Tuesday
2024-03-19
6:19 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Kratka istorija hriscanske crkve »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

ISTORIJA HRIŠĆANSKE CRKVE

Rano hrišćanstvo je nastalo kao verski pokret, odnosno sekta unutar judaizma. Od većine naroda u imperiji, Jevreje je izdvajao monoteizam, odnosno vera u jednog Boga. Prvobitnu hrišćansku crkvu (lat: ecclesia - zajednica) formirali su nakon Isusove smrti, njegovi učenici i apostoli u Jerusalimu. Prema spisama apostola Petra (15.-67. g.n.e) mnogi judaisti okreću se hrišćanstvu. Pristalice Isusa iz Nazareta se u početku nazivaju nazareni, da bi tek kasnije stekli naziv hrišćani. Zajednicu su u samom početku činili isključivo jevreji, koji su smatrali da je Isus bio Mesija (odnosno Hristos) čiji dolazak proriče jevrejska sveta knjiga Tanah, koju hrišćani nazivaju Starim Zavetom. Mnoge judejske (farisejske) starešine su ovu tvrdnju smatrali bogohulnom i proglašavali su Hristove sledbenike za jeretike, koje isključuju iz jevrejskih zajednica, a neretko i prijavljuju Rimskim vlastima. U ovim događajima neki autori vide dublje korene kasnijeg antisemitizma među hrišćanima.


Već u drugoj polovini 1. veka, hrišćanski pokret postaje pretežno nejevrejski. Hrišćanske zajednice nastaju širom Palestine, Male Azije, Sirije, Egipta, Afrike i Grčke. Jezik komuniciranja među hrišćanima u to doba bio je grčki. Pošto je u antička vremena religija uglavnom bila vezana za određeni grad ili narod, smatra se da su „hrišćani presekli tradicionalne veze između vere i nacije." Vremenom se hrišćani sve više odaljuju od Jevreja, pa se tokom drugog veka, između ostalog, prelazi sa svetkovanja subote na nedelju.


Zvanično, hrišćanstvo je religija koja nastaje u prvom veku nove ere. Tačnije, godina rođenja Isusa Hrista, prestavlja godinu novog računanja vremena. Ali, slobodno se može reći da su temelji hrišćanstva postavljeni 2000 godina pre nove ere, pojavom Avrama, Isaka i Jakova. To je priča stara više hiljada godina. Avram, Isak i Jakov su predstavljeni kao proroci koji su verovali u boga Jehovu (hebrejski: יתזח odnosno jahvh- pravilan naziv je Jahve, a ne Jehova ali se ovaj drugi pojam odomaćio od XIV veka). Njihov zadatak, bio je da propovedaju Božije reči i tako poduče narod o postojanju Boga Jehove. Takođe, imali su zadatak da pripreme put i nagoveste rođenje Isusa Hrista-Sina Božijeg.


Hrišćanstvo se pojavljuje na tlu Izraela, koji je tada bio okupiran pod Rimljanima. Za samo tri veka svog razvijanja, postalo je zvanična religija mnogih država i naroda. Hrišćanstvo je bilo organizovano u jedinstvenu religioznu zajednicu, crkvu.


Prvi hrišćani su, za simbol Isusa Hrist, odabrali znak ribe. „Isus Hrist, Božiji sin, Spasitelj", se na grčkom piše Isu Histu Teu Ios Sotir, a prva slova daju reč „IHTIS", što u prevodu sa grčkog, znači riba.


Hrišćanstvo (na grčkom jeziku: χριστιανισμός, na latinskom jeziku: christianitas) je jedna od tri najveće monoteističke (jednobožačke) religije, i nastalo je na prostoru nekadašnjeg Rimskog carstva. Religija je zasnovana pojavom Isusa Hrista, siromašnog čoveka iz Nazareta u Galileji i Njegovim osnivanjem Crkve, kao zajednice Tela Njegovog, u prvom veku nove ere.


Isus Hrist je propovedao o Božjem i nebeskom kraljevstvu, tako skupljajući mnogo pobornika, koji su ga smatrali Mesijom. Grčka reč Χριστός u prevodu znači mesija, pa su tako prve pripadnike Hristove vere u Antiohiji nazvali χριστιανοί, imenom koje je ostalo do danas. Hrišćanstvo je predstavljalo prvu univerzalističku religiju, nasuprot dotadašnjim nacionalnim religijama, i propovedalo jednakost svih ljudu pred Bogom: Jevreja, Grka, Rimljana, siromašnih, bogatih, žena, muškaraca. Zbog propovedanja jednakosti brzo je zavladalo među siromašnima. Kao religija hrišćanstvo se pojavilo u periodu raspada robovlasničke države, kasnije kada je postalo zvanična, državna religija, hrišćanstvo je vezalo svoje interese sa interesima vladajuće klase i udaljilo se od ideala koje propovedaju jevanđelja. Dogmatske rasprave, kao i političke prilike i razni interesi su doveli do toga da je danas hrišćanstvo razjedinjeno. U početku je imalo mnogobrojne sekte, ali se kasnije, uglavnom zaslugom helenistički obrazovanog jevrejskog propovednika - Apostola Pavla, organizovalo u jedinstvenu religioznu zajednicu, crkvu.


Danas, hrišćanstvo prestavlja teritorijalno najrasprostranjeniju i brojčano najveću svetsku religiju, čiji broj vernika prelazi 2.200.000.000.


Danas se pod hrišćanstvom uglavnom podrazumevaju tri glavne denominacije: Pravoslavna, Rimokatolička i Protestantska (evangelici ili luterani, reformisani ili kalvini, anglikanci, baptisti, metodisti, kvekeri, adventisti, pentekostalci, Jehovini svedoci...). Manje hrišćanske denominacije predstavljaju monofizitstvo (jermensko-gregorijanska, jakobitska, koptska i etiopska crkva) i nestorijanstvo. Početkom XX veka javlja se među ovim hrišćanskim ograncima želja za saradnjom, pomirenjem i međusobnim zbližavanjem. Ekumenski pokret započeo je među protestantskim crkvama gde je problem zajedničkog delovanja bio najizraženiji. Ideje o pomirenju pravoslavaca i katolika su posebno ojačale među teolozima posle II vatikanskog sabora i pomirenju rimskog pape i carigradskog patrijaraha (poseta Pavla IV Carigradu 1967. godine)


Osnovna učenja pravoslavne Crkve su izneta u Simbolu vere koji je usvojen na Vaseljenskim saborima u prvim vekovima hrišćanstva i bili su obavezujući za celu Crkvu. Kasnije je došlo do promene delova Simbola vere od strane zapadnog dela Crkve i njenog napuštanja evharistijske zajednice sa Istočnim delom Crkve 1054. godine.


Najznačajniji aspekti hrišćanskog života jesu post, molitva, Liturgija i Pričest. I post i molitva imaju za cilj da čoveku pomognu da lakše savlada sve teškoće koje pred njega dolaze i da ga udostoje Carstva Nebeskog.


Značajna odlika Pravoslavne Crkve jesu svetitelji koji su svojim životom i delima doprineli mnogo dobrobiti Crkve. Oni su još ovde na zemlji svojim usavršavanjem u hrišćanskim vrlinama postali bliski Bogu. Mnogi od ovih svetitelja su još za života činili čuda, isceljivali teške bolesnike i mnoge utešili i na ispravan put izveli.


Najvažnija uloga pravoslavnih hramova je da služe kao mesto gde živa Crkva - vernici, uznose Bogu svoje molitve a najvažniji deo crkvenog života jeste Sveta liturgija tj. bogosluženje, koje se služi nedeljom i drugim praznicima u hramovima. Osim liturgije, vrše se jutarnje i večernje molitve, časovi i bdenija, koja ujedno imaju poučni karakter - tzv. katiheza. Liturgiju služi sveštenik uz prisustvo vernog naroda, a uz pomoć pevnice koja nije neophodna ukoliko narod zna da odgovara na liturgiju.


Postoje tri stepena svešteničke službe: đakon, sveštenik (jerej), episkop. Episkop može da vrši sve svete tajne osim da postavlja drugog episkopa, za to su potrebna tri episkopa. Sveštenik može da vrši skoro sve svete tajne, osim što ne može da rukopolaže druge sveštenike, uloga đakona je još manja nego sveštenika - on je na neki način pomoćnik svešteniku.


Najznačajnije delo na kojem se zasniva pravoslavna liturgija jeste Sveto pismo koje čini Stari i Novi zavet, kao i Sveto predanje. Za pravoslavlje je posebno značajan Novi zavet koji predstavlja život i učenje Gospoda Isusa Hrista.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz