Tuesday
2024-03-19
8:50 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak I »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Marko 13:32

Ovaj stih prenosi Isusovu izjavu da ne zna dan svog povratka. Jasno je da je kontradiktorno da sveznajuće božanstvo ne zna bilo šta. Neki zastupnici Trojstva se pozivaju na doktrinu božanskih i ljudskih priroda u Isusu kako bi rešili problem. Sin je zapravo znao, ali ljudsko biće nije. Ovo je slično kao kad bi se reklo da je neko siromašan zato što u jednom džepu nema novca, iako u drugom ima milion dolara. U ovom tekstu je Sin taj koji je razdvojen od Oca. Stoga je nemoguće reći da je samo ljudska priroda u Isusu bila u neznanju. Biblija i onako ne pravi razliku između "priroda" u Isusu kao Sinu Božjem i Sinu Čovečijem. Oba naziva su mesijanske titule za jednu osobu. Ukoliko svedoka na sudu upitaju da li je okrivljenog video određenog dana i on odgovori da nije, što znači da ga nije video svojim oštećenim okom, iako ga je video zdravim, mi bismo ga smatrali nepoštenim. Kada je Isus o sebi govorio kao o Sinu, nije mogao misliti na deo sebe. Teorija po kojoj Isus i jeste i nije znao dan svog budućeg dolaska bi sve njegove izreke učinilo nerazumljivim. Jasna je činjenica da je priznavanje neznanja nespojivo sa teorijom o Isusu kao apsolutnom božanstvu.

Zastupnici Trojstva se suočavaju sa sličnom teškoćom kada govore da je samo jedan deo Isusa umro. Ukoliko je Isus bio Bog, a Bog je besmrtan, Isus ne bi mogao umreti. Pitamo se kako je moguće smatrati da "Isus" ne predstavlja celu osobu. Ništa u Bibliji ne ukazuje na to da je Isus samo ime njegove ljudske prirode. Ukoliko je Isus cela osoba, a Isus je umro, on ne može biti besmrtno božanstvo. Izgleda kao da zastupnici Trojstva smatraju da je samo božanstvo dovoljno da pruži potrebno iskupljenje. Ali ako božanska priroda nije umrla, kako to da teorija iskupljenja važi?

Teško je razumeti zašto Bog, ukoliko On to bira, nije imenovao jedinstveno začeto, bezgrešno ljudsko biće kao dovoljnu žrtvu za grehe sveta. Nije ubedljivo insistirati na tome da jedino smrt večne osobe može okajati greh. Sveto Pismo to ne govori. Ono, međutim, govori da je Isus umro a da je Bog besmrtan. Zaključak o Isusovoj prirodi izgleda neizbežan.

Matej 1:23 (Isaija 7:14)

Ponekad se tvrdi da ime Emanuil - "Bog je sa nama" - koje je dato Isusu dokazuje da je on Bog. Ukoliko je to tačno, onda je dete koje je rođeno uskoro posle Isaijinog proročanstva u danima Ahaza takođe Bog. Ime nam, međutim, ne govori da je Isus Bog, već da je u njegovom životu Bog intervenisao kako bi spasao Njegov narod. Roditelji koji su u starozavetno vreme nazvali svog sina Itilu (Priče 30:1) - "Bog je sa mnom" - nisu verovali da je njihov potomak Bog. Imena ovog tipa pokazuju božanski događaj koji je povezan sa životom osobe koja ga nosi. Bog, Isusov Otac, je sigurno bio sa Izraelom dok je delovao kroz svog jedinstvenog Sina. U Životu Isusa, Sina Božjeg, Bog je posetio svoj narod. Naučni zastupnik Trojstva iz prošlog veka je napisao: "Zagovarati da ime Emanuil dokazuje doktrinu (Isusovog božanstva) je netačan argument, iako ga mnogi zastupnici Trojstva ističu. Jerusalim se naziva `Gospod naš pravedni.` Da li je Jerusalim takođe božanstvo?"[36]

Jovan 10:30

U ovom stihu Isus tvrdi da je "jedno" sa svojim Ocem. Reč "jedan" u ovom tekstu o kome je mnogo diskutovano je grčki izraz hen. To nije broj u muškom rodu heis koji opisuje Boga u hrišćanskim učenjima koje je predstavio Isus (Marko 12:29). Nisu pošteni povremeni napadi na Jehovine Svedoke u popularnim prezentacijama Trojstva zbog toga što govore ono što čak i konzervativni evangelistički komentatori priznaju: "Izraz (`Ja i Otac jedno smo`) izgleda... da uglavnom podrazumeva da su Otac i Sin ujedinjeni u volji i nameri. Isus se moli u Jovanu 17: 11 da njegovi sledbenici svi budu jedan (hen), odnosno ujedinjeni u namerama, kao što su on i njegov Otac ujedinjeni."[37]

Ovo mnogi unitarni hrišćani (i brojni zastupnici Trojstva) tvrde vekovima. Zagovornik Trojstva Erasmus je prepoznao opasnost forsiranja ovog stiha izvan njegovog prirodnog značenja: "Ne vidim kakvu vrednost ovaj tekst ima u potvrđivanju ortodoksnog mišljenja, ili ograničavanja istrajnosti jeretika."[38]

Značenje izjave je sasvim jasno iz njenog konteksta. Isus je govorio o Ocu koji štiti ovce. Budući da Isusova moć potiče od njegovog Oca, ta moć je sposobna da sačuva ovce. Isus i Otac su jedno u pogledu zaštite ovaca. John Calvin je u ovom pogledu mudriji od nekih svojih savremenih zastupnika. On je primetio da su "u antičko vreme pogrešno upotrebili ovaj pasus da pokažu da Isus ima istu prirodu kao i Otac. Isus ne govori imajući na umu jedinstvo prirode, već govori o svom sporazumu sa Ocem da će sve što uradi Hrist potvrditi Očeva moć."[39]

Još jedan autoritet u Trojstvo primećuje da "ukoliko se doktrina Trojstva, i jedinstvo prirode, direktno zaključuje, to bi bila pogrešna primena dogmatskog sistema jer se zanemaruje kontekst pasusa."[40]

Za zastupnike Trojstva je uobičajeno da pretpostave da su neprijateljski jevrejski utisci (što se tiče Isusovih reči) tačni. Budući da su ga optužili za bogohuljenje i što "građaše se jednak Bogu" (Jovan 5:18), smatra se da je Isus nužno tvrdio postojanje Trojstva. Nije pošteno pretpostaviti da su Jevreji pravilno protumačili Isusove reči. Da jesu, ne bi bilo potrebe de se Isus dalje opravdava. Samo je trebao da ponovi da je on zaista vrhovni Bog. U svom, u mnogome zanemarenom, odgovoru besnim Jevrejima (Jovan 10:34-36) Isus tvrdi:"Budući da su poglavari i sudije u Svetom Pismu izričito nazvani `Bogovima` nije pošteno optuživati me za bogohuljenje zato što ja, koga je Otac postavio za Mesiju koji je veći od svih kraljeva, iznad svih proroka, predstavljam sebe kao Sina Božjeg, Mesiju, koji savršeno odražava volju svoga Oca." Isus povezuje sopstveni autoritet sa autoritetom ljudskih "bogova", koje je takođe postavio Bog (Ps. 82:1, 6). Uzimajući da je on daleko superiorniji od svih prethodnih "božanskih autoriteta", Isus smatra da se dobija ispravna ideja o njegovom statusu, budući da čak i izraelske vođe imaju pravo da se nazivaju "bogovima." Isus je najviši ljudski autoritet, u potpunosti ovlašćen od Oca.

