Wednesday
2018-06-20
9:42 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Je li Katolička crkva promijenila Božje zapovijedi? »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 37

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Je li Katolička crkva promijenila Božje zapovijedi?

Ovakav prigovor često se može čuti iz redova protestantskog fundamentalizma, koji nekritički preuzimaju i neke druge svjetonazorske skupine s antikatoličkim tendencijama. Radi se o tezi da katolička interpretacija odudara od biblijskog teksta te joj nedostaju, ili su izmijenjeni pojedini iskazi. Iz toga se pak izvlače uobičajeni zaključci o iskvarenosti katoličke vjere, a ponekad dodaju i fantastične apokaliptičke interpretacije institucija Crkve. Ipak, već na temelju nekoliko notornih činjenica uvidjet ćemo potpunu promašenost ovakvih optužbi.

Prije svega, valja postaviti točnu definiciju središnjih pojmova. Mojsijevo Petoknjižje donosi nam zapis dvije predaje Deset Božjih zapovijedi koje je Mojsije primio na Sinaju. Nalazimo ih u Knjizi izlaska (20, 2-17), i u Knjizi ponovljenog zakona (5, 6-21). Dok su u svojoj biti jednake, ovdje valja uočiti međusobnu neidentičnost dviju formi u kojima su zapovijedi izražene. Zatim, dolazimo do spornog dijela, a to je katolička interpretacija zapovijedi. Obratimo posebnu pažnju – riječ je o interpretaciji, koja ima katehetsku ulogu. Stoga govorimo o trećoj izražajnoj formi zapovijedi, ali koja opet odražava istu bit.

Ova razjašnjenja od velike su važnosti jer se o njima u navedenom prigovoru ne vodi riječi. Ne obraća se pozornost na činjenicu da postoje dva formalno različita zapisa zapovijedi u Bibliji, i ne obraća se pozornost na to da svaka zajednica posjeduje svoju katehetsku interpretaciju, koja je formalno opet različita od dvije biblijske predaje. Nego naprotiv, biblijski tekst promatra se kao objektivna i normirana kategorija, iako mu, kao što ćemo vidjeti – nedostaju neka važna određenja.

Iako nam je poznato da tekst sadrži deset grupiranih zapovijedi, u njemu međutim to nije izričito naznačeno. Nigdje ne nalazimo izričitu podjelu – hebrejski tekst ne sadrži numeraciju redaka, niti ikakvih drugih vanjskih naznaka koje bi upućivale u tom smjeru. Nedoumice pak nastaju zbog činjenice da imamo 14 imperativnih iskaza. Iz toga proizlazi da su neki od njih grupirani i zajedno čine jednu zapovijed, te do ispravne podjele možemo doći samo na temelju ispravne interpretacije. Tako u judeokršćanskom svijetu postoje četiri različite interpretacije1. Njihov usporedni prikaz u odnosu na biblijski tekst donosimo u nastavku:

Izl 20, 1-7 Pnz 5, 6-21 Katoličanstvo, luteranstvo Talmudsko židovstvo Pravoslavlje Ostale protestantske konfesije i zajednice
2Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 6Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 1 1 1 Uvodni dio

3Nemoj imati drugih bogova uz mene.

7Nemoj imati drugih bogova uz mene! 2 1
4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 8Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 9Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 10a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 2 2
7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 2 3 3 3
8Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji. 12Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 13Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 14A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. 15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. 3 4 4 4
12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 16Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 4 5 5 5
13Ne ubij! 17Ne ubij! 5 6 6 6

14Ne učini preljuba!

18Ne učini preljuba! 6 7 7 7
15Ne ukradi! 19Ne ukradi! 7 8 8 8
16Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 20Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 8 9 9 9
17…Ne poželi žene bližnjega svoga;… 21Ne poželi žene bližnjega svoga! 9 10 10 10
17Ne poželi kuće bližnjega svoga!… ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!” Ne poželi kuće bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.’ 10

Zbog razloga praktične naravi katehetski iskazi nisu navedeni, no već iz ovog možemo jasno uvidjeti da je situacija kompleksnija negoli se na prvi pogled činilo. Ponajprije, jasno nam je da optužba o ”mijenjanju zapovijedi” na formalnoj razini nema nikakvog smisla. Jedino na sadržajnoj, o čemu će u nastavku biti riječi. I kao drugo, potrebno je svrnuti pozornost na interpretaciju talmudskog židovstva, koja je prethodila katoličkoj, i daje nam vrlo važne informacije. Kakve točno, saznat ćemo uvidom u konkretnost optužbi.

Protestanti ponajprije zamjeraju da je Katolička crkva ”izbacila” zapovijed o zabrani izrade idola kako bi stvorila opravdanje za štovanje slika i kipova. Da je optužba potpuno lažna i da Katolička crkva (kao i luteranske crkve) iz svoje interpretacije nije ništa izbacila vidimo ponajprije iz prikaza2, a zatim i iz interpretacije talmudskog židovstva koje također spaja iskaze o zabrani štovanja drugih bogova i zabrani izrade idola u jednu zapovijed. Da bi se nešto ”izbacilo”, to se već moralo nalaziti u praksi kao nešto kategorično i općeprihvaćeno, i da bi se nešto novo uvelo, toga prije ne bi smjelo biti, no mi vidimo da je situacija upravo suprotna, i već ova činjenica prokazuje optužbu kao vrlo plitku i besmislenu.

Drugo je pitanje opravdanosti prakse štovanja svetih slika i kipova, na koje smo odgovor pružili drugdje. No ni to nema nikakve veze s navodnom zavjerom i ”izbacivanjem” zapovijedi. Zanimljivo je primijetiti da i Židovi i luterani, koji nemaju razvijenu praksu štovanja slika i kipova, također drže sličnu grupaciju ove zapovijedi. Kako to da su oni išli ”izbacivati zapovijed”, a nisu za tim imali potrebe kakve navode kritičari? Osim toga, pravoslavci koji imaju jače razvijenu teologiju ikona od katolika, odvajaju ova dva iskaza u zasebne zapovijedi. Kako to da opet njima nije ”smetala” zapovijed pa su je ”ostavili”? Prema tome, vidimo koliko je besmislica i kontradikcija u ovim optužbama, u toj mjeri da bi ih svaki iskren i razuman čovjek trebao povući i više nikad ne spominjati.

Osim toga, kritičari u ”zavjeru” uklapaju i čin navodnog odvajanja iskaza o zabrani požude za tuđim ženidbenim drugom i imovinom, koji bi trebao ”prikriti” navodno ”brisanje”. Dok je utemeljenost ove optužbe već pokazana, treba dodati da se radi o pitanju ispravne interpretacije samog teksta i ispravnog grupiranja. Smisao ukazuje da bračni drug ne može biti svrstan pod imovinu, a osim toga raspored teksta iz Knjige ponovljenog zakona sugerira odvojenost, koja je u svakom slučaju razumljivo rješenje. Isto vrijedi i za grupiranje prvih iskaza u tekstu. Zabrana štovanja drugih bogova obuhvaća sve moguće oblike krivog bogoštovlja, pa tako i idolopoklonstvo. Ono se već podrazumijeva u prvom iskazu i može služiti samo kao njegovo objašnjenje, ne odvojena zapovijed koja bi imala drugačije značenje.

Sljedeći prigovor koji se povezuje uz navodnu promjenu, tiče se zapovijedi o svetkovanju subote, i dolazi od pripadnika adventista sedmog dana i po tom pitanju sličnih skupina. Kaže se da je Katolička crkva neovlašteno promijenila dan bogoštovlja i da bismo trebali umjesto nedjelje svetkovati subotu, kao što stoji u izvornom Dekalogu. Iako prigovor u sebi sadrži djelomične istine, on ipak nije utemeljen. Naime, točno je da Crkva prihvaća različiti dan bogoslužja i drži da je Dekalog u tom pogledu izmijenjen, no ta promjena nije nezakonita već je sastavni dio Božjeg plana spasenja.

O kakvoj se promjeni radi, i je li tada zapravo naslovno pitanje točno? Da bismo dobili razumljiv odgovor, moramo najprije pojasniti pravo značenje i ulogu Dekaloga u Božjem planu spasenja. On pripada okviru Starog zavjeta, te je kao takav nesavršena stvarnost koja stoji u službu navještaja buduće i savršenije stvarnosti ostvarene u punini objave po Isusu Kristu. Pritom moramo uzeti u obzir sljedeće. Svaki propis je odraz određenog moralnog principa, i kao takav stoji na određenom stupnju savršenstva. No njegova vrijednost nije vezana uz vanjsku izražajnu formu, nego sadržaj pojma. Tako Isus dokida formu nekih starozavjetnih propisa (Mt 5, 31-32; 5, 33-34; 5, 38-39; 5, 43-44) i uspostavlja novu kako bi podigao savršenstvo u njihovom moralnom principu. Isti je slučaj i sa subotom. Njezin princip ostaje isti, s time da se podiže stupanj savršenstva. U suštini njegova je svrha osigurati dan posvećen Bogu koji bi upućivao na središnja otajstva spasenja saveza. I dok je subota označavala staru stvarnost prvog stvaranja, izlaska iz tjelesnog ropstva i ulaska u zemaljsko blagostanje, nedjelja kao dan Gospodnji označava novu i savršeniju stvarnost obnove svega stvorenja po milosti, izlaska iz duhovnog ropstva i ulaska u nebeski život.

Isto vrijedi i za ostale zapovijedi Dekaloga, koje također dosižu savršenstvo svog principa (usp. Mt 5, 21-22; 5, 27-28), te se tako ostvaruje Isusovo obećanje o ispunjenju čitavog Zakona (Mt 5,17). To je istovremeno i ključ za čitanje Dekaloga, koji ne promatramo više u svjetlu Mojsijevog Zakona, nego milosti i istine Gospodina Isusa Krista (Iv 1,17).
(Podvučeno je moje)

Goran Kovačević

 


1 http://en.wikipedia.org/wiki/Ten_Commandments#Division_of_the_commandments_as_listed_in_Exodus_20
2 Vidi također: Katekizam Katoličke crkve, III. dio, II. odsjek; http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=1419

Calendar
«  June 2018  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2018
    Free website builderuCoz