Merenje vremena – sedmica
Dani koje brojimo
Osim kad čekate da vam se završi radna nedelja, verovatno se retko
zapitate zašto sedmica ima baš sedam dana, što je inače međunarodni
standard, ISO 8601. Mada danas predstavlja nešto potpuno uobičajeno,
nedelja od sedam dana sve do sredine XX veka nije bila opšteprihvaćena u
svim narodima, državama i društvenim sistemima.
Kroz istoriju se dužina sedmice menjala. Različiti narodi imali su
nedelje sa različitim brojem dana, varirajući od četiri pa sve do 20.
Četvorodnevnu je imala Igbo, etnička grupa iz Nigerije, a petodnevnu,
između ostalih SSSR u periodu između 1929. i 1931. godine (videti
okvir).
Najdužu, dvadesetodnevnu sedmicu imali su Asteci, koji su, kao i Maje,
podelili godinu od 365 dana na 18 perioda po 20, plus još pet
"bezimenih" dana. Ovih 18 perioda, naučnici smatraju, po načinu podele
bliži su današnjoj sedmici nego mesecu. Kod Kelta je sedmica imala devet
dana, a u Rimskom carstvu, pre nego što su počeli da je računaju kao
danas, imala je osam dana. Osmodnevnu sedmicu Rimljani su u VI veku pre
nove ere preuzeli od Etruraca, koji su je na taj način računali još vek
ili dva ranije.
Nedelja je definitivno dobila sedam dana u periodu između I i III veka, a
svi potonji pokušaji da se to izmeni propali su. Ovu dužinu nedelje
izabrali su Rimljani koji su uostalom bili slabi na sedmicu kao broj.
Ozvaničio ju je car Konstantin u Rimskom kalendaru iz 321. godine.
Kako se došlo do sedam dana? U to vreme, kao i vekovima pre toga,
ljudima je bilo poznato sedam "planeta", pokretnih zvezda, u koje su se
ubrajali i Sunce i Mesec, pored Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i
Saturna. Prema Ptolomejevom geocentričnom sistemu, sva ova tela okretala
su se oko Zemlje po prilično komplikovanoj putanji – kružnici sa
takozvanim epiciklima. Veliki broj astrologa je verovao da planete na
tom putu različito deluju na Zemlju u različitim vremenskim trenucima.
Tako je svaki sat u toku dana imao svoju "planetu gospodara". Vremenom
su planete vezane za prve sate dana u nedelji postale zaštitnici i samih
dana.
Ponedeljak počinje satom Meseca, nedelja Suncem, a subota Saturnom. Sati
se smenjuju uvek istim redosledom – Saturn, Jupiter, Mars, Sunce,
Venera, Merkur, Mesec. Drugi sat u ponedeljak (dan Meseca) je zato
Saturn, treći sat je Jupiter itd. Ovi sati su nosili astrološka i
magijska značenja prema kojima se trebalo upravljati. Na primer,
venčanje treba zakazati za sat Venere, jer je on rezervisan za ljubav,
umetnost i luksuz. U satu Marsa čine se dela za koje je potrebna
hrabrost ili snaga, na primer, pogodan je za dvoboj, traženje usluge od
supruga ili otpuštanje radnika.
Tako je, po prvim satima u danu, svaki dan dobio svoju planetu, a
njihova imena na latinskom jeziku su izvedena iz imena planeta (videti
okvir), odnosno bogova koje predstavljaju. Danas, u mnogim jezicima
(poput srpskog) imena dana su vezana za lokalna božanstva i običaje, dok
se u nekima bar delimično zadržala rimska nomenklatura, kao, na primer,
u engleskom jeziku: Sun – Sunday (Sunce – nedelja), Moon – Monday
(Mesec – ponedeljak), Saturn – Saturday (subota)...
Republikanska nedelja
Posle pada Bastilje 1789, tokom sveopštih sistemskih i društvenih
promena koje su vođe Francuske revolucije uglavnom kroz primenu
tehnološkog čuda tog doba – giljotine – pokušali da ostvare (pre nego
što je većina njih i sama giljotinirana), izmenjen je čak i kalendar.
Tako je nastao francuski revolucionarni ili republikanski kalendar, koji
su revolucionarne vlade koristile od pozne 1793. do 1805. godine.
Kalendar koji je oblikovao političar Šarl Žilber Rom, uglavnom je poznat
po nazivima meseci koji se pripisuju pesniku Fabr d’Eglantinu. Međutim,
velika promena u odnosu na feudalna vremena bila je i u promeni dužine
sedmice koja je trajala umesto sedam, deset dana. Tako je nedelja
nazvana dekadom, a mesec je imao tri dekade. Višak od pet ili šest dana
ostavljan je za kraj godine.
Sovjetska nedelja
U duhu doslednog kopiranja tradicija Francuske revolucije, boljševički
sovjeti su nakon Oktobarske revolucije odlučili da promene i kalendar.
Dekretom koji je doneo Vladimir Iljič Lenjin u toku 1917. carska Rusija
je konačno prešla sa julijanskog na gregorijanski kalendar. Međutim,
boljševici se nisu zadovoljili tim buržoaskim rešenjem pa su promenili i
druge elemente u kalendaru. Tako je nastala petodnevna sedmica koja je
korišćena u SSSR u periodu između 1929. i 1931. godine. Prema tada
važećem standardu u Sovjetskom Savezu godina je imala 72 nedelje i još
pet dana, nacionalnih praznika. Od 1931. godine nedelja je "narasla" na
šest dana, i takav kalendar poštovan je sve do juna 1940, kada se
odustalo od ovog rešenja.
|