Wednesday
2018-08-22
7:25 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Katolička pitanja – apologetika unatraške »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 37

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Katolička pitanja – apologetika unatraške

 

Isus je dobro poznavao moć pitanja. U evangelizaciji i apologetici, često predstavljamo istinu iznošenjem činjenica metodom sličnom odvjetničkom zastupništvu. To je nezaobilazni dio za prenošenje poruke. No odnedavno sam počela cijeniti pomalo zanemarena sredstva za privođenje priznanju istine: pitanja.

Dvije stvari su mi osobito privukle pozornost važnosti pitanja. Čitajući Lukino evanđelje, u situaciji gdje dijete Isus u Hramu zadivljuje učitelje svojom mudrošću, primijetila sam da ih nije – kao što ga se ponekad oslikava – poučavao. Umjesto toga, svoju je mudrost prenosio na način da ih “sluša i pita” (Lk 2,46).

Pošto sam se priviknula Isusovoj upotrebi pitanja, počela sam primjećivati kako su se pitanja često javljala i u Isusovom propovijedanju (npr. Mk 11, 29-30; 12,16). Isusovi upiti bili su kao strijele umočene u ulje Duha Svetoga, probadajući srca i umove kako su prodirale u srži stvari.

Drugi razlog posebnom interesu za “apologetiku pitanjima” bio je vlastiti neuspjeh. Nedavno sam se susrela s osobom koja je imala pitanja o katoličkoj vjeri. Postavljao je pitanja, a ja sam odgovarala – ili barem pokušala odgovoriti. Potom, promišljajući da je ostao pod malim dojmom našeg razgovora, učinilo mi se da sam ipak mogla bolje prezentirati istinu – kako njegove pozicije, tako i katoličke vjere – da sam i sama postavila određena pitanja umjesto da samo dajem odgovore.

Tako sam došla do pomisli da bi bilo korisno upamtiti određena pitanja koja se tiču najčešćih spornih tema između protestanata i katolika. I odakle bolje započeti nego s ‘najvrućom’ temom, a to je pitanje izvora objave i istine? Kad bi samo tu mogli složili, kolika bi druga pitanja postala jednostavnija?

Širom zastupljeno, temeljno vjerovanje protestantizma jest da je sva teološka istina sadržana samo u Bibliji, i da je Biblija jedino mjerilo kršćanske vjere. Pošto se ova teza utvrdi kao razumna i uvjerljiva, mi katolici često upadamo u neprilike pokušavajući pružiti biblijske osvrte za svaku tvrdnju. No zašto ne bismo, pomislih, kao odgovor na pitanje “Gdje je to u Bibliji?”, postavili nekoliko vlastitih primjerenih pitanja?

No najprije jedno upozorenje. Postoji određena opasnost u nizanju pitanja izvan konteksta razgovora. Ovo može odati dojam unakrsnog ispitivanja. U optimalnom okviru prostora i radi lakšeg pamćenja ključnih pitanja, ovdje donosim njihov popis. No to ne podrazumijeva sugestiju da čekamo u zasjedi naše prijatelje ili ‘izazivače’ u diskusiji postavljajući pitanje za pitanjem. Nego, najbolje rješenje je saslušati ih s poštovanjem, kao što je činio Isus u hramu, i potom, pomoću Duha Svetoga, odlučiti na koji način odgovoriti. Naš cilj nije ‘nakljukati’ sugovornike istinom o katolicizmu, nego učiniti ih gladnima za njom.

“Samo Biblija”: Kako to funkcionira?

Izazov:

Prijatelj protestant drži da je Biblija jedini izvor kršćanske istine i traži da mu iz Pisma dadeš potvrdu za katolička vjerovanja. Budući da je katolicizam čvrsto utemeljen na Bibliji, prvi instinkt govori ti da ‘navališ’ naprijed s biblijskim tekstom. Ali tada bi prihvatio sugovornikovu premisu da svu istinu treba pronaći izričito i jedino u Pismu. Pravo je pitanje je li ova pretpostavka točna, ili nije. Počinješ ispitujući kako metoda “samo Biblija” funkcionira, pozivajući ga da razmotri je li pouzdana za uvođenju u sigurno spoznanje istine.

Pitanja:

  • Mogu li te pitati što točno podrazumijevaš kada kažeš da vjeruješ “samo u Bibliju”?
  • Ne mora li netko protumačiti Bibliju da odredi pravo značenje poruke, pa radilo se i o osobi koja ju samo čita? I može li to kompromitirati izvorno značenje biblijske poruke?
  • Ne slušaš li propovijedi, sudjeluješ u biblijskim grupama i čitaš kršćanske knjige, da bi razumio značenje biblijskog teksta?
  • Jesu li ti izvori samo Pismo? Jamče li pastori, biblijski učitelji, i autori knjiga da su njihove interpretacije nezabludive?
  • Nije li onda istina, da se bez tog jamstva ne može sa sigurnošću reći da posjeduješ ispravnu interpretaciju?
  • Ako ne možeš sa sigurnošću znati istinu koristeći samo Bibliju, kako uopće Biblija može biti dovoljna?
  • Jesi li upoznat što je glasoviti protestantski pastor A. W. Tozer rekao o toj temi? Rekao je: “Većina bi ljudi, pretpostavljam, voljela da obznanim kako propovijedam Bibliju i ništa osim Biblije. Pokušao sam to činiti, ali iskreno, prinuđen sam vam reći da je najbolje što mogu učiniti, propovijedati Bibliju na način kako je sam razumijem” (Tozerova propovijedaonica, sv. 2, Christian Publications, Camp Hill, PA, [1994], 10-11).
  • Jesi li upoznat što bi pastor Tozer želio imati kako bi postigao sigurnost da je došao do ispravnog razumijevanja Pisma? Volio bi da to može čuti od “jednog od apostola ili bilo kojeg od velikih ranih crkvenih otaca” (Isto,9)
  • Smatraš li da bi tumačenja Pisma jednog od apostola bila pouzdana? Pouzdanija od tvog pastora? Bi li prihvatio apostolska učenja o biblijskim temama poput krštenja ili Pričesti kad bi to bilo moguće?

Zaključak:

Praktično govoreći, nemoguće je osloniti se samo na Bibliju. Koji tvrde da to čine, zapravo neprestano traže druge izvore u nastojanju da razumiju Bibliju. A ti izvori ne jamče da će uvijek dati točna objašnjenja, tj. objašnjenja vođena Duhom Svetim.

Nijedan protestantski, “isključivo biblijski” kršćanin ili denominacija, ne može tvrditi da će uvijek protumačiti Pismo bez greške. Činjenica, koju rijetko uzimaju u obzir, jest to da nikad ne mogu biti potpuno uvjereni u spoznaju istine. Kako bi mogli sa sigurnošću utvrditi da je vlastita interpretacija Pisma ispravna, a da je istovremeno različita interpretacija nekog drugog pastora, pogrešna? Biblija sama ne može razriješiti ovu nedoumicu.

Katolička crkva, s druge strane, nikad nije izgubila pouzdanu apostolsku interpretaciju Pisma. Autentična interpretacija, koju Crkva posjeduje, omogućuje nam da upoznamo “neiskvarenu i živu” (Dei Verbum 7) riječ Božju, slobodnu od primjesa ljudske zablude – neprestane opasnosti s kojom se susreću ”isključivo biblijski” kršćani.

“Samo Biblija”: odakle potječe?

Izazov:

Kažeš da je u samim počecima kršćanstva vrijedilo pravilo o Bibliji kao jedinom autoritarnom izvoru doktrine. Stoga se javlja optužba da je Katolička crkva uvela ljudske inovacije i zastranila od ranokršćanskog pravila ”sola Scriptura”.

Pitanja:

  • Odakle potječe učenje o Bibliji kao jedinom izvoru vjere? Kada se točno javila takva ideja?
  • Jesu li kršćani u prvom stoljeću nosili sa sobom Biblije u crkvu?
  • Nisu? Ne znači li to da doktrina “samo Biblija” ne seže u početke kršćanstva? Znači nisu je naučavali ni Isus ni apostoli, niti je prakticirana u prvoj Crkvi?
  • Ukoliko bi Gospodin odredio da kršćani traže istinu samo u Bibliji, tada bi od samih početaka Biblije trebale biti dostupne prosječnom vjerniku, možemo li se složiti s time?
  • Stoga otkad je Biblija dostupne prosječnom vjerniku?
  • Da bismo uopće imali Bibliju, potrebno je prethodno odrediti koje su knjige nadahnute Duhom Svetim, zar ne? U protivnom, kako bismo mogli znati da uistinu čitamo riječ Božju?
  • Jesi li upoznat s činjenicom da kanon Pisma nije u potpunosti utvrđen sve do konca četvrtog stoljeća?
  • Međutim, i nakon toga, prosječan kršćanin nije mogao imati Bibliju u rukama, jer tiskarski stroj je izumljen tek sredinom petnaestog stoljeća – a čak i tada većina ljudi nije znala čitati. Pošto je bilo nemoguće pretežitoj većini kršćana omogućiti potreban pristup Bibliji najmanje prvih petnaest stoljeća kršćanstva, kako bi doktrina “samo Biblija” mogla biti učenje rane Crkve i pravilo kršćanstva?
  • Da li si ikada čuo da se doktrina “samo Biblija” – sola scriptura – spominje kao kršćanski nauk prije reformacije, odnosno 16. st.?
  • Budući da je nauk ”sola Scriptura” započeo s protestantskom reformacijom i da ga pretežita većina vjernika kroz povijest kršćanstva nije prakticirala, kako bismo mogli tvrditi da ”sola Scriptura” može biti pravilo kršćanskog nauka?

Zaključak:

Očito, doktrina “samo Biblija” nije bila dio ranog kršćanstva, niti je mogla biti pravilo kršćanskog života najmanje petnaest stoljeća. Reformacija nije vratila navodno izvorno učenje sola Scriptura; reformacija ga je neutemeljeno uvela.

“Samo Biblija”: što ako nam je Bog ostavio više od toga?

Izazov:

Govori se kako pravi kršćani vjeruju da je Biblija – pisana riječ Božja – jedini autoritarni izvor istine. Stoga bi dodavanje Bibliji ikojeg drugog izvora – poput Apostolske Predaje –bilo zastranjenje od autentičnog kršćanstva.

Pitanja:

  • Možeš li se složiti da je prva Crkva – Crkva Novog zavjeta – model autentične kršćanske vjere i života?
  • Uvidjeli smo prethodno kako je praktično nemoguće da se prvi kršćani nisu oslanjali isključivo na Bibliju kao jedini izvor istine, ali s druge strane, sigurno je da su posjedovali istinu. Stoga se postavlja pitanje, koje je zapravo bilo njihovo mjerilo istine?
  • U Pismu višekratno uviđamo da je izvor istine za prve kršćane bio usmeni nauk apostola (npr. Dj 2,42; 16,4; 2 Tim 1, 11-14). Misliš li da je apostolski nauk bio valjani i pouzdani vodič? Pa čak i onda, kad se nauk prenosio usmenim, a ne pismenim putem (2 Sol 2,15)?
  • Pavao ide dotle da zahvaljuje Bogu što su Solunjani primili apostolski nauk usmenim putem: “Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas… Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. ” (1 Sol 2, 9. 13, naglasci nadodani). Možeš li se složiti s Pismom da je nauk apostola, koji su primili od Krista, bila uistinu riječ Božja?
  • Kao što vidimo, prvi kršćani su, poput tebe, tražili u Božjoj riječi istinu. No razlika je u tom što su prvi kršćani prepoznali riječ Božju na način kako je sadržana u nauku apostola – ne samo u pisanom, nego većinom usmenom obliku. Zasigurno nećeš reći da su bili u krivu? Ako mi doista želimo imati istu vjeru kao prva Crkva, ne bismo li trebali slijediti ovaj primjer?
  • Jesu li prvi kršćani bili istinski kršćani, unatoč tome što se nisu uzimali Bibliju kao jedini izvor istine? Misliš li da bi kršćane koji slijede nauk apostola – usmeni i pisani – poput prvih kršćana, ”isključivo biblijski” kršćani trebali promatrati kao kršćane nižeg ranga?
  • Stoji li u Bibliji da nakon nekog vremena više ne bi trebali slijediti nauk apostola koji je predan Crkvi usmenim putem i umjesto toga slijediti isključivo pisanu riječ Božju? Ili pak je valjanost apostolskog nauka bezuvjetna?
  • Može li Duh Sveti očuvati usmeni nauk apostola isto kao što je očuvao pisanu riječ? Ako da, ne bi li želio spoznati taj nauk?
  • Iako se ovo može činiti predobro da bi bilo istinito, što ako pretpostavimo da je Duh Sveti očuvao čitav apostolski nauk – i usmeni i pisani? Zar ne bi vrijedilo to istražiti i otkriti? Što ako nam je Bog, upravo kao što nalazimo u Novom zavjetu, ostavio više od same Bibliju kao izvora za spoznaju istine? Bi li to prihvatio?
  • Usput, jesi li upoznat sa značenjem pojma Predaje koji katolici često spominju? Pod Predajom ne podrazumijevamo čisto ljudske običaje, nego upravo ono što je bilo predmet naše rasprave: nauk koji su apostoli predali Crkvi i nauk koji živi u Crkvi.

Zaključak:

Na temelju novozavjetnih svjedočanstava, uviđamo da za kršćane nije samo Biblija vodič prema istini, nego na jednak način i apostolski nauk, koji su apostoli predali Crkvi kojeg Crkva vjerno čuva i izlaže. Želimo li doista biti poput prvih kršćana, trebamo slijediti nauk apostolski – pisani i usmeni, Pismo i Tradiciju – ne samo Bibliju. Budući da nam je Bog ostavio više od same Biblije, nismo li to dužni svesrdno prihvatiti?

Konačna mozgalica: ako ne vjerujemo da Duh Sveti nezabludivo vodi Katoličku crkvu, kako bi uopće mogli vjerovati da je Biblija riječ Božja? Upravo je Crkva razlučila i utvrdila koji ranokršćanski spisi jesu nadahnuti, a koji nisu. Bez Katoličke crkve ne bi bilo Biblije. I jesmo li svjesni, što je prema Bibliji “stup i uporište istine” (1 Tim 3,15)? Pismo? Ne – nego Crkva. I kako bismo, prema tome, mogli zanemariti Crkvu?
(Podvučeno je moje)

(Mary Beth Kremski, This Rock, sv. 12., br. 8., 2001. god.)

Foto: Vedran Vidak

 

Calendar
«  August 2018  »
SuMoTuWeThFrSa
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2018
    Free website builderuCoz