Ubeđenje zastupnika Trojstva o jedinstvu priroda ih navodi da pogrešno čitaju Jovanov "pošiljalac/poslanik" opis Isusa. Kada su ljudi gledali Isusa, videli su Boga; kada su verovali u njega, verovali su u Boga; kada su ga slavili, slavili su Boga i kada su ga mrzeli, mrzeli su Boga.[41] Ništa od ovoga ne zahteva Trojstveno objašnjenje. Jovan nam daje prelepu sliku čudesnog ljudskog bića kome je Bog podario svoj Duh i kome je Bog podario svoj autoritet i karakter - i sve to na način koji nije viđen ni pre ni posle. Isus je jedinstveni poslanik Jednog boga. Nije Bog postao čovek, već je Bog dao obećanog Davidovog potomka, čoveka koji je raison d'etre Njegovog kosmičkog plana.

Jovan 20:28

Dobro poznate reči koje je Toma uputio Isusu, "Gospod moj i Bog moj", bi trebale da budu odlučujuće u pogledu Hristovog potpunog božanstva. Isus je, međutim, već porekao da je Bog (videti u prethodnom tekstu o Jovanu 10:34-36). Jovan razlikuje Isusa od jednog i jedinog Boga, njegovog Oca (Jovan 17:3). Čitaoci Novog Zaveta često ne shvataju da se reč "Bog" može upotrebiti i za Božjeg predstavnika. Postoje čvrsti dokazi da Jovan u svoj portret Isusa kao Mesije uključuje ideje dobijene iz mesijanskog Psalma 45. U svom odgovoru Pilatu Isus je izjavio da je kralj čiji je zadatak da bude svedok istine (Jovan 18:37). Za ovu temu postoji pozadina iz Starog Zaveta. Psalm 45 je napisan u slavu Mesije (Jev. 1:8), koji je predstavljen kao "junak" koji treba da "pohita, sedne na kola za istinu" (st. 3, 4). Pisac psalma predviđa da će kraljevi neprijatelji "pasti pod vlast tvoju" (st. 5). Kraljevski status ovog vođe je naglašen kada mu se pisac obraća sa "Bože" (Ps. 45:6). Karijera Mesije, naznačena u Psalmu 45, se ogleda u Jovanovom viđenju da će Isusovi neprijatelji uzmaći pred njegovom tvrdnjom da je Mesija i "popadati na zemlju" (Jovan 18:6).[42] Tomino prepoznavanje Isusa kao "Boga" je prelepo ispunjenje najvišeg obraćanja Kralju Izraela iz Psalma. U tom psalmu, Mesija je pozdravljen kao jedini Gospod i "Bog" crkve. Ali "Bog" Mesija je postavljen od svog Boga, jednog i jedinog večnog Boga (Ps. 45:7).

Sam Isus je koristio reč "Bog" za ljudske vladare (Jovan 10:34; Ps 82:6).Mesija ima pravo na titulu "Bog" u ovom posebnom smislu, posebno zato što je otelotvorenje "reči" koja je sama theos (Jovan 1:1). Da li je moguće da Jovan dodaje još jednu izjavu o Isusu kao "Bogu." On proglašava da je on (ukoliko je ovo tačno čitanje manuskripta - stav je osporavan) "Jedinorodni Sin, `Bog` (theos)" (Jovan 1:18). Ovo jeultimativni mesijanski opis koji izračava činjenicu da je Isus slika Jednog Boga. Kao Sin Božji, međutim, njega treba razlikovati od onoga koji je večan, njegovog Oca. Činjenica je da je Jovan napisao svoju celu knjigu kako bi dokazao da je Isus bio Hrist (Jovan 20:31), i da je Isusov Bog takođe Bog njegovih sledbenika (Jovan 20:17). Neobično pojavljivanje reči theos koja se odnosi na Isusa ne treba da poništi Jovanovo i Isusovo zajedničko insistiranje na veri Izraela.  Tvrđenje da je Jovan izumitelj jednačine "Hrist"= "vrhovni Bog" je nepotvrđeno (treba uzeti u obzir 2. posl. Jovana 9) i prevazilazi njegove namere. Dovoljno je verovati u Isusa kao Mesiju, Sina Božjeg (Jovan 20:31).

1. poslanica Jovana 5:20

Neki pisci koji promovišu ideju da Novi Zavet naziva Isusa Bogom, u istom smislu kao i njegovog Oca, nam govore da 1. posl. Jovana 5:20 definitivno govori da je Isus istiniti Bog. Tekst glasi: "A znamo da Sin Božji dođe, i dao nam je razum da poznamo Boga Istinitog, i da budemo u istinitom Sinu Njegovom Isusu Hristu. Ovo je Istiniti Bog i Život večni."

Mnogi zastupnici Trojstva ne smatraju da je Isus ovde opisan kao istiniti Bog. Henry Alford, istaknuti britanski izlagač i autor poznatih komentara Greek Testament, ukazuje na tendenciju koja je igrala značajnu istorijsku ulogu u interpretaciji Biblije. On primećuje da su Oci protumačili 1. posl. Jovana 5:20 doktrinarno umesto egzegetski. Jednostavno rečeno, na njih je više uticala želja da odbrane svoje, već uspostavljeno, teološko stanovište nego odlučnost da tekstu daju stvarno značenje.

Alford poredi Jovanovu izjavu o jednom Bogu u 1. Jovanovoj 5:20 sa strukturama sličnih rečenica u Jovanovim poslanicama. On takođe primećuje očiglednu paralelu u Jovanu 17:3, gde je Isus pažljivo razdvojen od jednog Boga. On zaključuje da tumači koji traže osnovni smisao ovog pasusa neće videti da se fraza "istiniti Bog" odnosi na Isusa, već na Oca. Ovo (houtos) u poslednjoj rečenici 1. Jovanove 5:20 se ne mora odnositi na najbližu imenicu (u ovom slučaju Isusa Hrista).

Henry Alford citira dva pasusa iz Jovanovih poslanica kako bi potkrepio ovo tvrđenje: "Ko je lažljivac osim onog koji odriče da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist" (1. Jovanova 2:22). "Jer mnoge varalice iziđoše na svet koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u telu; ovo je varalica i antihrist" (2. Jovanova 7): Iz ova dva pasusa se jasno vidi da "ovo" se ne odnosi uvek na prvu prethodnu imenicu. Kada bi to bio slučaj, to bi značilo da je Isus varalica i antihrist. Zamenica "ovo" u 1. Jovanovoj 5:20 se pre odnosi na prethodnu frazu "Bog istiniti" koja se odnosi na Oca, a ne na Isusa. Ukoliko napravim poređenje sa Jovanom 17:3, videćemo da u 1. Jovanovoj 5:20 postoji eho tog stiha: "A ovo je život večni da poznaju Tebe (Oca) jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista."

U svojoj knjizi The Trinity in the New Testament, zastupnik Trojstva Arthur Wainwright dolazi do istog zaključka.[43] On ne smatra da se Isus naziva istinitim Bogom u 1. Jovanovoj 5:20. Henry Alford, koji veoma ceni Sveto Pismo, zaključuje: "Ne mogu videti, pošto je o našem Gospodu rečeno `Ti si jedini istiniti Bog` (Jovan 17:3), kako neko može da zamisli da je isti apostol imao u tim rečima (Jovan 17:3) bilo koju drugu nameru od one koja je prikazana u ovima (1. Jovanova 5:20)"[44]

Ukoliko pažljivo odmerimo dokaze, izgleda da je van svake sumnje da Jovan nikada nije odstupio od verovanja u jedinstvenog Boga iz nasleđa Starog Zaveta. To ga dovodi u sklad sa njegovim učiteljem koji takođe nikada nije odstupio od posvećenosti Jednom Bogu Izraela.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz