Tuesday
2024-03-19
3:30 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
BOZJI PRAZNICI »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

BOŽJI PRAZNICI

PREGLED PROLEĆNIH PRAZNIKA

Ljudi u svetu oduvek su proslavljali praznike.

Gdegod da se krene, nema naroda, čak i među

najprimitivnijim ljudima, koji nema svoje posebne

dane naročitih proslava. Praznici su često puta

sećanje na značajne političke događaje; nekada

oni obeležavaju datume rođenja nacionalnih he -

roja; i najčešće, praznici su jednostavno uspos -

tavljeni da obeležavaju religiozna verovanja i

praznoverja. Širom sveta, hiljade praznika obeleži

se svake godine.

Suprotno od toga, večni Bog je uspostavio sa -

mo sedam praznika. Iako nije neumesno za ljude

da uspostavljaju dane posebnih proslava, njihov

značaj se ne može uporediti sa važnošću sedam

praznika uspostavljenih od strane Boga. Ovih se -

dam praznika je opisano u Bibliji, i u Starom i u

Novom zavetu. Međutim, samo na jednom mestu,

u 23. poglavlju 3. Knjige Mojsijeve, svih sedam

praznika je nabrojano po hronološkom redu.

Ovih sedam praznika su nazvani "praznici

Gospodnji”. Ovaj izraz ukazuje da su ovi praznici

Božji praznici - oni pripadaju Njemu - suprotno od

ljudskih praznika. Oni su, sasvim doslovno, "praz -

nici Gospodnji” (3. Mojsijeva 23,4). I jedino pod

Njegovim uslovima i uz Njegovo prisustvo čovek

može učestvovati u njima i imati korist od njih.

Jevrejska reč prevedena sa "praznici” znači

određeno vreme. Radi se o tome da period i vre -

me svakog od ovih praznika je precizno određeno

od strane Boga. Svaki od njih je deo sveobuhvatne

celine. Zajedno, oni iznose priču. Ovi praz -

nici takođe su nazvani "sveti skupovi”; to jest, oni

su namenjeni da budu vreme susreta Boga i

čoveka u "svete svrhe”. Pošto ovih sedam Božjih

praznika predstavljaju "određeno vreme” za "sve -

te svrhe”, oni nose u sebi veliku svetost.

Treba istaći više važnih stavki u pogledu ovih

praznika.

Prvo, ovih sedam praznika Gospodnjih bilo je

dato jevrejskom narodu. Jevrejski narod je od Bo -

ga izabran narod.

Drugo, ovih sedam praznika je povezano sa

prolećnim i jesenjim poljoprivrednim sezonama u

nekadašnjem Izrailju. Kada su praznici bili uspos -

tavljeni, Izrailj je uveliko bio poljoprivredni narod.

Tako je ova poljoprivredna karakteristika praznika

ostala do današnjih dana.

Treće, vreme održavanja ovih sedam praznika

zasnovano je po jevrejskom (biblijskom) lunar -

nom (mesečnom) kalendaru od oko 354 dana.

Periodično (7 puta tokom svakih 19 godina), sav -

remeni jevrejski kalendar ima i 13. mesec koji se

dodaje najkraćim godinama. Kada se to ne bi ra -

dilo, zimski meseci biblijskog kalendara bi uskoro

dospeli u leto, a letnji meseci u zimu. Zbog sve ga

toga, ovi praznici ne padaju u isti dan po gregorijanskom

kalendaru (kalendar koji se danas naj vi -

še koristi) svake godine.

Četvrto i najvažnije, ovih sedam praznika oz -

na čavaju period, vreme i značaj glavnih događaja

u Božjem Planu Spasenja. Oni počinju na Gol -

goti gde je Isus dobrovoljno dao sebe za grehe

sveta (Pasha), a vrhunac je u uspostavljanju Me -

si jinog Carstva prilikom Mesijinog drugog dolaska

(Se nice). Nijedna napisana knjiga, nijedan izok -

renuti test i nijedna lažna izjava, ne mogu ugrozi ti

ove određene praznike koji opisuju posebne do -

ga đaje iz života Mesije. ("Mesija” u ovom slučaju

znači "Spasitelj sveta”, a u doslovnom prevodu

znači "Pomazanik”, "Onaj koji je određen od Bo -

ga”.)

Peto, zbog duhovnih realnosti na koje praznici

jasno ukazuju i koji se ispunjavaju u Mesiji, svi

ljudi, bilo gde, nalaze se u povoljnom položaju.

Celo čovečanstvo je pozvano da se susretne sa

Bogom i da primi blagoslove u pogledu onoga na

šta ovih sedam praznika nepogrešivo ukazuju.

Od baciti ovaj jedinstveni i milostivi poziv predstavlja

veliki propust.

Šesto, učešće ne-Jevreja u blagoslovima ve -

za nim za Božje praznike određene za Izrailj ne

predstavlja iznenađenje. Ono je u skladu sa Bož -

jim savezom sa patrijarhom Avramom, u kojem je

centralna odredba: "I blagosloviće se u semenu

tvom svi narodi na zemlji” (1. Mojsijeva 22,18).

Sam Mesija je učio: "Spasenje dolazi od Jevreja”

(Jovan 4,22). Izrailj i Crkva su jasni entiteti sa jasnim

obećanjima. Međutim, svaki blagoslov koji

pra va Crkva danas uživa i svaka nada koju ona

očekuje, dolazi od Avrama, Davida i Novog zaveta

koji je Bog učinio sa Izrailjom. Postoji posebna

veza između Izrailja i Crkve. Dakle, nigde se ne

kaže da ne-Jevreji ne mogu učestvovati u bla go -

slovima koji su omogućeni kroz Mesiju i na koje

ukazuju praznici.

Nemoguće je naći temu kojoj bi čovek mogao

posvetiti pažnju, a koja je uzvišenija i važnija ne -

go sedam Božjih praznika. Dozvolite da kažemo

još jednom, vezano za njihovu važnu poruku:

Ovih sedam praznika opisuju celokupni Plan Spa -

senja Mesije.

187

BOŽJI PRAZNICI

"Sedam” je biblijski broj savršenstva i punine.

Kada je stvarao svet, Bog se odmorio sedmog

dana. On se nije odmarao zbog umora - Onaj ko

je svemoćan ne može da se umori. U stvari, Bog

se odmorio u smislu završenja i zadovoljenja.

Ono što je Bog stvorio bilo je dobro i odgovarajuće

- ništa više nije bilo potrebno. Dakle, On se

odmorio sedmog dana.

Sedmog dana u sedmici, deca Izrailja su pros -

lavljala Šabat, po uzoru na odmor nakon Božjeg

stva ranja. Oni su se odmarali od svih svojih ak tiv -

nosti (2. Mojsijeva 16,23.30).

Sedmi mesec u godini je, prema Bibliji, na -

ročito svet. Tog meseca se proslavljaju sva tri je -

senja praznika (3. Mojsijeva 23,24.27.34).

Narodu Izrailja bilo je zapoveđeno da se uz -

država od obrađivanja zemlje svake sedme go -

dine - dopuštajući zemlji da se odmori (3. Moj -

sijeva 25,4).

Sedam puta sedam godina bilo je brojano (49

godina), i onda je sledeća godina (pedeseta) bila

Jubilarna godina u kojoj su svi dugovi bili op roš -

teni i svi robovi bili oslobođeni (3. Mojsijeva 25,8-

12).

Sedam puta sedam godina bilo je "određeno”

jevrejskom narodu, period tokom koga će Bog

dovesti do kraja svoj Plan Spasenja (Danilo 9,24-

27).

Knjiga Otkrivenje opisuje korišćenje ovog

broja. Ona koristi broj sedam više od 40 puta.

Značajno je da se ova knjiga zasniva na sedam

pečata, sedam truba i sedam zala (Otkrivenje

5,1.5; 6; 8-9; 11,15-19; 15-16).

Sedam praznika Gospodnjih predstavljaju

tako Njegova "određena vremena” tokom kojih

On želi da se sretne sa čovekom u svete svrhe.

Kada se komplentiraju, sedam praznika će dovesti

do perioda trijumfalnog završetka i ulaska u "Zlat -

no Doba” koje sledi. Tokom tog perioda, svaki

čovek će moći da sedi ispod svog vlastitog drveta

(Mihej 4,4). Taj koncept nema nameru da uka -

že na dosađivanje ili odsustvo kreativnosti i aktiv -

nosti, već na dovršenje i ispunjenje. U te dane,

svaka dobra stvar koju srce može da poželi biće

dostupna.

Četiri od sedam praznika odigravaju se tokom

proleća. Ispunjenje tih praznika, ako bi se pos -

lužili govornim izrazom da naglasimo istinu, je

"go tova stvar”. Time se želi reći da događaji četiri

prolećna Božja praznika predstavljaju tipologiju u

jevrejskoj Bibliji koja je ispunjena u Mesiji. U tom

smislu, neko se može vratiti unazad i analizirati

ih. Oni su istorija. Oni su se desili pre skoro dve

hiljade godina. Njihova duhovna korist, međutim,

nastavlja se sve do današnjih dana.

Poslednja tri praznika se odigravaju na jesen

tokom kratkog perioda unutar biblijskog meseca

Tišrija (septembar/oktobar). Kao što prva četiri

praznika opisuju događaje povezane sa Mesijinim

prvim dolaskom, ova poslednja tri praznika opisuju

događaje vezane za Mesijin drugi dolazak. Ma -

da su ovi događaji još uvek budućnost, u termini -

ma doslovnog ispunjenja, biblijska religija se da -

nas može zasnivati u svetlu njihovih budućih bla -

go slova. Ovi poslednji praznici formiraju osnovu

za ono što Biblija naziva "blaženom nadom” (Titu

2,13).

Četiri prolećna praznika, kojim se ovo poglav -

lje bavi, sumirana su u kratkom izveštaju od 19

sti hova Biblije (3. Mojsijeva 23,4-22).

Praznik Pashe

Prvi "praznik Gospodnji” je Pasha (3. Moj -

sijeva 23,5). To je temeljni praznik. Šest praznika

koji mu slede zasnovani su na njemu.

Pasha se odvija tokom proleća, 14. dana biblijskog

meseca Nisana (mart/april). Na isti način

kao što fakulteti imaju akademske godine, a preduzeća

finansijske godine, sa mesecom tokom

koga se odvija Pasha započinje religiozna godina

za Izrailj.

Iako Jevreji proslavljaju Pashu svake godine

od vremena Mojsija; u stvarnosti, postojala je sa -

mo jedna Pasha. Ona se desila pre skoro 3500

godina u Egiptu. Ona se tu odigrala, i u to vreme

je jagnje bilo žrtvovano, a njegovom krvlju su na -

mazana oba dovratka i gornji prag vrata na kućama.

Kada je to učinjeno u veri i poslušnosti Božjoj

zapovesti, tada je kuća bila "mimoiđena” i život

prvenca bio je pošteđen. Sva naredna dešavanja

tokom vekova bila su uspomena na ovu prvu Pas -

hu.

Na potpuno isti način, samo jedanput se do -

godilo da je telo Mesije bilo raspeto i Njegova krv

bila prolivena na krstu Golgote za grehe sveta.

Večera Gospodnja se danas upražnjava kao us -

pomena na ovaj izuzetan događaj.

Događaji koji su doveli do Pashe su među najdramatičnijim

u celoj Bibliji.

Deca Izrailja su bila robovi u Egiptu. Faraon je

bio surovi tiranin. Većina Jevreja je izgubilo nadu.

To je bilo vreme u istoriji kada je Bog govorio sa

Mojsijem iz gorućeg žbuna. To je bilo područje

pustinje - žbunje je bilo suvo i beživotno. Sve što

je prirodno i normalno, ukazivalo je na brzo sa -

gorevanje ovog žbuna. Ali to nije bio slučaj. Žbun

je goreo, ali nije sagorevao (2. Mojsijeva 3,2). Ne

bez razloga, dakle, Mojsije se okrenuo nazad da

vidi ovaj neobični događaj. A iz samog žbuna,

Bog je govorio svome sluzi.

Ovaj grm koji je goreo predstavljao je Izrailj.

Tokom vekova, on je imao iskustvo vrućeg plamena

sotonskog gneva, često manifestovanog u

formi žestokog antisemitizma - on je goreo, ali

nije sagoreo. I kada je Bog govorio Mojsiju iz

ovog gorućeg žbuna, On je govorio o vatrenim

iskušenjima Izraela od strane sveta. On sam bio

je mesto čuvanja Božje Reči ljudima. Sveti Božji

ljudi, koji su govorili nadahnuti Svetim Duhom,

bili su Jevreji.

Bog je kazao Mojsiju da je video patnju Svog

naroda u Egiptu, da je čuo njihov poziv za pomoć,

i da zna za njihove tuge. I sada, On želi da ih os -

lobodi egipatskog ropstva i odvede ih u Obećanu

zemlju (2. Mojsijeva 3,7-8).

U tom trenutku, Jevreji su bili grupa neorganizovanih

i neobrazovanih robova. Oni još ništa

nisu znali o pisanom zakonu - to će se dogoditi na

planini Sinaj. Oni su nosili, u svojim nosevima i u

svojoj kosi, mulj egipatskih močvara. Nije postojalo

ništa prirođeno lepo u toj grupi zapuštenih

robova koji su tokom godina imali sve, ali su za -

boravili svog Boga. Neugledni bogovi, bogovi

stvoreni u ljudskom umu i oblikovani ljudskim ru -

kama od drveta i kamena, bili su predmet njiho -

vog obožavanja. Nakon svega, sinovi Jakovljevi

ni su bili verni svom Bogu.

Može se ustvrditi da Bog njima nije bio ništa

dužan, da On nije bio čovekov dužnik. Ali, On je

bio Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, i njima je On

svečano obećao da će njihovog semena biti kao

peska morskog i kao zvezda nebeskih - da se

neće moći izbrojati. Bog je Onaj koji drži zavet.

Ono što Njegova usta kažu, desnica Njegove sile

izvršava. Dakle, Jevreji, iako su izgledali neuvi -

đavni i nepoželjni u tom momentu, oni su još

uvek bili "Njegov narod”. On je bio svestan njihove

patnje, i prema Njegovom proračunu, došlo

je vreme za njih da se "spakuju i odu kući” nakon

više od 400 godina u Egiptu.

Večni Bog je bio na delu. On je otvrdnuo srce

faraonu tako da nije hteo da pusti Izrailjce da idu.

A onda, nesreća za nesrećom bila je upućena sa

smrtonosnom tačnošću na idolopokloničku zemlju

Egipta. Svaka od tih nesreća bila je usmerena

protiv egipatskog božanstva, sve dok, na kraju,

prvenac u svakom domu Egipta nije poginuo ta -

mo gde jagnje nije bilo zaklano i gde njegova krv

nije bila upotrebljena. Nesreća je zahvatila čak i

palatu samog faraona. I dok je faraon Egipta bio

obožavan kao bog, božji sin je umro.

Konačno, u očajanju, faraon je pristao da

pusti Izrailjce da idu. Pod Mojsijem, slugom Bož -

jim, procenjuje se da je više od milion robova, sa

svim svojim imanjem, prošlo pored egipatskih

sfingi i uputilo se u pustinju. Kakva je to bila sce -

na! Kakva nelogičnost za današnje ljudsko shva -

tanje! Milion oslobođenih robova maršira daleko u

pustinju. Drugačije od većine starih gradova, ov -

de nije postojao veliki zid koji je okružavao Egi -

pat. Nijedan nije ni bio potreban. Negostoljubiva

pustinja obezbeđivala je najbolju zaštitu. A tu su

bili Jevreji, koji su išli pravo u nju - ljudi, žene,

deca i stoka. Voda, hrana, sklonište, odeća -

odakle će doći ove najosnovnije stvari? Ovi Jev -

reji, znali su malo o tome gde idu ili kako će se

tamo snaći. Međutim, Mojsije je znao Onoga koji

ih je vodio. Oni su prošli Crveno More, oni su ho -

dali kroz pustinju 40 godina, i konačno, pod Isu -

som Navinom, oni su ušli u obećanu zemlju.

Od mnogo reči koje bi mogle opisati šta se to

desilo u Egiptu pre 3.500 godina, nijedna se ne

uklapa bolje ili nije adekvatnija od jedne reči -

otkup. Događaji su bili stvarni, istinska čuda - sve

je bilo učinjeno od strane jevrejskog Boga, koji je

bio veći od svih bogova Egipta.

Taj raznoliki skup robova bio je otkupljen tako

da su mogli da se poklone i služe pravom i živom

Bogu. Ali, takvo otkupljenje nije bilo bez cene.

Krv se morala proliti da bi se obezbedilo njihovo

otkupljenje.

Sva ona jagnjad žrtvovana u Egiptu (jedno po

vratima) ukazivala su na pravo Jagnje Božje koje

je preuzelo grehe sveta (Jovan 1,29). Pišući Ko -

rinćanima, apostol Pavle naglašava da za sva vremena

"Hristos, naša Pasha, zakla se za nas” (1.

Korinćanima 5,7).

Praznik Beskvasnih hlebova

Bog je uspostavio još jedan praznik koji po -

činje skoro odmah nakon Pashe, 14. dana biblij -

skog meseca Nisana. On se zove "Praznik Bes -

kvasnih hlebova”. On traje sedam dana. Prve no -

ći, i ponovo sedme, bilo je vreme susreta (skupa)

između Boga i ljudi. Pošto su ova dva praznika

blisko povezana, Pasha i Beskvasni hlebovi, u

prošlom vremenu su svetkovani kao jedan praz -

nik od strane jevrejskog naroda.

U Bibliji, kvasac simbolizuje greh ili zlo. On je

agens koji uzrokuje vrenje. Gospod je rekao svojim

učenicima: "Čuvajte se kvasca (pogrešne na -

uke) farisejskog” (Matej 16,6; Marko 8,15). I

apostol Pavle upozorava crkvu u Korintu, u pogledu

pojave greha u njihovoj sredini: "Malo kvasca

svo testo ukiseli” (1. Korinćanima 5,6). Ako ga

zadržimo, greh će se proširiti i inficirati sve.

Mesija je bio žrtvovan na Pashu. Za Njegove

rimske egzekutore, biblijski sveti dan nije predstavljao

barijeru za izvršenje podlog zadatka (Ma -

tej 26,5). On je skinut sa krsta, i u skladu sa jev -

rejskim običajem, sahranjen što je pre bilo mo -

guće. Njegovo telo je bilo položeno u iskopanu

grobnicu - grobnicu Josifa iz Arimateje. Ali, sup -

rotno od svih drugih leševa, Njegovo telo se nije

raspalo u grobu. Nije bilo razgradnje Njegovog

tela. Njegovo telo je bilo oslobođeno Božje izjave

da je čovek nastao od praha zemaljskog i da će

se u prah vratiti (1. Mojsijeva 3,19). Ovu istinu

nije mogla da ugrozi nikakva straža. I sam Mesija

nam je omogućio da to saznamo u svom razgovo -

ru sa Ocem: "Jer nećeš ostaviti dušu moju u gro -

bu (šeolu), niti ćeš dati da svetac tvoj vidi tru -

ljenje” (Dela 2,27; Psalam 16,10).

Ako Pasha govori o smrti Gospodnjoj na Gol -

goti - a ona to čini, glasno i jasno - Praznik Bes -

kvasnih hlebova objavljuje da će On biti bez gre -

ha (kvasca) i da Njegovo fizičko telo neće pretrpeti

destrukciju usled smrti dok bude u grobu.

Praznik Prvina

Treći praznik se odvija prvog dana nakon Ša -

bata, tokom sedmodnevnog Praznika Beskvasnih

hlebova. On se zove "Praznik Prvina”. Pasha se

odvija 14. Nisana; prvi dan "Praznika beskvasnih

hlebova” se odvija 15. Nisana, a "Praznik Prvina”,

prema biblijskom računanju, odvija se odmah za -

tim, nakon Šabata, u prvi dan sedmice, tokom

biblijskog meseca Nisana.

Žetva ječma - prvog useva koji se seje u zimu

- je sada, u proleće, u pripremi, jer je ječam

počeo da sazreva. Prvi snop (prvine) od žetve se

žanje, i uz brižljivo propisanu i preciznu ceremo -

niju, iznosi se pred Gospoda. Božje prihvatanje

prvina jeste "kapara”, ili obećanje, sa Njegove

strane, po pitanju cele žetve. Ono što je značajno

kod Praznika Prvina, kao i kod ostalih praznika,

jeste da ne postoji mogućnost za sumnju ili špe -

kulaciju.

Pišući crkvi u Korintu, apostol Pavle je smat -

rao neophodnim da ispravi glavnu doktrinalnu

grešku koja se uvukla u ovu grupu religioznih lju -

di. Neki od njih su bili zaraženi opasnim virusom

prvoga veka poznatim kao "gnosticizam”. Između

ostalih stvari, ovaj filozofski pravac je smatrao da

je materijalni univerzum sam po sebi zao. Iz toga

sledi, ako će ljudi fizički ustati iz groba, prema

gnosticizmu, rezultat će biti zlo telo. Zbog tog

učenja, neki u crkvi su počeli da odbacuju koncept

fizičkog vaskrsenja. Oni su verovali u us -

lovnu besmrtnost duše, ali ne i u fizičko vaskrse -

nje tela. Apostol Pavle je požurio da "problem sa -

seče u korenu”. On je napisao religioznim ljudima

u Korintu: "A ako se o Hristu propoveda da je us -

tao iz mrtvih, kako govore neki među vama da

nema vaskrsenja mrtvih?” (1. Korinćanima 15,12)

Negiranje koncepta fizičkog vaskrsenja predstav -

lja negiranje fizičkog vaskrsenja Isusa Hrista. Lo -

gično, ne može se prihvatiti ovo drugo bez onog

prvog.

Negiranje fizičkog vaskrsenja značilo je nazivanje

apostola Pavla lažljivcem, jer ih je on učio

da je Mesija telom ustao iz groba. Pavle je Korin -

ćanima napisao: "Jer vam najpre predadoh što i

primih, da je Hristos umro za naše grehe, po Pis -

mu. I da bi ukopan, i da usta treći dan, po Pismu”

(1. Korinćanima 15,3-4).

Negiranje fizičkog vaskrsenja Mesije značilo

je odricanje njihove vere. Pavle kaže: "A ako Hris -

tos ne usta, uzalud propovedanje naše, a uzalud

i vera vaša” (1. Korinćanima 15,14).

Negiranje fizičkog vaskrsenja Mesije značilo

je predavanje bližnjih, koji su umrli u Hristu, več -

noj osudi. Pavle kaže: "Dakle, i oni koji pomreše

u Hristu, izgiboše” (1. Korinćanima 15,18).

Negiranje fizičkog vaskrsenja Mesije značilo

je predavanje ljudi patnji. Pavle upozorava: "I ako

se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnes -

rećniji smo od sviju ljudi” (1. Korinćanima 15,19).

Koristeći jasnu logiku, Pavle je opovrgao njihovo

negiranje fizičkog vaskrsenja koristeći njihovu

vlastitu argumentaciju.

Stav Korinćana je bio: "Nema fizičkog vaskr -

senja.”

Pavlov opravdani zaključak je bio: "Onda Me -

sija nije vaskrsao.”

Tragična posledica njihovog stava, kada bi bio

ispravan, bio bi ovaj neizbežni zaključak: Pavle je

lažljivac, njihova vera je uzaludna, njihovi bližnji

koji su umrli u Hristu su izgubljeni, i oni su

najnesrećniji od svih ljudi. Na sreću, njihov stav

ni je bio ispravan.

Koristeći jednu reč, Pavle kreće iz dubine bez -

nađa (gde ih je negiranje fizičkog vaskrsenja ne -

pogrešivo odvelo) do visina sigurne nade i ra -

dosti. Ta jedna reč jeste "ali”. Pavle piše: "Ali Hris -

tos usta iz mrtvih” (1. Korinćanima 15,20). Apos -

tol Pavle je voleo da koristi taj izraz "ali” ili "a”. On

ih je koristio ne manje nego 18 puta u Novom za -

vetu (1. Korinćanima 12,18.20; 15,20; 2. Korin ća -

nima 8,22; 12,6; Galatima 4,9; Efescima 2,13;

5,8; Filibljanima 2,12; Kološanima 1,26; 3,8; 2.

Timotiju 1,10; Filimonu 11; Jevrejima 2,8; 8,6;

9,26; 11,16; 12,26). Kada je to činio, on ih je čes -

to koristio kao ekvivalent vojničkim izrazima, "Na

levo krug!” ili "Napred marš!” On kao da je hteo

da kaže: "Okrenite se za 180 stepeni!”

Na primer, crkvi u Efesu Pavle je pisao: "Da

bijaste u ono vreme bez Hrista, odvojeni od druš -

tva Izrailjeva, i bez udela u zavetima obećanja,

nadu ne imajući, i bezbožni na svetu. A sad u

Hristu Isusu, vi koji ste nekada bili daleko, blizu

postadoste krvlju Hristovom” (Efescima 2,12-13).

I ponovo: "Jer bijaste nekad tama, a sad ste videlo

u Gospodu: kao deca videla živite” (Efescima

5,8). I Filibljanima on je pisao: "Tako ljubazni mo -

ji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam

kod vas, a sad mnogo više kad nisam kod vas,

gradite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem”

(Filibljanima 2,12).

Neki su tvrdili da nema fizičkog vaskrsenja

nakon smrti. Onda, logično, Mesija nije vaskrsao.

Krajnji rezultat takvog shvatanja jeste beznađe i

očaj. Pavlov trijumfalni odgovor je bio: "Ali Hris -

tos usta iz mrtvih, i bi prvina onima koji umreše”

(1. Korinćanima 15,20). Pavle je imao na umu pr -

vi snop (prvinu) od žetve ječma (3. Mojsijeva 23,

10). Kada je Bog prihvatao prvine, one su postajale

zalog ili garancija da će i ostatak useva biti

požnjeven. Sam Hristos je "prvina” (1. Korin ća -

nima 15,23). I u Starom i u Novom zavetu, posto -

jali su ljudi koje je Bog digao iz mrtvih (1. Care -

vi ma 17,17-23; 2. Carevima 4,18-37; Luka 8,54-

55; Jovan 11,43-44). Tokom vremena, međutim,

oni su ponovo umrli. Hristos je bio prvi koji je vas -

krsnut iz groba i nikada nije ponovo umro. On

sam je "prvina”.

Praznik Pashe govori o Mesijinoj smrti u simbolu

žrtvenog jagnjeta za otkup.

Praznik Beskvasnih hlebova ukazuje da će On

biti bez greha i da Njegovo telo neće istrunuti u

grobu.

Praznih Prvina objavljuje da se smrt ne može

odupreti svom Protivniku (Hristu).

Praznik Sedmica

Četvrti praznik je poznat kao Šavuot (na heb -

rej skom jeziku) ili "Sedmice”. On je nazvan "Praz -

nik Sedmica” zato što je Bog rekao sinovima Izra -

iljevim da treba da izbroje sedam sedmica od Pr -

vina (3. Mojsijeva 23,15; 5. Mojsijeva 16,9), a on -

da, "dan posle”, treba da proslave ovaj četvrti

praznik (3. Mojsijeva 23,16). Sedam sedmica

predstavlja 49 dana. Dodavanjem još jednog da -

na ("dan posle”), dobija se ukupno 50 dana. Ovaj

četvrti praznik odigravao se tačno pedesetog da -

na nakon Prvina (Mesijinog vaskrsenja). Ovaj

praznik se takođe zove "Pentakost” (Dela 2,1) -

što znači "pedesetnica”.

Ovom prilikom, sinovi Izrailjevi nisu jednostavno

unosili samo prvine od pšenične žetve u

Hram (kao što su to činili sa prvinama ječma na

Praznik Prvina), već i dva hleba. Ta dva hleba su

bila ispečena od belog brašna i sa kvascem.

Pedeseti dan, dva hleba, kvasac - šta to sve

znači? Ukratko, to je sve ukazivalo na silazak Sve -

tog Duha. Sin Božji je ustao iz groba na Prvine.

On je onda proveo 40 dana sa svojim učenicima

u službi nakon vaskrsenja (Dela 1,3). On ih je in -

formisao da je potrebno da On ode ka svom Ocu

(da bi bila primljena Njegova žrtva za sve ljude),

ali da ih neće ostaviti. On će im poslati svog Sve -

tog Duha koji će biti sa njima da im pomogne u

Njegovom odsustvu (Jovan 14,16-17).

Njima je zapoveđeno da čekaju u Jerusalimu

dok On ne dođe (Dela 1,4). I oni su čekali kao što

im je bilo zapoveđeno. Njihovo čekanje nije bilo

dugo - samo deset dana. A onda se to dogodilo:

Božji Duh se spustio na ove religiozne ljude prvog

veka.

Za Praznik Sedmica, dva hleba su bila uneta u

Hram. Oni su predstavljali Jevreje i ne-Jevreje,

koji su sada jedno u Hristu, dolaskom Svetog Du -

ha. Pišući religioznim ljudima u Efesu, Pavle kaže:

"Jer je On naš mir, On je oba dela sastavio u jed -

no i razrušio pregradni zid koji ih je rastavljao...

da stvarajući mir od te dvojice (Jevreja i ne-

Jevreja) načini u sebi jednog novog čoveka”

(Efescima 2,14-15).

Postojao je kvasac u ova dva hleba, jer u to

vreme je još uvek postojao greh među njima.

Gledajuši kroz Hrista, Crkva je savršena. Praktič -

no i eksperimentalno, pred njom je još veliki put.

Mesija, koji je glava Crkve, bio je bez kvasca.

Crkva, koja je telo, još uvek ima kvasca u sebi.

Dakle, kvasac je bio uključen u ova dva hleba.

Ispunjenje prolećnih praznika

Praznik Pashe govori o otkupljenju. Pashalno

Jagnje je žrtvovano za nas.

Praznik Beskvasnih hlebova govori o posve -

ćenju. Mesija je bio bez greha i sahranjen je

odvojeno. Njegovo telo nije istrunulo u grobu.

Praznik Prvina govori o vaskrsenju. Smrt se

nije mogla odupreti svom Protivniku. Trećeg da -

na, Isus je trijumfalno ustao iz groba.

Praznik Sedmica govori o nastajanju. Dolas -

kom Svetog Duha ozvaničen je Novi zavet koji je

Mesija uspostavio u Gornjoj Sobi (Matej 26,28-

29). Zid razdvajanja između Jevreja i ne-Jevreja

bio je uklonjen. Od dvoje, Gospod je načinio jed -

nu Crkvu, koja je Njegovo telo.

Svaki glavni događaj prilikom Mesijinog prvog

dolaska odigrao se precizno, na vreme, u skladu

sa biblijskim praznicima. Svaki od tri glavna do -

gađaja vezana za Njegov drugi dolazak će se, isto

tako, odigrati na odgovarajuće bibijske praznike.

Ta tri praznika - Trube, Dan očišćenja i Senice -

nepogrešivo ukazuju na izbavljenje Crkve i sud

nad zlima, spasenje Izrailja i uspostavljanje Mesi -

jinog Carstva.

PREGLED JESENJIH PRAZNIKA

Delo otkupljenja prilikom Mesijinog prvog do -

laska, koje četiri prolećna praznika opisuju, predstavlja

istoriju. Ljudi se mogu vraćati na te do -

gađaje i analizirati istorijske činjenice. Tri jesenja

praznika se još nisu ispunila. Oni predviđaju, sa

apsolutnom sigurnošću, događaje koji će se desiti.

Kao što su se četiri prolećna praznika ispunila

doslovno i pravilnim redosledom u vezi sa Me si -

jinim prvim dolaskom, tri jesenja praznika će se

is to tako ispuniti doslovno i pravilnim redosledom

u vezi sa Njegovim drugim dolaskom.

Praznik Truba

Praznik Truba je prvi jesenji praznik. On se od

strane Jevreja naziva "Roš hašana”. Roš hašana

doslovno znači "početak godine” i posmatra se

191

kao početak civilne godine (u odnosu na religij -

sku godinu koja počinje neposredno pre Pashe)

prema zvaničnom jevrejskom kalendaru. Među -

tim, ovo zna čenje se nigde ne spominje u Bibliji.

Ideja da se Praznik Truba poveže sa jevrejskom

Novom godinom nastala je u drugom veku naše

ere (ubrzo nakon razorenja Hrama) i više od

1.500 godina nakon njegovog nastanka u vreme

Mojsija. Praznik Truba je tako važan za Jevreje,

da zajedno sa praznikom Jom kipur ("Dan očiš -

ćenja”) čini ono što judaizam naziva "najsvetiji

dani”.

Vreme između poslednjeg prolećnog praznika

(Sed mice) i prvog jesenjeg praznika (Trube)

pred stavlja vreme u kojem mi danas živimo.

U biblijskim religioznim ritualima, korišćene

su dve vrste truba. Jedna je bila duga i široka, i

bila je načinjena od srebra (4. Mojsijeva 10,2).

Druga je bila načinjena od ovnujskog roga i nazivana

je, od strane Jevreja, šofar. To je bio drugi

instrument koji je korišćen u službi prilikom Praz -

nika Truba.

Zvuk trube u starom Izrailju imao je dve os -

novne funkcije. Prva je bila da poziva na svečane

skupove; to jest, trube su trubile kada su sinovi

Izrailjevi pozivani u Božje prisustvo (4. Mojsijeva

10,9; Sudije 6; Jeremija 4,19-21). Isus Navin je

trubio u trubu prilikom zauzimanja Jerihona (Isus

Navin 6,20). Gedeon je duvao u trubu prilikom

bitke sa Madijancima (Sudije 7,18). Nemija je na -

redio da trube treba da trube ako budu napadnuti,

dok su gradili porušene zidove Jerusalima (Ne -

mi ja 4,18).

Proroci Izrailja su više puta govorili o bu -

dućem danu kada će Bog direktno intervenisati u

ljudskoj istoriji. Oni su nazivali taj dan kao "Dan

Gospodnji” (Isaija 13,6-13; Jezekilj 13,3-8; 30,2-

3; Joil 1,15; 3,14-16; Amos 5,18-20; Sofonija

1,14 - 2,3; Zaharija 14,1-4; Malahija 4,5-6). Dve

glavne stvari su povezane sa Danom Gospodnjim.

Prva je oslobođenje pravednih. Druga je sud nad

zlima. Prilikom svog dolaska, Mesija će uzeti svoje

k sebi, a zatim će suditi svojim neprijateljima.

Trub ljenje truba predstavlja znak ovih dvaju do -

gađaja. U poznatom tekstu iz 1. Solunjanima 4.

pog lavlja, Bog će doći sa zvukom trube da pozove

svo je k sebi; a onda, kao što se vidi u 5. pog -

lavlju, doći će Dan Gospodnji, kada će Njegov

gnev biti izliven na zle.

Najprostije rečeno, Praznik Truba - prvi od tri

jesenja praznika - opisuje dolazak Mesije da spasi

svoj narod i sudi zlima.

Neki se ne slažu sa ovim što je ovde izneto i

kažu da su ovi praznici dati samo telesnom Iz -

railju, a ne Crkvi, i da zato Praznik Truba ne može

imati navedeno značenje. Kao odgovor na tu pri -

medbu, izvršićemo analizu koja će nam dati do -

datne informacije o ovoj temi:

1. Praznik Pashe bio je dat Izrailju, ali opisuje

Mesijinu smrt na Golgoti za grehe sveta. Jasno,

njegovo značenje prevazilazi sam Izrailj.

2. Praznik Beskvasnih hlebova bio je dat Iz -

railju, ali opisuje činjenicu da će Mesija biti bez

greha i da Njegovo telo neće istrunuti u grobu.

Ponovo je u pitanju osnovno učenje Crkve.

3. Praznik Prvina bio je dat Izrailju. Međutim,

on opisuje Gospodnje trijumfalno vaskrsenje.

Ono je važno jer je Njegov život garancija da će

oni koji stanu na Njegovu stranu takođe biti živi.

4. Praznik Sedmica (Pentakost) bio je dat Iz -

railju, ali opisuje nastanak Crkve kroz Novi Zavet.

Religiozni ljudi i od strane Jevreja i od strane ne-

Jevreja postaju jedno u Hristu.

5. Zavet sa Avramom (1. Mojsijeva 12,1-3)

bio je zavet učinjen sa ocem jevrejskog naroda,

ali on je izvor svih blagoslova koje Crkva poseduje.

6. Zavet sa Davidom (2. Samuilova 7,8-16)

bio je zavet učinjen sa carem Izrailja, ali predstavlja

osnovu Mesijinog povratka kao Sina Da -

vidovog i Lava iz plemena Judina da preuzme svoj

zakonit presto kao Car nad carevima i Gospodar

nad gospodarima.

7. Novi zavet je bio učinjen sa Izrailjom (Je -

remija 1,31; Matej 26,28), ali je Crkva ušla u taj

zavet koji se odnosi na spasenje.

8. Božji zakon je bio uspostavljen sa elementima

zakona vezanim za biblijsku Pashu i Jevreje,

ali predstavlja temelj Crkve.

9. Poziv da se svet upozna sa radosnom vešću

bio dat jedanaestorici Jevreja (Matej 28,16-20),

ali je obično poznat kao "Veliki zadatak Crkve”.

10. Crkva je "nazidana na temelju apostola i

proroka, gde je kamen od ugla sam Hristos”

(Efescima 2,20). Apostoli su bili Jevreji, proroci su

bili Jevreji, i Spasitelj je bio Jevrejin. Neki po ku -

šavaju da ovo posebno naglase, kao potvrdu

svom stavu o razdvojenosti Izrailja i Crkve, što

Bib lija nigde ne odobrava.

Izrailj i Crkva su bliski entiteti. Crkva nije Iz -

railj, a Izrailj je deo Crkve. Postoje obećanja koja

su data i jednima i drugima. Potpuno je jasno,

međutim, da postoji dodirna veza između Izrailja

i Crkve. Svaki blagoslov koji dobija Crkva dolazi

od zaveta i obećanja koje je Bog učinio sa Iz -

railjem. Dakle, nije ništa strano ili neobično da

Praznik Truba, koji je Bog dao Izrailju, opisuje

spa senje Crkve neposredno pre nego što Bog izlije

svoj gnev na Dan Gospodnji.

Možda da pođemo još jedan korak dalje.

Praznik Truba se odvija prvog dana biblijskog me -

seca Tišrija. On započinje sa mladim Mesecom,

kada je on vidljiv samo u obliku tankog srpa.

Međutim, oblaci mogu da zaklone Mesec i svedoci

mladog meseca bili su zavisni od prethodnih

dana. Pažljivost je bila važan deo ovog praznika.

192

Rabini su kasnije dodali i drugi dan ovom praz -

niku da bi bili sigurni da ga nisu ispustili. Ova

potreba za pažljivošću i pripremljenošću u vezi sa

Praznikom Truba predstavlja eho onoga što se

na lazi u Novom zavetu vezano za Mesijin pov ra -

tak.

"Stražite dakle, jer ne znate u koji će čas doći

Gospod vaš” (Matej 24,42).

"Tako dakle da ne spavamo kao i ostali, nego

da pazimo i da budemo trezni” (2. Solunjanima

5,6).

"Čekajući blažena nada i javljanje slave veli -

ko ga Boga i Spasa našega Isusa Hrista” (Titu 2,

13).

"Tako će se i Hristos, pošto je jednom prinet

na žrtvu da ponese grehe mnogih, drugi put javi ti

ne zbog greha - na spasenje onima koji ga očekuju”

(Jevrejima 9,28).

"Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Bo -

žijega dana, kojega će se radi nebesa spaliti i ras -

kopati, i stihije od vatre rastopiti. Ali čekamo po

obećanju Njegovom novo nebo i novu zemlju,

gde pravda živi. Zato ljubazni, čekajući ovo sta -

raj te se da vas On nađe čiste i prave u miru” (2.

Petrova 3,12-14).

Dan očišćenja

Dok se Praznik Truba odvijao prvog dana biblijskog

meseca Tišrija, na mlad Mesec, Dan očiš -

ćenja se odvijao devet dana kasnije, desetog da -

na u mesecu. Deset dana od Praznika Truba do

Dana očišćenja poznati su kao "dani strahopoštovanja”.

Prema jevrejskog tradiciji, tri knjige su ot vo -

rene na nebu na Praznik Truba. Jedna je Knjiga

ži vota za pravedne. Druga je Knjiga života za ne -

p ravedne. Treća je Knjiga života za one između.

Ako je čovek bio pravedan, na Praznik Truba njegovo

ime je bilo zapisivano u Knjigu života za pra -

vedne. Ako je čovek bio nepravedan, njegovo ime

je bilo zapisivano u Knjigu Života za nepravedne,

i on neće preživeti godinu. Ako se čovek nalazio

između, suđenje je odlagano od Praznika Truba

do Dana očišćenja. Tokom tog perioda vremena

on je imao priliku da se pokaje pre nego što se

knjiga zatvori i njegova sudbina zapečati.

Na Praznik Truba započeće proces oslobođe -

nja Božjeg naroda, a Bož ji gnev će se izliti na

zem lju. Izlivanje Božjeg gneva će se odigrati to -

kom relativno kratkog perioda vremena. Prilikom

Njegovog fizičkog povratka na zemlju, mnogi Jev -

reji koji prežive Božje očišćenje zemlje biće spa -

seni. Prorok Zaharija opisuje taj događaj na sle -

deći način: "I u taj dan tražiću da istrebim sve na -

rode koji dođu na Jerusalim. I izliću na dom Da -

vidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i

molitava, i pogledaće na Mene kojega probodoše;

i plakaće za njim kao za jedincem, i tužiće za njim

kao za prvencem” (Zaharija 12,9-10). I Pavle, u

kontekstu verujućeg ostatka među Izrailjem na

kraju vremena, piše: "Jer vam, braćo, neću zatajiti

tajne ove (da ne budete ponositi), da slepilo

Izrailju pade u deo dokle ne uđe neznabožaca

koliko treba. I tako će se spasiti sav Izrailj, kao

što je napisano: ‘Doći će od Siona Izbavitelj i

odvratiće bezbožnost od Jakova’.” (Rimljanima

11,25-26)

Ali to neće biti samo Izrailjev Dan očišćenja.

Između mnogih nacija na svetu, mnogi pojedinci

neće imati žig zverin (Otkrivenje 11,16; 14,9). I

kada se Isus Hristos bude vratio na zemlju, mnogi

će se pokajati za svoje grehe pre nego što se

Knjiga života zauvek zatvori. Gospod je imao na

umu i ove ljude u svom poznatom govoru. On je

kazao:

"A kad dođe Sin čovečiji u slavi svojoj i svi

sve ti anđeli sa Njime, onda će sesti na prestolu

slave svoje. I sabraće se pred Njim svi narodi, i

razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje

ovce od jaraca. I postaviće ovce s desne strane

sebi, a jarce s leve. Tada će reći car onima što

sto je s desne strane: ‘Hodite blagosloveni Oca

mo jega, primite carstvo koje vam je pripravljeno

od postanja sveta’.” (Matej 25,31-34)

To je ono mnoštvo od svih naroda, zajedno sa

onim od sinova Jakovljevih, koji će ući u Mesijino

Carstvo.

Praznik Senica

Petnaestog dana meseca Tišrija započinje

sed modnevni Praznik Senica. To je sedmi i pos -

lednji praznik. On se obično odvija u oktobru

(pre ma savremenom kalendaru). Jevreji su tada

pravili male kolibe ili šatore od pruća kao us po -

menu na privremene kuće koje su podizali njihovi

praoci tokom putovanja nakon izlaska iz Egipta.

Uzorci jesenjih useva bili su okačeni na svakom

porodičnom šatoru kao priznanje Božjoj vernosti

u brizi za Njegov narod.

Svaki dan Praznika Senica bio je ispunjen važ -

nom svečanošću. Svakog dana, najviši sveštenik

u Izrailju (prvosveštenik), u velikoj pratnji sveš -

tenika i desetina hiljada učesnika, išao je od Hra -

ma da bi se kratko zaustavio kod Banje Silo am -

ske. Krčag je bio napunjen vodom, i povorka je

nastavila drugim putem prema Hramu. I tu, usred

ceremonije, prvosveštenik je izlio vodu iz krčaga

na oltar. U Izraelu, kiše obično prestaju u martu,

i onda nema kiše skoro sedam meseci. Ako Bog

ne obezbedi "ranu” kišu u oktobru i novembru,

onda neće biti prolećnih useva, i glad će biti na

pragu. Ova ceremonija je, tako, imala nameru da

prizove Božje blagoslove za naciju, tako što bi On

obezbedio životodavnu vodu.

193

To je povezano sa Praznikom Senica tako da

Jevanđelje po Jovanu beleži ovaj važan događaj.

Jovan je napisao: "A u poslednji veliki dan praznika

stajaše Isus i vikaše govoreći: 'Ko je žedan ne -

ka dođe k meni i pije. Koji me veruje, kao što Pis -

mo reče, iz njegova tela poteći će reke žive vode”

(Jovan 7,37-38). Sin Božji kaže, na najjasniji mo -

gu ći način, da je On sam izvor života i blagoslova

- da On može zadovoljiti svaku potrebu ljudskog

srca.Praznik Senica rečito govori o Mesijinom Car -

stvu - novom početku bez tragova od posledica

greha. Tog dana, zemlja će dobiti svoje novo ru -

ho, sve životinje će biti pitome, armije više neće

marširati, svaki čovek će biti na svome i pravda će

postati realnost na zemlji.

Četrnaest vekova pre rođenja Mesije, sedam

praznika je prorečeno, kao tip važnih događaja iz

Hristovog života vezanih za otkupljenje. Četiri

pro lećna praznika su povezana sa Njegovim pr -

vim dolaskom: Njegova smrt je opisana u Pashi;

da će biti bez greha i da Njegovo telo neće istru -

nuti u grobu opisano je Praznikom Beskvasnih

hle bova; Njegovo vaskrsenje je ilustrovano Praz -

nikom Prvina; uspostavljanje Novog zaveta predstavljeno

je Praznikom Sedmica.

Tri jesenja praznika opisuju događaje vezane

za Njegov drugi dolazak. Praznik Truba opisuje

po četak izbavljenja Božjeg naroda. Dan očišćenja

ukazuje na veliko mnoštvo naroda, Jevreja i ne-

Jev reja, koji će biti spašeni prilikom Njegovog do -

laska i primiti zasluge na osnovu Njegove smrti.

Praznik Senica govori o danu kada će sam Mesija

stanovati sa ljudima, obrisati svaku suzu sa njihovog

lica i započeti "zlatno doba” o kojem ljudi

razmišljaju od pamtiveka.

Jedino Bog koji je sveznajuć može proreći ove

fascinantne događaje. Mnogi odbacuju Njegovo

postojanje; ponosni ljudi odbijaju da prihvate

Njegovu životodavnu moć. Vreme ističe - zvuk

tru be će se uskoro čuti širom sveta da objavi Nje -

gov dolazak.

BIBLIJSKO VREME

Mnogi ljudi kada se sretnu sa svojim prija te -

ljima, često puta kažu: "Mogu za taj posao da

odvojim samo tri dana.” Pitanje koje bi im se

mog lo postaviti bilo bi: "Da li je u pitanju biblijsko

vreme ili obično vreme?”

U pravom slislu reču, "Biblijsko vreme”, jedinstveno

kao što jeste, zaista postoji. Meseci, dani

i godine računaju se sasvim drugačije od strane

religioznih Jevreja nego od strane ljudi u celom

ostalom svetu.

Biblijski dan

Za većinu sveta, dan je zasnovan na rimskom

računanju vremena po kome novi dan počinje u

ponoć. Međutim, značajno drugačije, biblijski dan

počinje zalaskom sunca i traje do sledećeg zalaska

sunca. Osnova za ovakvo računanje vremena

nalazi se u spisima Biblije. Šest puta u 1. Knjizi

Moj sijevoj, 1. poglavlju, Bog govori o danu koji se

sastoji od "večeri i jutra” (1. Mojsijeva 1,5; 8; 13;

19; 23; 31). Redosled u danu ima svoju doslednost

- prvo ide veče (noćni sati), a zatim jutro

(dne vni sati). Prema Mojsijevom zakonu, Bog je

za povedio jevrejskom narodu da svetkuju Dan

očiš ćenja od večeri do večeri (3. Mojsijeva 23,

23). Po tome, biblijski praznici uvek počinju za -

laskom sunca, kada nastupa novi dan.

Početak dana, prilikon zalaska sunca, pokazuje

nekoliko karakteristika. Vreme zalaska sunca

se stalno menja usled položaja Zemlje u odnosu

na Sunce. Zalazak Sunca može biti u 17 sati jed -

nog petka uveče, a u 16.52 sledećeg petka uve -

če. Zalazak sunca takođe zavisi od geografske lo -

kacije. On može biti u 16.34 u Nju Jorku, a u

17.28 u Atlanti.

Biblijska sedmica

Vreme odmora. Većina savremenog sveta

računa vreme na osnovu sedmnodnevnog perioda

zvanog "sedmica”. Biblijska reč za "sedmicu”

izvedena je od biblijske reči za "sedam”. Biblijski

dani u sedmici nemaju posebna imena, već su

poz nati kao "prvi dan”, "drugi dan”, i tako dalje.

Sedmi dan, međutim, poznat je kao "Šabat” i razlikuje

se od ostalih šest dana kao dan odmora i

svetkovanja. Svi oblici posla zabranjeni su na Ša -

bat (koji traje od petka od zalaska sunca do subo -

te do zalaska sunca) na osnovu Mojsijevog zako -

na: "Šest dana neka se radi, a sedmi je dan Ša -

bat, odmor svet Gospodu; ko bi god radio posao

na Šabat da se pogubi” (2. Mojsijeva 31,15).

Biblijska sedmica sa svojim Šabatom nalazi

svoje poreklo i značenje u biblijskom izveštaju o

stvaranju (1. Mojsijeva 1,1 - 2,3); Bog je stvarao

tokom šest dana i sedmog dana je odmorio. Ne

radi se tu da se Bog umorio; Onaj koji je svemo -

ćan ne može se umoriti. Ali Bog se odmorio u

smislu zadovoljenja određenih principa i davanja

primera čoveku. On je video da sve što je stvorio

je bilo dobro i savršeno, i onda se odmorio. Kao

us pomenu na taj događaj, Bog je zapovedio Moj -

siju: "Zato će čuvati sinovi Izrailjevi Šabat, praz -

nu jući Šabat od kolena do kolena zavetom večnim.

To je znak između mene i sinova Izrailjevih

doveka, jer je za šest dana stvorio Gospod nebo

i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se” (2.

Mojsijeva 31,16-17).

194

Božansko uzdržanje od rada na Šabat imalo je

veliki uticaj na život nekadašnjih Jevreja. Drveće

za potpalu se tada nije smelo sakupljati (4. Moj -

sijeva 15,32-36), vatra se nije smela paliti (2.

Moj sijeva 35,3) i putovanje je obustavljeno (2.

Moj sijeva 16,29). Prema kasnijoj rabinskoj tradi -

ci ji, putovanje na Šabat je bilo ograničeno na

2.000 lakata (oko 900 metara), ili rastojanje iz -

me đu Božjeg kovčega sa zapovestima do naroda.

Biblijski mesec

Povezanost sa planetom Mesec. Biblijski

meseci su lunarni; to jest, zasnovani su na pojavi

tankog srpa Mladog Meseca. Mesec kruži oko

Zem lje, prolazeći u svojim fazama do Mladog Me -

seca (Mladine), otprilike jednom na svakih 29,5

dana. Na osnovu toga, biblijski meseci imaju ge -

ne ralno 29 ili 30 dana, ili prosečno 29,5 dana.

Poš to je biblijski mesec uvek povezan sa Mla -

dinom, jevrejska reč za mesec (hodeš) je ista reč

koja se koristi kao ime za planetu Mesec.

Biblijski stav. U drevna vremena Izrailja,

po četak svakog meseca bio je potvrđivan od stra -

ne sveštenika, a kasnije od Sinedriona, vladajućeg

religioznog tela u Izrailju za vreme Isusa.

Nakon izjave dva pouzdana svedoka koji su videli

Mladinu, veće je svečano izjavljivalo: "Mesec je

pos većen!” I za nekoliko minuta, vest je bila pros -

leđena iz Jerusalima do svih delova jevrejskog

naroda u Vavilonu. To se postizalo uspostavljenim

sistemom vatrenih signala koji su se prostirali

stotinama kilometara kroz Arabijsku pustinju.

Prvi dan svakog meseca, poznat kao Roš

hodeš ("Početak Meseca”), bio je sveti dan. Mada

je obeležavan kao dan od odmora u vreme proroka

Amosa (Amos 8,5), Roš hodeš nije pod ra -

zumevao posebno uzdržavanje od posla u Mojsi -

jevom zakonu. Zato se on smatrao kao "mali”

sve ti dan.

U Bibliji, Roš hodeš je bio označavan poseb -

nim žrtvama (4. Mojsijeva 28,11-15) i trubljenjem

truba (4. Mojsijeva 10,10; Psalam 81,3). Ove po -

sebne žrtve za Roš hodeš bile su posvećene Gos -

podu. Teškoća vizuelnog uočavanja Mladine zbog

oblaka bio je razlog zašto se Roš hodeš proslav -

ljao dva dana. Izgleda da je to bilo u pozadini

brige cara Saula za Davidovo odsustvo tokom pr -

va dva dana meseca (1. Samuilova 20,27). Oči -

gledno, svi članovi carske kuće i dvora bili su pri -

sutni na carskoj proslavi tokom Roš Hodeša.

Buduće ispunjenje. U budućem Nebeskom

Carstvu, izgleda jasno da će Hristos, opisan kao

car David, zauvek vladati kao car nad Izrailjem

(Jezekilj 37,24-25). (Ime "David” na jevrejskom

jeziku znači "Ljubljeni”.) Davidova vladavina će

biti doslovno ispunjenje božanskog obećanja o

uspostavljanju Njegovog prestola zauvek, kao

sun ce i mesec što su uspostavljeni (2. Samuilova

7,16; Psalam 89,34-37). Kao knez, David će imati

jednu od najvećih počasti u carstvu: da započi nje

svečanost svetkovanja Šabata i Mladog Meseca

pred Gospodom (Jezekilj 46,1-8).

Možda je to razlog zašto neke tradicionalne

jevrejske molitvene knjige povezuju cara Davida

sa blagoslovima Mladine. Čežnja naroda za Me si -

jinim Carstvom takođe se oseća u molitvi prilikom

Mladine, koju je zapisao prorok Osija: "Posle će

se obratiti i tražiće Gospoda Boga svojega i Davi -

da cara svojega” (Osija 3,5).

Prizivanje Božje milosti na Mladinu takođe

pred stavlja molitvu Bogu da ponovo uspostavi

me sečev sjaj u "onoj sjajnosti kao što je bila to -

kom sedmice stvaranja”. To je takođe molba za

uspostavljanje Mesijinog Carstva. Prorok Isaija je

kazao da će dan, kada Gospod bude ponovo

uspostavio mesec u svom prvobitnom sjaju, tako -

đe biti dan kad će "Gospod zaviti prelom narodu

svojemu i isceliti rane koje mu je zadao” (Isaija

30,26). Izrailj će se pokajati za svoje grehe i biće

iskupljen od strane Gospoda.

Biblija uči da će ne samo iskupljeni Izrailj, već

svi pravedni iz drugih naroda proslavljati Mladinu

u Carstvu koje Bog uspostavi: "I od Mladine do

Mladine, i od Šabata do Šabata, dolaziće svako

te lo da se pokloni preda mnom, veli Gospod”

(Isa ija 66,23).

Neki kažu da neće biti Sunca ni Meseca u tom

Carstvu i Večnoj Državi. Ali Biblija jasno kaže da

će "svetlost mesečeva biti kao svetlost sunčeva, a

svetlost sunčeva će biti sedam puta veća” (Isaija

30,26). Posledice prokletstva biće uklonjene.

Svet leća tela će biti prisutna i ponovo uspostav -

ljena sa svojom prvobitnom sjajnošću, u vreme

kada se ostali deo tvorevine ponovo obnovi u us -

love nalik Edemskim za vreme Mesijine vladavine

(Isa ija 11,6-9; 51,3; 55,12-13; 65,17-25; Otkri -

venje 21,4; 22,3). Ali njihov sjaj neće biti ništa u

poređenju sa Mesijinom slavom: "I posramiće se

mesec, i sunce će se zastideti kad Gospod nad

voj skama stane carovati na gori Sionu ... i pros -

lavi se” (Isaija 24,23). "I grad (Nebeski ili Novi Je -

rusalim) ne potrebuje sunca ni meseca da svetle

u njemu, jer ga slava Božja prosvetli, i žižak je

nje gov Jagnje” (Otkrivenje 21,23). Sunce i mesec

će zaista biti veličanstveni kada se uklone tragovi

prokletstva, ali u poređenju sa Božjom slavom,

oni će biti kao svetlost sveća u podne. Oni neće

još dugo biti primarni izvor svetlosti. U stvari, oni

se neće ni videti u prisustvu Njegove slave.

 

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz