Tuesday
2024-03-19
2:30 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Moja zapazanja u zivotu »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Vika moje krvi 1 (1- 36)
Produkti mog razmišljanja
(Moja zapažanja tokom života na planeti Zemlji)

 

 

1) U zemlji Srbiji postoji jedan gadan i nepravičan duh, a to je stav većine da invalidi nemaju prava da ostvare ljudsku sudbinu kao svi ostali ''zdravi'' ljudi. Kako je u drugim delovima sveta ne znam, jer druge regione nisam upoznao. Jako dobar primer za takav mentalitet je recimo ponašanje moje sestre koje ću što je kraće moguće izneti ovde. Znam da će mnogi pomisliti za mene u stilu ''sram ga bilo, kleveće rođenu sestru'', ali nije tako, nego samo bih želeo da se poslužim tim primerom kao ilustracijom, jer mi se čini da je jako indikativan. Pa da krenem. Moja sestra je radila kao prodavačica u robnoj kuci ''Beograd'' i jednom prilikom ćerka njene koleginice dovela je nekog mladića distrofičara u pomenutu robnu kuću, da pogledaju neku robu. Moja sestra se maltene tom prilikom šokirala i odmah je posle toga nazvala svoju koleginicu koja tad nije radila u smeni, telefonom i obavestila je o svemu. Reakcija majke je bila sledeća: jaj S. dovela ga je moja ćerka i kod nas kući jednom prilikom pa smo ja i muž posle toga plakali. Dragi prijatelji, očito da je naše društvo na jako niskom nivou duhovnog i civilizacijskog razvoja čim su reakcije takve vrste. Ovde kod nas vlada takvo mišljenje ako je neko bolestan ili invalid ne treba ni da se zaposli ni da se oženi ni da ima bilo kakav humani tretman nego ga treba sputavati na sve moguće načine da bi time što pre bio eliminisan iz života doživljavajući socijalnu smrt. To sprovodi ne samo društvo nego čak i porodice. Poznata je stvar da u izvesnim krajevima našeg šireg okruženja, ako se u nekoj porodici rodi dete sa kakvom manom oni ga skrivaju od prijatelja, jer se rođenje takvog deteta smatra sramotom. Čuju se često komentari nekih primitivnih ljudi, kažu, ''takav je, jer je mekano zamešen''. Kao da postoji strah kod ljudi da ako neki paćenik uspe u svome životu da će svet propasti.

 

 

Na ovo moje zapažanje jedna izuzetno inteligentna žena iz Kalifornije, SAD, ali ''naše gore list'', je odreagovala veoma oštroumno i precizno. Bilo je to u jednoj, ne sećam se kojoj, od fejzbuk grupa na internetu. Rekla je sledeće:

 

''Odvratna nehumanost i primitivizam. Kad sam zadnji put namerno išla u posetu deci sa invaliditetom u Futogu i donela im paketiće da se makar za trenutak raduju, bukvalno me je zabolelo u grudima kad sam posmatrala slatkog dečačića koji nije bio ni malouman niti bolestan kao ostala deca, već je jednostavno tamo dospeo zato što nije bio po očekivanjima svojih roditelja koji su se smatrali visokom klasom društva. I tako će tamo da raste i vegetira jer nema izazova za svoj normalni razvoj u takvom okruženju.

 

Ljudi koji nemaju saosećanja, samilosti, empatije i simpatije nisu ljudi već neljudi, eto neću da im dam kompliment da su i životinje, jer su i one bolje od takvih. Smuči mi se kad pomislim na tu realnost...''

 

2) Poštovani prijatelji, skrenuo bih vam pažnju na pojavu ljudi koji se strahovito množe, a to su oni koji drugima govore o biblijskoj istini sa strahom da im ne bi otkrili nešto od istinitih stvari za koje znaju u svojim dušama. Takav način širenje Evandjelja je dosad najogavnije u istoriji hrišćanstva, jer proizvodi ''vernike'' koji su tri puta gori od onih koji su ih priveli u zajednicu. Nedavno sam čuo izjavu jedne gospođe da je njena crkva ''luda'' što besplatno deli svoju versku literaturu svima, jer se onda pojavljuju ''neki tamo'', što je ponižavajući izraz, koji postavljaju nezgodna pitanja dobivši iz tih knjiga neke informacije. Isus je rekao da mi treba da budemo svetlost svetu, a ne tama. Evo kao je On to rekao:

Matej 5,15 ''Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući.''

A takodje i pravedni Jov je o tome nešto rekao, čujmo sta on o tome kaže:
Jov 6,10 ''Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio riječi svetoga.''



3) Lako je voleti druge i biti dobar kada se čovek dobro oseća. Na primer, narkoman kada se nafiksa prema svima se lepo ponaša i svi ga vole, ali kada prođe dejstvo narkotika onda počinje da mrzi i sebe i svoju majku i čitav svet jer se grozno oseća, međutim ne zaboravimo da se neki loše osećaju zbog dvolične prirode u kojoj smo svi rođeni, zato nemojmo imati isti aršin prema identičnim pojavama kod različitih ljudi.


4) Psalam 45,1: ''Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.''
    Price Solomunove 10,20: ''Jezik je pravednikov srebro odabrano;  srce bezbožničko ne vrijedi ništa.''
    Price Solomunove 12,18: ''Ima ko govori kao da mač probada, a jezik je mudrijeh lijek.''
    Jakov 3,6: ''I jezik je vatra, svijet put nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i
paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.''

Jedan moj internet ''drug'' ispričao mi je slučaj jednog Crnogorca i jedne Hrvatice koja živi u Nemačkoj koja se vema zaljubila u dotičnog. Ona mu je tokom niza godina slala redovno novac tako da se suma popela na 73 000 EUR i pošto nije hteo da je oženi ona je pokrenula sudski proces, zapretivši ljubavniku sa kojim se do tada uopšte nije ni srela, samo ga je jednom videla prilikom njegove regrutacije, pa se posle raspitivala o njemu i nekako saznala njegov broj telefona i tako je krenula ljubavna priča, da će traziti nazad sav taj novac, a priznanice je bila sačuvala. Na ročiste je Crnogorac pozvao mog pomenutog druga koji mi je ovo ispričao. Ja u prvi mah nisam poverovao u svu tu priču dok mi drug nije pustio snimak sa svog mobilnog telefona, jer mu je njegov drug Crnogorac jednom prilikom zatražio mobilni jer nije imao svoj pri ruci da popriča sa svojom ženskom iz Nemačke. Ona je u tom razgovoru jecala i pretila da će se ubiti, a on je neprestano govorio da ona nije normalna žena i vređao je.

Vidite dragi prijatelji, kada žena voli muskarca, vi joj možete reći bilo šta, pa i psovati majku, narod kojem pripada, možete je vređati na sve moguće načine, reči postaju nemoćne da promene odnos koji ona gaji prema dotičnom. Mađutim, ako žena sama primeti ili od drugoga sazna nešto iz privatnosti ili intime predpostavljenog čoveka, štogod nepovoljno ili neželjeno kao što je recimo neka telesna mana, zbog čega joj se ne sviđa, a on joj se udvara imajući ozbiljne pretenzije prema njoj ili pak jednostavno želi da budu prijatelji, tada moć jezika strahovito dolazi do izražaja. Žena tada poseže za rečima koje prikriveno vređaju dotičnog, a ona to čini da bi od sebe na kulturan način odbacila daleko tog čoveka, neznajući ili znajući ukoliko se radi o opakoj ženi, da te podmukle reči imaju jače i drajnije dejstvo od običnih i otvorenih izjava odbijanja. Ili, drugačije rečeno, to je lep način da se nekome kaže ''doviđenja'', a da to ne zazvuči nekulturno odnosno da spolja gledano ne liči na uvredu.

Gore navedeni stihovi upravo pokazuju tu dvostranu moć jezika. Njime možemo moralno pa čak i u fizičkom smislu da podignemo nekoga, ali možemo i da ga ubijemo, jer ako nekoga uvredite na običan otvoren način to ima kratkotrajno dejstvo koje se brzo zaboravlja i nestaje u vremenu, ali ovo drugo ima rušilačku snagu koju samo Bozija osveta/odmazda može izravnati. Čak ni pranje'' nogu u krvi neprijatelja'', ne može stišati želju čoveka za odmazdom. Ona traje i odlazi zajedno sa čovekom u njegov grob.



5) Čuvajte se onih koji vas vrednuju po zemaljskim blagoslovima i preimućstvima. Sa takvima nemojte ni jesti.

6) Imam neke prijatelje koji smatraju da ih istinski volim samo pod jednim uslovom koji oni postavljaju, a to je da im poslužim kao moneta za podkusurivanje, ili pak da budem njihov potrčko, jer kažu ''ako me voliš učini nešto'', ali to što traže je sve samo ne ispoljavanje ljubavi prema drugima. To ne potiče od Hristovog Duha.


7) 1. Korincanima 11,16: ''Ako li je ko svadljiv, mi takovoga običaja nemamo, niti crkve Božije.''

Dragi prijatelji, ako naiđete u svom životu na osobu koja na ispoljavanje neke vaše hrišćanske osobine kao što je recimo odsustvo svadljivosti, vas okarakteriše kao ''mekanu'' osobu, a mekano je govno, znajte da je takva osoba duhovni patuljak i da nenormalno oseća i nepravilno rezonuje i da je njena priroda potpuno suprotna od onoga zašta se izdaje. Ako je po sredi na primer žena, onda u tom slučaju je kod nje problem nedostatak ženstvenosti.


8) Ovih dana razgovaro sam sa jednom osobom, muškarcem, rodom iz Hrvatske. Ispoljio je izrazito ateisticki duh. Negirao je da je Isus vaskrsao, a onda je nešto izustio na šta smo se obojca nasmejali, što bih ja okarakterisao kao umotvorinu naroda, ali u izopačenoj primeni. Rekla je: ''mi izlazimo iz rupe, za rupu se borimo i odlazimo u rupu, to je trojstvo''. Ovo je lep primer dragi čitaoče kako neprijateljski duh koristi fakte iz stvarnog života da se naruga istini od nemerljive važnosti.

9) Moja majka je imala veoma neobičan rezon koji sam ja doskora smatrao šovinistickim, ali izgleda da sam se veoma prevario upoznavši neke ljude tj. njihove mentalitete i to preko interneta. Naime, radi se o jednoj njenoj rečenici koja glasi ''ciganin je ciganin'', koja na prvi pogled deluje podcenjivački i nepravedno, međutim u njoj je između redova utkana istina iz stvarnog života. Opšte je poznato da među ciganima ima jako malo poštenih ljudi gotovo da ih i nema. Oni imaju kulturološko nasleđe prožeto najodvratnijim sujeverjem. Dobro upućeni kažu da oni barataju jakim čarolijama. U stanju su nametljivošću da vam se uvuku pod kožu, tako da i ne primetite da su vam bez vaše volje postali kao ''kućni ljubimci'', a posle ćete morati kada se razotkriju, da se od njih odviknete, a odvika nije nimalo laka. Neko će sigurno ovo što sam napisao okarakterisati kao ksenofobičnost, ali verujte nije to u pitanju. Kada se neki od pripadnika te populacije, a ja sam jednog takvog upoznao preko skajpa, domogne nekog malo višeg standarda, on se uprkos tom tehnološkom nivou koji je osvojio, ponaša isto kao i njegovi preci koji su jeli crkotinu. Evo pokusaću da vam to plastično dočaram. Razgovarajući jednom prilikom sa dotičnom osobom o Bogu, jer je ona odglumila da je ta tematika živo interesuje što sam ja odmah na početku našeg poznanstva ocenio kao veoma sumnjivim što su i drugi uočili pričajuci sa njom, jer su joj postavili pitanje isto koje sam joj i ja na početku našeg kontakta postavio, a ono u parafraziranom obliku glasi: ''Zašto se družis sa nama koji verujemo, a osporavas biblijskog Boga?'' Da se vratim na pomenuti razgovor. Dotični je upotrebio neke toliko pogane reči i rečenice da sam u dilemi da li da ih ovde navedem ili ne? Ipak navešću nekoliko kao primer. Rekao je da je moj biblijski Bog ''krvolok'', zatim da je moj Bog mene ''zajebo'' itd. Uvrede na moj račun koje su i kroz ove i kroz druge rečenice upućene meni lično ja i ne računam, ali siktanje na Boga, e preko toga se ne sme preći. Zato pozivam sve one koji ovo budu pročitali da na dotičnog ''bace'' misaono prokletstvo najgore vrste koje mogu u svojoj masti zamisliti. Zašto? Pa zato što je to jedini način da se pomenuti duhovno očisti i postane veran Bogu. Ja znam da je postizanje takvoga cilja gotovo nemoguće, jer takvi i kada postanu verni Bogu iza te vernosti se krije njihova ''ciganija'', jer ciganin ostaje ciganin. Neko će postaviti pitanje: a kako ti znas da je on ciganin? Znam i poznajem mentalitet cigana, jer ih ima poprilično u selu odakle sam ja rodom, a osim toga i spoljašnji izgled osobe o kojoj govorim potvrđuje da je upravo i u genetskom smislu pripadnik toga naroda. Sem toga u nekim trenucima iskrenosti mi je rekao da ne pere ruke posle WC-a, što takođe upućuje da je pripadnik upravo te etničke grupe. No nemojmo biti rasisti, jer niko nije ni kriv ni zaslužan sto je pripadnik nekog naroda. Cenim cigane sem onih koji se stide da kažu da su cigani. Ja ovde ne napadam osobu nego ono što je u njoj negativno, a u ovom slučaju ogavno, to treba pažljivo razdvojiti da bi se ovo što sam napisao pravilno razumelo. Verujte mi, nemam nikakav problem sto je neko u genetskom pogledu ciganin (Rom), nego imam problem kada se susretnem sa ciganskim mentalitetom i delovanjem.

10) Žena može da bude i prijatelj i neprijatelj (kada govorimo o interpersonalnom odnosu). Žena, naravno, može da bude prijateljica drugoj ženi, to je uobičajen odnos tituliranja (Milka je prijateljica Milici). Može i muskarcu da bude prijateljica, no tada to ima sasvim drugačiju konotaciju. Ovo što sam napisao je semantičko pitanje, naravno, ali ja zelim da se pozabavim drugim pitanjem. U tu svrhu navesću iskustvo jedne žene iz nasih krajeva koja živi u Kaliforniji sada već veći deo svoga života.

''...desio mi se veoma čudan događaj kad sam bila zadnji put u N. Sadu i kad sam upitala vozača gradskog autobusa gde treba da siđem na Limanu III, a on me onako pogledao od glave do pete i rekao da samo sednem da će me tamo odvesti kad završi svoju rutu, i onda se svi ispraznili a on odvezao samo mene u autobusu u tu gradsku garažu gde ostavlja autobus posle završenog posla. Šta ću sada, jer sad tek ne znam kako da dospem gde trebam, i tako smo seli u drugi autobus a on počeo da priča sa mnom kao da sam neka njegova dugogodišnja prijateljica... imala sam osećaj da sam ponovo omladinka, prijateljski ga ukorila i rekla da mi nisu bile potrebne takve "usluge" ali on je insistirao da me odvede tamo gde sam nameravala otići, i tako je i bilo. Izletela sam iz autobusa i rekla da je pogrešio adresu i ispričala priču mojima. Eto i bakice sa tada troje unučadi imaju te neočekivane "sudare" sa malograđanskim tipovima.

I sad, nebuđe baka više ići u šipke jer moj muž sprema jedan auto Eurovan da mi pošalje brodom u kontejneru, ako Bog da, za sledeću godinu s kojim ću sama voziti gde želim i nemam više takvih "sudara". Ali znam da će biti novi jer će me sad policija zaustavljati kad vidi kalifornijsku tablicu, ali ja ću imati sve papire i nadam se da se neću bukvalno niskim sudariti.
.. Eto ti moje priče iz Srbije. Odavde nemam sličnih.''

Interesantna priča i veoma indikativna, jer potvrdjuje seksualnu sklonost žena prema šoferima. Imao sam prilike da se naslušam životnih priča u kojima se radilo o švaleraciji sa vožačima. Jedna od veoma upečatljivih ali tragičnih desila se između jedne veoma atraktivne doktorice i vozača autobusa iz mog rodnog sela u Banatu o čemu su i novine pisale. Naime, on je napustio ženu i dvoje dece da bi se oženio sa dotičnom doktoricom. Jedna baka koja je prolazila mojom ulicom, a ja sam tada bio na ulici, popričala je sa mnom o tome i tom prilikom je rekla da je to ''veliki greh''. Baka je mađarskog roda kao i doktorica pa je verovatno smatrala da ona tim nemoralnim činom i svoju naciju prlja. Sem toga čuo sam još jedan komentar koji se najverovatnije odnosio na isti slučaj, od druge takođe starije žene, moje komšinice, sada već pokojne, koja je pričala sa mojom mamom na stepenicama nase kuće, a ja sam bio u sobi i vrata su bila otvorena, ali ona to nije znala, dotična je rekla ''ta jebo je kurac'', onda joj je moja majka, koja je bila veoma moralna žena, skrenula pažnju da sam ja tu u blizini da bi prekinula sa tom pričom da ne bih čuo. E sad, nakon više godina dogodila se nesreća sa autobusom kojim je upravljao dotični sofer. Naime, autobus je sleteo sa mosta u reku Tamiš i tom prilikom je nasradalo osmoro ljudi među kojima i vozač. Pričaju ljudi u selu da ga je prva žena koju je napustio stalno klela, što je dokaz da kletva može da ima učinak.

No da se vratim na priču moje prijateljice i njeno iskustvo. Vidite dragi čitaoci, dotična kao pripadnik SDA je sebi dozvolila da prođe kroz takvo iskustvo u koje teško da bi se upustila neka ateiskinja pa čak i promiskuitetna žena. Zasto je to tako. Evo objašnjenja. U crkvi je prisutan sotonski faktor, koji je u ljudima ugradio svoje filtere. A te osobe sa njegovim filterima privode druge u crkvu. Ti ''filteri'' propuštaju samo one elemente koji su podobni za đavolje namere, a sprečavaju prolaz elemenata koji su naklonjeni Bogu. Da budem jasniji, kada vi želite da priđete crkvi neprijatelj vas opija sa pričama služeci se ljudima, kao što je ova, koju sam gore naveo, što treba da vas odbije, ako ste vi od onih koji cene moralnost i pravičnost, a privlači one koji jedva čekaju da čuju tako nešto, jer ih takva iskustva drugih ''napaljuju''. Dakle dragi moji, koji ste pošteni i iskreni, ne odbacujte crkvu Božiju bez obzira što je u njoj prisutan otpad koji se na razne načine ispoljava pa i kroz gore navedeni način. Zapazite samo da je u priči sa ''Limana'' propušteno da se opiše šta se desilo u garaži autobusa. A pogledajte i zadnju rečenicu iz citata. U toj rečenici se čuje vapaj što se njoj takva iskustva ne dešavju češće. Ipak želim da vam kažem da često ni sama osoba nije svesna da je oruđe u rukama nečastivog pa to radi sa takvim elanom misleći da je sama ljubav na to pokreće.

Inace predgrađe ''Liman'' mi je poznato jer sam pre ekonomije studirao hemiju na PMF. Tamo se nalaze fakulteti i studentski domovi, poznata mi je ta linija. Beše to 80'.

Želim i kod ovog zapažanja da skrenem pažnju čitaocima da ja ovim ne napadam ni jednu konkretnu ličnost nego napadam neprijateljski duh koji se ispoljava kroz pojedine ličnosti.

Zahvaljujem osobi koja je iznela iz sebe gore citirano, jer me je to podstaklo da napišem ovo što sam napisao. U mom životu najdraže su mi osobe koje me motivišu na umetničko stvaranje.

11) ''Nema ti gore od prostog sveta'' reče jedna stara jevrejka iz zgrade u kojoj živim, komentarišući poglede izvesnih ''teških'' ljudi. Te njene reči su me potakle da ovde opišem nešto vrlo ljigavo, a što se javlja u međuljudskim odnosima. Naime, radi se o izvesnom čoveku koji od ''kolevke'' pati od jedne hronične bolesti za koju medicinari kažu da je jedna od najtežih u istoriji čovečanstva. A jedna žena, njegova prva komšinica budući podrobno upoznata sa njegovim slučajem, jer je posmatrala godinama nevolje kroz koje su on i njegovi roditelji prolazili, ispoljila je svojim izgovorenim rečima i pogledom opšte glediste običnog sveta kada su kod drugih ljudi prisutne neželjene okolnosti. I tako našao se jednom prilikom dotični čovek kod jedne druge komšinice, a bila je prisutna i žena o kojoj govorim, E sad, pošto se u to vreme dogodilo da je jedna od njenih ćerki obolela od karcinoma dojke, jadala se majka što je eto obolela ''a nikad nije bila bolesna'', pogledavši pritom čudno u jadnog i bednog čoveka koji u svom životu samo zna za patnju i bol ili skoro samo. Očito da neki ljudi smatraju da je bolest rezervisana samo za neke, i to svoje mišljenje i ne pomišljaju da sakriju od drugih, što je izraz jednog ogavnog duha u ljudima. Prema tome, cilj koji neprijatelj ljudskih duša zeli da postigne sa ovakvim stavovima nekih ljudi prema drugima je da optereti dušu napaćenog čoveka i da ga dokusuri i duhovno, jer malo ko može da ostane staložen i u ''sedlu'' i ne počne da mrzi svoju okolinu kada se suoči sa takvim nečim, a mržnja ubija onoga u koga je. Da je tako zaključujem na osnovu toga što mi se paćenik poverio da je posle toga dugo razmisljao o tim stvarima, a misli mogu jako da opterete dušu ako nisu ugodne. Neki ljudi bi svu patnju ovoga sveta svalili na već napaćene ljude, a dobro ne bi ni u snovima podelili sa drugima.

12) Evo jedno životno iskustvo sa fejzbuka od žene iz adventističke crkve a odnosi se na odabir za koga će se udati. Na moje pitanje: ''Pa kako si mogla da napustiš takvu lepotu i da odeš u beli svet?'', usledila je sledeca priča:

''Tad toliko to nisam ni primećivala niti cenila kao sad, a otišla sam zato što sam morala jer su mi diktirali i kada i za koga da se udam. Tako je to kad imaš crkvenog vladiku koji ti kaže da si išla na teologiju da se bolje udaš, pa sam im dokazala da to nisam ja, da mi ne treba njihova pomoć i tako sam bukvalno pobegla iz jednog muškojurišanja i dopeljala u drugi u Čikagu, odakle sam nakon nekoliko godina isto pobegla na godinšnji odmor i ščepala popularnog šidskog momka kojeg su isto tako cure jurile, a njegov otac se nadobijao besplatnog mleka, kajmaka i sira godinama... nije čudo što me toliki ne vole jer sam im obrala kajmak pa i sad kad se vrati u posetu neke žene ga pitaju zašto ih nije gledao u to doba. Pa nije zato što je morao da ispuni značenje svog imena LJUBOMIR, da ljubi Miru a ne neku drugu, razumeš?

Šta ću kad moram da kontriram svaki put kad pročitam izjavu da su svi otišli u beli svet trbuhom za kruhom, jer to nije bio naš razlog, nimalo, jer je moj dragi imao privatan biznis tamo još kao mladić i još ga se današnje žene sećaju po njegovom tadašnjem famoznom narandžastom BMW-u kad ih je razvozio po Beogradu...

Ustvari došla sam nazad u Jugu i odlučila da ostanem, ali za našu svadbu Tito umro i sve krenulo nizbrdo, pa smo se pokupili i vratili nazad u Hinsdale, u okolini Čikaga, pa mu se tamo nije dopadalo radi prestrašne zime, i onda smo dopeljali kao 'tice selice u južne toplije krajeve, i to ti je to. I sad sam neotporna i za vašu jesen a kamo li -2 C jer nikad nemamo zimu ni snega, čak ni 10 C po danu.''


P: Razumem. Kako su naši životi neobični. Ali ipak svo to iskustvo obogaćuje čoveka i vredno ga je bilo proživeti, zar ne?

Da, da, eto može jedan čovek da ti iskroji čitav život, neko bi to nazvao sudbinom, ali kad vidim koliki bi voleli da su u mojoj, ne kajem se već zahvaljujem Bogu na vođstvu kroz sva ta, tada i neprijatna iskustva koja su se završila ovako kako je.

Znaš, tajila sam to godinama jer nisam htela da inkriminišem lidere kao što nije ni Isus Judu, ali sad je već skoro 35 godina i čemu više?

Takva su to bila vremena diktature i u komunizmu i u crkvi, tako da u stvari osećala sam se nepoželjnom u svom kraju pa otišla gde jesam, da ne poveruješ, ali moraš, jer vidiš kako ovde originalno piše naš mudri Ivo Andrić. Kad smo takvi kakvi smo nije čudo razbežani smo
.

P: Da, ali poslusaj sta kaže i Aleksa Šantic u svojoj pesmi:

OSTAJTE OVDE



Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat' ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelin cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...


P: Ne moze tebe voleti nikada jedan amerikanac, portorikanac ili crnac vise od jednog M, jer svoj svoga ako ga i do jame dovede ipak ga povuče nazad.

E, ti sad zvučiš kao moja mati koja se pokajala što me je dovela u Čikago, živela neko vreme i vratila se u svoje selo i sad živi kao grofica penzionerka. Pa nije meni nikad kasno da idem njenim stopama, čak i pričamo o tome... U stvari Miloše mi nismo tipični naš narod kao mnogi ovde koji nisu ni primirisali svome mestu i preko 40 god. nisu bili. Moj muž i ja imamo priviloegiju da živimo na dva mesta, najviše meseci ovde a nekoliko tamo kući u Šidu, tako da se ovo što pišeš baš ne odnosi na nas jer mi redovno dolazimo, i mogli smo drugu kuću kupiti od tolike putarine u zadnjih 35 god. Naletio si na pogrešnu adresu, jer od tog svog našeg naroda nemaš ove baš NIKOG koji je toliko povezan sa vama kao ja iz ovog kraja, a ako grešim reci sa kojom još osobom, bilo čovek ili žena imate veze iz Kalifornije u istoj meri kao sa mnom? Ovde je vreme abnormalno skupo i ljudi nemaju dovoljno vremena da se vide sa svojim najmilijima a kamo li sa nepoznatim ljudima na FB. Očito je da narod tamo je neuporedivo više aktiviran u tome. A ne bi kontaktirao ni sa mnom da radim kao i svi od jutra do večeri u nekom preduzeću...

Pa zaboravio si jednu naciju, nisam sigurna da li je 300, 400 ili čak i pola miliona našeg naroda u Čikagu, mislim da Vukica Stankovic zna bolje taj podatak jer ima tamo svog brata i decu. Nema veze ko je koje nacije, svaki Hrišćanin voli i od svoje i sve druge nacije. Tako se ovde ne razmišlja jer je ovde ceo svet Miloše.

Evo ti nešto interesantno: Naime, moj otac koji je ovde živeo dugo godina, nije dobro naučio Engleski već Poljski, zato što se sprijateljio sa Poljacima kojih isto ima ogroman broj kao i našeg naroda, ako ne i više, pa čak imaju i svoje banke, turističke agencije, prodavnice, ma sve, sve u svom distriktu gde žive samo oni i samo govore svoj jezik. Eto on je tamo živeo i svaki dan govorio njihov jezik. Kad se vratio kao penzioner u svoje mesto, znao je da spakuje kofere i ode u Krakovo i bude kod svojih prijatelja neko vreme u Poljskoj. Eto vidiš da može jedan Srbin da se malte ne druži sa drugim narodom bolje i srdačnije.

Dakle, nije pitanje ko je koje nacije, već kakva je ličnost, tj. karakter. Žao mi je kad tamo dođem i vidim kako se glože i jedni druge podcenjuju radi različitosti, a svi narodi iz bivše Juge, isto vole i sarmu i ajvar i pekmez od šljiva. Pa molim te, nije čudo što su u rečnik ovde stavili novu negativnu reč "balkanizacija". Ono iz čega sam ja otišla davne 1978 više ne postoji...

Kažeš da me ne može voleti jedan Amerikanac, pa zavisi šta pod tim podrazumevaš, jer za mene je to samo državljanstvo jedne zemlje, pa i naši rođaci, masa našeg naroda, moja deca, ja i svi ostali narodi sa celog sveta su Amerikanci, a ako si mislio samo na originalne Amerikance, Indijance, pa najbolja prijateljica mi je ona, a ako si mislio na Amerikance 4,5 generacije, ti koji nikad nisu živeli u svom kraju, belci, normalno je da ne zna i ne razume to što mi koji nismo rođeni ovde i za njih je Srbija isto što i Bangladeš, prosečni ne znaju ni koji je glavni grad države a oni visokog staleža i veoma edukiovani i imućni idu u Pariz za vikend u šoping, isto kao i tamo jer znam osobe koje nemaju struju da plate a druge koje putuju u Japan ili Egipat na godišnji odmor, pa neki takvi se i nalaze ovde u ovoj grupi. Ljudi su svuda isti, kao što neki dan reče Sima, i ono što neko nekom zamera, bi isto to činio, ako ne i više da je na njihovom mestu Miloše, bilo to privatno ili u politici.

Ali vidiš ja ne gledam ko će MENE negde više voleti, već koga ću ja više voleti. Jednom nedeljno imamo malu grupu u našoj kući u kojoj su beli Amerikanac, Meksikanac, Indonežanka, Filipinci i nas dvoje Srbi i nikom na pamet ne pada nacionalnost i različitost, već samo to što nas ujedinjuje, a to je ljubav prema Istini-Bogu, Njegova nauka, hrišćanski karakter, služba u crkvi i bližnjima, što je standardno za ceo svet Miloše.

Izvini na dugačkom odgovoru, to mi je nekad mana a nekad vrlina, zavisno kako me ko stimulira. A i ovog puta si to učinio sa ovom pesmom i komentarom, sa kojim se donekle slažem ali ne upotpunosti jer dobro poznajem i jedno i drugo mesto, tako da ti ne možeš mene nikad razumeti kao ja tebe i zato primi zdravo za gotovo, jer znam o čemu govorim, tu sam već skoro 35 god. u bukvalno raju na svetu a s vremena na vreme donosim taj raj najnapaćenijim dušama u mom kraju, voleli me oni ili ne, nije bitno, a naučila sam da nekim karakterima ne valjaš ni kad pokloniš pažnju ni kad ne pokloniš, bitno je da ja slušam Božja uputsva.

P:

Sve ti verujem što si napisala, jedino mi se malko ne sviđa što si me ocenila kao onoga koji gleda ko je ko po naciji. Ja sam u životu mnogo više dobra primio od pripadnika drugih naroda nego od Srba mojih sunarodnika. Mislio sam na to da tamo nemaš sa kime da podeliš svoj iskonski identitet kao sto bi ovde imala, ali si ti to malo drugačije razumela. Međutim, tu potrebu kao što si navela uveliko zadovoljavaš dolaženjem u svoj rodni kraj.


Oh, izvini, to sam radi te pesme, a tebe sam shvatila kao patriotu, što je i normalno, pa i ja sam, inače što bi toliko visila sa vama, jer primećujem što idem starija da se nešto menja, čemu mi se smeju neke moje Balkanke koje kažu da nikad ne misle na stari kraj i šta mi fali što toliko često putujem tamo. Eto vidiš.

Kako znaš da nemam s kime kad ovde živim većinu života? Ako ja nemam s kime onda ni svi oko mene nemaju s kime, jer onda ni mene ne bi trebali interesovati Filipinci ni Vijetnamci ni Korejci itd. Ma ne Miloše, još kako mi pričamo jedni drugima o svom narodu, kulturi i svemu i svačemu, a naravno kad pravim uži krug parti, vidiš i sam da pozovem samo naš narod, kao što to i drugi čine, što je i normalno. Šta ću ja samo u Filipinskom društvu i šta će oni samo u našem, jel da? Svemu ima vreme, kad smo svi zajedno i kad smo samo "NAŠI".

Ima našeg naroda ovde more jedno Miloše, a i rado dolazim tamo u svoj, zašto da ne, nisam tipična Balkanka kao ovde masa njih koji nikad ne odlaze nazad, ili zato što ne žele ili zato što ne mogu, radi dokumenata ili financijske nemogućnosti.

Nadam se da sam sad bolje klerifikovala. Pa ti si kriv što si postavio tu pesmu, kao da nisi video juče da me je uhvatila nostalgija, i umesto da me tešiš, ti mene još više ugurivaš. E neće dansa biti tako jer sam OK. Nema problema, ja onako slobodno sa tobom.

P:

Znam da ima našeg naroda tamo jako mnogo, ja imam na primer brata od tetke u Čikagu koji se smatra srpskim gradom u USA, a imam i neke daleke rođake u Detroitu. Međutim, moj pokojni ćale se baš nije slagao mnogo sa njima tako da smo ostali veoma otuđeni, nažalost.

Draga Miro da se ja kojim slučajem pitam, tj. da imam u rukama poluge vlasti i sile, ja bih sve naše žene i devojke vratio kućama, a amerikancima bih pokazao srednji prst, eto.



To nije dobar duh M niti odsjaj ljubavi jer Bog nas sve jednako voli. Moli se Bogu da te isceli.

P:
Znam da nije dobar, ali da li je njihov duh dobar? Sumnjam.

'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Dragi čitaoci ovde imate primer jednog karijerističkog razumevanja života koje mnogi smatraju sudbinom. Međutim, sudbina ili predodređenje u doslovnom smislu reči ne postoji. Biblija to uporno dokazuje. Postoje okolnosti života u kojima se ljudsko biće rađa ili te okolnosti nastaju u toku njegovog života, koje nameću čoveku mogućnosti i usmeravaju ga na odeđene odluke ili izbore, naravno i po pitanju bračnog druga. Niko nije za nikoga rođen, to je fatalističko gledište koje negira prisustvo slobode u čovekovom života koju mu je Bog darivao. Ako želimo da budemo robovi nekih ideja i mišljenja mi ćemo to i postati. Nemojmo imati takva gledišta, nego se uzdignimo iznad toga i ne tražimo dokaze u nečemu gde dokaza nema, već su to vešto smišljene zamke koje treba da navedu čoveka na pogrešno pojmanje stvarnosti.



Napisao: Miloš Popadić
Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz