Tuesday
2024-03-19
10:52 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
O ISLAMU » pogled sa zapada »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Islamsko načelo abrogacije (ukidanja)

prijevod dijela 2. poglavlja knjige Islam Undressed

Tvrdnje islamskih teologa kako je Kuran postojana i nepromjenjiva Alahova riječ ne treba uzimati doslovno, jer njihovo pravo značenje (prema muslimanskom shvaćanju) je slijedeće; “oni retci u Kuranu koji nisu ukinuti, postojana su i nepromjenjiva Alahova riječ”. Ovo neobično načelo je značajan i nezaobilazan dio studija islama. Moramo započeti s Kuranom, jer ta knjiga čini jedan od temelja islama. Islam se temelji na Kuranu i “Sunama”, tj. Muhamedovom životu. Kod proučavanja Kurana, zapadnjaci će vjerojatno naginjati upotrebi tradicionalnih metoda logike i proučavanja Biblijskih spisa. Biti će u napasti uzeti kuranske stihove zdravo za gotovo, misleći da svi stihovi Kurana imaju jednaku težinu i da su svi danas jednako primjenjivi. Pročitavši tako na jednom mjestu u Kuranu kako “u vjeri nema prisiljavanja”, vjerojatno će zaključiti: to znači da muslimani ne smiju silom širiti islam. Međutim, to je pogrešan pristup. Jedna od čudnih osobina islama je ta da jedni stihovi ukidaju druge stihove, ili, drugim rječima, oni ih otkazuju, tako ih čineći nevažećima i neprimjenjivima.


“Abrogacija” znači ukidanje ili zamjenu jednog kuranskog retka drugim kuranskim retkom. Kako su se mijenjale političke i vojne okolnosti tijekom 23-godišnjeg razdoblja tijekom kojeg je Muhamed diktirao Kuran, čini se da su se tako mijenjale i upute i preporuke sadržane u Kuranu, a ta promjena je ponekad bila vrlo dramatična. Tako Kuran abrogira ili ukida sam sebe u raznim svojim stihovima, tako sadržavajući očito proturječne izjave. Muslimani na ovu vrst ukidanja ne gledaju kao na proturječje, nego prije kao na poboljšanja koja bolje pristaju promjenjivim prilikama ili potrebama, ili koja bolje pristaju Muhamedovim religijskim konceptima. Na primjer, mnogi islamski učenjaci smatraju kako je gore navedeni dio stiha 2:256 “u vjeri nema prisiljavanja”, ukinut retkom 9:5 (više o ovome kasnije). Ovo je razumljivo, budući da je tolerantniji stih iz 2. poglavlja nastao 7-8 godina ranije od onog iz 9. poglavlja.

Tako se u “Rječniku Kuranskih pojmova i koncepata” (“Dictionary of Qur’anic Terms and Concepts”), na stranicama 5 i 6 [1] kaže:

  Kuranski navodi mogu biti ukinuti, kao što se u nekoliko slučajeva i dogodilo. Primjer ovog ukidanja je 24:2, gdje se ukida kažnjavanje preljuba, naloženo u 4:15-16. Proučavanje Kurana pokazuje dvije stvari; prvo, da je ukinut samo ograničen broj kuranskih stihova, te drugo, da ukidanje zahvaća samo stvari pravne i praktične naravi, a ne stvari doktrine i vjere.”

U knjizi “Islam: Muhamed i Njegova Religija” (“Islam: Muhammad and His Religion”) [2], na stranici 66, veliki islamski učenjak Arthur Jeffery je napisao:

  “Kuran je u učenju o doktrini ukidanja jedinstven među svetim spisima, a prema toj doktrini kasnije Prorokove izajve ukidaju, tj. proglašavaju ništavnim i neprimjenjivim njegove prethodne izjave. Važnost znanja o tome koji stihovi ukidaju koje stihove dovela je do nastanka kuranske nauke, poznate pod nazivom “al-Nasikh wal-Mansukh”, tj. “ono što ukida i ono što biva ukinuto”.”

Enciklopedija islama (Encyclopedia of Islam) [3] o abrogaciji govori slijedeće:

  Umjesto da pokušaju objasniti nekonzistentnosti u djelovima koji govore o propisima za muslimansku zajednicu, Kuranski su učenjaci i pravnici priznali razlike, tvrdeći da zadnji stih na bilo koju temu ukida sve ranije stihove koji su tom stihu suprostavljeni. Klasičan primjer je Kuransko učenje o pijenju alkohola, gdje se 5:90, stih koji strogo zabranjuje tu praksu, tumači kao ukinuće, tako ukidajući stihove 2:219 i 4:43, za koje se čini da toleriraju pijenje alkohola.

Dakle, zbog promjenjivih okolnosti Muhamedova vremena, razni stihovi Kurana su ukinuti te je normalno i da se kroz vrijeme mijenjalo i islamsko učenje. Pravila koja su jednom ispravno primjenjena, u jednim okolnostima, nisu nužno primjenjiva na drugačije vrijeme i okolnosti. Po zapadnim vjerskim standardima ovaj koncept je neuobičajen, a čak i unutar islama postoje manja neslaganja glede toga koje učenje ili doktrina ukida koje drugo učenje ili doktrinu. Muslimani uglavnom priznaju novija pisanja kao najprimjenjivija te drže kako ukidaju ranije upute na istu temu. Dakle, kada se razgovara o islamu i džihadu, moraju se u obzir uzeti Muhamedova najprimjenjivija učenja i zapovijedi, posebno njegove posljednje želje i upute koje se odnose na džihad i nasilje. S gledišta nemuslimanskog svijeta, mi moramo biti upoznati sa za muslimansku zajednicu važećim stihovima Kurana, kao i sa onima koji više nisu važeći. Ranije izjave o miru možda jesu, a možda i nisu ukinute kasnijim naredbama koje se odnose na nasilje, a moguće je i obrnuto. Moramo pažljivo istražiti kontekst tekstova, kako bismo znali koje su džihadske upute danas za muslimane prihvatljive i na snazi.

Poštovano djelo “al-Nasikh wal-Mansukh” (Ono što ukida i Ono što biva ukinuto) u velike detalje se bavi mnogim temama Kurana za koje se čini da u njima postoji konflikt ili proturječje. Ta knjiga prolazi kroz svaku suru (poglavlje), vrlo detaljno ističući svaki ukinuti stih, kao i stih (ili stihove) koji ga zamjenjuje. Autor djela primjećuje kako od 114 poglavlja, samo 43 nisu dotaknuta ovim načelom. Kao primjer razmjera ukidanja u Kuranu: postoji 124 stiha koji govore o toleranciji i strpljivosti, a koji su ukinuti i zamijenjeni stihom 9:5: “Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.” i stihom 5:33: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika,”.

[Vidi: Ibn Hazm al-Andalusi, An-Nasikh wal- Mansukh, Dar al-Kotob al-‘Elmeyah, birute, 1986 p.27]

Muslimanski aktivisti zapadnjacima bez izuzetka propuštaju otkriti ovo učenje, skrivajući tako činjenicu da rani i pomirljivi Kuranski stihovi ne vrijede već 1300 godina. Kada zapadnjaci to sami otkriju, muslimani se žale kako krivo tumačimo te stihove ili krivo primjenjujemo njihovo značenje. Muslimanski propagandisti više vole ulaštiti našu predodžbu o islamu, citirajući ranije, ukinute odlomke iz Meke, koji pozivaju na strpljivost i snošljivost. Glasnogovornici skrivaju i izostavljaju odlomke iz Medine, koji jasno govore o ubijanji i osakaćivanju. Tako, kada vidimo muslimane kako, objašnjavajući islam, tvrde da su raniji, miroljubivi stihovi prevladavajući u islamskoj filozofiji, moramo procijeniti o kojoj se od ove dvije opcije radi: jesu li potpuno nesvjesni istinske islamske doktrine, ili pak prakticiraju službeno odobrenu islamsku obmanu.

Iz razloga što se mišljenja o ispravnom odnosu između muslimana i nevjernika jako razlikuju, pitanje koji su Kuranski stihovi “živi” i primjenjivani danas, ključno je u razumijevanju Pravog islama, a potencijalno (uzevši u obzir današnje trendove, op. p.) i našeg vlastitog opstanka. Ibn Warraq sažima muslimanski koncept ukidanja kako slijedi:

  Mnoštvo je proturječja u Kuranu i rani muslimani su toga bili savršeno svjesni; zaista, da bi ih razriješili, oni su smislili nauk abrogacije (ukidanja). To je vrlo prikladno načelo koje, kako je to jedan kršćanin bezobrazno primjetio, “ulazi u onaj zakon probitačnosti za koji se čini da je glavna osobina u Muhamedovoj proročkoj karijeri”. Prema ovoj doktrini, određeni odlomci Kurana su dokinuti stihovima koji tu otkroveni kasnije, a imaju različito ili suprotno značenje. Ovo je naučavao sam Muhamed, kada je u Kuranu 2:105 rekao: “Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?” Jasno je koliko je ova doktrina abrogacije korisna u izvlačenju učenjaka iz neprilika – iako, naravno, ona predstavlja problem za islamske apologete, budući da se svi stihovi koji propovjedaju toleranciju nalaze u poglavljima iz Meke (tj. kronološki starijim poglavljima), a svi odlomci koji preporučaju ubijanje, odubljivanje glava i osakaćivanje, takozvani Stihovi mača, se nalaze u poglavljima iz Medine (kronološki mlađim poglavljima); ‘tolerancija’ je ukinuta ‘netolerancijom’. Jer, za poznati stih 9:5: “ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete” tvrdi se da ukida 124 prethodna stiha koja promiču toleranciju i strpljivost. [4]

Reference:

[1] Mir, Mustansir, “Dictionary of Qur’anic Terms and Concepts”, Garland, New York, NY, 1987.
[2] Jeffery, Arthur, “Islam: Muhammad and His Religion”, Bobs Merril
[3] “Encyclopedia of Islam”, published by Brill, Leiden, The Netherlands.
[4] Warraq, Ibn. What The Koran Really Says, Amherst, N.Y., 2002, pp. 67-69.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz