Tuesday
2024-03-19
6:53 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Tip/Antitip biblijskih praznika »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

 

Spaseni od čega?

„Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji." Efescima 2,8.
Da bi bili spaseni moramo znati od čega se spasavamo. Znati kako će nas Bog spasti
je najveća od važnih istina. Sotona će raditi na svaki mogući način da nas udalji od spasenja,
i radi prekovremeno smišljajući načine da obmane i zavede.
Da bi znali od čega se spasavamo moramo se suočiti sa onim što nas stavlja u
nespasonosnu situaciju. Ako je nešto izgubljeno, mora se pronaći. Ako smo mi izgubljeni,
moramo biti spaseni. Ali, kako smo se izgubili? Moramo se vratiti na početak čovekov,
natrag u Edemski vrt, gde je sve izgubljeno.

Sotona govori laž

Bog je rekao Adamu i Evi da će umreti ako sagreše. „Posledica greha je smrt”. Oboje,
Adam i Eva su sagrešili, i oboje spavaju u prahu danas. Međutim, više od smrti se dogodilo
toga dana. Oni su takođe poznali dobro i zlo. Saznanje o dobru i zlu nije došlo samo kao
intelektualno znanje da su zgrešili, nego oni po prvi put imaju iskustvo u grehu. On je
postao deo njihove prirode, i kasnije njihovo potomstvo je oblikovano prema obličju
palog čoveka. Iako su Adam i Eva prvo stvoreni prema obličju Božjem, pisma nam govore da
je Sit u Adamovom obličju. „I požive Adam sto trideset godina, i rodi sina po obličju svom,
kao što je on, i nadede mu ime Sit. Postanje 5,3. Posle toga, svi ljudi su rođeni prema
Adamovom, grešnom obličju, degradirali su iz Božjeg obličja u obličje palog čoveka. Jednim
grehom, ljudska vrsta je osuđena na grešnu prirodu, koja prirodno proizvodi greh koji vodi
u krivicu. „Zato, kao što kroz jednog čoveka dođe na svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt
uđe u sve ljude, jer svi sagrešiše." Rimljanima 5,12. Čovek ima tri velika problema; prvi, kriv
je zbog greha (autor ovog teksta nije precizirao zbog čijeg greha je čovek kriv, Adamovog
ili svog ličnog, jer u drugačijim okolnostima mi grešimo, a u drugačijim su zgrešili
Adam i Eva, te se postavlja po mom mišljenju važno pitanje, da li okolnosti opravdavaju ili ne
činjenje greha, jer i površnom istrađivaču Biblije potpuno je jasno da su naši praroditelji učinili
prestup u savršenim okolnostima za život, za razliku od nas koji činimo grehove u okolnostima koje
su sve samo ne savršene-primedba moja, tj. vlasnika sajta);
drugi, živi u grehu sa grešnom prirodom i; treći, ako je bez podrške, snosiće
posledice greha, smrt. Sva tri problema moraju biti obuhvaćena učinkom spasenja.
Ako su nam oprošteni gresi ali se greh nije odstranio iz naših dela ili ovog grešnog
života mi ne možemo u nebo, jer ne smemo prljati nebo našim grehom. Ako smo očišćeni od
krivice za greh, od postojanja greha, a nismo ušli u večni život, šta smo postigli? Mi ćemo
jednostavno umreti. Zato, besmrtnost takođe mora biti obnovljena. Ovo troje je nužno za
spasenje (1) moramo biti spaseni od krivice za greh, (2) od vlasti greha i (3) od posledice
greha, smrti. Spasenje je trostruko, opravdanje, posvećenje i proslavljanje. Ne možemo reći
da smo spaseni dok sva tri dara u potpunosti ne primimo.

Opravdanje

Krivica je izbrisana smrću Božjeg Sina na krstu. Verujući ovo, nama mogu biti
oprošteni gresi i obnovljeno stajanje u pravdi pred Bogom. Kada verujemo da je Isus živeo
savršenim životom za razliku od nas, nama se može podariti Njegov savršen život umesto
našeg nesavršenog. Osim toga, kada verujemo da je Isus umro za nas, nama se može
pripisati Njegova smrt. Sve se ovo odvija samo verom. Mi treba samo da razumemo ovo,
tražimo od Boga da nas prihvati u Hristu i da verujemo da je tako. To je
„...opravdan verom bez dela zakona”. Rimljanima 3,28. Opravdanje je rezultat čiste vere.
Ono se dešava zato, jer mi tako verujemo.
To je činjenica, jer Bog kaže da smo opravdani onda kada verujemo.
Opravdanje je pasivna radnja i to je Bog rekao, bez
udela ili akcije onog koji veruje.

Posvećenje

Dalje, nama je potrebno da se suočimo sa postojanjem greha ili grešne prirode. Sa
grešnom prirodom mi smo prirodno skloni grehu. Priroda je ono što je u našim srcima i
umovima. To je ono što mi želimo da učinimo i čemu smo skloni. Razračunavanje samo sa
delima ne čini promenu srca, to je suština prirode, najskrovitije srce srca. Ako srce nije
promenjeno, ili mi namerno, svojom silom činimo dobra dela, grešna priroda ostaje. Isus je
rekao: „Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube. A ja vam kažem da svaki koji
pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svom." Matej 5,27.28.
Iako mi odbijemo da učinimo greh otvoreno, ako čuvamo greh u svom srcu, isto smo
krivi za taj greh. Da bi se naša grešna priroda promenila moramo biti promenjeni iznutra i
spolja. U stvari ako smo promenjeni iznutra, spolja dolazi samo od sebe. Kada su naše
prirode istinski promenjene iznutra, mi činimo ono što je po zakonu. To činimo jer je to
postala naša druga priroda kako učestvujemo u veličanstvenoj božanskoj prirodi (vidi 2
Petrova 1,4.)
Učešće u božanskoj prirodi nije verom. To se ne događa jer mi tako verujemo. Mi ne
postajemo posvećeni jer tako verujemo, da jesmo posvećeni. Nešto se mora desiti u našem
životu. Mi moramo biti promenjeni, što je razvojni proces. Grešnik ima ulogu u procesu
posvećenja. Ono dolazi verom da je Bog
kadar da nas promeni.
Mi smo posvećeni verom kada verujemo da smo opravdani verom. Biti opravdan
verom čini mogućim naše posvećenje. Mi smo posvećeni kada Sveti Duh živi u nama i menja
našu prirodu svakoga dana, ako živimo u i za Njega. Mi smo posvećeni Božjom silom koja
živi u nama, a to je moguće kroz veru u delovanje Isusovo, koje je potpuno bez našeg udela.
To je Hristova pravednost koja nas opravdava, i Hristova pravednost koja nas posvećuje.
Elen Vajt nam kaže:
„Ponosno srce želi da zasluži spasenje; ali oboje, naša karta za nebo i priprema jesu u
Hristovoj pravednosti. Gospod ne može učiniti ništa za obnovu čoveka dok, pogođen
sopstvenom slabošću i razočaran od svih svojih samopravednih napora, ne dozvoli Bogu da
ga On vodi. Tada može primiti dar koji Bog jedva čeka da mu pruži. Dušu koja oseća svoju
potrebu, ništa ne može omesti. Ona ima neograničen pristup Njemu u kome je sva punina.
‘Jer ovako govori Visoki i Uzvišeni, koji živi u večnosti, kome je ime Sveti: Na visini i u
svetinji stanujem i s onim ko je skrušenog srca i smernog duha oživljujući duh smernih i
oživljujući srce skrušenih.’ Isaija 57,15 Čežnja vekova, 300.

Proslavljanje

Konačno, moramo biti promenjeni u telu. To će se desiti kada se Isus pojavi na
oblacima.
„Ujedanput, u trenuću oka u poslednjoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati
neraspadljivi, i mi ćemo se pretvoriti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u
neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u
neraspadljivost i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se zbiti ona reč što je napisana:
‘Pobeda proždre smrt.’ 1. Korinćanima 15,52-54.
Bez besmrtnosti, još uvek smo žrtve smrti, a potpuno spasenje nam izmiče. Kada Isus
dođe, smrt će nestati i ono što je izgubljeno u Edemu biće u potpunosti nađeno.
Vaskrsenje nije verom. Mi ne vaskrsavamo jer verujemo tako, da vaskrsavamo. Mi se
vraćamo u život silom Božjom jer nas Hrist podiže iz smrti i obnavlja u nama večni život. Mi
vaskrsavamo kroz veru delovanjem i smrću Isusovom, koja ga omogućava. U ovom smislu,
možemo reći da ćemo vaskrsnuti kroz veru. Nastavljajući kroz nepregledne godine večnosti,
spaseni će dobiti prednosti večnog života, onoga što je Isus učinio na Golgoti, van njih. Sve
ovo imamo i moguće je jer „...Jagnje Božije uze na se grehe sveta." Jovan 1,29.
Tako spasenje uključuje tri stvari, ne samo jednu ili dve. Moraju nam se oprostiti
gresi verom, primajući Hristovu uračunatu pravdu samo verovanjem, jer je Bog tako rekao.
To je opravdanje verom. Sledeće, moramo biti promenjeni, ne samo spolja već i iznutra, u
srcu našega bića. To je posvećenje ili data pravednost Božja. To je stvaranje novog
stvorenja. To je učestvovanje u božanskoj prirodi.
Konačno, moramo biti obnovljeni u besmrtna bića, dobiti večni život. Najčešće se ovo
naziva proslavljanje. Opravdanjem mi možemo da stojimo pravi pred Bogom. Bez opravdanja,
još smo mrtvi u gresima svojim, neoproštenim. Posle opravdanja, ako nastavimo da
budemo u grehu, naše opravdanje nema delotvornost. To nam Bog ne daje da bismo
nastavili sa grehom. Opravdanje se uvek daje sa mišlju da će grešnik biti posvećen. Moramo
biti promenjeni. Niko neće otići na nebo bez promene srca, jer greh ne može ući u njega. Bez
posvećenja mi nismo podesni za nebo.
Elen Vajt nam kaže: „...Pravednost kojom smo opravdani je uračunata; pravednost
kojom smo posvećeni je data. Prva je naša karta za nebo; druga predstavlja pripremu za
nebo.” Pregled i glasnik, 4. jun 1895.

Da li je opravdanje spasenje?

Mnoge evanđeoske crkve danas uče da spasenje jeste isto što i opravdanje. Oni
pitaju: da li si spasen? Šta oni podrazumevaju pod tim spasenjem? Nikad ne smemo
zaboraviti da spasenje ima tri nivoa. Sva tri, opravdanje, posvećenje i proslavljanje su
neophodni za spasenje. Takođe, sva troje su mogući jedino verom da je Isus naša zamena u
smrti, darujući nam večni život. Njegova žrtva je omogućila nama da primimo sve tri faze
spasenja. Međutim, bez sve tri faze, mi nismo spaseni. Mi smo večno mrtvi bez vaskrsenja.
Mi ne možemo ući u nebo bez potpunog eliminisanja greha iz naših života. Pre nego što Isus
dođe, svi gresi biće uklonjeni iz naših života. 144.000 će biti bez greha. Oni će biti „prvine”
posebnog naroda koji će stajati u vreme nevolje bez posrednika.
Molim vas zapazite u daljim citatima da, suprotno mnogim učenjima, Božji narod nije
pasivni posmatrač u konačnom poslu pročišćenja.
„Kroz Božju milost i njihove sopstvene marljive napore oni moraju biti pobednici u
borbi sa zlom.” Sud nije samo zakonski akt na nebu u kom sveti nemaju udela. Naprotiv
„…svi koji žele da sačuvaju svoja imena u knjizi života treba sada, u ovo nekoliko preostalog
vremena milosti, da izliju svoje duše pred Gospoda žalosni zbog greha i u istinskom
pokajanju. Mora biti dubokog, vernog pretraživanja srca.” Velika borba, 490.

Elen Vajt na sudu

„Prorok kaže: ‘Ali ko će podneti dan dolaska Njegovog? I ko će se održati kad se
pokaže? Jer je On kao oganj livčev i kao milo beljarsko. I sešće kao Onaj koji lije i čisti srebro,
očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose
u pravdi.’ Malahija 3,2.3. Oni koji žive na zemlji onda kada se završi posredovanje Hristovo u
nebeskoj svetinji, moraju da stoje pred svetim Bogom bez posrednika. Njihova odeća mora
biti bez mrlje, njihovi karakteri očišćeni od greha krvlju Hristovom. Kroz milost Božju i svoje
marljive napore oni moraju biti pobednici u borbi sa zlom. Dok istražni sud traje na nebu,
dok se gresi pokajanih vernika sklanjaju iz svetinje, mora postojati posebno delo očišćenja,
uništenja greha, iz Božjeg naroda na zemlji. Ovaj posao je jasnije prikazan u porukama iz
Otkrivenja 14.” Velika borba, 425. Naglasak u kurzivu dodat.
„I videh, i gle, Jagnje stajaše na gori sionskoj, i s Njim sto i četrdeset i četiri hiljade,
koji imahu ime Oca Njegovog napisano na čelima svojim... I pevahu kao novu pesmu pred
prestolom i pred četiri životinje i pred starešinama: i niko ne mogaše naučiti pesme, osim
onih sto i četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje. Ovo su koji se ne opoganiše
sa ženama, jer su devstvenici, oni idu za Jagnjetom kud god ono pođe. Ovi su kupljeni od
ljudi, prvenci Bogu i Jagnjetu. I u njihovim ustima ne nađe se prevara, jer su bez mane pred
prestolom Božijim." Otkrivenje 14,1-5.

Neka sve teče i nek učini Bog

Danas čujemo o tome kako bi trebalo da „pustimo sve da teče i Bog da učini” posao
posvećenja u našim životima. Ovo dovedeno do svog logičkog kraja navodi nas da verujemo
da ako mi nismo posvećeni, to je zato jer Bog još nije to učinio u našim životima. Ako još
nismo pobedili neki greh u nama Bog je kriv, jer ga On nije uklonio. „Pusti nek teče i Bog da
učini” čini nas slabima, ostavljajući naš deo u procesu posvećenja. Ovaj stav poriče činjenicu
da mi treba da sarađujemo sa Bogom u procesu posvećenja. „Pusti nek teče i Bog nek učini”
je u nekom smislu okrivljavanje Boga za naše propuste. Videćemo u sledećem poglavlju da
ima onih koji sa ovakvim stavom čekaju pozni dažd.
Elen Vajt nam kaže da ima posao koji mi moramo uraditi:
„Danas živimo u velikom danu pomirenja. U tipskoj službi, dok je prvosveštenik činio
pomirenje za Izrailj, od svih se tražilo da izliju svoje duše u pokajanju za greh i poniznost
pred Gospodom, da ne bi bili izbačeni između naroda. Slično tome, svi koji žele da sačuvaju
imena u knjizi života treba sada, u još kratkom vremenu milosti, da muče svoje duše pred
Bogom u žalosti zbog greha i istinskom pokajanju. Mora biti duboke, iskrene pretrage srca.
Lakomislen, površan duh kojem povlađuje toliko nazovi hrišćana mora se odbaciti. Ozbiljna
bitka je pred svima koji nastoje podčiniti zle sklonosti koje se bore za prevlast. Posao
pripreme je lični posao. Mi se ne spasavamo u grupama. Čistota i posvećenje jednog neće
nadomjestiti nedostatak tih kvaliteta kod drugog. Premda svi narodi moraju proći sud pred
Bogom, On će ipak ispitati slučaj svakog pojedinca sa takvom pažnjom kao da ne postoji
nijedno drugo biće na zemlji. Svi moraju biti testirani i bez mrlje, nepravde ili takvoga čega.”
Velika borba 489-490. Naglasak u kurzivu dodat.
„Kroz milost Božju i njihove sopstvene usrdne napore oni moraju biti pobednici u
borbi sa zlom...” Velika borba, 425. „Pisma nas uče da tražimo posvećenje tela, duše i duha
Stranica 9 od 81
Bogu. U ovom poslu moramo da radimo zajedno sa Bogom.” Odabrana svedočanstva, knj. 2,
31-35.
Mora se obaviti djelo našeg posvećenja. Mi treba da radimo zajedno sa Bogom. Mi ne
treba da stojimo u svojoj lenjosti čekajući na Njega da to završi bez naše pomoći. To su
zajednički napori. Mi ne treba da tražimo od Boga da uradi za nas ono što možemo sami za
sebe.
„Nakon što smo podnijeli svoje molbe, moramo samo da odgovorimo na njih čim
prije je moguće, a ne da čekako na Boga da učini za nas ono što možemo sami. Božja pomoć
stoji u rezervi za sve koji je traže. Božanska milost mora da se udruži sa ljudskim naporima,
doprinosima i energijom. Ali mi ne možemo voditi nebeske bitke bez napredovanja sami za
sebe. Ne možemo biti podignuti molitvama drugih ako se sami ne molimo, jer Bog nije
odredio tako nešto za nas. Čak ni božanska sila ne može podignuti jednu dušu na nebo koja
nije voljna da učini usrdne napore u svoju korist. Ružne crte našeg karaktera se ne uklanjaju i
zamenjuju osobinama koje su čiste i lepe, bez nekog našeg napora. Znaci vremena, 14. avgust
1884.

Kada se ovo delo uradi

„Kada se završi ovo delo, Hristovi sledbenici će biti spremni za Njegovu pojavu. ‘I
ugodan će biti Gospodu prinos Judin i jerusalimski kao u staro vreme i kao pređašnjih
godina. Malahija 3,4. Tada će crkva koju će naš Gospod o svom dolasku da primi k sebi biti
‘slavna, koja nema mane ni mrštine, ili takvog čega.’ Efescima 5,27. Tada će ona izgledati
‘kao zora, lepa kao mesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama.’ Pesma nad
pesmama 6,9. Velika borba 425.
U omegi možemo očekivati da će sotona iskriviti ili čak uništiti jedan od ova tri
koraka spasenja. Kao adventisti sedmog dana, moramo znati da je sotonin prvi izbor
posvećenje. Čak i on uči opravdanje verom, ako može naći neku drugu tačku preko koje
obmanjuje. On takođe ne brani ljudima da veruju da je Isus Mesija. Ovim grupama, on
dozvoljava istinu samo ako ona nije sadašnja istina. On sad radi prekovremeno na tome da
se ne zbroje 144.000.
Sotonina skorija smicalica je da tvrdi da smo opravdani samo verom (što je istina) i
da zato ne treba da učestvujemo u stvarnom značenju čišćenja koje se odigrava na nebu,
čišćenju duhovne svetinje. On želi da verujemo da smo pasivni igrači u ovom konačnom činu
potpunog posvećenja. On naglašava opravdanje verom sve vreme zanemarujući proces
posvećenja. On želi da „pustimo sve da ide i Bog učini” sve za nas, sa malo ili nimalo našeg
udela u tome. Zanemari, zanemari, ne obraćaj pažnju na bilo kakvo dalje proučavanje ili
učenje i bilo kakav napor na popravljanju našeg karaktera. Sedi i čekaj, kaže sotona.
Sotona želi da sakrije najstvarnije značenje konačnog pomirenja, konačnog čišćenja,
u zgradi na nebu. On nam ne dozvoljava da vidimo da postoji čišćenje u i za narod Božji,
Njegove hramove duše.
On takođe nama govori da je pomirenje završeno na krstu. Ovo negira konačno
pomirenje na kraju sveta, čišćenje hrama duše. Nezainteresovanost i svesno nezanimanje za
ove stvari će doneti omegu.

Uvežbavanje za predstavu

Mehanizam učenja tip/antitip, kao što svi adventisti znaju, jeste dnevno, mesečno ili
godišnje ponavljanje neke ceremonije, nakon čega konačno sledi dan otvaranja, predstava
koja se izvodi samo jednom. Ceremonija (tip) kao što je Pasha, izvodila se da pokaže kakav
će biti Božji plan u budućnosti (antitip).
Najpoznatiji od svih jeste žrtvena smrt Isusova na krstu. Ona je ponavljana svaki dan
ujutro i uveče žrtvama mnogih životinja zaklanih i spaljenih pred oltarom. Takođe je
ponavljano na godišnjem nivou u prazniku Pashe i Dana očišćenja. Svaki put, jagnje ili neka
druga žrtvena životinja, izgubila bi život, a njegova žrtva bi ukazivala na bezgrešno Jagnje
Božje i Njegovu jednom prinesenu žrtvu za ljudski rod. (vidi Jevrejima 10).
Ovaj način podučavanja tip/antitip je korišćen kroz Svete spise i nastaviće se do
kraja vremena. Čak i milenijum koji dolazi posle Drugog dolaska u večnosti jeste antitip
ovog ponavljanja na nedeljnom nivou, sedmi dan, Šabat. Praznici i proslave iz 3. Mojsijeve
23, svi su takođe tipovi.
Jevrejska godina ima 12 meseci, ali prvih sedam su deo sedmomesečne ceremonijalne
godine. Prvi mesec je Nisan, i četrnaestog dana toga meseca obeležavana je Pasha. Jagnje
bez mane je birano i klano. Kao što je već pomenuto, Pasha je tip, a stvarna smrt na krstu
Mesijina u 31 godine n.e. je antitip.

Ovi tipovi nisu se zavšili sa Pashom

Neke verske vođe, i neki adventisti sedmog dana, hteli bi da mislimo da je Hristova
smrt bila kraj pomirenja. Međutim, konačno pomirenje nije završeno na krstu kao ni Plan
spasenja, što je predstavljeno sedmomjesečnom ceremonijalnom godinom, koja je započinjala
Pashom. Postoji još događaja koji se moraju ponavljati kao tipovi tokom ceremonijalne
godine i još antitipova koji se moraju realizovati u istoriji nakon Pashe 31. godine n.e.
Dan pomirenja dolazi na pri kraju jevrejske sedmomesečne ceremonijalne godine. Žrtva
za antitipski Dana pomirenja napravljena je u antitipu Pashe. Isus je trebalo da umre samo
jednom. Konačno pomirenje dešavalo se jednom godišnje na dan pomirenja ili Yom Kippur,
desetog dana sedmog meseca.
Isus je bio Pashalno Jagnje i žrtvovan 31 godine n.e. To je završilo jevrejsku eru pošto
im je dato u Danilu 490 godina probe. Jevreji su odbacili svog Mesiju pa je Bog odbacio njih,
ne na individualnom nivou već kao narod. Počela je hrišćanska era. Sedmomesečna ceremonijalna
godina je takođe bila tip. Mi treba jednostavno da primenimo sedmomesečnu
ceremonijalnu godinu na hrišćansku eru i vidimo kako i kada ostali godišnji praznici treba
da se odigraju. Oni su objašnjeni u daljem tekstu.

Obrtni snopovi, Praznik sedmica i Pedestnica

Dan posle Pashe je označen kao šabatni dan. U slučaju 31 godine u kojoj je Isus umro,
sedmična subota se poklapala sa ceremonijalnom pashalnom subotom. Ovo je nazvano
Velika subota. Dan posle Pashe, nedelja u ovom slučaju, sveštenik bi obrtao snopove pred
narodom. Ovo predstavlja prvine prolećne žetve. Isus je umro u petak. Ustao je u nedelju,
postavši prvina ranohrišćanske žetve i prvi iz mrtvih. „Ali Hristos usta iz mrtvih, i bi novina
(prvina) onima koji umreše. 1. Korinćanima 15,20. Ovo odgovara prolećnoj žetvi, početku
hrišćanske ere.
U Otkrivenju 144.000 su prvine jesenje žetve, koje idu pred velikim mnoštvom
(Otkrivenje 7). Ove prvine, svi će imati obnovljen lik Božji u sebi u konačnom pomirenju.
Nasuprot uobičajenom mišljenju, ako navedemo svaku osobu na svetu da drži sedmi dan,
Šabat, mi nećemo izvršiti svoju ASD misiju u svetu. Ova poruka o konačnom pomirenju jeste
vest ASD crkve danas. Subota je znak obnovljenja (vidi Jezekilj 20,12). Konačno pomirenje
priprema narod da stoji pred Bogom bez posrednika (Velika borba, 425). 144.000 nisu samo
opravdani već i posvećeni u punini. Sedmi dan, subota je znak ovog završenog posla.
Praznik sedmica dolazi na dan posle Pashe i traje 49 dana, ili sedam sedmica.
Završava se petnaestog dana, dana Pentekosta. Bio je dug period od oko tri meseca do
sledećeg svetog sabiranja koji se održava prvoga dana sedmog meseca.
Usred ceremonijalne godine, četvrti mesec je nazvan Tamuz, po vavilonskom bogu.
Ovom mesecu je dato ime posle izlaska Jevreja iz ropstva oko 457. p.n.e. Treba naglasiti da
davanje imena jevrejskom mesecu prema bogu neznabožaca je veoma čudna pojava.
Međutim, kada vidimo šta se dešavalo u Izraelu tokom tih godina u četvrtom mesecu, mi
vidimo zašto. Oba njihova hrama su uništena na taj mesec. Tamid ili svakodnevna žrtva
prekinuta je baš na taj mesec, kao i ostale nevolje što su se tada dešavale. To je bilo loše
doba za Jevrejski narod. A tako je bilo i u istoriji hrišćanske ere.
Od vremena Hristove smrti, antitipske Pashe, do kraja sveta i antitipskog Dana
pomirenja, bila je tama i pokvarenost u crkvi za 1260 godina, od 538 do 1798. Veliki deo
ovog perioda nazivamo mračni srednji vek. Žena (prava Božja crkva) pobegla je u pustinju,
dok se crkvena organizacija i vođstvo iskvarilo u papski sistem. (vidi Otkrivenje 13). Zbog
posledica paganizacije jevrejskog naroda tokom četvrtog meseca, mesec je dobio naziv
prema paganskom bogu Tamuzu. Shodno tome, ako primenimo sedmomesečnu ceremonijalnu
godinu Jevreja na hrišćansku eru, mesec Tamuz grubo se poklapa sa periodom od
1260 godina papske prevlasti, mračnog doba za hrišćansku crkvu.

Trubni dan

Prvog dana sedmog meseca, bio je Praznik truba. Padao je deset dana pre Dana
pomirenja, čiji je antitip 22. oktobar 1844. kada je Isus, naš Prvosveštenik, ušao u Svetinju
nad svetinjama nebeske svetinje da završi posao konačnog čišćenja. Ovo se vidi u Levitskoj
knjizi, gdje se jasno kaže šta se treba desiti: „Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se
očistite; bićete očišćeni od svih greha svojih pred Gospodom." 3. Mojsijeva 16:30. Ovo
poglavlje i stih ne ostavljaju sumnje po pitanju toga šta treba biti očišćeno. To je grešnik,
ponizni molitelj Bogu, onaj koji treba oproštenje i milost. Ono što treba očistiti je hram
ljudskog srca „...koje ste vi”. 1. Korinćanima 3,17.
Na kraju dana pomirenja 144.000 će biti na broju i zapečaćeni pečatom Božjim. Ovo
će dalje uvesti u zapečaćenje grupe koja slijedi, velikog mnoštva koje „...ne može niko
izbrojati, od svakog jezika i kolena i naroda i plemena, stajaše pred prestolom i pred
Jagnjetom, obučen u haljine bele..." Otkrivenje 7,9. Dan očišćenja nije samo puki nebeski
sudski akt gde će svetinja biti očišćena. Ne, to obuhvata i narod Božji, uključuje sve, Božji
narod u ASD crkvi i van nje, obe grupe, 144.000 i veliko mnoštvo.
Samo pet dana nakon Dana pomirenja, Praznik senica je obeležavan petnaestog dana
poslednjeg meseca sedmomesečne ceremonijalne godine. Ovo odgovara antitipu na kraju
sveta, vremenu kad Božji narod bude bežao u planine. (Matej 24). U tipu, trebalo je da
Jevreji žive u šatorima izvan svojih domova da pokažu da će jednoga dana verni morati da
žive u privremenim boravištima pre kraja svih stvari, na kraju sveta za vreme čekanja na
Hristov dolazak.
Upravo pre nego Isus dođe biće „...vreme nevolje, kakvog nikad nije bilo odkako je
naroda do tada, u to će se vreme izbaviti tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi."
(Danilo 12). Oni koji se spasu iz vremena nevolje imaće svoja imena zapisana u Knjizi života.
Oni će morati proći kroz prethodni sud ili Dan pomirenja i biti proglašeni dostojnima.
Period od pet dana između Dana pomirenja i Praznika senica je dokaz da Dan
pomirenja nije praćen neposredno Hristovim drugim dolaskom. Ne, vreme nevolje prethodi
drugom dolasku, koje dolazi između Dana pomirenja i dolaska Hristovog, kada će telo biti
preobraženo. Iskustvo svetinje nad svetinjama nije isto što i proslavljanje ljudskog roda
kada će telo biti promenjeno pri Isusovom pojavljivanju. U svetinji nad svetinjama Božji
narod će biti očišćen u srcima i umovima, ne i telima. Setite se 3. Mosijeve 16,30 gde kaže:
„Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svih greha svojih pred
Gospodom."
Ova tačka mora se jasno razumeti, jer neki uče da iskustvo svetinje nad svetinjama je
isto što i proslavljanje naroda. Ovakvo učenje je sotonino delo koje sakriva pravi Hristov
posao u Svetinji nad svetinjama, preskačući obnovu Božjeg obličja u čoveku i pomerajući ga
na Drugi dolazak. Uobičajeno je danas da čujemo sa propovedaonica tvrdnje da će greh
postojati od zapečaćenja Božjeg naroda do drugog dolaska.
Konačno pomiriteljsko čišćenje je za Božji narod. Nije svetinja ta koja traži oproštaj i
milost. Isus nije prolio svoju krv za svetinju, nego za ljude. Konačno pomirenje je za ljude, ne
šatore. Da, svetinja na nebu danas treba da se očisti, ali kao tip Božjeg naroda. Naravno,
knjige sa zapisima se takođe moraju očistiti, ali ovo se može dogoditi tek pošto narod bude
očišćen. Sotona pokušava da omalovaži posao čišćenja Božjeg naroda i da uzdigne posao
čišćenja šatora koji uključuje jedino knjige, ostavljajući nas nezainteresovane i nesvesne
prave svrhe čišćenja. Ovo je veliki deo Omege.

144.000 izbrojani

Na kraju Dana pomirenja 144.000 će biti na broju da prime pečat Božji. Prebrojavanje
Božjeg naroda se dešavalo pre kretanja u borbu. U ovom slučaju, 144.000 su na broju i
spremni za duhovni rat. U ovoj borbi za duše, veliko mnoštvo će biti zapečaćeno sledeći
144.000: mnoštvo koje „...ne može niko izbrojati, od svakog jezika i kolena i naroda i
plemena..." Otkrivenje 7,9.
Dan pomirenja nije samo sudsko delo na nebu gde je zgrada očišćena. Mnogo više od
toga, to uključuje Božji narod koji predstavlja danas vidljivu Božju crkvu kao i nevidljive,
sve, 144.000 kao i veliko mnoštvo. Ovo delo zapečaćenja i sakupljanja na broj praćeno je
periodom između kraja vremena milosti i drugog dolaska, vremenom muke Jakovljeve. Ovo
vreme uključuje i jarca za Azazela koji se odvodio u pustinju da bude uništen. (3. Mojsijeva
16). Konačno, sotona (jarac za Azazela) biva uništen na kraju milenijuma. (Otkrivenje 20).
 

Šabat kao tip

U 3. Mojsijevoj, poglavlje 23, prva sveta uredba koja je nabrojana jeste sedmi dan,
Šabat. Subota je navedena između ostalih ceremonijalnih praznika da bi se pokazala njena
prevažnost za plan spasenja. Dan posle pogubljenja Pashalnog Jagnjeta bio je subotnji dan.
Dan pomirenja bio je šabat koji se morao držati kao svaki sedmi dan Šabat.
Naravno, on je u moralnom zakonu Deset zapovesti takođe. Moralni zakon traži
večno poštovanje. Dok sve ceremonijalne subote ne nađu ispunjenje u antitipovima, one
neće biti ukinute kao tip za obeležavanje. Čak iako će ove subote jednog dana biti ispunjene
u njihovim antitipovima, sedmi dan subota neće nikad biti uklonjena iz moralnog zakona,
Deset zapovesti.
U tipu, subota se drži na sedmičnom nivou da pokaže da je Bog taj koji nas posvećuje.
Bog nas posvećuje i stvara u nama prirodu prema svom liku. „I subote svoje dadoh im da su
znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem. Jezekilj 20,12.
Na godišnji Dan pomirenja, Božji narod je trebao da bude promenjen prema Božjem
obličju samo u tipu, a to se odnosi i na antitip takođe. „Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da
se očistite; bićete očišćeni od svih greha svojih pred Gospodom." 3. Mojs. 16,30. Bog je
postavio dan u koji će suditi svetu (Djela 17,31) a taj dan je dan suda, Dan pomirenja, dan
čišćenja svetinje ljudskog srca. „Jer će On izvršiti reč svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi,
da, ispuniće Gospod naskoro reč svoju na zemlji." Rimljanima 9,28.
Bog završava djelo usavršavanja svog naroda na Dan pomirenja, dan suda, ne čovek.
Ovo je označeno sedmim danom, subotom, Božjim znakom savršenstva, Njegovim znakom
posvećenja. U Edemu, Adam je stvoren savršeno prema Božjem liku, sa subotom kao
pečatom, a Božji izabranici poslednjeg vremena obnovom savršenstva na dan pomirenja.
Ovo ponovno savršenstvo na kraju sveta se još jednom prikazuje preko subote, Božjeg
znaka posvećenja.
Po stvaranju, Adam se odmorio u subotu pošto ga je Bog stvorio prema svom obličju,
Bog, čovek i zemlja, sve se odmaralo u subotu pri stvaranju da prizna Boga kao Stvoritelja.
Slično tome, za hiljdu godina tokom milenijuma, svet i čitava ljudska vrsta će se odmarati u
znak sećanja na ponovno stvaranje čoveka, telesno i duhovno prema obličju Božjem.
Duhovni segment ovog procesa usavršavanja dešava se na Dan pomirenja, ne o drugom
dolasku. Kad Isus dođe, samo telo će se promeniti. Isus dolazi „...bez greha na spasenje".
Jevrejima 9,28 „...da blagoslovi svoj narod koji ga čeka večnim životom." Velika borba, 485.
Svet se, od nastanka greha, približava navršenju 6.000 godina. Ovaj tip subote se
može naći u 3. Mojsijevoj 23. Za šest dana (šest milenijuma), Bog će raditi za svoj narod, ali
tokom sedmog milenijuma svet će odmarati. Bog će raditi za svoj narod šest hiljada godina
na ponovnom stvaranju i ponovnom usavršavanju njihovom. Tokom sedmog milenijuma,
On i Njegova stvorenja će se opet odmarati od svog posla ponovnog stvaranja, i sva
stvorenja će slaviti ovo moćno obnovljenje tokom hiljadu godina.

Oni su promašili sadašnju istinu u Isusovo vreme

U vreme prvog Hristovog dolaska, da li je iko znao da Isus treba da dođe i umre za
njihove grehe? Umesto toga, oni su verovali da će ih Hrist osloboditi rimske okupacije i
uzvisiti ih nad narodima. Istina o tome tek je došla Njegovim sledbenicima na putu za
Emaus. Uprkos svim žrtvama mnogih jagnjadi i drugih nevinih životinja, oni nisu znali
sadašnju istinu za svoje vreme.
Elen Vajt nam kaže:
„…Postojala je sadašnja istina u Luterove dane – istina tog vremena od posebne
važnosti; postoji sadašnja istina za crkvu danas.” (Velika borba, 143) Sadašnja istina za
Isusovo vreme bila je da Isus umire za njih da bi omogućio oproštenje njihovih greha. On je
bio Jagnje Božje, ali oni nisu to videli uprkos činjenici da je to jasno pokazano u Reči Božjoj.
Da li je moguće da mi propustimo sadašnju istinu danas na isti način kao što su Jevreji u
Isusove dane? Mi mora da nešto propuštamo, jer smo još uvek ovde, dugo vremena posle
nego što je Bog planirao da budemo u carstvu.
Elen Vajt nam govori o sotoninim naporima da sakrije sadašnju istinu od umova
ljudi. „Neprijatelji sadašnje istine pokušavali su da otvore vrata svetinje, koja je Isus
zatvorio, a da zatvore vrata svetinje nad svetinjama, koja je On otvorio 1844, gde je kovčeg
zaveta, sadržavajući dve kamene ploče na kojima je zapisano Deset zapovesti Jehovinim
prstom.
Sotona sada koristi svaku obmanu u ovo vreme zapečaćenja da odvrati umove
Božjeg naroda od sadašnje istine i da prouzrokuje kolebanje. Videla sam pokrivalo koje je
Bog navlačio preko svog naroda da ih zaštiti u vreme nevolje; i svaka duša koja je bila
posvećena istini i čista u srcu trebala je da bude zaštićena tim zaklonom Svemogućega.”
Rani spisi, 63.
Omega je pokušaj sotone da sakrije sadašnju istinu od Božjeg naroda. Drugi Hristov
dolazak Isusov je istinit kao i subotnja zapovest. Međutim, čak i da se svaka osoba na svetu
drži subotu i raduje se Hristovom drugom dolasku, djelo sadašnje istine, koje je čišćenje
svetinje što je konačno pomirenje, koje je obnova Božjeg moralnog lika u čoveku, ne bi bilo
ispunjeno. Dok su subota i drugi dolazak istina, one nisu same po sebi sadašnja istina. Biti
ubrojan u 144.000 je sadašnja istina, a šta god deluje protiv objave sadašnje istine je omega.
Elen Vajt kaže to jasno:
„Ima mnogo dragocenih istina sadržanih u Božjoj Reči, ali ‘sadašnja istina’ je ono što
sada treba narodu. Videla sam opasnost od glasnika koji se udaljavaju od važnih tačaka
sadašnje istine i bave se predmetima koji nisu sračunati da ujedine narod i posvete dušu.
Sotona će ovde iskoristiti svakum moguću prednost da pokvari to delo.” Rani spisi, 63.
Odbacivanje sadašnje istine omogućava omegu.
 

Zapečaćenje – kada?

„I videh drugog anđela gde se penje od istoka sunčanog, koji imaše pečat Boga
živoga; i povika glasom velikim na četiri anđela kojima beše dano da kvare zemlju i more,
govoreći: Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapečatim sluge Boga našeg na
čelima njihovim." Otkrivenje; 7,2.3.
Pre nekoliko godina jedna žena u mojoj mesnoj crkvi izrazila je strah da je njeno ime
možda već izašlo na sud, jer pastor joj je rekao da je počeo sud nad živima, i ona je bila
primetno zabrinuta. Ako je sud nad živima zaista počeo, onda je sasvim sigurno izgubljena,
mislila je.
Dala mi je neke nenadahnute dokaze, ali bila je uverena. Da li je njeno verovanje u
redu? Da li nas Bog stavlja u tako nezavidan položaj da nas muči zbunjujućom nesigurnošću?
Sigurno ne. Da li je sud nad živima još uvek budućnost? Ovo i ostala pitanja koja
zaslužuju našu pažnju biće razmatrana u ovom poglavlju.
Neka od ovih pitanja su: kada će se zapečaćenje desiti? Kada će biti izliven pozni
dažd? Kako se mi odnosimo prema čišćenju svetinje? Kada počinje sud nad živima i da li je
već u toku? Za koga je pomirenje i šta se čisti?

Pomirenje je za ljude, ne šatore

Hajde da počnemo čišćenjem svetinje. U 3. Mojsijevoj čitamo o konačnom čišćenju
Božjeg naroda koje će biti upotpunjeno na dan pomirenja: „Jer u taj dan biva očišćenje za
vas, da se očistite; bićete očišćeni od svih greha svojih pred Gospodom. I ovo neka vam je
večna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svih greha njihovih jedan put u godini." 3.
Mojsijeva 16,30.34.
Ovo je više od čišćenja hrama napravljenog rukama graditelja i umetnika. Ovo je
čišćenje Božjeg naroda. Hram je dat Mojsiju da bi ljudi mogli da vide Božji plan spasenja i
moguću obnovu Božjeg obličja u čoveku. Kada Bog kaže da će se nešto desiti sa svetinjom,
On očekuje da vidimo primjenu tog dešavanja na ljudsku dušu. Mi smo hramovi preko kojih
Bog želi da ispuni „visoki poziv otvoren za svaku dušu.” Elen Vajt nam kaže:
„Bog nastava u ljudima i kroz spasilačku milost čovekovo srce postaje ponovo Njegov
hram. Bog je odredio da hram u Jerusalimu treba da bude stalan svedok visokog poziva
otvorenog svakoj duši. Ali, Jevreji nisu razumeli značenje zgrade prema kojoj su se odnosili
sa tako mnogo ponosa. Oni se nisu potčinili kao sveti hramovi za božanskog Duha”. Čežnja
vekova, 161.
Razlog zašto se toliko bavimo prirodom ljudske duše kao hrama jeste taj što to ima
veoma mnogo veze sa omegom. Omega će nastojati da sakrije istinu po ovom pitanju, jer
ova važna istina presudno utiče na sadašnju istinu o konačnom pomirenju. U konačnom
pomirenju, izuzetno je važno da znamo šta je to što treba obnoviti, nebeski hram ili ljudsko
biće? Da li je Isus umro za hram ili za ljude? Šta treba da bude obnovljeno, hram ili čovek?
Šta treba biti spaseno, hram ili čovek?

1844-te počinje „posebno pomirenje”

Antitip dana pomirenja koji je počeo 1844. kada je Isus prešao iz svetinje u svetinju
nad svetinjama, nije više slika nego je u stvarnosti počelo čišćenje svetinje. Godišnja služba
koju su sveštenici Starog zaveta održavali, nije mogla da očisti od greha. Isto je i sa dnevnom
službom; krv životinjska nije mogla da napravi pomirenje za greh.
Hrist je ušao u drugo odeljenje da nastavi posebno pomirenje koje nije bilo dostupno
prije nego je On ušao tamo, a to je pomirenje za Izrael. Ovo pomirenje nije bilo za šatore ili
hramove napravljene rukama, osim hrama koji je tip za antitip hrama duše.
„Isus je poslao svoje anđele da usmere umove razočaranih [čekalaca – prim. prev.] na
svetinju nad svetinjama, gde je On ušao da očisti svetinju i učini posebno pomirenje za
Izrael. Isus je rekao anđelima da svi koji su Ga našli razumeti posao koji On mora obaviti.
Videla sam da dok je Isus bio usvetinji nad svetinjama On će biti venčan sa Novim Jerusalimom;
i pošto se Njegov posao tamo završi, On će sići na zemlju u kraljevskoj sili i uzeće sebi
dragocene, one koji su strpljivo čekali Njegov povratak.” Rani spisi, 251.

Poslednji čin – poslednja proba

Ovo čišćenje je celovit posao. Nema ništa posle toga, isto kao što nije više bilo ništa
posle Dana pomirenja koji se vršio godišnje. To je bilo poslednji akt čišćenja jevrejske
ceremonijalne godine; to je bio konačni sud. Svi živi koji će proći sud primiće pečat Božji ili
žig zverin. Ovo zapečaćenje ili žigosanje ne može se desiti pre „poslednjeg testa”.
„Anđeo se vraća sa zemlje i objavljuje da je njegov posao završen; konačni test je
prošao svetom, i svi koji su dokazali sebe vernima božanskim poukama primili su ‘pečat
Boga živoga’. Tada Isus završava svoje posredovanje u svetinji gore. On podiže svoje ruke i
govori jakim glasom: ‘Svršeno je’; i svi anđeli odlažu svoje krune dok On daje svečanu
objavu: ‘Ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je
pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet neka se još sveti.’ Otk. 22,11. Svaki slučaj je
odlučen za život ili smrt. Hrist je učinio pomirenje za svoj narod i izbrisao njihove grehe.
Broj Njegovih je zbrojen; Carstvo i slava, i slava carstva pod nebom, treba biti onih koji su
naslednici spasenja, i Isus će vladati kao Car nad carevima i Gospod nad gospodarima.”
Velika borba, 613.
Ovde vidimo dva pomena vredna događaja: (1) Test (test nedeljnog zakona) je
završen, vrednosti su sačuvane. (2) Pečat je dat onima koji su prošli test. Njihovi karakteri
su zauvek pobedili greh. „Kada dekret stupi na snagu i pošto je pečat zadobijen, njihovi
karakteri će ostati čisti kroz večnost.” Vera kojom živim, 288.

Kada je određen znak?

Oni koji svesno i svojevoljno svetkuju nedelju posle nedeljnog zakona koji je
nametnut državnim zakonom, primiće žig zverin.
„Ali kada nedeljno bogosluženje bude nametnuto zakonom, i svet bude osvetljen
istinom u vezi obaveze poštovanja prave subote, tada svi koji prekrše zakone Božje, da
poštuju pravilo koje nema viši autoritet od rimskog, poštovaće papštinu iznad Boga. Oni
plaćaju danak Rimu i sili koja nameće instituciju Rima. Oni služe Zver i njenu ikonu. Kada
ljudi odbijaju instituciju koju je Bog odredio da bude znak Njegovog autoriteta, i poštuju
umesto toga onu koju je Rim izabrao kao znak svoje premoći, oni će time prihvatiti znak
pokornosti Rimu – 'žig zverin'. To se neće desiti pre nego se ovo jednostavno i jasno iznese
ljudima, i dok se ne dovedu do izbora između zapovesti Božjih i zapovesti ljudskih, da će oni
koji nastavljaju u prestupu primiti – žig zverin.” Velika borba, 449.

Zapečaćeni poznim daždom

Poruka trećeg anđela je poruka o zapečaćenju: to je poruka poznog dažda. Oni koji
prođu test nedeljnog zakona biće zapečaćeni i ubrojani u 144.000:
„Ukazano mi je na vreme kad se poruka trećeg anđela završava. Sila Božja je počivala
na Njegovom narodu; oni su završili svoj posao i bili spremni za čas probe koji je pred
njima. Onji su primili pozni dažd, ili osveženje od prisustva Gospodnjeg, i živo svedočanstvo
je obnovljeno. Poslednje veliko upozorenje čulo se svuda, i ono je uzbunilo i razgnevilo
stanovnike zemlje koji neće primiti poruku.
Videla sam anđele kako žurno lete na nebo i nazad. Anđeo sa pisaćim priborom
vratio se sa zemlje i izvestio Isusa da je njegov posao urađen i da su sveti na broju i
zapečaćeni. Onda sam videla Isusa, koji je služio pred kovčegom sa Deset zapovesti, odložio
je kadionicu. Podigao je ruke i snažnim glasom rekao, 'Svršeno je.' I svi anđeli predvodnici
su spustili svoje krune kad je Isus dao ovu svetu objavu: 'Onaj ko je nepravedan neka ostane
nepravedan; a onaj ko je prljav, neka i dalje bude prljav: a onaj ko je pravedan, neka i dalje
bude pravedan: a onaj ko je svet neka i dalje bude svet.'" Rani spisi, 279.

Sud nad živima počinje

Sud nad živima počinje kada subotno-nedeljni test prođe, kada svi prime ili pečat
Božji ili žig Zveri.
„...Danas, kada veliki sud nad živima treba da počne, hoćemo li dozvoliti nesvetim
mislima da se gnezde u srcu i navode nas da negiramo znanje koje nam ukazuje na potrebe
ovih dana probe?
U svakom slučaju mora se doneti velika odluka, da li ćemo primiti žig zverin ili
njegovo obličje, ili pečat živoga Boga...” Svedočanstva, knj. 6, 130.

Rezultati testa

Test po kom će nam se suditi je nacionalni nedeljni zakon. Oni koji ga prođu primiće
pečat Božji. Oni koji padnu primiće žig zverin.
„Gospod mi je jasno pokazao da će ikona zverina biti formirana pre nego se proba
završi; jer to mora biti velika proba za Božji narod po kojoj će se odlučiti njihova konačna
sudbina..." [citirano Otkrivenje 13,11-17].
„Ovo je test koji mora da prođe Božji narod pre zapečaćenja. Svi koji dokažu svoju
vernost Bogu poštovanjem Njegovog zakona i odbijajući da prihvate lažnu subotu, svrstaće
se pod zastavom Gospoda Boga Jehove, i primiće pečat Boga živoga. Oni koji odbace istinu
sa neba i prihvate nedelju kao dan odmora, primiće žig zverin (Pismo 11, 1890)." ASD
Komentari, knj. 7, 976.

Ako je A=B, i B=C, onda je i A=C

Gore date izjave mogu na prvi pogled biti zbunjujuće, ali ako uporedimo jednu sa
drugom, videćemo u kakvom su odnosu. Svaka ima najmanje dve zajedničke tačke.
Upoređujući ih shvatićemo da je sud nad živima u stvari čišćenje svetinje, koje počinje u
vreme probe nedeljnog zakona. Rezultat testa određuje da li će neko primiti pečat Božji ili
žig zverin.
Pečat Božji se odnosi na one koji prime pozni dažd. Oni će se u potpunosti preobraziti
u Božje obličje i „odražavaće Isusov lik nu punini”. Svedočanstva za propovednike, 506.
Kraj vremena milosti dolazi, kada će svima biti presuđeno i primiće ili pečat ili žig. Iza ovoga
sledi vreme nevolje koje traje dok Isus ne dođe.
Dakle, šta je sledeće? Šta moramo da radimo danas? Koji je sledeći korak? Sada
moramo verom da uđemo u konačno pomirenje i primimo potpuno čišćenje od grehova.
 

''Isus je poslao svoje anđele da usmere umove razočaranih na svetinju nad svetinjama,

gde je On ušao da očisti svetinju i učini posebno pomirenje za Izrael.

 

Isus je rekao anđelima da svi koji su ga našli trebalo bi da razumeju posao 

koji je On bio da izvrši. Videla sam da dok je Isus bio u Svetinji nad svetinjama

da bi bio venčan za Novi Jerusalim; i pošto se Njegov posao u svetinji završi,

On će sići na zemlju u kraljevskoj sili i uzeće sebi dragocene,

one koji su strpljivo čekali Njegov povratak.'' Rani spisi, 251. 

Evo jos jednog prevoda gornjeg citata izuzimajući prvu rečenicu, koji mozda zvuci smislenije.

''Isus reče anđelima da će oni koji veruju u Njega razumeti delo koje se spremao da izvrši.

 

Uvidela sam da će se Isus u najsvetijoj sferi venčati sa Novim Jerusalimom;

 

i tek kada Njegovo delo tamo bude izvršeno, On će se spustiti na zemlju u kraljevskoj sili,

 

i primiti k sebi one posebne, koji su strpljivo čekali Njegov povratak.'' Rani spisi, 251

A evo jos jednog koji mi se čini da je najtačniji od ovde iznetih prevoda.

''Isus reče anđelima da svi koji ga nalaze razumeće posao koji će On izvršiti.

Videh da dok je Isus u svetinji nad svetinjama da će se venčati za Novi Jerusalim;

i pošto se njegov posao u svetinji završi, On će sići na zemlju u kraljevskoj sili

i uzeti Sebi dragocene, one koji su strpljivo čekali Njegov povratak.'' Rani spisi, 251


Omega će nastojati da zbuni, umanji i ako je moguće eliminiše ovaj predmet o
događajima poslednjeg vremena u umovima Božjeg naroda.

Ovaj članak je baziran na knjizi "Omega danas", Dejvid Artur Miler

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz