Tuesday
2024-03-19
9:59 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Pavle i Trojstvo »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Pavle i Trojstvo PDF Štampa El. pošta
Napisao Anthony Buzzard   

,,Očigledno je to da Pavle nije Isusa zvao Bogom” –Profesor Sidni Kejv

Nikada ni jedan ratoborni protivnik nije u tolikoj meri svoj bes iskalio na prvim Hrišćanima kao čovek zvani Savle (Dela apostolska 8:1-3). Niti je od istog tog Savla postojao učeniji teolog koji je pristupio ranoj Crkvi, koji je kasnije bio poznatiji kao Pavle, zapaženi pisac i prvi glasnik Hrišćanstva prvoga veka. Žigosan od strane modernih demitologizacija kao nemogući vizionar i od strane drugih kao psihotični korisnik opojnih supstanci, on je nastavio da podnosi strogo osuđivanje njegovih kritičara i danas važi za standardnog nosioca Hrišćanskog učenja.

Zbog ekstremnog žara njegovog verovanja, Pavle se priključio grupi koja je verovala da je Isus upozorio da će doći vreme ,,kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini” (Jovan 16:2). Pavle je bio u zabludi da ga revnost vodi da usvoji ubilačku politiku o progonu novoosnovane Hrisćanske sekte.

Nije svrha ove knjige da omogući pristup celoj Pavlovoj teologiji. Tačnije, želimo da proučimo do koje mere je ono što je on napisao u harmoniji sa Starim Zavetom i rečima Isusovim, Mesijom, kada je u pitanju ključno pitanje božanstva.

Pavle je prisvojio posebno otkrivenje od vaskrslog Isusa. Dok mnogi tvrde da se razum i otkrivenje ne slažu, naša pretpostavka je da ovo dvoje nisu u suprotnosti. Pavle nastoji da ilustruje ovu misao. Ni jedan deo otkrivenja datog Pavlu od strane Isusa ne osporava razum. Dopuštajući element progresivnog otkrivenja, Pavlovo Hrišćanstvo se ne protivi ranijem učenju o Isusu ili piscima Novog Zaveta. Pavle nije izostavljen iz Mesijine doktrine o Bogu.

Cenjen u jevrejskim religioznim krugovima, Pavle tvrdi da je bio ,,obrezan osmi dan, od roda Izrailjevog, kolena Venijaminovog, Jevrejin od Jevreja, po zakonu Farisej… Po revnosti gonih crkvu Božiju, po pravdi zakonskoj bih bez mane” (Filipljanima 3:5,6). Svakako bi ovakva pozadina učinila od Pavla bezkompromisnog monoteistu - uverenog zastupnika verovanja da je pravi Bog jedna osoba[1]. Kao što smo i očekivali, Pavlovo rabinsko učenje ga je uverilo da tamo negde postoji samo jedan Bog, kreator svega sto postoji. Evidentno je to da se u potpunosti složio sa nedavno razapetim Mesijom oko zakona kojeg je Isus nazivao najvažnijim od svih zapovesti. Mesija je radoznalom pisaru rekao ,,Prva je zapovest od svih: Čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; I ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom” (Marko 12:29, 30). Kao Farisej, Pavle je bez pitanja usvojio pisarev entuzijazam za Isusov monoteizam: ,,Dobro, učitelju! Pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugog osim Njega” (Marko 12:32). Pavlovo Jevrejsko nasleđe postavilo je Boga kao jednu osobu na sam vrhunac njegovog verovanja. Njegova posvećenost jednom Bogu iz jevrejske Biblije, posle njegovog prelaska na Hrišćanstvo, ostala je kao glavna motivacija za sve njegove aktivnosti.

U Pavlovim spisima nema nijednog dokaza da se on ikada protivio ranijoj crkvi kada je u pitanju božanska ličnost. Njegova neprijateljska nastrojenost prema Isusu kao Mesiji, pre prelaska na Hrišćanstvo, je bila direktno usmerena na Isusa, za koga je on mislio da će pretstavljati pretnju religiji naroda Izraela. Veći broj biblijskih učenjaka, posle pažljivog istaživanja dokaza, ne misli da je Pavle ikada uzburkao Jevrejsko verovanje da je Bog jedna osoba. Sidni Kejv tvrdi: ,,Očigledno je to da Pavle Isusa nije zvao Bogom.”[2] C.J. Kadouks se slaže: ,,Pavle uobičajeno razlikuje Hrista od Boga”.[3] Može se uzalud tražiti u Pavlovim spisima iskrena tvrdnja da je Isus Bog, koja podrazumeva preegzistentnog ,,večnog Sina”, drugog člana Trojstva u kome su svi članovi jednaki. Stih 1:8 u Poslanici Jevrejima (to da li je ili ne Pavle taj koji je ovu knjigu napisao ostaje nejasno) može biti proglašen kao tekst u kojem je Isus po nekom smislu, sigurno nazvan ,,Bogom”. U mnogim drugim tekstovima može se a i ne mora naći tvrdnja o Isusu kao ,,Bogu”. Dokaz je osporavan od strane učenjaka iz gramatičkih i sintaksnih razloga. Stoga, na ove stihove se sigurno ne možemo osloniti kao na tekst koji pruža dokaz. Znamo da u Bibliji termin ,,Bog“ ne znači uvek ,,Vrhovni Bog“, nije moguće potvrditi koncept Trojstva na osnovu izdvojenih tekstova u kome Isus može a i ne mora da bude nazvan Bogom.

Trijadološki problem mora biti analiziran iz perspektive Pavlovog striktno monoteističkog Jevrejskog nasleđa, Lukinih izveštaja o Pavlovoj službi u Delima apostolskim i naravno njegovih zapisanih poslanica. Jedno pitanje je kritično: Ukoliko je Pavle postao pristalica Trojstva ili Dvojstva, kad se to dogodilo? Da li je učen o Trojstvu od strane drugih apostola, da li je takav zaključak izneo na osnovu otkrovenja Isusa, Mesije, ili se to polako razvijalo tokom Pavlovog života, kada ga je realnost konačno sustigla, drastično menjajući njegovo prethodno verovanje u to da je Bog jedna osoba? Prosto ne postoji jak dokaz koji bi mogao da podrži takvo razvijanje verovanja. Imajući u vidu duboku indoktrinaciju Jevrejskog monoteizma, posebno u slučaju ovog revnosno religioznog Jevrejina, nova vest o ovom konceptu bi trebalo da preovlada stranama Biblije.

Kada se religija promeni iz korena, potrebno je to objasniti. O tome da takva drastična teološka revolucija ne prolazi nezapažena, svedoče napisani tomovi i ponekad krvave rasprave vođene od strane pristalica Trojstva i pristalice Unitarstva. Božansko otkrivenje koje bi uvelo verovanje u Boga sa tri ličnosti bi bilo prihvaćeno i razumno. Ali tamo gde nedostaje otkrivenje gde je pokoleban razum skoro da nema osnova za neobičnu ideju kao što je Trojstvo. Što bi o Trojstvu rekao britanski sveštenik, takođe pristalica Trojstva, ,,razum je uvređen i vera je upola užasnuta“.[4]

Kada je Pavle prisustvovao sastanku u Jerusalimu, tema razgovora se centrirala oko obrezivanja i ostalih zakona iz Starog Zaveta. Do koje mere je vera nametnula ove zakone nejevrejskim hrišćanima? (Dela apostolska 15:5). Odluku je doneo Jakov, prvi čovek crkve Jerusalima. To je taj isti Jakov koji je tvrdio sledeće dok je pisao rasutoj Crkvi u vidu ,,dvanaest kolena rasejanim po svetu “(Jakov 1:1): ,,Ti veruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli veruju, i drhću.“ (Jakov 2:19). Do ovog trenutka u istoriji crkve, nema ničeg što ukazuje na radikalnu promenu u razumevanju prirode Boga.

Odsustvo bilo kakvog otkrivenja koje definiše Trojstvo pretstavlja problem Trijadološkom piscu  E. Kelvin Bajsneru, kada brani pravoslavni pogled na knjigu, Bog u tri osobe. Proučavamo njegov rad zato što on  citira Apostola Pavla. Na početku, u prvom poglavlju on citira Najsena Krida, i ono što je  proglašeno na Carigradskom saboru 381 godine: ,,Ja verujem u jednog Boga, Oca svevišnjeg, stvaraoca raja i zemlje, i svih vidljivih i nevidljivih stvari. I u jednog Isusa Hrista, jedinim sinom koga je začeo Bog, svetlost iz svetlosti, pravog Boga iz pravog Boga... i u Svetog Duha, Gospodara i davaoca života...“

Baisner onda postavlja pitanje: ,,Da li Novi Zavet sadrži jedno takvo učenje (Trojstvo), bilo eksplicitno ili implicitno? Ako sadrži…na koji način?” [5] Baisner ukazuje na to da se odgovori koje naučnici daju na oba pitanja ,,široko se razlikuju” [6]. On ipak tvrdi da je Trojstvo pronađeno u Bibliji. Suština njegovog argumenta je: U Novom Zavetu se nalazi jedan i jedini pravi Bog; postoji osoba koja se naziva Otac i koju zovemo Bog; postoji osoba koja se naziva Sin i koju isto zovemo Bog.[7]

U radu pod imenom ,,Monoteizam u Novom Zavetu”, Baisner ima pravo kada kaže da monoteističko shvatanje ,,prožima stanovište u vezi sa Isusom”,[8] i citira stih 17:3 iz Jovanovog jevanđelja: ,,A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista”.

Baisner dodaje Pavlov dokaz, koji promišljeno daje odgovor na pitanje da li postoji više bogova od jednog. Pavlove reči su sledeće: ,,Znamo da idol nije ništa na svetu, i da nema drugog Boga osim jednog. Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda. Ali mi imamo samo jednog Boga Oca, od kog je sve, i mi u Njemu, i jednog Gospoda Isusa Hrista, kroz kog je sve, i mi kroza Njega.” (1. Korinćanima 8:4-6).

Baisner tačno ukazuje na Pavlov odgovor na monoteističko pitanje a taj odgovor je upavo taj ,,ne postoji više bogova od jednog”. ,,Ovo monoteističko učenje”, on dodaje, ,,preovladava celim Novim Zavetom, ali nigde nije snažnije izraženo nego ovde u Pavlovim spisima.”[9]

Upravo u ovom bitnom trenutku u argumentu moramo pažljivo posmatrati to šta ustvari Pavle kaže. Svi će se složiti oko Pavlovog verovanja da postoji samo jedan Bog, ali ko je po Pavlu taj jedan Bog? Da li je u pitnju ,,Jedan Bog-Otac“ (unitarizam) ili ,,Jedan Bog-Otac, Sin i Sveti Duh (Trojstvo)“? Baisner je izgleda prevideo Pavlovu važnu definiciju monotezma:,,Ali mi (Hrišćani) imamo samo jednog Boga Oca” (1 Kor. 8:6). Pavle imenuje Boga kao Oca i ne dodaje nijednu osobu više. Dalje priča da postoji jedan Gospodar, Isus Hrist, ali nigde ne navodi to da je on taj ,,jedan Bog”. Jedan Bog iz Pavlovog monoteizma, koji je izrazito naveden i koji je u harmoniji sa svim što smo pročitali u Starom Zavetu i učenju Isusovom, jeste Otac jedini.

Prema osnovnim pravilima o jeziku, gde imamo veći broj od jednog, prefiks mono ne može da se primeni. Na primer, ako čovek ima dve žene to više nije monogamija nego poligamija. U osnovu ovoga, sa mnogo Jevreja i Muslimana, postavljamo pitanje da li je validno pričati o Trojstvu kao monoteizmu, to je svakako nemoguće u Hebrejskom, starozavetnom smislu. Teško je izbeći zaključak da tri osobe od kojih se svaka naziva Bogom, čine tri Boga. Svesni smo toga da se ovo poriče od strane pristalica Trojstva; takođe smo primetili da se jedan broj teologa žali na to da obični vernici veruju u trojnog Boga kao u tri Boga. Teško je ne složiti se sa Hansom Kjungom koji tvrdi ,,prava briga mnogih Hrišćana i opravdana frustacija Jevreja i Muslimana u pronalaženju takvih formula (Trojstvo) predstavljaju pravu iskrenu veru u Boga.”[10]

Da su Isus i Pavle bilo gde pričali jezikom Trojstva da su ,,tri ustvari jedan” ili ,,jedan ustvari tri”, mi bi bili primorani da razmotrimo deo  od otkrivenja i da ga prihvatimo kao Hrišćansku doktrinu. Istorija nije bila upoznata o ovoj vrsti govora o Svevišnjem sve do tri stotine godina posle Isusove službe. Od tad, teologija je prešla u ruke ljudi koji nisu delili mišljenje sa Apostolima i Isusom, Mesijom, i koji su bili proizvod drugačije teološke formacije. Mi ne odobravamo, kao i Hans Kung, ,,Helenizaciju hrišćanske praiskonske poruke od strane Grčkih teologa“.[11] Veoma je važno da Hrišćani sačuvaju misao da postoji samo jedan Bog, koji se pominje u Bibliji. U potpunosti je druga stvar ubediti hrišćane da tamo negde postoje tri osobe u jednom Bogu. Sposobnost teologa da ubede vernike da su dve ili tri osobe ustvari jedan Bog, mora se uvažiti kao veliki poduhvat u hrišćanskoj istoriji. Pitamo se kako normalni i razumni ljudi mogu tako jasno prihvatiti nešto što je proglašeno kao neshvatljiva misterija. Još je izvanrednije to da što biblijska vernička tvrdnja nikada ne daje naznaku o sličnoj terminologiji. Nema naznake enigme u transparentnom, prostom potvrđivanju da ,,mi imamo samo jednog Boga Oca” (1 Kor. 8:6).

Pavle se nikada nije odrekao ideje da, kada se odnosi na Boga, jedan podrzumeva brojčano jednog. On očigledno nije napustio njegov Jevrejski monoteizam kada je izjavio u pismu Timotiju: ,,Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus” (1 Tim. 2:5). Ovde, samo jedna osoba, Otac, proglašena je jedinim Bogom. U istoj rečenici, drugi pojedinac je nazvan čovek Isus Hrist. Ovo nameće značajan pritisak Trijadologiji. Pavle se drži istog verovanja u svom pismu crkvi  na Efesu. On priča o ,,Bogu Gospoda našeg Isusa Hrista, Oca slave” (Efes. 1:17) i dalje u poglavlju pisma brani svoje tvrdnje da postoji ,,Jedno telo, jedan duh … Jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac svih”( Efes 4:4-6). Svi smo razumeli da je ,,jedan Duh” i ,,jedna Nada” ustvari numerički broj jedan. Ali Gospod, za Pavla je takođe jedan u matematičkom smislu. On je ,,Otac od našeg Isusa Hrista, Mesije”. Pavlovo shvatanje nije drugačije kada piše Galatima: ,,Ali posrednik nije jednog; a Bog je jedan” (Gal. 3:20).

U Pavlovim spisima nalazi se izvanredna konzistentnost kada se priča o Bogu kao jednom biću, nazvanim Ocem Isusovim. Kazati da je Pavle učinio prebacivanje verovanja u više personalno biće može biti problematično. Njegove verničke deklaracije su jasne podjednako sa neograničenim monoteizmom Isusa i celim Jevrejskim nasleđem koje su delili.

Kada Pavle insistira na tome da ,,ne postoji više Bogova od jednog”, on ide dalje u objašnjavaju, ,, Ali nema svako razuma” (1 Kor. 8:7). U iskušenju smo da pomislimo da se nije mnogo toga promenilo od prvog veka. Sažimanjem Pavlovih tvrdnji koje stoje u Prvoj poslanici Korićanima 8:4, 6, dobijamo izjavu da ,,ne postoji više od jednog Boga”. Trijadolozi se moraju pokloniti ovom čistom monoteizmu. Možda polemika Tomasa Džefersona protiv Trijadološke dogme  i nije toliko stroga. On je to posmatrao kao odstupanje od ,,prave religije koju je Isus osnovao u savezu sa Bogom i prelazak na nerazumljiv politeizam”. Pišući Džaredu Sparksu, prijatelju ministra, on žali za  rastom dogme koji je usledio a koju je on nazvao ,,hokus pokus fantazma Boga u liku Kerbera (pas sa tri glave iz Grčke mitoligije koji čuva vrata koja vode do Hada), sa jednim telom i tri glave”.[12]

Pavle je crkvi u Korintu ukazao na njegovu bojazan: ,,Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojim tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. Jer ako onaj koji dolazi drugog Isusa propoveda kog mi ne propovedasmo, ili drugog Duha primite kog ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne primiste, dobro biste potrpeli” (2 Kor. 11:3,4). Mi smatramo da misao da je Bog jedno sama po sebi predstavlja jednostavnost. Bog koji je dve ili tri osobe a samo jedno biće jeste kompleksna misao do ekstrema. Jedan od mnogih problema Trojstva predstavlja činjenica da su u Bibliji Isus i Bog očigledno dve posebne osobe u modernom smislu npr. dve individue kao što su bilo koji otac i sin.

Nisu bez razloga, reči Pavlove bile ranjive kritici zato što se nekad mogu drugačije protumačiti. Ovo je dolilo ulje na vatru u kontroverziji Trojstva. Petar nas je upozorio da se mogu naći u Pavlovim spisima, u kojima postoje neke stvari koje su teško razumeti, koje nenaučeni i neutvrđeni izvrću, kao i ostala pisma, na svoju sopstvenu propast”. (2 Pet. 3:16) Ako je to tako onda imamo više razloga bazirati Pavlovu doktrinu Boga u njegovim verničkim deklaracijama. Ne treba da tražimo drugo objašnjenje u njegovim spisima i nejasnim postupcima u kojem on definiše Svevišnjeg.

Filipljani 2

Mnogi su smatrali Pavlovu tvrdnju u Poslanici Filipljanima 2:5-8 dokazom da je on verovao u Mesiju koji je takođe preekzistentan kao i sam Bog. Ova tvrdnja glasi:

Jer ovo da se misli među vama šta je i u Hristu Isusu,  koji, ako je i bio u obličju Božijem, nije se otimao da se uporedi s Bogom. Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek, Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.

Brojne Pavlove tvrdnje o jednom Bogu mogu biti povučene u sledećim stihovima:

(1)          Jedinom premudrom Bogu, kroz Isusa Hrista, slava vavek. Amin (Rim. 16:27).

(2)          Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus (1 Tim. 2:5).

(3)          Jedno telo…Jedan Gospod, jedna vera…Jedan Bog i Otac svih (Efes. 4:4-6).

(4)          Da nema drugog Boga osim jednog… Ali mi imamo samo jednog Boga Oca… i jednog Gospoda, Isusa Hrista (1 Kor. 8:4, 6).

(5)          Koji će u svoje vreme pokazati, Blaženi i jedini Silni Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima, koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije video, niti može videti (1 Tim. 6:15, 16).

Ako je Pavle znao da je Isus član Božanstva koji je bio preegzistentan i jednak ostalim članovima, da li je prisvojio prethodno navedeni tekst u kome se jasno navodi da je jedan Bog jedna osoba, Otac? Ako je tako, optužba da je zbunio svoje verske preobraćenike u vezi sa prirodom Boga. Takođe je neverovatno da Luka, koji je zabeležio Pavlovu svešteničku službu u Delima Apostolskim, nije ni pomenuo Pavlovu skoro otkrivenu Istinu o Trojnom božanstvu. Pavle je rekao ,,Jer ne izostavih da pokažem volju Božju” (Dela 20:27). Sigurno će negde ovo trenutno znanje o Trijadološkom božanstvu iskrsnuti u njegovim spisima i propovedi ukoliko ih je smatrao važnim delom Hrišćanske tradicije.

Pavle ponavlja referencu  jedan Bog, misleći na Oca samog, čak i u kontekstu gde su pominjani Otac i Sin zajedno. Postoji upadljiv nedostatak bilo kakve nedvosmislene tvrdnje koja prikazuje Isusa kao preekzistentnog Bogočoveka, pripadnika večnog Božanstva, koji u potpunosti nosi zasluženu titulu Boga u svakom smislu. Pavle ne pomućuje razliku između jednog Boga, Oca i Isusa, njegovog sina Mesiju. Koliko god on insistirao da ova dva funkcionišu u harmoniji, on nikada ne zaboravlja da je Otac upravo onaj Jedan Bog iz Pavlovog monoteističkog nasleđa. Zbunjujuće je pomisliti da u središtu čitavog njegovog insistiranja da je Bog jedinstvena osoba, on bi od nas bez objašnjenja tražio da verujemo u to da je Isus takođe jedan Bog. Toliko drastično odstupanje od šablona prave religije bi usmerilo mržnju ka Jevrejskom segmentu Crkve i takođe bi prouzrokovalo još kontroverznosti. Nema dokaza o takvoj debati.

Po svakoj ceni moramo izbeći tumačenje spisa Crkve iz prvog veka u skladu sa našim interpretacijama iz dvadesetog veka. Rečima mora biti dopušteno da imaju značenje u sopstvenom kontekstu. Pavlova razmišljanja su dosledna. On se sa potpunom jasnoćom izrazio na drugom mestu kada je definisao ko je jedan Bog. Uz mnogo kritika, drevnih i modernih, mi postavljamo pitanje da li je rana Crkva stvarno razumela ovu tvrdnju u Poslanici Filipljanima kao preteču Nikejske formule, da je Isus bio pravi Bog od pravog Boga, večno preegzistentan i kreator svega?

Džejms Dan pristupa tekstu pokušavajući da ukloni tendenciju da tumači Pavlove ideje uz pomoć kasnijih Hrišćanskih učenja: ,,Naš zadatak da prilagodimo svoje uši dvadesetog veka konceptima pedesetih i šezdesetih godina prvoga veka ove ere na istočnom delu Mediterana, jeste od ključnog značaja ali je težak.”[13] On zaključuje da ,,interpretacija Poslanice Filipljanima 2:6-11 u vezi sa preegzistentnom inkarnacijom, više duguje kasnijim gnostičkim mitovima iskupljenika nego stihovima 2:6-11 Poslanice Filipljanima“. Upozorava nas na opasnost koja se javlja ukoliko Pavlove reči tumačimo u skladu sa zaključcima teologa novije generacije, ,,Očeva“ Grčke Crkve u vekovima koji su usledili nakon što je završeno pisanje Novog Zaveta.[14]

Ustanovljeno je da mi težimo da u Bibliji nađemo upravo ono što smo zamišljali da tu postoji, pošto niko od nas ne može da se suoči sa pretećom mogućnošću da se naše ,,primljeno” razumevanje ne poklapa sa Biblijom. (Problem se komplikuje ako smo uključeni u podučavanje ili propovedanje o Bibliji.) Religiozna doktrina koja je prihvaćena intelektualno i emotivno se potiskuju sa velikim poteškoćama.

Kontekst Pavlove primedbe u Drugoj poslanici Filipljanima pokazuje to da on poziva članove svoje zajednice da budu skromni. Postavlja se pitanje da li je na bilo koji način moguće da je Pavle nametao svoju jednostavnu lekciju tražeći od svojih čitaoca da usvoje okvir uma onog ko je večno bio Bog i ko je doneo odluku da postane čovek? Da li je takva vrsta poređenja na bilo koji način relevantna za naše ljudsko stanje? Takođe je možda Pavlu bilo čudno da govori o preegzistentnom Isusu kao Isusu Mesiji, i da samim tim u večnosti ucrta njegovo ime i položaj koji je primio po rođenju.

Pavle na drugim mestima ne okleva da nazove Isusa čovekom. On često definiše Mesijinu ulogu povlačenjem paralela između Adama i čoveka Isusa. To je jasno prikazano u 1 Kor. 15:45-47 gde Pavle piše: ,,Tako je i pisano: Prvi čovek Adam postade u telesnom životu, a poslednji Adam u duhu koji oživljuje. Ali duhovno telo nije prvo, nego telesno, pa onda duhovno. Prvi je čovek od zemlje, zemljan; drugi je čovek Gospod s neba.” Pavle tvrdi da je Isus ipak čak i nakon njegovog Drugog Dolaska, Čovek, kao i Adam koji je nastao od prašine tla. Pavlove beleške u Rimljanima 5:12-15 (LB):

Zato, kao što po jednom čoveku (Adam) dođe na svet greh i po grehu smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi zgrešiše... Jer greh beše na svetu i do zakona: ali se greh ne ubraja kad nema zakona. Međutim je smrt vladala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagrešili prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga (Isus) koji je imao doći. Ali s darom milosti nije kao s grehom, jer kad s greha jednoga pomreše mnogi, mnogo se većma milost Božja i dar izli izobilno na mnoge, milošću jednoga čoveka, Isusa Hrista.

U Drugoj poslanici Filipljanima Pavle opisuje uzvišen status čoveka Isusa. Kao odraz Boga njegovog Oca, on je bio u ,,formi Boga”, ali nije smatrao da je takva ,,jednakost sa Bogom” privilegija koja se može iskoristiti u svrhu sopstvene slave. Isus kome je kao Mesiji dodeljena funkcionalna jednakost sa Bogom i koji je predodređen da bude desna ruka svoga Oca, ponizio je sebe time što je postao sluga čovečanstvu, čak do tačke da je podneo krminalnu smrt na krstu. Isus nije iskoristio svoj carski položaj Božijeg pravnog predstavnika ali je prisvojio ulogu mučenika. Kontrast je napravljen između Božijeg čina - Isusa koji je Božiji komesar - i čina sluge. Kontrast nije napravljen, kako se to često misli, između postojanja Boga u večnosti i postajanja čoveka.[15] Odustajanjem od svog prava da vlada i odbijajući sataninu ponudu da vlada svetom (Mat 4:8,9), Isus je poslušno igrao ulogu sluge i bio spreman da pati na rukama neprijateljski nastrojenog sveta. Ono što Pavle ima na umu je karijera čoveka Isus Hrista, a ne inkaranaciju već postojećeg člana Božanstva. Isusova skromnost je opšta suprotnost aroganciji Adamovoj. Isus nije zloupotrebio bogom dan status  kao odraz Boga njegovog Oca, niti je iskoristio privilegovanost od strane Boga za svoju korist. Adam, pod uticajem đavola je pokušao da prisvoji jednakost sa Bogom na koju on nije imao pravo. Isus, savršeno poslušan prema Bogu, bio je u stanju da odrazi um i ličnost jednog Boga, svog Oca.

U opisivanju primernog života Mesije na zemlji, Pavle nije nameravao da pomene preegzistentno biće. On je apelovao na Filipljane da budu skromni kao Isus. Isus je bio model poniznosti i službe. Ipak, on je rođen u kraljevskoj porodici u Domu Davidovom i on je bio kvalifikovan kroz samoodricanje za uzvišeni status vladara sveta, Psalm 2je predvideo ovo u vekovima pre njegovog rođenja. Kada je upitan od strane Pilatea: ,,Da li si ti kralj?” njegov odgovor je bio ,,Ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to rođen, i zato dođoh na svet da svedočim istinu” (Jovan 18:37). Isus je prevazišao ljudsku ambiciju da osvoji svet (iako će legitimno pokoriti vojsku Antihrista tokom svog drugog dolaska). Njegov primer strpljivom pokoravanju volji Božijoj ga je doveo do njegove titule, desne ruke Božije. Nije poenta ovoga da je preekzistentan član Trojstva povratio svoju poziciju koje se privremeno odrekao, već da je istinito ljudsko biće, Mesija, u kojem je savršeno oslikan karakter Oca, pokazao skromnost i poslušnost i da je krajnje opravdan i uzvišen od Boga. Pavle na nekom drugom mestu opisuje Isusov život kao demonstraciju skromnosti kada on primećuje da ,, Jer znate blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista da, bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi Njegovim siromaštvom obogatite” (2 Kor. 8:9). Mesija iako je predodređen za kralja Izraela i sveta, žrtvovao se za druge. Bez pravca tvrdi isto kao Isus, međutim Pavle koristi sličan jezik tokom njegovog života. On je bio ,,kao siromašni, a koji mnoge obogaćuju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju” (2 Kor. 6:10) i ,,Niti tražeći od ljudi slave…Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli” (1 Sol. 2:6,7). Pavle je takođe video sebe i bližnje Apostole kao Mesijanske sluge patnje kada je iskoristio Isaino ,,slugu proročanstva” u njegovoj misiji (Dela 13:47; Isa. 42:6; 49:6).

Tradicionalno Trijadološko tumačenje Filipljanima 2 zavisi gotovo od celog razumevanja Isusovog stanja u formi Boga kao referencu prema preegzistentnom životu Boga u raju, umesto legalnog poistovećivanja identiteta sa Bogom kao ljudsko biće na zemlji. Nažalost prevodioci su uradili mnogo da ojačaju ovaj stav. Glagol ,,bio” u frazi ,,je bio u formi Boga“ se često javlja u Novom Zavetu , a nikako ne nosi smisao ,,večno postojao“, iako neke verzije pokušavaju da nađu smisao u tome. U 1. Korinćanima 11:7, Pavle je rekao da čovek ne treba da pokrije glavu pošto je on slika i slava Boga. Glagol ,,je“ se pojavljuje u istoj formi izrečenog glagola ,,bio“ opisujući Isusa ,,u formi Boga“. Pavlova namera nije bila da uvede temu večnog božanstva, drugog pripadnika Trojstva koji je postao čovek, već da nauči važnu lekciju o skromnosti, baziranu na primeru istorijskog Isusa. Nema jasnog dokaza u tvrdnji da je Pavle bio Trijadolog koji je verovao u tradicijalnu doktrinu inkarnacije.

Predlažemo sledeće tvrdnje originala iz Filipljana 2:5-8: ,, Jer ovo da se misli među vama šta je i u Hristu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijem, nije se otimao da se uporedi s Bogom. Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, do smrti na krstu”. Nema ništa u tekstu što ukazuje na preekzistentno biće.

Mesijino uzdizanje do desne ruke Božije je ispunjenje iz Psalma 110:1. Dogovoreno je da se tekst treba čitati ,,Da se u ime Isusovo pokloni svako koleno” a ne ,,kod imena Isusovog…”(Fil. 2:10). Iako je vrhovno uzdizanje Isusa ka desnoj ruci Božijoj ne menja činjenicu da sve što je Isus uradio bilo za slavu Božiju. Isus kao desna ruka božija mora biti upamćen kao adoni (Gospod), što nije titula Božanstva.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz