UDARNA SNAGA ISTINE - Vatikanske milijarde (8. i 9. poglavlje)
 
Friday
2016-12-09
7:43 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vatikanske milijarde (8. i 9. poglavlje) »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

8. i 9. Poglavlje

8.Poglavlje

SVETI MASOVNI TURIZAM ZA NARAŠTAJE

I desilo se tako, da je početkom godine Gospodnje 1300.-te Petrov nasljednik papa Bonifacije VIII. obznanio sljedeće – posjećivanje crkava sv.Petra i Pavla u Rimu i to od Božića do Božića svakih 100 godina počevši od upravo nastupile 1300. donosi kršćanima potpuni oprost od svih njihovih grijeha. To je bilo nešto dotada jos nečuto. Tko bi mogao tomu odoljeti? I tako je Burgher Mackiren iz Škotske, Manfredo Domino sa Sicilije, grof Stanislaw iz Poljske, senor Oliveras iz Španjolske, Olafson iz Skandinavije, signore Bernini iz Firence, Charles Manfroide iz Pariza… ..i tisuće drugih iznenada krenulo u istom pravcu i s istim ciljem – u Rim, u Sveti grad. Sto je potaknulo Papu Bonifacija da iznenada donese takvu obznanu?

Kakvo otkrivenje je dobio, pa da je tako sirom otvorio vrata nebeskih riznica? Vrlo jednostavno – naime, doslo je vrijeme kad su hodocasca i poboznosti Petrovu grobu silno opali, a zlatni dani najezde naivnih Saksonaca nepovratno prosli. Dodatna zalosna cinjenica je bila i to, sto su lokalne hijerarhije diljem krscsnskog svijeta postale bogate i ugojene, dok je sveti otac u srcu Rima bio sve siromasniji. Riznice sv.Petra su bile gotovo prazne i nesto je trebalo uciniti. I jednog dana Providnost je nadahnula papu Bonifacija. Preko jednog starca od stoti-njak godina. Ovaj, posto je poljubio njegovo stopalo, rekao mu je, kako je i njegov pradjed dosao u Rim prije sto godina da dobije oprost od sv. Petra. Cuvsi to, Bonifaciju je sinula ideja i zahvalio je Bogu sto mu je to receno na samom pocetku novog stoljeca. Buduci covjek od akcije, odmah je objavio Jubilej ili Jubilarnu Godinu 1300. Na cudjenje, veliku radost i divljenje svih u Rimu. Dobra djeca Majke Crkve nisu htjela propustiti ovakvu zivotnu priliku za oprostenje svih njihovih grijehova i nisu oklijevali poci u Rim. Iz svojih sela, gradova i zemalja tisuce su krenule put Rima. Evropa je dozivjela masovne pokrete kao nikad dotada i sve to zbijeno u jednu kalendarsku godinu. jedan suvremenik ocevidac je izjavio da je znalo biti i do 200.000 hodocasnika dnevno u Rimu. Mnogi su bili naprosto pregazeni u opcoj guzvi i metezu. Ali, hodocasnici nisu dolazili u Rim samo po oprostenje i odrijesenje od grijeha, nego i da odaju svoju zahvalnost sv. Petru i Pavlu. Ne samo u molitvama, nego i u srebrenjacima i zlatnicima. Kardinal Gaietano papin necak kaze, da je njegov ujak Bonifacije dobio vise od 30.000 zlatnih florina od oltara sv. Petra i preko 20.000 od oltara sv. Pavla. A on kao papin necak je pouzdan izvor, zar ne? Povjesnicar Ventura kao ocevidac koji se i sam molio kod svetih oltara opisuje, kako su dva cuvara danonocno stajali i sakupljali bezbrojne novcice kojima su oltari bili zasipani. Jubilarna Godina pape Bonifacija postigla je fantastican uspjeh i riznice sv.Petra su bile obilno popunjene. Ali Bonifacijevi nasljednici su se duboko zamislili. Naime, neki od njih se nisu mogli ni nadati da ce vidjeti pocetak novog stoljeca, sto zbog starosti, to i zbog usestalog obicaja onog vremena, da se zivoti papa skracuju uz pomoc otrova ili bodeza. Osim toga, i pohlepni i zavidni necaci su znali svoje ujake i striceve pape naprasno poslati na onaj svijet. I tako pocetkom 1343.g. papa Klement IV. izdaje Bulu u kojoj obznanjuje, da zbog kratkotrajnosti ljudskog zivota skracuje razmak izmedju 2 Jubilarne Godine sa 100 na – 50 godina. Onda 1346. izdaje novu Bulu u kojoj tvrdi, da on ima kontrolu nad buducim zivotom. Pa tako on moze narediti andjelima, da oslobode iz cistilista duse i onih koji ne bi stigli u Rim nego bi umrli na putu. Ova Klementova obavijest postigla je golem uspjeh, jer treba podsjetiti da su putovanja u ono vrijeme bila opasna i riskantna. Vecina je putovala pjesice, tek poneki na konjima, razbojnici i lopovi vrebali su u zasjedama, a glad i bolesti su napadali citavim putem. Da stvar bude gora, jos se pojavila i Crna Smrt (kuga) koja je desetkovala pucanstvo Evrope. Sve u svemu, svaki

deseti hodocasnik mogao je racunati da ce se kuci vratiti ziv. Ipak i usprkos svemu tome i ovaj 2. Jubilej napunio je papinske riznice iznad svih Klementovih snova i nadanja. Ali mnogi nisu mogli doci u Rim po oproste usprkos njihovoj ceznji. Papa je slusao, razmisljao, i u svojoj ocinskoj brizi za duhovno dobro svoje udaljene djece dosjetio se rjesenju. Naime, i oni mogu dobiti oprost grijeha i to bez putovanja u Rim.. Kako? Jednostavno tako, da plate koliko bi to nepoduzeto putovanje kostalo, a sto se moglo lako izracunati. Zahvaljujuci papinom shvacanju i razumijevanju da nas uvijek nesto moze sprijeciti u dobrim nakanama, ustanovljena je praksa "izuzece od hodocasca”. To je papa zapoceo s okrunjenim glavama – kraljem Engleske, Francuske, Ugarske i Cipra. Ovi kraljevi i kraljice su se papi kraljevski i zahvalili za postedu od napornog i dugotrajnog putovanja i to sa darezljivim posiljkama solidnog zlata i srebra. Papin veleposlanik na Siciliji prvi je sproveo ovaj naputak. On je izuzeo od hodocasca tridesetak osoba, tako sto su one platile onoliko, koliko bi eventualno putovanje kostalo. Zbog svih prednosti i koristi koje su imale obje strane, i crkvena i pokajnicka, ova praksa je brzo sazivjela i rasirila se krscanskim svijetom. Fantastican uspjeh Jubilarnih Godina potaknuo je hijerarhiju i u drugim zemljama da kopira pape i slijedi njihov primjer. Tako su biskupi i nadbiskupi proglasavali Jubileje sa istim oprostima koji su se inace dobijali samo u Rimu. To je vec postalo vrlo neugodno za pape, pa je papa Martin V. zaprijetio izopcenjem svakom biskupu koji bi proglasio bilo kakav Jubilej. Po njegovoj prosudbi njima su bili dostatni redovni lokalni prihodi. Jubilarna 1450. bila je opet vrlo uspjesna i plodna. Prihod je bio toliki, da je papa Nikola V. dao iskovati prigodan novac nazvan "jubilarac”. Papa Pavao II. godine 1470. skratio je razmak izmedju dva Jubileja sa 50 na 25 godina. Da bi stimulirao dolazak hodocasnika u Rim (jer ih je previse ostajalo kod kuca zbog "izuzeca”) on je ukinuo sve druge dodatne oproste. Ali usprkos ovim mjerama Jubilej 1475. nije postigao narocit uspleh. Ipak, ova praksa "izuzeca oh hodocasca” je i dalje nastavljena. Crkvi su od toga pristizali pozamasni iznosi koji su ovisili o statusu, bogatstvu i dostojanstvu "izuzetog hodocasnika” i kretali se od cetiri zlatna florina za vise plemstvo i svecenstvo do jednog florina za obican puk. Za vrijeme Jubileja godine 1500. vladajuci papa Aleksandar VI. (Borgia) poznat po svojoj pohlepi za novcem i nemoralnosti, odlucio je dodati neke novotarije za hodocasnike. Pa je tako uveo ceremoniju "otvaranje svetih vrata” , a da nikome nije bilo jasno sto je to ustvari. Nakon uzaludnog trazenja takvih vrata u bazilici sv. Petra, papa i njegovi arhitekti su na brzinu prepravili i udesili jedna vrata kako nadolazeci pokajnici ne bi bili razocarani. Da bi zaradio sto vise Aleksandar je uveo i druge novosti, pa je bazilika sv. Petra postala prava "burza” na kojoj su prodavani, preprodavani i razmjenjivani oprosti i otpusti, zasluge i druge religiozne privilegije. Petnaest stoljeca ranije Krist je rastjerao trgovce iz Hrama, optuzujuci ih da su Bozju kucu pretvorili u razbojnicku spilju! Nezadovoljan s prihodma Aleksandar je 1501. poceo sakupljati novac po Evropi i to tako, sto je posvuda razaslao svoje legate da prodavaju i rasprodavaju indulgencije (oprostajnice). Godina Gospodnja 1500. bila je zadnja Jubilarna Godina prije Reformacije. Besramna prodaja indulgencija po Njemackoj, kao i druge zlouporabe i pokvarenost u Crkvi bili su veliki "trn u oku” jednom njemackom redovniku. Sve to potaklo ga je da prikuca svojih 95 Teza na vrata katedrale u Wittenbergu.

*****

9. Poglavlje

ČUDA NA PRODAJU

Ljudi vole cuda i ceznu za njima. Crkva je i to iskoristila za stjecanje prihoda. Otkad je crkvena praksa komercijalizacije "cuda” postala najzahvalniji izvor novca, vrlo brzo se pokazalo da sto je neobicnije i spektakularnije "cudo”, to je veci i prihod njegovog promicatelja. Profitabilnost cuda ovisila je ne samo o neobicnosti dogadjaja i njegovog cudotvorca, nego i o koristima koje su imali oni koji su u njih vjerovali. Jer, za vjerne cuda su bila dokaz Bozje intervencije u narocitim prilikama. Ova eksploatacija individualne i kolektivne lakovjernosti krscanskog svijeta bila je za Katolicku crkvu neizmjerno unosna. Bozja darezljivost i intervencije mogli su biti dijeljeni i pokazani u nebrojenim situacijama i okolnostima. Tijekom Srednjeg vijeka i kasnije, cuda, cudotvorci i Bozje intervencije bili su veoma raznoliki i raznovrsni. Oni su odrazavali narav, vjerovanje i mentalitet onih koji su bili pod

njegovim utjecajem, ali i duh crkve u kojoj su cuda nastajala. Osvrnut cemo se na samo nekoliko karakteristicnih koji vec "sami po sebi” dovoljno govore o njihovoj naravi, ali i kako su se oni preokrenuli u doga-djaje kojima je Crkva bogato profitirala.

Jednog dana zitelji mjesta Aspe u Francuskoj izvrsili su iznenadan napad na svoje susjede u mjestu Saint- Savin. Da bi ih sprijecio i zaustavio u zlu naumu, opat iz Saint-Savina popeo se na drvo i izgovorio odgovarajucu molitvu, te tako paralizirao napadace, da su bili poubijani bez ikakvog otpora. Kad je papa cuo o masakru, bacio je intrerdict na Saint-Savin. Rezultat je bio 7-godisnje prokletstvo nad mjestom u vidu neplodnosti zena, stoke i njiva. Da bi dobio odrjesenje, Saint-Savin je pristao placati papi godisnji danak od 30 sua, a koji je vjerno placao sve do Francuske Revolucije 1789.g. 1120. godine biskup iz Laona ekskomunicirao je (izopcio) gusjenice koje su pustosile biskupiju, a zahvalni seljaci su ga za to nagradili na razne nacine. Dok je sv. Bernard propovijedao u Foigny –ju bio je stalno prekidan rojevima dosadnih muha. Izgubio je svoje svetacko strpljenje i ekskomunicirao ih. Slijedeceg jutra rojevi muha su nadjeni mrtvi, a primljenu nagradu sv. Bernard dao je najblizem samostanu. 1451. biskup iz Lausanne odredio je sudjenje mnostvu pijavica koje su ugrozavale ribe u jezeru. Odredjeno im je, pod prijetnjom ekskomunikacije, da se skupe u pripremljeno mjesto sto su one i ucinile. Zahvalni ljudi obilno su darivali Crkvu. 1480. crkveni sud u mjestu Autun izopcio je vojsku gusjenica i odredio lokalnim svecenicima da ponavljaju anateme sve dok gusjenice ne budu unistene. Slijedece godine u mjestu Macon izopceno je veliko mnostvo puzeva. 1516. u Normandiji svecenici su izopcili agresivne skakavce i komarce. Bartholomew Chassance koji je zapisao brojna takva "sudjenja i izopcenja” izjavljuje da su ona bila zakonita i korisna, a to dokazuju i obilnija darovanja Crkvi u Desetinama i florinima. A sto je bilo vise stetnih i napasnih, muha, komaraca, gusjenica i skakavaca te njihovih izopcenja, anatema i sudjenja, to je puk obilnije darivao svoju Crkvu. I po onoj cistoj logici, najezde napasnih zivotinjica bile su vrlo pozeljne, ali – samo za Crkvu. Medjutim, Crkva je puno vise profitirala kad bi autenticni sveci stupili u akciju. Spomenut cemo samo nekoliko najbizarnijih slucajeva. Dakle, na zapovijed sv. Stanislawa neki Petar koji je bio mrtav, ustao je iz groba i pojavio se na sudu kao svjedok u prodaju nekretnine. Nakon sudjenja je zadovoljna strana je dostojno nagradila lokalnu crkvu i to sa poprilicnim dijelom dobivene nekretnine. U 13. stoljecu sv. Antun u Italiji cuo je, da je njegov otac u Liabonu osudjen za umorstvo. jedan andjeo prenio ga je u Liabon. Tamo je sv.Antun pitao umorenog covjeka – da li je istina da ga je ubio njegov otac? Mrtvac je odgovorio negativno i Antunov otac je bio oslobodjen. Antuna je andjeo vratio natrag u Italiju. Nad njegovim grobom sagradjena je crkva koja je postala mjesto hodocasca, gdje hodocasnici i danas odlaze i ostavljaju bogate darove. Sv. Vincent Ferrier (1357-1419) ucinio je jos bolje. U toku svoje propovijedi dobio je krila i odletio u zrak, te obisao vise mjesta gdje je utjesio umiruce. U Pampeluni je jednoj umirucoj zeni rekao, da ce joj pribaviti oprostenje s Neba ako ispovijedi svoje grijehe. Ona je pristala, a sv. Vincent je napisao pismo kako slijedi: – Brat Vincent moli Sveto Trojstvo da daruje ovoj grijesnici oprostenje grijeha. – Pismo je odletjelo ravno u nebo, a nakon kraceg vremena palo natrag. Na njemu je pisalo: – Mi, SvetoTrojstvo, zamoljeni od naseg Vincenta, darujemo grijesnici oprostenje i ona ce biti u raju za vrlo kratko vrijeme! Da bi se zadovoljio cinizam onih sumnjicavih i manje lakovjernih, dogadjaj je bio potvrdjen od strane nikog drugog do – papina sobara. On je dao potvrdu ove "cinjenice” i uz to jos i imena 14 visokih prelata koji su to posvjedocili. Ovaj dogadjaj je izazvao pravu epidemiju "nebeskih pisama”, koja su zacudo uvijek stizala kleru. Ta pisma su dosegla izuzetno visoku cijenu. I nepoznati "sveci” su cinili cuda. U Salamanki je postojalo cudno zvono, koje je zvonilo "da upozori ljude na dolazece cudo”. To se najcesce dogadjalo kad bi darivanja u katedrali bila manja od ocekivanih. Sto se tice crkvenih zvona moramo spomenuti ovaj cuveni slucaj. Kad je papa Aleksandar IV. skinuo kaznu ekskomunikacije, sva zvona crkve u Avignonetu pocela su zvoniti "sama od sebe”. I ne samo to, nego su zvonila cijeli dan i noc iako se nisu mogla cuti skoro 40 godina! Ovo svjedocanstvo su dali stanovnici Avignoneta iz 1293. godine, a papa Pavao III. spomenuo je dogadjaj u svojoj Buli iz 1537. Sve ove manifestacije u vremenu u kojem su se "dogodile” bile su uzimane vrlo ozbiljno. One su se dogadjale zahvaljujuci svecima. I kako su se kroz generacije umnozavali sveci i njihova cuda, tako su se umnozavala i njihova svetista. Svetiste kao mjesto narocite poboznosti je pravi magnet za hodocasnike. A oni nikada ne dolaze praznih ruku i bez darova, cak ni oni najsiromasniji. Zato su svetista uvijek bila ukrasena i zlatom i srebrom i dragim kamenjem, ali i darivana obiljem novca. Zato su poboznoati svecima postale siguran i obilan izvor blaga za Crkvu u cjelini i zasebno za njezin kler. Treba podsjetiti, da je citava Evropa bila nacickana svetistima, a hodocasca su bila obavezan oblik poboznosti stoljecima, tako da je to znacilo neprekidan dotok prihoda Crkvi.

*****

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz