Tuesday
2024-03-19
6:49 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nova teorija o prirodi Boga »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Nova teorija o Prirodi Boga

 

 

 

Dragi citaoce ovog sajta, da li si nekada bio zbunjen kada si u verskim knjigama procitao sledecu recenicu: ''Postoji Bog Otac, Bog Sin i Bog Sveti Duh'', a onda procitao objasnjenje da to nisu tri Boga nego tri u jedan, odnosno jedan u tri?

 

Ovih dana razvio sam novu, ukoliko neko vec nije na tu ideju dosao u blizoj ili daljoj proslosti, a ja za nju jos ne znam, teoriju o Bozanskoj Prirodi, koja mi se cini da je u skladu sa Svetim Pismom, a nadam se da ce biti prihvatljiva za sve one koji sebe smatraju troicarima, ali koji na razlicite nacine sagledavaju i tumace ideju o Trojedinom Bogu. Za one koji nisu upuceni u ovu tematiju odmah da kazem da se sam termin ''trojstvo'' ne nalazi u Bibliji. Inace ideju o trijadi bogova mozemo naci u paganizmu.

Kod onih koji veruju u Trojstvo postoji opsta saglasnost da je Bog jedan, ali da u njemu postoje tri licnosti, koje zajedno egzistiraju od vecnosti tj. nisu stvoreni. Za tu grupaciju vernika Bozanski Entiteti su jednakog ranga ili polozaja unutar Bozanstva. Medjutim, ja sam dosao na ideju koja se u meni pojavila pod uticajem razmisljanja o izvesnim stihovima iz Biblije, a te misli bi se mogla ukratko izloziti na sledeci nacin: Polazeci od stiha u kojem Isus kaze ovo: Jovan 14,28 ''Čuste da vam ja kazah: idem i doći ću k vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali što rekoh: idem k ocu; jer je otac moj veći od mene'', zakljucio sam da je tumacenje nekih denominacija o tome da su Entiteti Bog Otac, Sin i Sveti Duh jednaki po ''rangu'', (termin ''rang'' ili ''rangiranje'' upotrebljavam u tehnickom smislu dok ne pronadjem bolji izraz), netacno. Pogledajmo zatim ovaj stih koji takodje pokazuje da je Isus sebe u pogledu autoriteta razlikovao od Oca: Jovan 17,3 ''A ovo je život vječni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.'' Vidimo da Otac salje Sina, a ne Sin Oca. Stoga ko je veci poslani ili onaj koji ga salje? Ja mislim ovaj drugi. Stih nam nedvosmisleno kaze da Isus nije istiniti (pravi) Bog. Mozda je to razlog sto se u Evandjelju po Jovanu 1:1 ispred druge imenice ''teos'', ne pojavljuje odredjeni clan. E sad, ko je nadlezan da da odgovor na to ''nepojavljivanje clana'': grcka gramatika koine jezika, teologija, ili kontekst? Medjutim, u kom smislu Hristos nije ''istiniti'' Bog to treba videti iz sireg biblijskog konteksta. A sada cu izloziti i ostale biblijske argumente koji ce pokazati da Otac, Sin i Sveti Duh nisu jednaki. Izvesni teolozi kazu da je Hristos izjavio da je On manji od Oca, polazeci od svoje ljudske prirode. Medjutim, takvo tumacenje je veoma klimavo, jer upada u zamku separacionisticke hristologije, tj. da postoji covek Isus i Bozanski Hristos, oni Ga dela na dva, ''sto ne drzi vodu'', jer Hristos svojim utelovljenjem nije promenio identitet, nije postao neko drugi, vec je Logos postao telo. Drugo, Isus se vraca Ocu, ako taj Otac nije bio veci i pre i posle Hristovog utelovljenja a takodje i kada se Isus vratio na nebo, onda Hristos to ne bi istaknuo kao relevantno. Pogledajmo sada i ovaj stih: Marko 13,32 ''A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebesima, ni sin, do otac.'' Da li Isus ima ograniceno ili neograniceno znanje ne znam, ali sam saznao da je navedeni stih mozda pogresno preveden? Naime, trebalo bi prema nekim prevodiocima da se prevede ovako: Marko 13:32 ''A o danu tom ili času niko neće objavljivati, ni anđeli koji su na nebesima, ni Sin, do Otac.'' Vidimo da ce Otac objaviti dan i cas Hristovog dolaska. Zasto bas On? Zato sto je najveci. Dalje, oni navode sa jedne strane niz stihova iz Evandjelja, da dokazu da je Isus imao sve atribute Bozanstva i dok je bio fizicki prisudan na zemlji, kao sto su sveprisutnost, sveznanje i svemoc. (v. Matej 18:20;28:18;Jovan 2:25) Medjutim, tu previdjaju da je: a) Isusu data vlast na nebu i na zemlji nakon vaskrsenja, b) da Njegovo znanje o coveku ne mora da znaci i sveznanje, i c) duhovno prisustvo Hristovo medju onima koji su sabrani u ime Njegovo ne mora da znaci i sveprisutnost. A sa druge strane tvrde, sto je tacno, da se od istih lisio za izvesno vreme, posto je postao covek. (v. Jevrejima 2:9) E sad, ja predlazem jedno drugacije razumevanje Bozanske prirode. Verujem da je Bog jedan i da On ima Sina i da iz Oca izlazi Sveti Duh koji je Njegova operativna sila (moc), i da oni nisu jednake po autoritetu tj. autoritarnosti. Bozanski Otac je najveci i On je taj istinski Bog, Bozanski Sin je manji od Njega, a Bozanski Sveti Duh je jedna od titula Boga Oca. Ovo sto sam izneo se najbolje po mom misljenju moze razumeti pomocu sledece analogije kao ilustracije. Mi kao ljudska bica se medjusobno razlikujemo po mnogo cemu, ali svi imamo istu ljudsku prirodu. Na primer, neko se razlikuje od drugoga po visini inteligencije, nasledju i drugim osobinama pa je na poziciji recimo sefa neke drzave, jer su kod njega te osobine, po pravilu, ali ne mora da znaci, vise, pa je takva osoba funkcionalna da bude na tom polozaju, dok je drugi gradjanin po tim istim osobinama verovatno slabiji, i nalazi se na poziciji, primera radi, direktora nekog preduzeca, jer je upravo taj nivo obdarenosti funkcionalan za tu poziciju. Kao ljudi mi smo iste prirode ali se razlikujemo po rangu, neki od nas ucestvuju u drustvenim procesima a neki ne, vec su na marginama drustva, ali ipak svi zajedno cinimo jednu celinu koju nazivamo covecanstvom, pa odatle treba izvuci analogiju kada je rec o Bozanskoj prirodi. Sto se pak tice Svetog Duha On proishodi od Oca i dolazi kroz Sina na ljude, te prema tome ta moc je od Boga Oca. (v. Jovan 15,26) U nasem standardnom prevodu u navedenom stihu za Sveti Duh se koristi izraz ''utesitelj'', u nekim drugim prevodima stoji ''branitelj'', a neki najsavremeniji prevodi koriste rec ''pomagac'' ili ''pomocnik''.

Pogledajte sada sta je Isus rekao kad su dvojica apostola pozelela istaknut položaj u Njegovom Carstvu? Rekao je: "Da sedite meni zdesna i sleva ne mogu ja dati, nego to pripada onima kojima je Otac moj pripremio” (Matej 20:23). On je pokazao podloznost onome koji ima vecu vlast od Njega, cime je pruzio predivan primer poniznosti, ali i pokazao da nije jednak Ocu, a to isto potvrdjuje i ovaj stih: ''Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa učiniti sam od sebe, nego samo ono što vidi da čini Otac'' (Jovan 5:19) A udjimo i u ovaj stih gde takodje imamo Isusovu izjavu da je On nizi od Oca: Jovan 8,54 ''Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog.''

1. Korincanima 11,3 ''Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu.'' Ne mozemo reci, da je zena Bog zato što je u podloznosti svoga muza, ne možemo to reci ni za muza da je Bog, jer je podložan Hristu, a ne možemo to reci ni za Isusa da je Bog, jer je podlozan Bogu.

Interesantno je tumacenje jedne hriscanske zajednice o Isusovom utelovljenju koje bi nama moglo da pomogne u razumevanju prirode Boga. Naime, oni smatraju da Hristovo utelovljenje nije metamorfoza nego transformacija. Na prvi pogled ovo je veoma prihvatljivo glediste, medjutim, tu se suocavamo sa nizom problema. Ako pogledamo definicije znacenja jedne i druge reci mi zapravo ne znamo gde da svrstamo Bozansku inkarnaciju. Evo na primer kako vikipedija definise rec ''metamorfoza'':

''Метаморфоза (биологија)

Метаморфоза код животиња обухвата промене у организацији читавог организма којима од ларве настаје одрасли организам (адулт). Rегулисана је хормонима.

 

У току метаморфозе долази до:

  • образовања нових органа који функционишу код адулта, а ларве их нису поседовале; промене којима се образују овакви органи називају се прогресивним;

  • редукције или потпуног губљења органа који су били неопходни ларви, а непотребни адулту (нпр. нестаје реп пуноглавца па су одрасле жабе без њега); промене којима се то дешава називају се регресивним;

  • промене на органима који функционишу како код ларви тако и код адулта.

Метаморфоза код биљака представља преображај биљних органа којим они поред основне постају способни за обављање и додатних функција. Тако нпр. ризом је метаморфозирано подземно стабло у коме се магационирају хранљиве материје и који служи за вегетативно размножавaње.''

Moze li se Hristovo utelovljenje predstaviti izrazom ''metamorfoza'' ocigledno da ne moze.

Sada pogledajmo definiciju drugog izraza:

''transformacija (l. transformatio)
1. pretvaranje, preobražavanje, preinačavanje, preobličavanje; preuobličenje, preuobličenost; 2. fiz. pretvaranje struje visokog napona u struju niskog napona, i obratno, pomoću transformatora; teorija transformacije v. transformizam.'' (Vokabular, Srpski recnik)

Ovaj drugi izraz kao da vise odgovara, medjutim, ni on nije adekvatan, jer se Bozije postajanje covekom ne moze oznaciti kao preoblicavanje posto cak i zastupnici navedenog gledista kazu da je Hristos utelovljenjem samo zaogrnuo svoju Bozansku prirodu ljudskom. 

 

 

Osecam potrebu da jos jednim primerom pojasnim svoje rezumevanje Bozanske prirode? Uzecu odnos muza i zene kao ilustraciju. Muz oplodjuje, zena to ne moze, zena radja, muz to ne moze. Tu nema podredjenog odnosa, jednaki su po prirodi, oboje imaju ljudsku prirodu. Medjutim, Biblija kaze da je muz zeni glava, a da je Bog glava Hristu. Muzu je dodeljen autoritet nad zenom ali to ne znaci da je ona nize prirode i da treba da bude tlacena, nego da je ona kompatibilna sa muzem u jednom odnosu koji je lisen konkurencije. Problem u razumevanju ovog predmeta verovatno proistice iz nase reci ''autoritet'', koja je u nasim glavama omrazena, jer je povezujemo sa prakticiranjem surove vlasti, tiranije, jednih nad drugim ljudima, muskaraca nad zenama, pa otuda imamo pogresno shvatanje da recimo zena ne moze biti pastor niti staresina u crkvi. Ili pak u seksualnom odnosu u nekim nehriscanskim brakovima zena uvek mora da zadovolji muza cak i ako je bolesna i nije joj do toga, ali ako on ne zeli seks, zena mora da apstinira.Takodje se smatra da je jedini dozvoljeni polozaj u seksualnom cinu, tzv. ''misionarski polozaj'' da bi se i kroz to predocila podcinjenost zene muzu odnosno dominacija muza nad zenom. Ta nepravicnost proizilazi iz pogresnog razumevanja smisla koji je otkriven u Svetome Pismu o tom predmetu. U Bozijem sistemu vladavine onaj ko zeli da bude najveci treba svima da sluzi. U tom odnosu autoritarnost ne znaci surovu i tiransku nadmoc nego vlast koja vlada sa ljubavlju. Medjutim imamo li mi u nasem ljudskom jeziku rec za takav odnos? Nemamo. Ko je od nas video zemaljske upravitelje koji sluze robovima. Niko. To da Gospod i Ucitelj pere noge ucenicima je uveo Isus, i to treba da promeni nase pojmanje ''autoritarnosti''.

Ako posmatramo tvorevinu mozemo videti da nema bioloskih ni drustvenih sistema koji mogu da funkcionisu bez neke ''hijerarhije''. Zamislite armiju koja ima tri glavno komandujuce osobe sa istim ovlascenjima. Takav poredak je neodrziv. Medjutim, problem pravi nase pojmanje hijerarhije. Ona je u mnogim glavama nesto ''tesko'' negativno, nepozeljno. Bozija hiherariha je ljubavne prirode, a ne autoritativne u zemaljskom smislu reci. To je Isus veoma lepo naveo kada je rekao da oni koji zele da budu najveci, da prednjace u odnosu na druge, treba svima da sluze. Isus je u tom pogledu dao jednu veoma jaku izjavu na kojoj sam mu veoma zahvalan jer snazno podupire moju teoriju o Bozanskoj prirodi, a ona glasi:  Jovan 10,30 ''Ja i otac jedno smo.'' Oni su jedinstveni u namerama.''


Zakljucak koji mi se namece a koji bi trebalo da bude rezultat sinteze gore iznetih novih ideja u vezi Prirode Boga je da ipak postoji problem koji je za sada neresiv kada je u pitanju predmet koji razmatram, a to je da li Bozanstvo razumeti u perspektivi zavrsnice ili ostati na mislima da je ono bilo, jeste i ostace uvek kao jedan Bozanski Entitet? Prvo glediste je revolucionarno, jer uvodi novi poredak. Zapravo, u Bibliji imamo stih koji kaze da je nakon vaskrsenja Hristu dati sva vlast i na nebu i na zemlji. (Matej 28,18) Taj cilj, sedanja na Ocev presto je zeleo da postigne Lucifer, ali na pogresan nacin, nasiljem i prevarom. Konacni rezultat Hristove misije je ovo: 1. Korincanima 15,28 ''A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.'' Postavlja se sada kljucno pitanje kako razumeti upravo navedeni stih? Da li je Sinu sve pokoreno osim Oca, da bi se na kraju i sam Sin pokorio Ocu ili se Oni jedan drugome podredjuju da bi bio Bog sve u svemu? E sad, kako stoji stvar sa Svetim Duhom? On je i Boziji i Hristov Duh pa se uzdizanjem Sina istovremeno i Duh uzdize do nivoa apsolutnog jedinstva. Logos je Bozija rec, Bozija misao koja je uzela oblik Isusa Hrista. Sveti Duh je po svemu sudeci Bozanska energija koja dolazi od Oca kroz Sina. Energija nikada ne deluje nezavisno od osobe iz koje dolazi. Ja to sve posmatram kao jednu celinu. Oni su jedno, kao sto su recimo nasi bubrezi jedno sa nama. Ocito da postoji neka funkcionalna razlika izmedju Njih koja ih hijerarhijski svrstava.
 

Dodao bih u prilog svojoj interpretaciji Prirode Boga jos jedan argument, a to je ovaj stih: Jovan 1,18 ''Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi.'' Navedeni stih nam upravo nedvosmisleno kazuje da je Bozanski Otac najvisi u rangu, jer je Sin iz Njegovih bedara, a ne On iz Sinovljevih, pa zatim Sin koga ostala inteligentna stvorenja mogu videti i najzad Sveti Duh koji boravi u onima koji veruju u Boga i Isusa Hrista.

U Bibliji se nalaze neki veoma eksplicitni tekstovi u vezi prirode Bozanstva na osnovu kojih mozemo veoma jasno da ustvrdimo da Pismo uci da postoji Bozanski Otac, nestvoren, koji je nevidljiv, i da je On Duh, da postoji Boziji Sin koji je stvoren najpre u Bozijim mislima kao Logos, a onda kada se navrsilo vreme rodio se kao ljudska beba, i da postoji Sveti Duh, medjutim za ovaj zadnji nemamo eksplicitnu tvrdnju da je licnost i zbog toga mnogi teolozi smatraju da je on Bozanska energija. Dokaze za iznete tvrdnje u ovom pasusu mozete naci u Evandjelju po Jovanu 1; Kolosanima 1:15; Jovan 4:24. U predzadnjem stihu se kaze da je Isus rodjen pre svake tvari, sto je teze razumeti, jer se odmah postavlja pitanje kada je Isus rodjen? Da li prilikom porodjaja device Marije, ili prilikom krstenja na Jordanu, ili davno u dalekoj proslosti koja se nemoze ni pojmiti? Izvesnu prividnu ''zbrku''  u razumevanju kada je Hristos rodjen stvara Psalam 2:7, a koji se citira na tri mesta u Novome Zavetu. Evo tih stihova redom:

Djela apostolska 13,33

Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.

Jevrejima 1,5

Jer kome od anđela reče kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin.

Jevrejima 5,5

Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego onaj koji mu reče: ti si moj sin, ja te danas rodih.

 

 

Zadnja tri navedena stiha kao da upucuju na to da se rodjenje Isusa Hrista odnosi na trenutak njegovog krstenja na reci Jordanu. Medjutim, citali smo u Kolosanima 1 :15 da je On rodjen pre svake tvari. Kako to razumeti? Predlazem resenje ove zagonetke tako sto cemo shvatiti da su i Njegovo rodjenje u ljudskom telu i celokupna Njegova misija osmisljeni pre svakog vremena u umu Bozanskog Oca i zato je Bog mogao da kaze i da je ''rodjen prije svake tvari'', i ''ja te sad rodih'', jer Bog zivi izvan vremena.

 

 

Hteo bih jos malo da razmotrim Isusovu izjavu da je On nizi od Oca. Naime, da li je mislio da je manji od Oca od vecnosti ili samo za vreme njegove sluzbe na zemlji? Obzirom da u Novom zavetu stoji da je On ucinjen malo manjim od andjela, da li to znaci da je prethodno bio veci od andjela, a ono sto je vece od njih moze biti samo bozanske prirode, jer u Bibliji nama nisu predocena nikakva druga bica koja su iznad andjela, a da su stvorenja. Medjutim, biti jedno sa Ocem, a takvu Hristovu izjavu nalazimo u Pismu, ne mora da znaci i biti jednak sa Njime. Biblija kaze da je muz zeni glava, a da je Bog glava Hristu? On (muz) nad njom (zenom) ima vlast, autoritet. Isto tako kada tu tipologiju primenimo na Boga izlazi da se Bozanski Entitet razlikuje po funkciji koja nije u medjusobnoj suprotnosti sa funkcijama drugih entiteta i da je funkcija Bozanskog Oca autoritativnija da se tako izrazim od funcije Sina i funkcije Svetoga Duha, ali upravo to ih cini jedinstvenim, jer nema konkurencije izmedju njih, posto se radi o kompatibilnim funkcijama. Dalje, ako pogledamo Evandjelje po Jovanu 1, mozemo saznati da je  Logos bio sa Bogom i da je Logos bio Bog. Zapazimo da je upotrebljeno proslo vreme. Medjutim, tu se mozemo suociti sa sledecim prigovorom: ''To je nemoguce jer je Isus 'Bog Silni, Otac vjecni'. (v. Isaija 9:6) Proslo vreme se upotrebljava jer pise "U pocetku..." (v. Jovan 1,1) cime se aludira na stvaranje (v. 1. Mojsijeva 1,1). Znaci, Isus je taj Bog koji je stvarao, koji je potpuno opravdan, ali takodje nemojmo prevideti da u istom stihu pise ''i ime ce mu biti'', dakle upotrebljeno je buduce vreme. Prema tome, kada ce to dete postati Bog Silni, Otac vecni? Kada izvrsi misiju i proslavi se, sto se i dogodilo Hristovim stradanjem na Golgoti i Njegovim vaskrsenjem. Nije rec o tome da Isus nije bio Bog u obliku Logosa i da nije sada, nego se radi o tome da je On taj svoj status privremeno odlozio, a to je bilo za vreme Njegove sluzbe na Zemlji. Proslo vreme je upotrebljeno takodje i kod sledeceg stiha koji govori o tome da je Isus bio u oblicju Boga: Filibljanima 2,6 ''Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;'', sto znaci da za vreme svoje zemaljske sluzbe On nije bio u istom tom Bozanskom oblicju. Iz tog razloga je tvrdnja da je Isus u bukvalnom smislu reci bio Bog, dok je obavljao misiju na zemlji, pogresna. U pravnom smislu reci, Hristos je uvek bio i ostao Bog, medjutim u pogledu forme u kojoj se javio na zemlji, On je ucinjen da za jedno kratko vreme ne bude Bog. U istom smislu govore i sledeci stihovi: Luka 1,31 ''I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus.''  Luka 1,32 ''On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davidov oca njegova;'' Prema tome, Isusu je Gospod Bog dao presto, nije ga On samom sebi dao, jer On za vreme svoje zemaljske sluzbe nije bio Bog po svom oblicju, ali je i tada bio Bog po svom poreklu (preegzistenciji). Samo polazeci od takvog pojmanja, ja mogu da razumem tvrdnju da je Logos postao covek, ali ostao Bog.

 

Pojasnicu moje gledista u vezi Prirode Boga sa jednom ilustracijom, u stvari to je jedno pitanje. Ako neki covek ima sina i dogodi se da taj sin u saobracajnoj nesreci zadobije teske povrede i ostane trajni invalid, da li sin u novim okolnostima gubi pravo da se naziva sinom toga coveka, da li prestaje da mu bude sin zato sto je sada invalid? Naravno da ne. Otac teorijski moze da kaze: pa ja ga takvog nisam ''rodio'', ne priznajem ga za sina, medjutim sa pravne i bioloske tacke gledista nije u pravu. Tako isto i Isus je imao i ima pravo da kaze ''Ja jesam'', tj. da govori kao da je Jahve, jer je od Boga Oca dobio punomoc. Dakle, da tvrdi da je Jah nakon svoga rodjenja, sto obuhvata vreme Njegove sluzbe na zemlji i vreme nakon proslavljanja tj. sluzbe na nebu za nas, bez obzira sto je za izvesno vreme, od rodjenja do vaskrsnuca, odlozio svoje Bozanske atribute koje je imao kao Logos. Prema tome, moglo bi se reci da je Bozji Sin zaista ucinjen da jedno kratko vreme ne bude Bog, a zatim su mu svi bozanski atributi vraceni. I upravo to razdvajanje Bozanskih Entiteta za izvesno vreme nanelo im je ogroman bol koji je kulminirao smrcu Bozijeg Sina. Dalje, Bog je izvor zivota, prema tome on taj izvor moze da zaustavi i ponovo da ga pokrene. Mi to ne mozemo jer smo zivot primili od Njega i zbog toga ne mozemo zivot ni da pokrenemo niti da ga uklonimo, mozemo da ga prekinemo ubistvom ili samoubistvom, ali taj zivot se vraca Bogu koji ga je dao, nije potekao u nama. Osim toga, imamo ovaj stih koji to veoma lepo objasnjava, evo ga:  Jovan 10,18 ''Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od Oca svojega.'' Neka nam ne promakne da primetimo da Otac zapoveda Sinu, a ne Sin Ocu. Izvucimo iz toga odgovarajuci zakljucak, a onda krenimo dalje u ramatranje ovog predmeta. Hristos ima moc da umre i ima moc da opet ozivi jer je tu silu primio od Oca. Za razliku od Njega, mi ne mozemo ni da zivimo ni da umremo ako Bog to ne dopusti. Cini mi se da je do sada u teologiji  ideja o Trojstvu nepravilno shvacena, zbog cega su se javile mnogobrojne teorije i podvarijante tih teorija koje se medjusobno toliko razlikuju da su cesto razlicitije od teorije ''jedinicara.''Medjutim, Hristos bez obzira sto je uzeo ljudsku prirodu ima apsolutno pravo da se uvek naziva Bogom, jer je On Bice koje je imalo idealnu preegzistenciju (prapostojanje) sto nije slucaj ni sa jednim drugim ljudskim entitetom.

Razmotrimo sada sledece stihove:

Otkrivenje 22,9 I reče mi: gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja proroci i oni koji drže riječi proroštva knjige ove. Bogu se pokloni.
Otkrivenje 22,10 I reče mi: ne zapečaćavaj riječi proroštva knjige ove; jer je vrijeme blizu.
Otkrivenje 22,11 Ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet neka se još sveti.
Otkrivenje 22,12 I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem.
Otkrivenje 22,13 Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, prvi i pošljednji.

Sta mislite ko govori ovde andjeo ili Isus? Ako govori andjeo onda moramo drugacije da razumemo i Otkrivenje 1:8,10, stihove u kojima Isus govori i u kojima sebe opisuje kao Boga simbolima uzetim iz Starog Zaveta.
Ako andjeo govori kao da je Bog a u stvari nije, jer ima samo punomoc, ovlascenje, apsolutno pravo zastupanja, koje mu je dao Hristos, onda isto tako se moze zakljuciti da je ista ovlascenja primio i sam Isus od svoga Oca koja je prosledio andjelu. Obojca govore kao da su Bozanske osobe, zar ne? Za andjela smo sigurni da nije Bog. Medjutim, sto se tice Isusa tu je stvar malo komplikovanija. Smemo li mi reci da Isus nije Bog nego da On samo govori kao da je Bog, jer ima takvo ovlascenje od strane Oca? Ja mislim da je Njega zaista ovlastio Otac i da zato On sebe predstavlja simbolima Oca, ali za razliku od andjela On je i bio sa Njim od vecnosti. Poenta je izgleda u tome da je ''Logos'' nesto sto je izaslo neposredno iz Vecnog Duha? Ono je manje od Oca ali je od Njega, a andjeo nije Bozanske prirode, ali ima pravo da govori, kao sto smo videli u Otkrivenju, kao da je Bog na osnovu ovlascenja, dok Isus ima pravo na to i na osnovu ovlascenja, ali ima i pravo na osnovu svoje Bozanske (Logosne) pozadine.

Na kraju ovog clanka zeleo bih da navedem jedan stih i iz Starog Zaveta koji na veoma neobican nacin pokazuje da je u jevrejskoj tradiciji postojala snazna vera u Jednog Boga i da bi taj Bog trebao da ima Sina i da se ti Entiteti uzimaju zajedno. Radi se o Agurovoj ispovesti. Stih glasi ovako: Price Solomunove 30,4 ''Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?''

 

Postoji jedan stih koji bi se na prvi pogled mogao uzeti kao dokaz da Isus nije bio Bog:  Marko 10,18 ''A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.'' Medjutim, On je tom prilikom postavio pitanje osobi koja mu je sa laskanjem dosla da Ga iskusa. Hristos je prozreo nameru toga coveka. Jer, samo je Bog dobar. Da li ti covece razimes sta govoris, zeleci da cuje njegovo priznanje da ga zaista smatra Bogom, to je onim pitanjem Isus hteo da mu predoci, znajuci da se doticni samo pretvara, laskajuci Mu.

 

Da li je Sin bio manji od Oca samo privremeno ili pak od uvek? Neki kazu da je to tesko pitanje, ali milim da je na njega neophodno dati biblijski odgovor. Crkva se deli i delila se u istoriji po tom pitanju. Nedavno mi je jedan vernik rekao da je Sin bio manji od Oca samo u pogledu plana spasenja. Medjutim, da li je to tako? Sin je dosao u telu i svi su mogli da ga vide, omirisu, i opipaju, i svima je bilo jasno da je on nizi od Oca te im nije ni bilo potrebno reci ono sto im je Isus rekao, naime, da je Otac veci od Njega, ako je On samo u pogledu svoje ljudske prirode, bio ucinjen manjim od Oca. Zatim imamo dva stiha koja bacaju jos svetla na prirodu Hrista. Evo ih redom:
 

Jovan 13,31

Kad on iziđe, onda Isus reče: sad se proslavi sin čovječiji i Bog se proslavi u njemu.

Jovan 13,32

Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.

U prvom stihu Isus sebe naziva ''sinom covecijim'', a svoga Oca Bogom, da bi odmah nakon toga ustvrdio da se Bog proslavio u Njemu tj. u sinu covecijemu, ali i da ce Ga Bog proslaviti u sebi, a to moze jedino ako su u svemu jedinstveni.

Na kraju ovog clanka bih naveo jedan veoma jak stih koji razresava mnoge nedoumice koje su se javile tokom istorije a odnose se na razumevanje Bozanske prirode i pitanje Trojstva. Jovan 20,17 ''Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.'' Dakle u navedenom stihu vidimo da Isus Hrist ima Boga. Da je Isus bio u Bozanskom oblicju kada je to rekao, tada njegova izjava ne bi bila istinita. Prema tome, kao sto sam vec ranije napisao, Hristos jeste Bog, ali ne Bog Otac. Medjutim, ovo je mnogima nepojmljivo iz razloga sto ne zele da veruju u Biblijski nauk o tom predmetu. 

Na slavu biblijskog Boga i Njegovog Sina Isusa Hrista.


Napisao: Milos Popadic
Na severu Vojvodine 2012.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz