto i sa sportskim aktivnosti, pa iz njega izvući stavove o tome šta Biblija uči o navedenoj pojavi. Tekst se nalazi u 1 Kor. 9, 24-27. Analizom navedenog stiha zaključujem da Sveto Pismo trazi da se postignu najbolji rezultati, ali ne zato da se bude bolji od drugoga, nego da bi se postiglo savršenstvo. Čovečanstvo bi trebalo da menja samu prirodu motivacije u sveri privređivanja. Tada bi rivalstvo bilo isključeno, jer je ono veliko zlo. Konkurencija koja sada hara u kapitalističkom društvenom poretku igrajući ulogu egzekutora ne bi donosila propast slabijim privrednim subjektima, posto bi bila zamenjena hrišćanskom solidarnošću. A što se tiče sporta kao rekreacije, mislim da su za Bibliju prihvatljive takve aktivnosti. Njoj smeta takmičarskim duh i stvaranje od sporta privredne grane, jer nagrada za postizanje sportskog rezultata je ''propadljiv venac'', ma koliko privlačni iznosi bili u pitanju, jer to je otrgnuti novac od trudbenika, koji su sofisticiranim postupcima opljačkani, i čiji je novac preusmeren u nešto što nema pred sobom sveti cilj. Ovakva negativno kretanje u ljudskom društvu su posledica slabo razvijene svesti na polju poznanja nauke Svetoga Pisma, i zato ne obećavaju održivi razvoj. Onaj ko ljubi Gospoda neće trošiti svoje novce npr. na ono što nije istinska umetnost, neće imati idole među pevačicama koje su operacijama predimenzionirale svoje ženske atribute, sa ciljem da bi što više CD-a prodale i time zaradile ogroman novac, niti će imati idole među sportistima koji se bave aktivnostima , ako se ne vrše u rekreativne svrhe, nekorisnim za opšte blagostanje društva, a da ne govorim o mnogim sportovima koji su štetni i opasni po ljudsko zdravlje, i pogubni po duhovni razvoj omladine, jer su stadioni u stvari paganska svetilišta modernog doba. Nazalost, ovakvo stanje je posledica gotovo sveopšteg prihvatanja demonizma, tako da se slobodno može reći da je htenje da se drugima nanese zlo, osnovna pokretačka snaga ovoga sveta!

Sada bih pokušao da izložim kako treba pravilno razumeti Hristov prvi odgovor u pustinji kušanja sa ekonomske tačke gledišta. Mi ljudi na ovome svetu, sve što preduzimamo u svojim životima činimom to u želji da sebe osiguramo od nevolje, gladi, siromaštva, bolesti itd. U tu svrhu gomilamo novac, nastojimo da zadobijemo vlast, plaćamo penziono i zdravstveno osiguranje, a sebe i svoju imovinu osiguravamo kod osiguravajućih društava. Međutim jedina pravo osiguranje su Božije reči. (v. Mat. 4, 4) Ako sve ono pobrojano ostvarimo vlastitim snagama, a nedostaje nam Božija podrška, desiće nam se da budemo siti, ali ipak nesrećni, i onda nam sve pada u vodu i sve nam je u zalud. Trebalo bi da se u mnogo većoj meri oslonimo na Isusova obećanja, a u mnogo manjoj meri na zemaljske zaštitne sisteme, jer ih ljudi nisu uspostavili motivisani međusobnom ljubavlju, nego iz sebičnosti misleći isključivo na svoju ličnu sigurnost, a kako je njihovu primenu nemoguće ograničiti samo na sebe, gunđaju kada drugi ispunjenjem određenih uslova koriste dotične fondove u većoj meri nego oni.

Na kraju bih nešto rekao o ljudskom upravljanju, poverenim im, Božijim vlasništvom. Jasno je da se privatna imovina predpostavlja u Svetom Pismu. Međutim, Jahve očekuje da oni kojima je On poverio svoja dobra, verno upravljaju njima. Zbog toga su proroci ustajali protiv svakog iskorišćavanja. (Amos 2, 6-8; 8, 4-8; Isa. 5, 8; Mih. 2, 2; Jezek. 45, 9) Eksploatacija radničke klase je prema tome nedopustiva sa biblijske tačke gledišta. Ona je prouzrokovala mnoge revolucije, a naročito oktobarsku u Rusiji 1917. Nastaju zbog društvene nepravde, i zato svaka država ukoliko želi da njen narod bude srećan treba, koliko je god moguće sa njene strane da svede izrabljivanje neposrednih proizvođača na podnošljivu meru. Potpuno uklanjanje eksploatacije kao i ukidanje klasa biće ostvareno u Božijem kraljevstvu, ali to ne znači da ljudski rod ne treba već sada da teži ka tom užvišenom cilju, i da preduzima mere koje idu u pravcu njegovog ostvarenja. Način na koji bi se krenulo u besklasno društvo nije ni uvođenje komunizma ni njegove među faze socijalizma, nego primena biblijskih načela u vođenju javnog života i privređivanja. Uvođenje takvih principa sprečilo bi prekomernu akumulaciju kapitala u rukama pojedinaca, antagonizmi ne bi bili mogući, i čovečanstvo bi zaplovilo ka ostvarenju Carstva slobode.

Sa zahvalnošću i ljubavlju prema Bogu završavam ovaj spis, nadajući se da će poslužiti na dobro onima koji ga budu čitali.

Neka je blagosloven Stvoritelj i Vlasnik univerzuma, koji je izvor svakog dobrog nadahnuća i koji je sam ljubav.


Napisao: Miloš Popadić


                   
Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz