8. i 9. Poglavlje
8.Poglavlje
SVETI MASOVNI TURIZAM ZA NARAŠTAJE
I
desilo se tako, da je početkom godine Gospodnje 1300.-te Petrov
nasljednik papa Bonifacije VIII. obznanio sljedeće – posjećivanje crkava
sv.Petra i Pavla u Rimu i to od Božića do Božića svakih 100 godina
počevši od upravo nastupile 1300. donosi kršćanima potpuni oprost od
svih njihovih grijeha. To je bilo nešto dotada jos nečuto. Tko bi mogao
tomu odoljeti? I tako je Burgher Mackiren iz Škotske, Manfredo Domino sa
Sicilije, grof Stanislaw iz Poljske, senor Oliveras iz Španjolske,
Olafson iz Skandinavije, signore Bernini iz Firence, Charles Manfroide
iz Pariza… ..i tisuće drugih iznenada krenulo u istom pravcu i s istim
ciljem – u Rim, u Sveti grad. Sto je potaknulo Papu Bonifacija da iznenada donese takvu obznanu?
Kakvo
otkrivenje je dobio, pa da je tako sirom otvorio vrata nebeskih
riznica? Vrlo jednostavno – naime, doslo je vrijeme kad su hodocasca i
poboznosti Petrovu grobu silno opali, a zlatni dani najezde naivnih
Saksonaca nepovratno prosli. Dodatna zalosna cinjenica je bila i to, sto
su lokalne hijerarhije diljem krscsnskog svijeta postale bogate i
ugojene, dok je sveti otac u srcu Rima bio sve
siromasniji. Riznice sv.Petra su bile gotovo prazne i nesto je trebalo
uciniti. I jednog dana Providnost je nadahnula papu Bonifacija. Preko
jednog starca od stoti-njak godina. Ovaj, posto je poljubio njegovo
stopalo, rekao mu je, kako je i njegov pradjed dosao u Rim prije sto
godina da dobije oprost od sv. Petra. Cuvsi to, Bonifaciju je sinula
ideja i zahvalio je Bogu sto mu je to receno na samom pocetku novog
stoljeca. Buduci covjek od akcije, odmah je objavio Jubilej ili
Jubilarnu Godinu 1300. Na cudjenje, veliku radost i divljenje svih u
Rimu. Dobra djeca Majke Crkve nisu htjela propustiti ovakvu zivotnu
priliku za
oprostenje svih njihovih grijehova i nisu oklijevali poci u Rim. Iz
svojih sela, gradova i zemalja tisuce su krenule put Rima. Evropa je
dozivjela masovne pokrete kao nikad dotada i sve
to zbijeno u jednu kalendarsku godinu. jedan suvremenik ocevidac je
izjavio da je znalo biti i do 200.000 hodocasnika dnevno u Rimu. Mnogi
su bili naprosto pregazeni u opcoj guzvi i metezu. Ali, hodocasnici nisu
dolazili u Rim samo po oprostenje i odrijesenje od grijeha, nego i da
odaju svoju zahvalnost sv. Petru i Pavlu. Ne samo u molitvama, nego i u
srebrenjacima i zlatnicima. Kardinal Gaietano papin necak kaze, da je
njegov ujak Bonifacije dobio vise od 30.000 zlatnih florina od oltara
sv. Petra i preko 20.000 od oltara sv. Pavla. A on kao papin necak je
pouzdan izvor, zar ne? Povjesnicar Ventura kao ocevidac koji se i sam
molio kod svetih oltara opisuje, kako su dva cuvara danonocno stajali i
sakupljali bezbrojne novcice kojima su oltari bili zasipani. Jubilarna
Godina pape Bonifacija postigla je fantastican uspjeh i riznice sv.Petra
su bile obilno popunjene. Ali Bonifacijevi nasljednici su se duboko
zamislili. Naime, neki od njih se nisu mogli ni nadati da ce vidjeti
pocetak novog stoljeca, sto zbog starosti, to i zbog usestalog obicaja
onog vremena, da se zivoti papa skracuju uz pomoc otrova ili bodeza.
Osim toga, i pohlepni i zavidni necaci su znali svoje ujake i striceve
pape naprasno poslati na onaj svijet. I tako pocetkom 1343.g. papa
Klement IV. izdaje Bulu u kojoj obznanjuje, da zbog kratkotrajnosti
ljudskog zivota skracuje razmak izmedju 2 Jubilarne Godine sa 100 na –
50 godina. Onda 1346. izdaje novu Bulu u kojoj tvrdi, da on ima kontrolu
nad buducim zivotom. Pa tako on moze narediti andjelima, da oslobode iz
cistilista duse i onih koji ne bi stigli u Rim nego bi umrli na putu.
Ova Klementova obavijest postigla je golem uspjeh, jer treba podsjetiti
da su putovanja u ono vrijeme bila opasna i riskantna. Vecina je
putovala pjesice, tek poneki na konjima, razbojnici i lopovi vrebali su u
zasjedama, a glad i bolesti su napadali citavim putem. Da stvar bude
gora, jos se pojavila i Crna Smrt (kuga) koja je desetkovala pucanstvo
Evrope. Sve u svemu, svaki
deseti
hodocasnik mogao je racunati da ce se kuci vratiti ziv. Ipak i usprkos
svemu tome i ovaj 2. Jubilej napunio je papinske riznice iznad svih
Klementovih snova i nadanja. Ali mnogi nisu mogli doci u Rim po oproste
usprkos njihovoj ceznji. Papa je slusao, razmisljao, i u svojoj ocinskoj
brizi za duhovno
dobro svoje udaljene djece dosjetio se rjesenju. Naime, i oni mogu
dobiti oprost grijeha i to bez putovanja u Rim.. Kako? Jednostavno tako,
da plate koliko bi to nepoduzeto putovanje kostalo, a sto se moglo lako
izracunati. Zahvaljujuci papinom shvacanju i razumijevanju da nas
uvijek nesto moze sprijeciti u dobrim nakanama, ustanovljena je praksa
"izuzece od hodocasca”. To je papa zapoceo s okrunjenim glavama –
kraljem Engleske, Francuske, Ugarske i Cipra. Ovi kraljevi i kraljice su
se papi kraljevski i zahvalili za
postedu od napornog i dugotrajnog putovanja i to sa darezljivim
posiljkama solidnog zlata i srebra. Papin veleposlanik na Siciliji prvi
je sproveo ovaj naputak. On je izuzeo od hodocasca tridesetak osoba,
tako sto su one platile onoliko, koliko bi eventualno putovanje kostalo.
Zbog svih prednosti i koristi koje su imale obje strane, i crkvena i
pokajnicka, ova praksa je brzo sazivjela i rasirila se krscanskim
svijetom. Fantastican uspjeh Jubilarnih Godina potaknuo je hijerarhiju i
u drugim zemljama da kopira pape i slijedi njihov primjer. Tako su
biskupi i nadbiskupi proglasavali Jubileje sa istim oprostima koji su se
inace dobijali samo u Rimu. To je vec postalo vrlo neugodno za
pape, pa je papa Martin V. zaprijetio izopcenjem svakom biskupu koji bi
proglasio bilo kakav Jubilej. Po njegovoj prosudbi njima su bili
dostatni redovni lokalni prihodi. Jubilarna 1450. bila je opet vrlo
uspjesna i plodna. Prihod je bio toliki, da je papa Nikola V. dao
iskovati prigodan novac nazvan "jubilarac”. Papa Pavao II. godine 1470.
skratio je razmak izmedju dva Jubileja sa 50 na 25 godina. Da bi
stimulirao dolazak hodocasnika u Rim (jer ih je previse ostajalo kod
kuca zbog "izuzeca”) on je ukinuo sve
druge dodatne oproste. Ali usprkos ovim mjerama Jubilej 1475. nije
postigao narocit uspleh. Ipak, ova praksa "izuzeca oh hodocasca” je i
dalje nastavljena. Crkvi su od toga pristizali pozamasni iznosi koji su
ovisili o statusu, bogatstvu i dostojanstvu "izuzetog hodocasnika” i
kretali se od cetiri zlatna florina za vise plemstvo i svecenstvo do jednog florina za obican puk. Za vrijeme Jubileja godine 1500. vladajuci papa Aleksandar VI. (Borgia) poznat po svojoj pohlepi za novcem i nemoralnosti, odlucio je dodati neke novotarije za
hodocasnike. Pa je tako uveo ceremoniju "otvaranje svetih vrata” , a da
nikome nije bilo jasno sto je to ustvari. Nakon uzaludnog trazenja
takvih vrata u bazilici sv. Petra, papa i njegovi arhitekti su na brzinu
prepravili i udesili jedna vrata kako nadolazeci pokajnici ne bi bili
razocarani. Da bi zaradio sto vise Aleksandar je uveo i druge novosti,
pa je bazilika sv. Petra postala prava "burza” na kojoj su prodavani,
preprodavani i razmjenjivani oprosti i otpusti, zasluge i druge
religiozne privilegije. Petnaest stoljeca ranije Krist je rastjerao
trgovce iz Hrama, optuzujuci ih da su Bozju kucu pretvorili u
razbojnicku spilju! Nezadovoljan s prihodma Aleksandar je 1501. poceo
sakupljati novac po Evropi i to tako, sto je posvuda razaslao svoje
legate da prodavaju i rasprodavaju indulgencije (oprostajnice). Godina
Gospodnja 1500. bila je zadnja Jubilarna Godina prije Reformacije.
Besramna prodaja indulgencija po Njemackoj, kao i druge zlouporabe i
pokvarenost u Crkvi bili su veliki "trn u oku” jednom njemackom
redovniku. Sve to potaklo ga je da prikuca svojih 95 Teza na vrata katedrale u Wittenbergu.
*****
9. Poglavlje
ČUDA NA PRODAJU
Ljudi vole cuda i ceznu za njima. Crkva je i to iskoristila za
stjecanje prihoda. Otkad je crkvena praksa komercijalizacije "cuda”
postala najzahvalniji izvor novca, vrlo brzo se pokazalo da sto je
neobicnije i spektakularnije "cudo”, to je veci i prihod njegovog
promicatelja. Profitabilnost cuda ovisila je ne samo o neobicnosti
dogadjaja i njegovog cudotvorca, nego i o koristima koje su imali oni
koji su u njih vjerovali. Jer, za
vjerne cuda su bila dokaz Bozje intervencije u narocitim prilikama. Ova
eksploatacija individualne i kolektivne lakovjernosti krscanskog
svijeta bila je za
Katolicku crkvu neizmjerno unosna. Bozja darezljivost i intervencije
mogli su biti dijeljeni i pokazani u nebrojenim situacijama i
okolnostima. Tijekom Srednjeg vijeka i kasnije, cuda, cudotvorci i Bozje
intervencije bili su veoma raznoliki i raznovrsni. Oni su odrazavali
narav, vjerovanje i mentalitet onih koji su bili pod
njegovim
utjecajem, ali i duh crkve u kojoj su cuda nastajala. Osvrnut cemo se
na samo nekoliko karakteristicnih koji vec "sami po sebi” dovoljno
govore o njihovoj naravi, ali i kako su se oni preokrenuli u doga-djaje
kojima je Crkva bogato profitirala.
Jednog
dana zitelji mjesta Aspe u Francuskoj izvrsili su iznenadan napad na
svoje susjede u mjestu Saint- Savin. Da bi ih sprijecio i zaustavio u
zlu naumu, opat iz Saint-Savina popeo se na drvo i izgovorio
odgovarajucu molitvu, te tako paralizirao napadace, da su bili poubijani
bez ikakvog otpora. Kad je papa cuo o masakru, bacio je intrerdict na
Saint-Savin. Rezultat je bio 7-godisnje prokletstvo nad mjestom u vidu
neplodnosti zena, stoke i njiva. Da bi dobio odrjesenje, Saint-Savin je
pristao placati papi godisnji danak od 30 sua, a koji je vjerno placao sve
do Francuske Revolucije 1789.g. 1120. godine biskup iz Laona
ekskomunicirao je (izopcio) gusjenice koje su pustosile biskupiju, a
zahvalni seljaci su ga za
to nagradili na razne nacine. Dok je sv. Bernard propovijedao u Foigny
–ju bio je stalno prekidan rojevima dosadnih muha. Izgubio je svoje
svetacko strpljenje i ekskomunicirao ih. Slijedeceg jutra rojevi muha su
nadjeni mrtvi, a primljenu nagradu sv. Bernard dao je najblizem
samostanu. 1451. biskup iz Lausanne odredio je sudjenje mnostvu pijavica
koje su ugrozavale ribe u jezeru. Odredjeno im je, pod prijetnjom
ekskomunikacije, da se skupe u pripremljeno mjesto sto su one i ucinile.
Zahvalni ljudi obilno su darivali Crkvu. 1480. crkveni sud u mjestu
Autun izopcio je vojsku gusjenica i odredio lokalnim svecenicima da
ponavljaju anateme sve
dok gusjenice ne budu unistene. Slijedece godine u mjestu Macon
izopceno je veliko mnostvo puzeva. 1516. u Normandiji svecenici su
izopcili agresivne skakavce i komarce. Bartholomew Chassance koji je
zapisao brojna takva "sudjenja i izopcenja” izjavljuje da su ona bila
zakonita i korisna, a to dokazuju i obilnija darovanja Crkvi u
Desetinama i florinima. A sto je bilo vise stetnih i napasnih, muha,
komaraca, gusjenica i skakavaca te njihovih izopcenja, anatema i
sudjenja, to je puk obilnije darivao svoju Crkvu. I po onoj cistoj
logici, najezde napasnih zivotinjica bile su vrlo pozeljne, ali – samo za
Crkvu. Medjutim, Crkva je puno vise profitirala kad bi autenticni sveci
stupili u akciju. Spomenut cemo samo nekoliko najbizarnijih slucajeva.
Dakle, na zapovijed sv. Stanislawa neki Petar koji je bio mrtav, ustao
je iz groba i pojavio se na sudu kao svjedok u prodaju nekretnine. Nakon
sudjenja je zadovoljna strana je dostojno nagradila lokalnu crkvu i to
sa poprilicnim dijelom dobivene nekretnine. U 13. stoljecu sv. Antun u
Italiji cuo je, da je njegov otac u Liabonu osudjen za
umorstvo. jedan andjeo prenio ga je u Liabon. Tamo je sv.Antun pitao
umorenog covjeka – da li je istina da ga je ubio njegov otac? Mrtvac je
odgovorio negativno i Antunov otac je bio oslobodjen. Antuna je andjeo
vratio natrag u Italiju. Nad njegovim grobom sagradjena je crkva koja je
postala mjesto hodocasca, gdje hodocasnici i danas odlaze i ostavljaju
bogate darove. Sv. Vincent Ferrier (1357-1419) ucinio je jos bolje. U
toku svoje propovijedi dobio je krila i odletio u zrak, te obisao vise
mjesta gdje je utjesio umiruce. U Pampeluni je jednoj umirucoj zeni
rekao, da ce joj pribaviti oprostenje s Neba ako ispovijedi svoje
grijehe. Ona je pristala, a sv. Vincent je napisao pismo kako slijedi: –
Brat Vincent moli Sveto Trojstvo da daruje ovoj grijesnici oprostenje
grijeha. – Pismo je odletjelo ravno u nebo, a nakon kraceg vremena palo
natrag. Na njemu je pisalo: – Mi, SvetoTrojstvo, zamoljeni od naseg
Vincenta, darujemo grijesnici oprostenje i ona ce biti u raju za
vrlo kratko vrijeme! Da bi se zadovoljio cinizam onih sumnjicavih i
manje lakovjernih, dogadjaj je bio potvrdjen od strane nikog drugog do –
papina sobara. On je dao potvrdu ove "cinjenice” i uz to jos i imena 14
visokih prelata koji su to posvjedocili. Ovaj dogadjaj je izazvao pravu
epidemiju "nebeskih pisama”, koja su zacudo uvijek stizala kleru. Ta
pisma su dosegla izuzetno visoku cijenu. I nepoznati "sveci” su cinili
cuda. U Salamanki je postojalo cudno zvono, koje je zvonilo "da upozori
ljude na dolazece cudo”. To se najcesce dogadjalo kad bi darivanja u
katedrali bila manja od ocekivanih. Sto se tice crkvenih zvona moramo
spomenuti ovaj cuveni slucaj. Kad je papa Aleksandar IV. skinuo kaznu
ekskomunikacije, sva zvona crkve u Avignonetu pocela su zvoniti "sama od
sebe”. I ne samo to, nego su zvonila cijeli dan i noc iako se nisu
mogla cuti skoro 40 godina! Ovo svjedocanstvo su dali stanovnici
Avignoneta iz 1293. godine, a papa Pavao III. spomenuo je dogadjaj u
svojoj Buli iz 1537. Sve
ove manifestacije u vremenu u kojem su se "dogodile” bile su uzimane
vrlo ozbiljno. One su se dogadjale zahvaljujuci svecima. I kako su se
kroz generacije umnozavali sveci i njihova cuda, tako su se umnozavala i
njihova svetista. Svetiste kao mjesto narocite poboznosti je pravi
magnet za
hodocasnike. A oni nikada ne dolaze praznih ruku i bez darova, cak ni
oni najsiromasniji. Zato su svetista uvijek bila ukrasena i zlatom i
srebrom i dragim kamenjem, ali i darivana obiljem novca. Zato su
poboznoati svecima postale siguran i obilan izvor blaga za Crkvu u cjelini i zasebno za
njezin kler. Treba podsjetiti, da je citava Evropa bila nacickana
svetistima, a hodocasca su bila obavezan oblik poboznosti stoljecima,
tako da je to znacilo neprekidan dotok prihoda Crkvi.
***** |