Prihvatanjem sedmog dana isključuje se teorija evolucije.  Bilo bi čudno kada bi čovek koji ne veruje u pokajanje učestvovao u obredu večere Gospodnje. Isto tako bi bilo apsurdno da čovek poštuje sedmi dan dok u isto vreme odbacuje činjenicu da je Bog stvorio svet. Svetkovanje sedmog dana potvrđuje veru onoga koji svetkuje da je Bog Stvoritelj sveta prema tvrdnjama navedenim kroz zapovest o sedmom danu. Važnost svetkovanja sedmog dana postaje nam jasnija kroz temeljno istraživanje Svetog Pisma i otkriva nam se da je činjenica Božije sposobnosti da stvara, nasuprot nemogućnosti drugih bogova da to isto  čine, atribut koji izdvaja istinskog Boga.
 
U sledećim primerima, Istinski Bog je u suprotnosti sa lažnim bogovima, na osnovu činjenice da On poseduje moć stvaranja dok drugi to ne poseduju: “Jer su svi bogovi među narodima, ništa: a Gospod je nebesa stvorio” (Psalam 96:5). “A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car večni… Ovako im recite: bogova, koji nisu načinili nebesa i zemlju, samo će nestati… On je načinio zemlju silom svojom” (Jeremija 10:10-12).
 
Može se primetiti da u predstavljanju istinskog Boga, gde je napravljeno upoređenje sa drugim bogovima, prorok kaže – “On je načinio zemlju.”  Kada govori o lažnim bogovima, On kaže da oni “nisu načinili nebesa i zemlju”. Stvaralačka sila je to što izdvaja istinskog Boga od drugih bogova.
 
Kada je Jona predstavljao Boga kojeg je obožavao, on je rekao ljudima na lađi, koji su obožavali druge bogove: “Ja sam Jevrejin, i bojim se Gospoda Boga nebeskoga koji je stvorio more i suvu zemlju”. (Jona 1:9).
 
Kroz celi Stari Zavet, istinski Bog se izdvaja na sličan način. Isti je slučaj i u Novom Zavetu. U Delima 4. poglavlju, učenici su se molili,”Gospode Bože, Ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima.” (Dela 4:24). Ovo su zapravo reči iz zapovesti o sedmom danu i one kažu, “jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju i more i što je god u njima” (2.Mojs. 20:11).
Učenici  su se molili Gospodu čija je stvaralačka moć potvrđena kroz poštovanje uspomene na stvaranje. On je istinski Bog. Prenoseći znanje ljudima u Listri o Istinskom Bogu, Pavle kaže,”Mi vam propovedamo jevanđelje da se od ovih lažnih stvari obratite k’ Bogu živome, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima” (Dela 14:15).
 
Ovde ponovo nalazimo da učenici navode zapovest o sedmom danu.
 
Dok je Pavle čekao u Atini, “njegov duh se razdraži, gledajući grad prepun idola.” Predstavljajući ljudima pravog Boga, on kaže, “Jer prolazeći i motreći vaše svetinje, nađoh i oltar na kome beše napisano: NEPOZNATOME BOGU. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovedam. Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, on budući Gospodar neba i zemlje” (Dela 17:16,23,24) U predstavljanju istinskog Boga tim filozofima, Pavle Ga je prikazao kao Jedinog “koji je stvorio svet”, i tada kaže, “On je Gospod”.
Poruka sudnjeg-časa koja je proklamovana svakoj naciji, jeziku i kolenu, poziva sve da odaju poštovanje “Onome koji je stvorio nebesa i zemlju, i more, i izvore vodene” (Otkrivenje 14:7).
 
Ovaj niz biblijskih referenci trebao bi osvedočiti svakoga, da je velika istina koju je Bog namenio trebala biti ponavljana kroz svetkovanje subote i da je jedini i jedino istiniti Bog – Stvoritelj. Svetkovanjem subote,  pokazujemo da ne prihvatamo evoluciju već postanje kao čin stvaranja, priznavajući Boga kao Stvoritelja.
 
U Psalmu 111 rečeno nam je da je Bog “načinio divna čudesa da ne budu zaboravljena” (Psalam 111:4). Razlog je taj da nas njegova dela potsećaju na stvaranje, stvaranje na Stvoritelja, a jedino je Stvoritelj istiniti Bog. S’ obzirom da je “načinio divna čudesa da ne budu zaboravljena”, bilo bi prirodno da na završetku sedmice – kada su Njegova predivna čudesa bila završena, postavi spomenik koji bi nas na ta dela potsećao od sedmice do sedmice. Tako nećemo nikada zaboraviti ko je pravi Bog i pasti u idolopoklonstvo ili ga odbaciti kao Stvoritelja prihvatanjem evolucije.
 
Dakle, na kraju sedmice stvaranja, sedmoga dana, Tvorac je počinuo od svih svojih dela. U isto vreme On je “blagoslovio sedmi dan, i posvetio ga” (1.Mojs. 2:1-3). Da je sedmi dan posvećen i postavljen kao spomenik, provereno je činjenicom da prva reč u subotnjoj zapovesti glasi – “Sećaj se.” Čega da se sećamo? “Sećaj se dana subotnjeg, da ga držiš svetim.” Zbog čega? “Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju”. Subota je spomenik njegovih predivnih dela, koja je On načinio da ostanu upamćena.
Teorija evolucije negira veliku istinu iza koje stoji svetkovanje sedmog dana. U ovoj generaciji, kada je ta teorija toliko široko rasprostranjena, kako je divno i božanski isplanirano, da istina o suboti treba posebno da bude naglašena, da svako može razumeti njeno značenje i početi da je svetkuje!
 
Kada se uverimo u ove činjenice, koliko može biti mudro i biblijski, trvrditi da je ta uspomena na stvaranje Jevrejskog porekla ili za Jevrejsku primenu? Zapravo, Stvoritelj je odmorio u sedmi dan više od dve hiljade godina pre nego što je bilo i jednog Jevrejina.
 
Da li je bilo bitno Bogu da ga čovek od Adama do Mojsija prepozna kao Tvorca ili ne? Dalje, da li to prepoznavanje prestaje na krstu? Potoji tvrđenje da je sve što je vezano za zakon Starog Zaveta završeno na krstu, i još neki tvrde da je “skoro svaka suštinska vrednost sadržana u zakonskom sistemu prenesena i pripojena sadašnjem sistemu blagodati”. Pošto su svi temeljni sledbenici ovakvog shvatanja toliko protiv poštovanja subote stvaranja, oni moraju verovati da njeno postojanje nije imalo poseban značaj i zbog toga nije preneseno u naše vreme. U stvari, oni osuđuju poštovanje subote isto tako žestoko kao što bi to radili i kada je u pitanju laž ili nemoral. Oni smatraju da subota nema bilo kakve suštinske vrednosti.
 
Protivnici sedmog dana subate tvrde da iako je Bog stvorio subotu za čoveka, ona nema istinsku vrednost za njega ni fizički ni duhovno. Oni tvrde da čovek može isto tako srećno da živi i bez nje; i pošto je to slučaj, subota se završila na krstu. Izgleda čudno zaista da Bog govori toliko u korist poštovanja subote, čak i stavlja sud na one koji je drsko krše. Nije prijatno da se ukazuje na takve apsurdne nedoslednosti, ali s vremena na vreme potrebno je da se pokaže kako su veoma neosnovane tvrdnje onih koji preziru Stvoriteljev dan odmora.
 
– Zakon i subota, Allen Walker, p. 54-56
(Podvučeno je moje)