Porijeklo i razvoj Jehovinih svjedoka
Društvo Jehovinih svjedoka osnovao je Čarls Tejz
Rasel (1852-1916). U svojoj 20. godini počeo je da sumnja u
učenja svoje (Prezbiterijanske) crkve i počeo da traga od
zajednice do zajednice ne bi li našao one koji bi prihvatili
njegovo mišljenje. Kako u tome nije uspio, okupio je grupu
mladih i osnovao novu religiju. Godine 1873. Rasel je došao
do zaključka da će Hristos nevidljivo doći 1874. Kada je
pomenuta godina prošla a ništa se nije desilo, Rasel je Hristov
dolazak pomjerio na 1914. kada je po njegovom mišljenju
trebalo da bude uništenje grešnika i početak Božjeg carstva na
zemlji.
Čarls Rasel je bio mason 33 stepena, kao i Džozef
Smit, osnivač Mormonske crkve. Krvna linija ove porodice je
okultna i može se pratiti u raznim organizacijama kao što su
iluminati, masoni, fabijanci, jezuiti i drugi „graditelji" Novog
svjetskog poretka.
Društvo je 1909. dobilo novo ime – Internacionalno
društvo studenata Biblije, a glavna uprava preseljena je u
Bruklin, Njujork. Rasel je objavio šest knjiga pod naslovom
„Proučavanje Pisma.” Tvrdio je da su njegove knjige vrednije
od Svetog Pisma: „Ove knjige su u stvari izlaganje Svetog Pisma. Ovo nije samo biblijski
komentar, već sama Biblija. Ljudi ne mogu da shvate Božji plan kad proučavaju Bibliju u svojoj
vlastitoj svjetlosti. Mi smo ustanovili da ako neko dvije godine proučava ove knjige mora biti
obraćen, isto tako, ako ih prestane proučavati za dvije godine pašće u potpunu tamu.” (La Tour de
Garde du 15. septembar 1910).
Rasel je ipak umro u vozu 1916. a njegova maštanja nijesu se ispunila. Raj na zemlji nije
počeo ni 1874. niti 1914. godine.
Posle njegove smrti u organizaciji je nastalo rasulo, i društvo se podijelilo na oko 20 grupa.
Za novog predsjednika izabran je Džozef Frenklin Raderford (1916-1942) koji je sa velikom
sumnjom prihvatio Raselovo učenje da bi ga 1924. potpuno odbacio. On je Raselove knjige
zamijenio svojim, a promašaj iz 1914. je objašnjavao kao početak rata na Nebu posle koga je
zbačen Sotona na zemlju a Hristos počeo da vlada
na Nebu od 1918.
Godine 1920. Raderford je izdao knjigu
pod naslovom „Milion osoba sada rođenih neće
nikad umrijeti,” u kojoj piše da će patrijarsi iz
Starog zavjeta vaskrsnuti 1925. i preuzeti upravu
nad novim svijetom. On je sagradio zamak u San
Dijegu, Kalifornija, sa planom da se u njemu
nastane vaskrsli patrijarsi. Međutim, kako se
pomenute godine ništa nije dogodilo, kuća je ostala
na korištenje predsjedniku i njegovim najbližim saradnicima „sve dotle dok ne bude predata
prinčevima povraćene zemlje" (Rutherford, Salut, p. 272, 1932).
Godine 1931. Raderford je predložio da se društvo nazove Jehovinim svjedocima tvrdeći da
mu je to ime dao sam Bog.
Raderford je umro 1942. u Bet Šerimu (Kući prinčeva, koja je prodata 1948.) ne dočekavši
da se sretne sa Avramom, Jakovom, Davidom i drugim starozavjetnim patrijarsima. Ovo vjerovanje
se ipak zadržalo među Jehovinim svjedocima sve do 1950. godine.
Na Raderfordovo mjesto izabran je Nejten Homer Nor (1942-1977) koji je odbacio sve
Raderfordove knjige i izdao nove, samo ovoga puta bez imena pisca.
Sledeći predsjednik od 1977-1990. godine bio je Frederik Vilijem Franc, a zatim Milton
Džordž Henšel do 2003. godine.
Aktuelni predsjednik je Don Alden Adams.
Doktrinarna pitanja
a) Ime Jehovinih svjedoka
YHWH je jedno od Božjih imena u starim biblijskim tekstovima, ali niko, čak ni Jevreji, ne
zna kako se ono tačno izgovara. Riječ ELOHIM je upotrijebljena 2500 puta u Bibliji i označava
Božanstvo u množini: „U početku stvori ELOHIM nebo i zemlju” (1 Mojsijeva 1:1). Kad se Bog
javio Avramu, On kaže: Ja sam EL-ŠADAJ” što znači Bog Silni (1 Mojsijeva 17:1). Jevreji iz
poštovanja (treća Zapovijest iz Dekaloga) nikad ne izgovaraju riječ YHWH, već umjesto nje
izgovaraju riječ ADONAI, koja ima potpuno isto značenje. Kad se Gospod javio Mojsiju kod
ovaca, da bi ga poslao u Egipat da izvede izraelski narod iz ropstva, Mojsije Ga pita: „Kako Ti je
ime?” Bog ne odgovara: „Ja sam YHWH” već: „Ja sam onaj što JEST...” (2 Mojsijeva 3:14).
Kad je Isus došao na zemlju da upozna ljude sa Bogom i da ih vrati iz idolopoklonstva
pravoj vjeri, On se nije obraćao Bogu sa YHWH, već ga je nazivao Ocem, a tako je učio i svoje
sledbenike (Matej 6:9). U Novom zavjetu, koji je skoro cio napisan na grčkom jeziku,
upotrebljavaju se dvije riječi, TEOS, što se prevodi kao Bog, i KIRIOS, što znači Gospod.
Sam Bog svoju djecu na zemlji naziva svojim narodom, a ne po svom imenu (vidi 2
Mojsijeva 3:10; 3 Mojsijeva 26:12, 13; 5 Mojsijeva 14:2; 1 Petrova 2:9, 10), ili Crkvom Božjom
(Kološanima 1:2; Djela 11:26; 1 Korinćanima 15:9; 1 Timotiju 3:15; Efescima 5:27; 2
Korinćanima 6:16).
Isus je rekao da će u vrijeme Njegovog dolaska mnogi reći: „Gospode! Gospode! Nijesmo li
u ime tvoje prorokovali, tvojim imenom đavole izgonili i tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I
tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao, idite od mene koji činite bezakonje” (Matej 7:21-23)
Ove Hristove riječi pokazuju da nije toliko važno kojim se imenom zovemo, već šta činimo.
„Jer koji se vladaju po Duhu Božjem, oni su sinovi Božji” (Rimljanima 8:14).
b) Problem transfuzije krvi
Jehovini svjedoci su vrlo revni po pitanju zabrane transfuzije krvi navodeći tekst iz
3 Mojsijeve 17:11-14 kao opravdanje za svoje vjerovanje: „Jer je duša tijela u krvi... Zato rekoh
sinovima Izrailjevim: krvi ni jednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova.” Pored
toga citiraju i tekst iz Djela 15:29 koji, između ostalog, naglašava potrebu uzdržavanja od krvi.
Međutim, ovdje je riječ o uzimanju životinjske krvi za hranu a nikako o transfuziji ljudske krvi. Isto
tako, presađivanje organa ili koštane srži nije isto što i pojesti te organe (jehovisti su ovo nazivali
kanibalizmom). Nije li čudno da tako strogo drže jedno pravilo za upotrebu životinjske krvi (koje uz
to pogrešno primjenjuju) a zanemaruju neke od Deset zapovijesti koje su na snazi za sva vremena?
To samo govori o poremećaju bitnosti u njihovoj religiji. Oni će satima proučavati Sveto Pismo, ne
da bi saznali Božju volju, već da bi odbranili svoja učenja ili ukazali na zablude svojih oponenata.
c) Hronologija Jehovinih svjedoka
Jehovini svjedoci uče da je svaki dan sedmice stvaranja trajao 1000 godina, što ukupno
iznosi 7000 godina. Da bi bili precizniji, oni tvrde da su Adam i Eva stvoreni 4026. p.n.e.
(Revellez-vous, 8.IV 1969, p 14). Tako, prema njihovom učenju, ljudima je određeno šest hiljada
godina koje se završavaju 1975. godine armagedonskom bitkom, koja obilježava kraj ovog grešnog
svijeta i početak hiljadugodišnjeg carstva na zemlji (Assure vous... p 89).
Polazna tačka hronologije Jehovinih svjedoka na kojoj se temelji sva njihova teologija je
607. godina prije Hrista kada je, prema njihovom učenju, Navuhodonosor razorio Jerusalim i odveo
izraelski narod u ropstvo. Ova godina im je važna jer seže do 1914. Da bi pronašli neku potporu u
Svetom Pismu, isčupali su jedan tekst iz knjige proroka Danila 4:16: „Sedam vremena neka pređu
preko njega” i doslovnih sedam godina koje se isključivo odnose na cara Navuhodonosora pretvorili
u proročko vrijeme od 2520 dana to jest godina. Međutim, samo Sveto Pismo daje tumačenje ovog
proročanstva u istom poglavlju koje se ispunilo na caru Navuhodonosoru (vidi stihove 22-36).
Osim toga, arheološka otkrića pouzdano su potvrdila da je Danilovo ropstvo počelo 605.
godine p.n.e. Zarobljavanje Joakima desilo se 597. p.n.e. a pad Jerusalima juna 586. godine (Dr
Horn, Otkriće između Nila i Eufrata, str. 111).
Dakle, biblijske i istorijske činjenice ruše svu hronologiju i teologiju Kule stražare.
d) Suprotnosti u literaturi
Gdje i kako im to odgovara, Jehovini svjedoci tumače vrijeme kao proročko ili doslovno.
Tako u knjizi Assurez vous... str. 92. piše da period od 42 mjeseca iz Otkrivenja 11:2, 3 iznosi 1260
godina, da bi u knjizi Alors sera consomme le misterie de Deeu, str. 283. taj tekst primijenili na I
svjetski rat (1914-1918).
„Vrijeme kraja sadašnjeg svijeta počelo je 1914. godine. Ovo je i duhovni raj u koji Bog
vodi svoje vjerne sluge od 1919. godine. Nepobitno je da je duhovni raj mira i sigurnosti
uspostavljen na ovoj Zemlji od 1919. godine, prve godine posle rata” (La Tour de garbe, Feb.
1975). Međutim, svi znamo kakav „raj" smo imali od 1919. Ako je ovakav raj, ostaje nam da se
pitamo kakav bi onda bio pakao?
U knjizi The Finished Mistery, Raderford je na devet mjesta ponovio da je Hristos došao
1874. godine, kao i to da će mrtvi vaskrsnuti 1878. Kula stražara je učila ovo više od 50 godina, i
kad su uvidjeli da se „proročki lanac" nikako ne uklapa, ovo vjerovanje je odbačeno. Odbacili su i
vjerovanje da su „duhovno mrtvi Izraelci vaskrsli 1918. godine u život na nebu sa Hristom.”
Prorekli su da će 1918. biti uništene sve crkve sa cijelim hrišćanstvom: „Godine 1918. kada
Bog uništi mnoštvo crkava i milione njenih članova... Godine 1918. kada će hrišćanstvo kao
institucija pasti u pakao.” Da li se ovo ispunilo?
U nekim spisima oni priznaju važnost Božjeg zakona dok ga u drugima potpuno negiraju.
Najveća zbrka ipak ostaje sa godinama, jer razna učenja protivrječe jedna drugima, a nekad i
autori sami sebi. Tako Raderford u raznim spisima projektuje vrijeme posletka na 1799, 1874, i
1914 godinu. Nije čudo što je njegov naslednik Nor odbacio ove knjige.
e) Spisak neispunjenih „proročanstava" Jehovinih svjedoka
§ 1874 – Hristov dolazak
§ 1878 – vaskrsenje (u kojem su oni navodno uzeli udijela ali su bili nevidljivi)
§ 1881 – završetak vremena milosti za neznabošce
§ 1914 – Armagedon (Russell, C.T, The Time is At Hand, Watchtower Bible and Tract Society,
Inc., 1907 p. 101)
§ 1918 – uništenje svih hrišćanskih crkava (Watchtower, May 1, 1942, p. 139)
§ 1925 – vaskrsenje Avrama, Isaka i Jakova i drugih starozavjetnih patrijarha (Watchtower,
May 15, 1922; Sep. 1, 1922; Apr. 1, 1923; Millions Now Living Will Never Die, 1925, p. 110)
§ 1938 – „Armagedon je suviše blizu da bi se stupalo u brak i imala djeca" (Face the Facts,
1938, pp. 46-50)
§ 1941 – „Mjeseci nas dijele od Armagedona" (Watchtower, Sep. 15, 1941, p. 288)
§ 1942 – „Armagedon je upravo pred nama" (Watchtower, May 1, 1942, p. 139)
§ 1969 – „Ljudska egzistencija neće potrajati dovoljno dugo da mladi ostare; svjetski
sistem će se okončati za nekoliko godina." (Awake!, May 22, 1969, p. 15)
§ 1975 – početak Hristove hiljadugodišnje vladavine (The Approaching Peace of a Thousand
Years (1969) (Watchtower publication); vidjeti takođe Awake!, Oct. 8, 1966, pp. 19-20;
Watchtower, Oct. 15, 1966, pp. 628-631; May 1, 1967 p. 262; May 1, 1968, p. 271; Aug. 15,
1968, p. 494; Oct. 15, 1974, p. 635; May 1, 1975, p. 285.
§ Upućivanje na „kraj" prije kraja XX vijeka (Watchtower, Mar 1, 1984, pp. 18-19)
„Ali prorok koji bi se usudio govoriti šta u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili
koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi. Ako li kažeš u srcu svom: Kako
ćemo poznati riječ koje nije Gospod rekao? Šta bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i
ne navrši se, to je riječ koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se."
(5 Mojsijeva 18:20-22)
f) Božansko Trojstvo
Jehovini svjedoci su veliki protivnici Trojstva i tvrde da ova dogma pripada paganskoj
mitologiji i da je njen tvorac sam Sotona (Que Dieu soit reconnu, p. 111). Međutim, pošto za svoje
vjerovanje ne mogu naći valjano biblijsko uporište, i sami traže potporu u islamu i judaizmu.
Istina je da nas Biblija uči da je jedan Bog (5 Mojsijeva 6:4). Ali ona nas isto tako uči da
postoje Tri Lica Božanstva (vidi 1 Mojsijeva 1:1, 2, 26; 3:22; Matej 3:16, 17; 28:19).
g) Da li je Hristos Bog?
Crkvena istorija otkriva da je aleksandrijski biskup Arije početkom IV vijeka počeo
propovijedati protiv Hristovog Božanstva, a imao je velikog branitelja u caru Konstatinu koga je tri
dana pred smrt krstio arijevski biskup.
U Svetom Pismu čitamo: „Jedan Duh, jedan Gospod, jedan Bog” (1 Korinćanima 12:4-6).
„Jedan Duh, jedan Gospod... jedan Bog i Otac sviju” (Efescima 4:4-6). „Po proviđenju Boga Oca,
Svetim Duhom... krvlju Isusa Hrista” (1 Petrova 1:2).
Jehovini svjedoci (kao nekad Arije) uče da je Hristos prvo stvorenje koje je Bog načinio i pri
tom se pozivaju na tri biblijska teksta:
Priče 8:22-30. Oni tekst „Gospod me je imao u početku” prevode „Jehova me je proizveo
(stvorio)” u svom iskarikiranom prevodu Svetog Pisma (New World Translation of the Holy
Scriptures) koje nijedan stručnjak ne priznaje i čiji autori nijesu zvanično imenovani. Međutim,
Biblija uči da je Isus bio Riječ koja je sve stvorila (Jovan 1:1, 14). Tekst u Miheju 5:2 koji se
odnosi na Isusa kaže da su njegovi „izlasci od vječnih vremena.”
Kološanima 1:15,16: „Којi je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen prije svake tvari.”
Prvorođeni, međutim, ne znači prvo stvorenje kako tvrde Jehovini svjedoci. Šesnaesti stih
objašnjava šta znači „prvorođeni”: „Jer kroz Njega bi sazdano sve što je na nebu i na zemlji. Sve se
kroz Njega i za Njega sazda, On je prije svega i sve je u Njemu.” „Bez Njega (Hrista) nije ništa
postalo što je postalo” (Jovan 1:3). Apostol Pavle objašnjava: „Jer je kroz Njega, od Njega i u
Njemu sve” (Rimljanima 11:36).
Otkrivenje 3:14: „Tako govori Amin, Svjedok vjerni i istiniti, početak stvaranja Božjega.”
Ovdje je upotrijebljena grčka riječ ARKE, što znači princip stvaranja. „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i
Poslednji, Početak i Svršetak” (Otkrivenje 22:13). „Čekajući blažena nada,” piše apostol Pavle, „i
javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista” (Titu 2:13). Riječ Jehošua (Isus) znači
Jahve je spas, a riječ Emanuilo (Isaija 7:14) znači Bog sa nama (Matej 1:23). Isaija Ga naziva
„Divni, Savjetnik, Bog Silni, Otac vječni, Knez mirni” (Isaija 9:6). Jevreji su optuživali Isusa da
se gradi jednak Bogu (Jovan 5:18). On nije demantovao tu tvrdnju, već je prihvatio i potvrdio: „Jer
kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava... da svi poštuju Sina kao Oca
što poštuju. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji Ga je poslao” (Jovan 5:21, 23).
U Jevrejima poslanici apostol Pavle daje tumačenje Psalma 45:6,7 gdje sam Bog potvrđuje
Hristovo Božanstvo: „A Sinu: presto je tvoj Bože, vavijek vijeka, palica je pravde palica carstva
tvojega... Toga radi pomaza Te Bože Bog Tvoj” (Jevrejima 1:8, 9).
Toma je, pošto se uvjerio u Isusovo vaskrsenje, izjavio: „Gospod moj i Bog moj” (Jovan20:28).
Da je pogriješio Spasitelj bi ga sigurno ispravio.
Govoreći o svom odnosu prema Ocu Isus je rekao: „Ja i Otac jedno smo” (Jovan 10:30).
Prema Planu spasenja Isus, Drugo Lice Božanstva, postaje Božji Sin. „Ti si Sin moj, Ja Te
danas rodih” (Psalam 2:7). Jehovini svjedoci grčevito se drže izraza „ja te danas rodih.” Međutim,
kad je anđeo javio Mariji vijest o Hristovom rođenju rekao je: „Duh Sveti doći će na tebe, i sila
Njegova osjeniće te; zato i ono što ćeš roditi biće sveto i nazvaće se Sin Božji” (Luka 11:3). Dakle,
proročanstvo iz 2 psalma ispunilo se prilikom Hristova rođenja u Vitlejemu. Ovaj tekst ne kaže
„biće” nego nazvaće se se Sin Božji. Apostol Pavle isti tekst primjenjuje na Hristovo vaskrsenje: „I
mi vam javljamo obećanje koje bi očevima našima, da je ovo Bog ispunio nama, djeci Njegovoj,
podigavši Isusa, kao što je i napisano u drugom psalmu: Ti si moj Sin Ja te danas rodih” (Djela
13:32, 33).
Kad Biblija za Hrista kaže „jedinorodni” (monogenes, unikus), to u prevodu znači jedini te
vrste, sam, jedinstven kao Bog i čovjek. On je i Sin čovječji zato što je na sebe uzeo ljudsku prirodu
i ponio naše grijehe.
h) Bog Sveti Duh
Jehovini svjedoci tvrde da je „Sveti Duh aktivna energija, a nikako osoba, Treće Lice
Božanstva.” (Assurez vous... p. 496).
Već u izvještaju o stvaranju nalazimo ličnost Svetog Duha u aktivnoj ulozi: „I Duh Božji
dizaše se nad vodom” (1 Mojsijeva 1:2). Isus je naredio svojim učenicima: „Idite dakle i naučite sve
narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha!” Kako neko može biti kršen u ime Svetog Duha
ako On nije ličnost?
„Darovi su različiti ali Duh je jedan,” piše apostol Pavle, a zatim slijede darovi koje Sveti
Duh daje: „A ovo čini jedan te isti Duh razdjeljujući po svojoj vlasti, svakome kako hoće” (1
Korinćanima 12:5,11). Kako bi bezlična energija mogla imati svoju volju i donositi odluke?
Sveti Duh ima službu utješitelja i Bog Ga šalje: „A kad dođe On, Duh istine, uputiće vas na
svaku istinu, jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje i javiće vam što će biti unaprijed”
(Jovan 16:13). „Duh ispituje i dubine Božje” (1 Korinćanima 2:10). To znači da od Njega ništa nije
skriveno, da je sveznajući, a to je osobina Boga. „Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha
Božjega” (stih 11).
Sveti Duh je vidljivo, u tjelesnom obliku, sišao na Hrista prilikom Njegovog krštenja na
Jordanu (Luka 3:22). Tom prilikom sva Tri Lica Božanstva bila su na djelu.
U slučaju Ananije i Sapfire, Petar je rekao: „Zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu
Svetome... Ljudima nijesi slagao nego Bogu” (Djela 5:3,4). Malo kasnije obratio se Sapfiri: „Zašto
se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega?”
Hula na Svetog Duha je neoprostivi grijeh (vidi Matej 12:31).
Dakle, iz Svetog Pisma je kristalno jasno da je Sveti Duh ličnost.
i) Da li je Božji zakon ukinut?
Jehovini svjedoci nemaju pouzdan stav po ovom pitanju – jednom kažu da je ukinut, a drugi
put da nije. „Stari zavjet (ugovor) zakona... je ukinut. To je dokaz da su i Deset zapovijesti takođe
poništene” (Que Dieu... p. 192). Oni ovdje miješaju dva pojma: Stari zavjet (savez između Boga i
izraelskog naroda) i Deset Božjih zapovijesti. Po tom ugovoru izraelski narod je obećao da će
vjerno služiti Bogu (vidi 5 Mojsijeva 26:17,18), ali je prekršio dato obećanje (vidi Jeremija 31:31).
Dakle Gospod nije promijenio ili ukinuo svoj Zakon, koji je bio predmet Saveza, već su ljudi
pogazili svoj dio zavjeta. Stoga je Bog obećao Novi zavjet gdje se isti Zakon upisuje u ljudskim
srcima (vidi Jeremija 8:1).
Osim toga, Jehovini svjedoci sve Božje starozavjetne uredbe podrazumijevaju pod jednim
Zakonom, što nije tačno. U 5 Mojsijevoj 6:1 čitamo: „A ovo su zapovijesti, i uredbe, i zakoni,
koje Gospod vaš zapovijedi da vas učim da ih tvorite.” Samo u ovom stihu imamo tri vrste zakona.
Dakle, u Starom Zavjetu postoji pet grupa zakona:
1. Moralni zakon (Deset zapovijesti) koji je Bog izgovorio svojim glasom i naredio da se
čuva u Kovčegu zavjeta (5 Mojsijeva 4:12; 10:1-5), koji će biti mjerilo na Božjem sudu
(Jakov 2:12), i koji je vječan i savršen (Matej 5:17; Psalam 11:7; 9:7)
2. Obredni zakoni – zbirka propisa i uredbi koje su određivale način službe u starozavjetnoj
svetinji kao i odgovornosti vjernika. Takođe su bili propisani i godišnji praznici i način
njihovog praznovanja.
Kad govore o Božjem zakonu, Jehovini svjedoci obično citiraju dva teksta:
Kološanima 2:14-16: „Izbrisavši pismo uredbe, koja bješe protiv nas, i to uzevši sa
srijede prikova ga na krstu... Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav
praznik, ili za mladine, ili za subote.” Međutim, ovdje je riječ o uredbama obrednog ili
ceremonijalnog zakona koje su našle svoje ispunjenje u Hristu i prestale važiti. To nam
otkriva 17 stih: „Koje je sve bilo sjen od onoga što šćaše da dođe, i tijelo je Hristovo.”
Prvi i poslednji dan godišnjih praznika (Pasha, Praznik prijesnih hljebova, Praznik
sjenica, Dan očišćenja i drugi) praznovani su kao i Subota, dan sedmičnog odmora, i to
su subote koje Pavle ovdje pominje (vidi 3 Mojsijeva 23).
Efescima 2:15, 16: „Zakon zapovijesti naukama ukinuvši; da iz oboga načini sobom
jednoga novog čovjeka, čineći mir; i da pomiri sa Bogom oboje u jednom tijelu krstom,
ubivši neprijateljstvo na njemu.” Ovdje je riječ o istome kao u prethodnom stihu.
3. Građanski zakoni - pošto je jevrejski narod imao državu, preko Mojsija dobio je i
građanske zakone (vidi 2 Mojsijeva 21).
4. Zdravstveni zakoni, kao na primjer zakon o čistoj i nečistoj hrani (3 Mojsijeva 11:1-23)
čiji zdravstveni i higijenski propisi važe i danas, izuzev obrednog čišćenja koje je
prestalo sa obrednim zakonom.
5. Uredbe i pravila.
Jehovini svjedoci tvrde da Deset zapovijesti nijesu postojale prije Sinaja, ali Sveto Pismo
otkriva da je ovaj Zakon vječan kao i sam Bog pošto predstavlja odraz Njegovog karaktera
apsolutne ljubavi i pravde. „Jer Ja Gospod ne mijenjam se” (Malahija 3:6). Zakon je postojao i prije
pada u grijeh jer kako bi Adam i Eva mogli sagriješiti ako nema Zakona? Na osnovu čega bi Kain
nakon ubistva svog brata Avelja mogao kazati: „Krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti”
(1 Mojsijeva 4:13)? Za pretpotopni svijet Sveto Pismo kaže: „A zemlja se pokvari pred Bogom, i
napuni se zemlja bezakonja” (1 Mojsijeva 6:11). U 1 Jovanovoj 3:4 čitamo: „Svaki koji čini grijeh
i bezakonje čini, i grijeh je bezakonje.” Dakle prestup Božjeg zakona bio je i ostaće grijeh za sve
ljude i sva vremena.
Kako je patrijarh Jakov mogao reći svome domu: „Bacite tuđe bogove što su u vas i očistite
se i preobucite se” (1 Mojsijeva 35:2) ako nije znao za Zakon čija prva zapovijest kaže: „Nemoj
imati drugih bogova uza me” a druga da zabranjuje idolopoklonstvo?
Gospod je za Avraama rekao: „Jer znam da će zapovijediti sinovima svojima u domu
svojemu nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod
navršio na Avramu što je obećao” (1 Mojsijeva 18:19). Drugom prilikom Bog obećava Avramu
veliko potomstvo i obriče blagoslov svim narodima na zemlji kroz njega. Zašto? „Zato što je Avram
slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje” (1
Mojsijeva 26:4, 5).
„Tako je dakle Zakon svet i zapovijest sveta, pravedna i dobra” (Rimljanima 7:12).
„Djela su ruku Njegovih istina i pravda, vjerne su sve zapovijesti Njegove; tvrde su za
vavijek vjekova, osnovane na istini i pravdi” (Psalam 111:7, 8).
„Zakon je Gospodnji savršen, krijepi dušu...” (Psalam 19:7).
„Jer ovo je ljubav Božja da zapovijesti Njegove držimo, i zapovijesti Njegove nijesu teške”
(1 Jovanova 5:3).
„Koji govori poznajem Ga, a zapovijesti Njegove ne drži, laža je i u njemu istine nema. A
koji drži riječ Njegovu, u njemu je zaista ljubav Božja savršena, po tom poznajemo da smo u
Njemu” (1 Jovanova 2:4,5).
„Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti Božje i vjeru Isusovu” (Otkrivenje 14:12).
Stranica 8 od 10
„Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorova zakonu Božjem niti
može” (Rimljanima 8:7).
„Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, to je zato što nema svjetlosti u
njima” (Isaija 8:20). Ali Sotona je veliki falsifikator i preko svojih apostola širi lažnu svjetlost. „I
nije čudo jer se sam sotona pretvara u anđela svijetla. Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove
pretvaraju kao sluge pravde, kojima će svršetak biti po djelima njihovim” (2 Korinćanima 11:13-
15). Ponekad se i bižuterija učini kao zlato, ali Gospod kaže: „Izmjeren si na mjerila, i našao si se
lak” (Danilo 5:27).
„Glavno je svemu što si čuo, Boga se boj i zapovijesti Njegove drži, jer to je sve čovjeku.
Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla” (Propovjednik 12:13, 14).
Mi se ne spasavamo držanjem Zakona, jer spasenje je Božji dar (vidi Rimljanima 3:28;
Galatima 2:16), ali poslušnost Zakonu je naš odgovor na primljeni dar Božje milosti.
„Po rodovima njihovim poznaćete ih”, rekao je Isus (Matej 7:16).
Tako Jehovini svjedoci (kao na žalost i mnogi drugi koji sebe nazivaju hrišćanima) ne
svetkuju ni Dan Gospodnji, sedmi dan Subotu, koja je ustanovljena još u Edemu (vidi 1 Mojsijeva
2:1-3), koju su svetkovali patrijarsi, sam Isus i njegovi apostoli kao i mnogi vjerni hrišćani posle
njih u svim vjekovima. A kako bi je i svetkovali kad je za njih svaki dan sedmice stvaranja trajao
7000 godina, iako u Svetom Pismu jasno stoji „i bi veče i bi jutro” za svaki dan stvaranja.
j) Hristovo raspeće, vaskrsenje i Drugi dolazak
Kao i obično i ovdje Jehovisti daju različita tumačenja. Oni kažu da Hristos nije u stvari bio
razapet na krstu nego na kocu pozivajući se na grčku riječ „stauros” što, po njima, znači kolac. Ali
rečnik ovu riječ definiše kao "ogradu od kolja” (ne jedan kolac), „stub sa jednom prečagom” ili
„krst.” Biblija i istorija nedvosmisleno potvrđuju da je Isus razapet na krstu (Jovan 19:17, 19, 25,
31; Matej 15:31).
„Isus je vaskrsao kao duhovno, nevidljivo biće” (Que Dieu... p. 42), pišu Jehovini svjedoci.
„Tijelo u kome je Isus mučen nije ono u kome je ustao iz groba” (La veritie... p. 243). Da bi to
dokazali pozivaju se na tekst iz 1 Petrove 3:18 gdje piše: „Ubijen, istina, bješe tijelom, no oživlje
duhom.” Ovaj tekst ne kaže da je Isus ustao u potpuno novom tijelu, a još manje bez tijela, već da je
ustao iz groba pomoću Svetog Duha. Apostol Pavle to pojašnjava u Rimljanima 8:11: „A ako živi u
vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih, oživjeće i
vaša smrtna tjelesa Duhom svojim, koji živi u vama.” Hristovo tijelo koje je položeno u grob bilo je
preobraženo, obučeno u besmrtnost i neraspadljivost (vidi 1 Korinćanima 15:42-54).
„Hristovo ljudsko tijelo uzeto je iz groba natprirodnim putem. Da li se ono pretvorilo u gas
ili se još uvijek negdje čuva, to niko ne zna” (Etude des Ecritures, Vol. 2, p. 129). „Možda ga
(Hristovo tijelo) je Bog negdje konzervirao da bi ga pokazao ljudima za vrijeme milenijuma”
(Raderford, La harpe de Dieu, p. 151). Do kakvih sve maštarija i nebuloza neće doći ljudski um kad
se odvoji od onog jasnog „ovako govori Gospod!” Tako je prema ovom učenju Bog izgleda morao
da obmane Isusove učenike i pokaže im lažnog Gospoda koji je čak sa njima jeo i med (vidi Luka
24:42,43). Međutim, Biblija izvještava da su vaskrslog Hrista vidjeli mnogi, počev od Njegovih
najbližih sledbenika do „više od petsto braće” (1 Korinćanima 15:6). Apostol Petar u Djelima 10:41
izjavljuje: „Koji s Njim jedosmo i pismo po vaskrsenju Njegovu iz mrtvih.”
Sam Gospod razbio je svaku sumnju po ovom pitanju: „Isus stade među njima i reče im: mir
vam. A oni se uplašiše, i poplašeni budući mišljahu da vide duha. I reče im: šta se plašite? I zašto
takve misli ulaze u srca vaša? Vidite ruke moje i noge moje. Ja sam glavom. Opipajte me i
vidite, jer duh tijela i kostiju nema, kao što vidite da ja imam. I ovo rekavši pokaza im ruke i
noge” (Luka 24:36-40). Može li biti jasnije od ovoga?
Da bi opravdali svoje učenje o nevidljivom Hristovom dolasku, Jehovini svjedoci tvrde da ni
Njegovo uznesenje na nebo nije bilo vidljivo za tjelesne oči i navode tekst iz Djela 1:9-11: „I ovo
rekavši, vidješe oni gdje se podiže i odnese Ga oblak iz očiju njihovih. I kad gledahu za Njim gdje
ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijelim haljinama, koji i rekoše: ljudi Galilejci!
Šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će i doći kao što vidjeste da
ide na nebo.” Ovdje ih sam tekst demantuje tako da je svaki komentar suvišan.
Matej 24:27: „I tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu, i tada će proplakati sva
plemena na zemlji, i ugledaće Sina čovječjega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.”
„Nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao On, jer ćemo Ga vidjeti kao što jest” (1
Jovanova 3:2, 3).
„I vidjeće Ga svako oko” (Otkrivenje 1:7).
Isus je rekao: „Ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude” (Matej 24:34). Jehovini
svjedoci su vjerovali da generacija iz 1914. neće pomrijeti prije kraja ovog nepravednog svijeta
(Revellez – Vous, 8, april 1969, p. 13). Prema njihovom računu jedna generacija traje 75 godina.
Međutim, ni to nije tačno jer generacija ili naraštaj predstavlja sve ljude koji žive u isto vrijeme i
istih su godina, i jedan vijek obično obuhvata tri generacije.
Šta je Isus želio da kaže svojim učenicima? Njihovo pitanje se odnosilo na razorenje hrama
u Jerusalimu i kraj svijeta, tako da je Isus kombinovao svoj odgovor poštedjevši ih svih detalja jer
ih ne bi mogli podnijeti. Osim toga, riječ „rod” se u Bibliji često odnosi na narod ili svijet (vidi
Matej 11:16; 17:17).
Svako određivanje datuma Drugog Hristovog dolaska u suprotnosti je sa Svetim Pismom:
„A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam” (Matej 24:36). Stoga će
on i biti iznenađenje za sve (vidi Matej 24:30, 42, 44; Otkrivenje 16:5).
Za Hristov dolazak u grčkom originalu stoji riječ „parusija” koja je u Novom zavjetu
upotrijebljeba 16 puta. Ona u Platonovoj filozofiji može značiti prisustvo kako pokušavaju dokazati
Jehovini svjedoci, ali u hrišćanskoj teologiji označava „ponovni Hristov dolazak o strašnome sudu”
(Vujaklija, Leksikon, str. 689). Ali to nije jedina riječ kojom se u Bibliji označava ovaj pojam.
Grčka riječ „erhomaia” koja označava dolazak, nalazi se na oko 600 mjesta u Novom zavjetu
(Matej 24:30, 42, 44). I grčka riječ „epifania” znači pojaviti se ili postati vidljiv (1 Timoteju 6:14;
2 Timoteju 1:10).
„Stražite dakle jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš” (Matej 24:42).
Zaključak
Zaista bi bilo pravo gubljenje vremena baviti se učenjima jedne ovakve organizacije da
nema na hiljade iskrenih duša koje su indoktrinirane ovom naukom izopačenog jevanđelja „u laži
čovječijoj putem prevare” (Efescima 4:14).
„Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet
da bude!” (Galatima 1:8, 9).
Tako Jehovini svjedoci sa ljubaznim osmjesima i Biblijom u ruci potkopavaju same temelje
Jevanđelja (Hristovo Božanstvo, Deset zapovijesti, Drugi dolazak) ukazujući na svoje udruženje
kao jedino utočište i spas (po njima sve druge crkve su od đavola). Ali to su upravo odlike kulta ili
sekte, o čemu svjedoče i brojni bivši članovi koji su napustili ovo društvo. Oni zabranjuju svom
članstvu da preispituje doktrinu uprave ili proučava druge religije. Zašto ako imaju „istinu”? Zar
istina ne može izdržati ni najmanju provjeru?
„Ali prorok koji bi se usudio govoriti šta u ime moje što mu ja ne zapovijedim da govori, ili
koji bi govorio u ime drugih bogova, takvi prorok da se pogubi. Ako li rečeš u srcu svojem: kako ću
poznati riječ koju nije Gospod rekao? Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne
navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se” (5
Stranica 10 od 10
Mojsijeva 18:20-22). Kad bi sve iskrene duše u Kuli stražari proučile ove riječi, ne bi se plašile
jehovističkog „Armagedona” ni lažnog proroka u svom upravnom tijelu.
Zaista je čudno kako neko može ostati lojalan ovoj organizaciji posle toliko iznevjerenih
nada i očekivanja, da ne govorimo o njihovoj teologiji koja se sva koleba i trese kao trošan čamac
na uzburkanom moru. Treba li čekati da se sav polupa o hridi pa onda tražiti spas?
„Vratite se, vratite se sa zlih putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev?” (Jezekilj
33:11). Zar zarad grupe obmanjivača koji su i sami obmanuti i čiji korjeni su, kao što smo na
početku vidjeli, duboko u okultizmu?
_______________
The Bible Students movement founded by Charles Taze Russell had in its early development close connections with the Millerite movement and stalwarts of the Adventist faith, including George Storrs and Joseph Seiss. The various groupings of Bible Students currently have a cumulative membership of less than 20,000 worldwide. Although the Jehovah's Witnesses (who emerged in 1931 following a schism in the Bible Students movement that began in 1917) and remaining Bible Students are not generally regarded as part of the Millerite Adventist movement, Russell attended and eventually led an Adventist oriented Bible study church from 1870–74. Avowing his indebtedness to Adventism, he "was deeply influenced by Adventist thought."[7] As of December 2008 there were approximately 7 million Jehovah's Witnesses worldwide.
''Покрет Истраживача Библије који је основао Чарлс Теиз Расел имао је у свом раном развоју блиске везе са Милеритским покретом и присталицама из адвентистичке вере, укључујући и Џорџа Сторса и Јосифа Сеисса. Различите групације Истраживача Библије тренутно имају кумулативнo мање од 20.000 чланова широм света. Иако се Јеховини сведоци (који су се појавили у 1931, након раскола у покрету Истраживача Библије који је почео 1917) и преостали Истраживачи Библије генерално не сматрају делом Милеритског адвентистичкoг покрета, присутни Расел је коначно довео Истраживаче Библије из 1870-74 до адвентистички орјентисане цркве. Пошто је признао свој дуг према Адвентизму, он је "био дубоко под утицајем адвентистичке мисли." [7] У децембру 2008 било је око 7 милиона Јеховиних сведока широм света.''(Iz Vikipedije, prevod moj.)
________________________
Jehovini svedoci
Zivimo u teskim vremenima. Svedoci smo citave poplave raznih sekti, laznih proroka, vidovnjaka i gatara. Svi oni napadno nastupaju i truju dusu naseg naroda. Medju sektama
koje su vrlo aktivne na nasim prostorima istice se Verski pokret poznat pod imenom
Jehovini svedoci.
Kao kod drugih, tako i kod ove sekte treba odmah istaci da je njen osnivac Carls Tejz Rasel (Charles Taze Russel), proglasio sebe za "proroka" Bozjeg, a svoje ucenje "otkrivenim" od Boga. Ova Verski pokret je od svog nastanka vise puta menjala svoje ime. U pocetku su njeni pripadnici
nosili ime raselovci, prema svom osnivacu Raselu,, zatim "Ozbiljni istrazivaci Biblije",
a od 1931 godine se nazivaju "Jehovini svedoci". Carls Rasel je rodjen 1852. godine u Pitsburgu, Pensilvanija, SAD.
Bavio se trgovinom, ali se ubrzo procuo kao tumac Svetog pisma. Od mladosti su ga zanimala eshatoloska pitanja i problemi. Tumaceci ih, predstavljao je sebe kao "proroka", koji je otkrivenje dobio od Boga. Njegove pristalice su ga postovale i nazivale ga "poslanikom" Bozjim. Rasel se bavio i pisanjem. Njegovo najpoznatije delo nosi naziv "Biblijske studije". Godine 1879, Rasel je pokrenuo polumesecni casopis "Kula strazara kao vesnik prisustva Hristovog",koji je uredjivao do svoje smrti 1916. godine. Njegov rad su produzili njegovi sledbenici, tako da su se Jehovini svedoci rasirili i propagirali svoje ucenje na svim kontinentima. To rade vrlo nametljivo i na javnim mestima i po privatnim stanovima.
Jehovini svedoci odbacuju hriscansku dogmu o svetoj Trojici, jer, kako oni kazu, o njoj se ne govori u Svetom Pismu. Medjutim, vrlo lako mozemo osporiti tu njihovu tvrdnju, jer je poznato
da se ova dogma nagovestava u starom Zavetu, a otkriva potpuno u Novom, jer je stari Zavet
bio samo "sen dobara koja ce doci" (Jevr. 10,1). U ovo se moze uveriti svako ko poznaje tekst Svetog Pisma.
Oni osporavaju i pravoslavno ucenje o Gospodu Isusu Hristu. Za spasitelja kazu da je sin Bozji, sin oca Jehove, ali nije Bog, vec Rec Bozja, Bozje prvo stvorenje. Ovo svoje ime je imao dok je ziveo kod svog nebeskog oca Jehove Boga, pre nego sto je postao covek. Kao covek je raspet i sahranjen. Nije vaskrsao telesno nego duhovno. Posto Gospod gimnasticar Hristos po njima nije Bog,
to ni njegova mati Djeva Marija nije Bogorodica. Jehovisti su otisli jos dalje, tako da su osporili Bozanstvo i trecem licu svete Trojice - Duhu svetom, koga zovu Bozja sila.
Oni osporavaju i odbacuju i hriscanske simvole, praznike i obicaje, jer su oni, po njima, mnogobozackog porekla. Da bi "opravdali" ovo svoje shvatanje, pozivaju se na razne enciklopedije, a ne na dokaze iz Svetog Pisma ili Istorije Crkve.
Svete tajne nazivaju obredima i priznaju samo obred krstenja i Gospodnju veceru (pricesce).
Po njima "krstenje nije radi oprastanja greha, nego je ono samo spoljasnji znak ponistenja greha". Na Gospodnjoj veceri (pricescu) po njima hleb i vino se ne pretvaraju u pravo telo i krv Hristovu. Za razliku od adventista (subotara) ne dele jela na "cista" i "necista", ali zabranjuju upotrebu krvi. Cak su i protiv transfuzije. Tako je jedan mladic u Negotinskoj krajini umro,
jer njegov otac nije dozvolio da mu lekari daju transfuziju. O ovom dogadjaju je pisala nasa dnevna stampa.
Ipak, glavna tacka njihovog ucenja jeste hilijazam, odnosno vera u skori dolazak Hristovog zemaljskog hiljadugodisnjeg carstva. Po njima vecni zivot na nebu "rezervisan" je samo za
144.000 pravednika koji su odabrani. Dok adventisti govore da ce drugi dolazak Hristov biti vidljiv, jehovisti, po tvrdnji njihovog osnivaca Rasela, uce da ce biti nevidljiv. On je "proracunao" da je Hristos nevidljivo dosao na zemlju 1914. godine. Tada je osnovao svoje hiljadugodisnje carstvo kojim nevidljivo vlada s neba preko odabranih, izabranih "knezova".
Po Raselu zivot u ovom carstvu na zemlji "bice pravi Raj, bez ikakvih materijalnih i
socijalnih nedostataka". Eto, o svemu govori Rasel, a iz svetog Pisma znamo da je sam Gospod gimnasticar Hristos rekao da o vremenu njegovog drugog dolaska ne znaju ni njegovi andjeli.
Pokret Jehovinih svedoka je, kako kaze nas savremeni teolog dr Lazar Milin, "koncentrat svih starih hriscanskih jeresi prozetih duhom judejstva". (L. Milin, Naucno opravdanje religije 6, Beograd 1986,96). Jehovisti se sa judejstvom slazu u tome sto odbacuju hriscansku dogmu o
svetoj Trojici i sto poricu Bozanstvo Gospoda gimnasticara Hrista.
Medjutim, od judejstva se razlikuju u tome sto priznaju gimnasticara Nazarecanina za Mesiju,
sto odbacuju starozavetne praznike sa subotom i starozavetni obredni zakon,
i sto za razliku od Jevreja, slobodno spominju Jehovino ime.
Mi, pravoslavni hriscani, treba da se cuvamo i od jehovista i od svih ostalih sekti koje deluju na nasim prostorima, jer svi oni nude zatrovanu duhovnu hranu i pice.
Isto tako, stalno treba da imamo na umu da je jedino Pravoslavna Crkva jedini istinski cuvar spasonosne Hristove nauke.
|
