Sunday
2024-05-19
3:26 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Blog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2023 » April » 23 » Aviv ječam i Nova godina
2:51 PM
Aviv ječam i Nova godina

Aviv ječam i Nova godina

U poslednjem poglavlju videli smo da se dan mladog meseca (Roš Kodeš – Rosh Chodesh) održava kada se prvi srp mladog meseca vidi iz zemlje Izraela. U ovom poglavlju ćemo videti da nova godina započinje jednim od ovih dana mladog meseca. Ovaj poseban dan mladog meseca naziva se Roš Hašana (Rosh Hashanah), ili Nova godina.

U ovom poglavlju videćemo da sveštenstvo treba da proglasi Roš Hašanu na dan mladog meseca, nakon što se na stabljikama ječma u izraelskoj zemlji pojavi nezrelo zeleno klasje. Takođe ćemo videti da su nam i dalje potrebni obučeni posmatrači kada je hladno vreme, ali u opštim crtama, kada se u izraelskoj zemlji pojave prvi celi snopovi ječma sa zelenim (nezrelim) klasjem, sveštenstvo bi trebalo da proglasi sledeći dan Novog meseca kao Roš Hašanu (Rosh Hashanah – Glavu godine). Za sveštenstvo je neophodno da Roš Hašanu proglasi u pravo vreme, jer ako to učine pogrešno, uzgajivači ječma sa najranijim ječmom koji sazreva mogu izgubiti useve. U drevna vremena to bi potencijalno moglo značiti finansijsku propast, izgladnjivanje ili čak odlazak u ropstvo poljoprivrednika koji uzgajaju ječam, stoga to mora biti učinjeno ispravno.

Za početak, imajmo na umu da, dok rabini smeštaju Roš Hašanu na jesen, Jahve je smešta u proleće. Da bismo to videli, prvo pogledajmo Izlazak (2. knjiga Mojsijeva) 9:31-32, gde je Jahve pogodio Egipat nepogodom grada tokom prvog Izlaska. Grad je pogodio lan jer je imao pupoljke, dok je ječam imao razvijeno zeleno klasje. Kada ječam razvije zeleno klasje, kaže se da se ječam razvija „u klasu“. Na hebrejskom se izraz „u klasu“, kaže aviv (אָבִיב).

Izlazak (2. knjiga Mojsijeva ili ) 9:31-32

 

31 I tako su lan i ječam propali jer je ječam bio u [fazi] klasanju, a lan je imao pupoljke.
32 A pšenica i spelta nisu propali, jer sazrevaju kasnije.

(31) וְהַפִּשְׁתָּה וְהַשְּׂעֹרָה נֻכָּתָה | כִּי הַשְּׂעֹרָה אָבִיב וְהַפִּשְׁתָּה גִּבְעֹל:
(32) וְהַחִטָּה וְהַכֻּסֶּמֶת לֹא נֻכּוּ | כִּי אֲפִילֹת הֵנָּה

Ovaj izraz aviv (אָבִיב) je u Strongovom Konkordansu OT:24, i odnosi se na nežno zeleno klasje. To znači da je avivsko zrno nezrelo zeleno zrno, a ne skoro zrelo. Na ovo ćemo se vratiti kasnije.

OT:24 ‘abiyb (aw-beeb’); od neiskorišćenog korena (što znači biti nežan); zelen, tj. mlado klasje; otuda i naziv meseca Abib ili Nisan …

Sledeće što treba da znamo je da je nedugo nakon što se zeleno klasje pojavilo na ječmu, Jahve rekao Mošeu (Mojsiju) i Aronu da taj mesec treba da smatraju prvim mesecom u svojoj godini (nazvanom Roš Hašana, ili Glava godine).

Izlazak (2. knjiga Mojsijeva) 12:2

 

2 „Ovaj mesec neka vam bude početak [Glava] mesecima, to vam je prvi mesec u godini.”

(2) הַחֹדֶשׁ הַזֶּה לָכֶם רֹאשׁ חֳדָשִׁים | רִאשׁוֹן הוּא לָכֶם לְחָדְשֵׁי הַשָּׁנָה

Ali kako možemo sa sigurnošću znati da je aviv ječam, ječam čije se zeleno nezrelo klasje pojavilo na stabljici? Da bismo na to odgovorili, pogledajmo bliže kako se razvija ječam.


Kako se razvija ječam

Iako savremena poljoprivreda koristi različite termine, za naše svrhe se može smatrati da ječam i druge žitarice prolaze kroz sedam (ili osam) faza rasta. Ove faze se odvijaju sve većom brzinom kako biljke postaju starije, a poslednje se odvijaju relativno brzo. Možda bi bilo korisno zamisliti biljku ječma koja prolazi kroz ove faze.

  1. Faza (trave) vegetativnog rasta
  2. Faza pupljenja i cvetanja
  3. Faza (pamučna) formiranja mahuna semena
  4. Vodena faza i mlečna faza (minimum aviv)
  5. Faza (suvog) mekog testa
  6. Faza (karmel) tvrdog testa
  7. Drevna zrelost (zreo za kosidbu srpom, ne tako lomljiv)
  8. Savremena zrelost (srastao-zreo, lomljiv)

Najduža faza ječma, lana ili bilo koje druge žitarice je faza vegetativnog rasta. Tokom vegetativnog rasta trava je još uvek zelena i mekana. Ako udari grad, to ne pogađa usev. Međutim, kako ječam (ili bilo koja druga žitarica) počinje da sazreva, stabljike postaju sve tvrđe, da mogu izdržati povećanu težinu cvetova i zrna. Sa cvetanjem i dobijanjem zrnevlja, biljke počinju da bivaju teške. Jednom kada su biljke izuzetno teške i krhke, ako ih pogodi grad (ili čak jaka kiša), stabljike se mogu saviti, a ponekad se i prelome. Ipak, čak i ako se ne prelome, mokre, teške stabljike srušene na zemlju neće se uvek podići – a ako usev ostane dole, biće izgubljen. Izlazak 9:31 (gore) pokazuje nam da se to može dogoditi već u fazi pupljenja i cvetanja, jer je lan pogodio (ili uništio) grad, iako je još uvek bio samo u fazi pupljenja.

Grafikon u nastavku je od strane Univerziteta u Viskonsinu, SAD, iz njihovog „Vodiča za rast i razvoj jarog (prolećnog) ječma“. Prikazuje razvoj prosečnog jarog ječma. Proces može trajati duže po hladnom vremenu, ali ono što ovde moramo da vidimo je, da je za prosečni jari ječam, vreme između pojave nezrelih zelenih klasova i savremeno-sraslog zrenja samo oko 31 dan, u proseku.

Međutim, takođe moramo shvatiti razliku između savremene zrelosti i drevne zrelosti. Kada bere kombajnom, žetelac želi da klasovi ječma budu što zreliji, tako da je zrno gotovo spremno da ispadne iz klasa. To je zato što će lopatice udarati klasje kada kombajn uđe u polje. Cilj nije samo sakupiti stabljiku, već i izbiti seme iz klasa i naterati ga da se odvoji od pleve. To se može dogoditi samo kada je biljka toliko zrela da je skoro spremna da počne da otpušta svoje seme. Zapazimo dobro da kada zeleno klasje iznikne iz stabljika, potrebno je u proseku još samo 31 dan da bi se došlo do ove faze. Takođe ćemo se vratiti na ovu temu kasnije.

U modernoj eri često imamo romantizovane ideje o tome kakva je bila drevna berba srpovima. Mnogi od nas slikaju čelični srp iz 1800-ih, kada je metalurgija bila relativno dobro razvijena, a čelik je mogao da ima oštru ivicu. Međutim, u biblijska vremena, srpovi nisu bili ni približno toliko sofisticirani ili oštri. Na primer, evo slike drevnog kremenog srpa iz Izraela (datoteka sa Vikipedije). Čak i kada su bili novi, takvi srpovi nisu bili toliko oštri kao čelični, i moralo se udarati u stabljike žitarica sa mnogo više snage, da bi se one isekle.

Ako neko udari ječam koji je zreo po modernim shvatanjima sa ovom vrstom srpa, sila udara prouzrokovaće lomljenje klasova koji nosi zrnevlje i ispašće veliki deo zrnevlja. Iz tog razloga, prilikom žetve takvim srpom, pojedinac je morao žeti možda samo na nekih 27-28 dana od pojave klasja, jer ako je čekao da usev postane zreo po savremenim shvatanjima, veliki deo useva bio bi izgubljen.

Sada uzmimo u obzir da je razlika između drevne zrelosti na 27-28 danu, samo nekoliko dana pre savremene zrelosti (na 31 danu). Zamislimo sada koliko krhko klasje postaje ako krenemo dalje od 31 dana. Za još nedelju ili dve, klasje će se slomiti čak i kada prolećni vetrovi budu duvali. Zbog toga nam Ješua kaže da kada žitarica sazri, mudri poljoprivrednik odmah uzima srp, jer je došlo vreme žetve.

Marko (Jevanđelje po Marku) 4:28-29:

28 Zemlja sama od sebe donosi plod – prvo stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu.

29 A čim plod sazri, on zamahuje srpom, jer je došlo vreme za žetvu.”

Ni prekasno, ni prerano

Ono što smo videli jeste da je važno ne čekati predugo da se ubere ječam. Međutim, druga strana je da je takođe važno da se ne bere prerano. Ali kada je prerano? Videćemo da je svaki dan otprilike pre 14-og dana od trenutka kada zeleno klasje izađe iz stabljike prerano za berbu, ali takođe nije prerano za proglašenje mladog meseca aviva. Da bismo to videli, pogledajmo kako se razvija seme ječma.

Slika ispod prikazuje kako se razvija seme ječma. Kada se zeleno klasje pojavi na stabljici, pojavljuje se i prazna zelena ljuska semena. Prvo se prazna ljuska napuni vodenastom tečnošću. Ovo se naziva vodena faza. Tada vodena tečnost postaje mlečna, što se naziva mlečna faza. Ove prve dve faze traju ukupno oko 10-12 dana. Ne možemo ječam ponuditi kao prinos od prvina tokom ove prve dve faze, jer zaista ne postoji ništa što može da se jede otprilike pre 14-og dana.

U normalnim vremenskim uslovima, oko 14-og dana nakon što zeleni klasovi izađu iz stabljike, ječam dostiže ono što se naziva fazom mekog testa. To znači da se tečnost unutar ljuske zgusnula do te mere da sada ima konzistenciju mekog hlebnog testa. U ovom trenutku ima visok sadržaj skroba, što znači da je jestivo. Takođe se može zaseći noktom. Iako ječam u fazi mekog testa još uvek nije potpuno zreo, ako ga pečete ili isušujete na vatri, toplota će ukloniti višak vlage, a čoveku će ostati delikates poput ekspandiranog pirinča (osim što je ovde u pitanju ječam). Nova verzija kralja Džejmsa (NVKDž) ovo naziva „zelenim žitnim glavicama sasušenim u vatri“. Na hebrejskom se naziva aviv kalui (אָבִיב קָלוּי). Leviti 2:14 jasno pokazuju da je ovo samo jedna od dve faze žitarica koje Jahve prihvata kao prinos od prvina.

 

Levitima (Treća knjiga Mojsijeva) 2:14:

 

14 Kada prinosite Jahvi prinos od prvina, prinesite zeleno klasje [tj. aviv] sasušeno na vatri, [ili] sveže zdrobljeno zrno prinesite kao prinos od svojih prvina.

(14) וְאִם תַּקְרִיב מִנְחַת בִּכּוּרִים לַיהוָה | אָבִיב קָלוּי בָּאֵשׁ גֶּרֶשׂ כַּרְמֶל תַּקְרִיב אֵת מִנְחַת בִּכּוּרֶיךָ

Druga faza ječma koju Jahve prihvata za prinos prvina naziva se tvrdo testo. Ječam u fazi tvrdog testa je ječam čiji je klas postao smeđ, a zrno je toliko tvrdo da ga noktom više ne možete preseći na pola, već ga možda samo možete udubiti noktom. Levitski zakonik 2:14 u ovoj fazi ječam naziva imenom zdrobljeni karmel (גֶּרֶשׂ כַּרְמֶל). Zdrobljeni karmel je ječam u fazi tvrdog testa koji još uvek nije dovoljno čvrst da se samelje u brašno, ali ipak se može zdrobiti ili smrviti u avanu i tučku, a zatim ispeći na vatri, tako da daje poslasticu poput zdrobljenog kukuruza ili pšenice. Ječam ulazi u ovu fazu otprilike 21-og dana nakon što se (aviv) zeleno klasje pojavi iz stabljike.

Inače, verzija Kralja Džejmsa (KDžV) ovu frazu prikazuje kao „žito izudarano iz punih klasova“.

Levitima [Treća knjiga Mojsijeva] 2:14: KDžV

14 Ako prinosiš [Jahvi] prinos od hrane neka to budu prvine, prinesi zeleno klasje isušeno na vatri [aviv kalui], čak i žito istučeno iz punih klasova [zdrobljeni karmel].

Strongov hebrejski Konkordans nam kaže da je reč istučeno OT:1643, geres (גֶּרֶשׂ), a odnosi se na žito koje treba oljuštiti (tj. treba mu ručno ukloniti ljusku).

OT: 1643 geres (gheh’-res); od neiskorišćenog korena značenja ljuske; zrno (celo), tj. zrno:

KJV – istučeno žito.

Prikaz KDžV je takođe dobar, jer kada ječam dostigne stepen tvrdog testa, može se istući avanom i tučkom, koji uklanja ljusku, a takođe ga često lomi na komade. Pa ipak, ono što ovde moramo videti je da nam Leviti 2:14 kažu da su jedino dve vrste ječma koje Jahve prihvata kao prinos od prvina aviv kalui (mekano testo) i zdrobljeni karmel (tvrdo testo). Drugim rečima, Jahve prihvata samo zeleni, nezreli ječam za prinos od prvina – i zato, ako Mu prinesemo prinos od zrelog ječma, to krši Levite 2:14.

Od Nove godine (Rosh Hashanah) do Dana Obrtanog Prinosa (Yom Hanafat Haomer)

U sledeća dva poglavlja videćemo da dve sedmice nakon Roš Hašane (Nove godine) dolazi Pesah (Pasha). Pasha može pasti bilo kog dana u sedmici, a prvog dana u sedmici (nedelja) nakon Pesaha, sveštenstvo bi trebalo da daruje Jahvi jedan obrtani snop ječma za narod. Već smo videli kako Jahve želi da ovaj obrtani snop bude ili osušeno zeleno zrno (aviv kalui) ili tvrdo testo koje se istuče, ljušti ili drobi (geres carmel). Međutim, ono što je toliko fascinantno je kako ovo savršeno odgovara načinu sazrevanja ječma.

Ranije smo videli da kada se mekano zeleno klasje pojavi iz stabljike, imamo oko 31 dan dok ječam ne sazri, a klas je dovoljno krhak da se može ovršiti kombajnom. Međutim, neko sa drevnim srpom želi čekati samo oko 28 dana, ili će iz klasova ispasti zrnevlje kada ih udari srpom. Tako je potrebno samo oko 28 dana nakon što se zeleno klasje pojavi iz stabljika dok ječam ne sazri za berbu srpom. To odgovara onome što bismo mogli nazvati super tvrdim testom, ili testom toliko tvrdim da se noktom ne može udubiti.

Sada uzmimo u obzir sledeću sekvencu: jednom kada se zeleno klasje pojavi na stabljikama, i kada se sledeći put pojavi prvi srp mladog meseca, to je Roš Hašana (Nova godina). Od tog trenutka, semenu će trebati oko 14 dana dok ne dostigne fazu mekog testa (i postane prihvatljivo kao prvina). Primetite da je ovo isti broj dana kao do Pesaha (Pashe).

U sledeća dva poglavlja videćemo da je Pesah tačno 14 dana posle Roš Hašane. Iako Pesah može pasti bilo kog dana u sedmici, videćemo da će Obrtani prinos biti ponuđen prvog dana u sedmici nakon toga. Tako, na primer, ako Roš Hašana bude prvog dana u sedmici, Pasha će biti 14 dana kasnije, tada će se Obrtani prinos ponuditi 15 dana kasnije. Ovo je minimalno vreme između Roš Hašane i Jom Hanafat Haomera (Dana Obrtanog prinosa).

Ako ovo razmotrimo, to znači da u normalnoj godini, ako postoji i jedan ceo snop ječma čije se klasje u potpunosti pojavilo na stabljikama na dan mladog meseca, sveštenici bi trebalo da proglase Roš Hašanu, jer ječam ima još najmanje 15 dana da postane pogodan za isušivanje. A pošto je ječmu potrebno samo 14 dana da postane pogodan za isušivanje tokom prosečne godine, bezbedno je proglasiti Roš Hašanu. (Treba napomenuti da 15 dana možda neće biti dovoljno u hladnoj godini, jer se stopa rasta ječma usporava po hladnom vremenu. Zbog toga šaljemo timove iskusnih posmatrača da procene stanje ječma.)

Treba dobro obratiti pažnju da ječam ne treba da bude jestiv pre Roš Hašane! Umesto toga, treba da sazri tek u vreme Jom Hanafat Haomera (Dana Obrtanog prinosa).

Pogledajmo sada maksimalno vreme između Roš Hašane i Jom Hanafat Haomera. Ako Roš Hašana padne na Šabat, Pesah će biti 14 dana kasnije, a zatim se Obrtani prinos prinosi prvog dana u sedmici nakon Šabata, tada će se Obrtani prinos ponuditi na maksimalnom ograničenju od 21 dana posle Roš Hašane.

21 dan je vreme koje je potrebno tokom prosečne godine, zelenom (aviv) ječmu da postane teksture tvrdog testa (geres carmel). Bez obzira da li je ječam mekano ili tvrdo testo, oboje se kvalifikuje kao Obrtani prinos, jer su oba zrna još nezrela.

Jedan od razloga što je ovo toliko kritično je taj što Ponovljeni zakon (Peta knjiga Mojsijeva) 16:9 zahteva da Jahvi poklonimo Obrtani prinos od prvina, pre nego što počnemo da zamahujemo srpom na stabljike žitarica (tj. žanjemo svoje useve).

Ponovljeni Zakon (Peta knjiga Mojsijeva) 16:9:

9 “Računajte sedam sedmica za sebe; počnite da računate sedam sedmica od onog dana kada srp zađe u žitaricu.”

Jednom kada ispoštujemo Jahvu donoseći Mu snop nezrelog, a opet jestivog ječma za koji On kaže da ga želi, onda poljoprivrednici mogu slobodno da požanju ostatak svojih useva čim sazreju. To znači da njihovi usevi neće biti izgubljeni prekomernim sazrevanjem i ispadanjem semena pre nego što se požanju.

Predugo čekanje, gubljenje useva

Kao što smo videli u tabelama iznad, ako se nežno zeleno klasje pojavi na stabljikama 58-og dana, a sveštenstvo pravilno proglasi Roš Hašanu kada se vidi sledeći mladi mesec, tada će se Pesah održati 14-og dana prvog meseca, a prinos (omer) će biti ponuđen negde između 15-og i 21-og dana prvog meseca. Do 15-og dana ječam će bar ući u fazu mekog testa, gde ima dovoljno skroba da se isuši i pojede. Alternativno, do 21-og dana ječam će barem ući u fazu tvrdog testa, koje takođe može da se jede. Bilo koje od njih je prihvatljivo kao prinos od prvina prema Levitima 2:14 (iznad).

Suprotno tome, ako se nežno zeleno klasje pojavi na stabljikama, ali sveštenstvo, omaši i ne proglasi Početak godine (Glavu godine) pri sledećem novom mesecu, tada će se u kalendar dodati još jedan mesec od 29 do 30 dana. To znači da umesto prinosa od prvina od 15-21 dana nakon što se nežno zeleno klasje pojavi na stabljikama (tj. kada je ječam barem u fazi mekog testa ili u fazi tvrdog testa), prinos od prvina biće ponuđen ([15-20] + [29-30] =) 44-50 dana nakon što se zeleno klasje ječma pojavi na njihovim stabljikama. Međutim, to je katastrofa, jer ječmu treba samo 31 dan dok ne postane zreo po savremenim kriterijumima za vršidbu kombajnom, a tada je klas krhak. Klasje će početi da se lomi na vetru oko 37-40 dana, a usev ječma završiće na zemlji pre nego što se snop može ponuditi između 44-50 dana – i tako će svi poljoprivrednici sa najranijim usevima izgubiti useve.

Ako danas izgubite rod ječma, to može značiti finansijsku propast. Međutim, u davnim vremenima to bi moglo značiti i gladovanje, posebno tokom perioda gladi. Ni glad ni ropstvo nisu bili neuobičajeni u davnim vremenima, a ako ste bili siromašan poljoprivrednik koji je izgubio rod, možda ćete morati da prodate sebe i porodicu u ropstvo za srebro, ili čak za par sandala, kao što i Amos kaže.

Amos 2:6:

6 Ovako kaže Jahve: ‘Zbog tri prestupa Izraela, i zbog četiri, neću ukinuti njegovu kaznu, jer su pravednika prodavali za srebro i siromaha za jedne sandale.

2020 godina n.e. bila je dobar primer šta može poći po zlu ako sveštenstvo ne proglasi Početak godine (Glavu godine) na sledećem novom mesecu nakon što se pojavi zeleno klasje. Mladi mesec viđen je 25/02/2020. Iako je bilo mnogo više od običnog snopa ječma sa jasno vidljivim klasjem, većina timova posmatrača ječma rekla je da ječam nije aviv, jer nije zreo za žetvu! Evo jednog polja sa jasno izloženim klasjem koje je odbijeno.

Većina posmatračkih timova takođe je odbacila ovo ogromno polje ječma koje je imalo jasno vidljivo klasje.

Jedan posmatrač je pronašao ječam u fazi tvrdog testa. Ipak, iako je do sazrevanja trebalo još oko 7 dana, neko klasje je već počelo da se lomi.

Posmatrač je tačno primetio da je ječam u ovoj fazi mogao da se prži i ponudi kao Obrtani prinos, držeći se Levita 2:14. Na drugim mestima je tačno primetila da će sav ječam na ovom velikom polju pasti na zemlju pre sledeće prilike da se ponudi kao Obrtani prinos, 44-50 dana kasnije, pa je pravilno ocenila da je tog meseca trebalo proglasiti Roš Hashanu (Novu godinu).

Zapanjujuće je da je većina pretraživačkih timova odbacila ovaj ječam jer nije bio spreman za berbu. Umesto toga, odlučili su da potisnu Obrtani prinos nazad za još 44-50 dana, iako je ovaj ječam bio samo 7 dana udaljen od zrelosti za žetvu srpom i da će početi da gubi seme za nekih 14-15 dana!

„Mistična polja ječma“ naspram drevne stvarnosti

Drugi posmatrački timovi su odbacili ovaj ječam iz razloga koji nisu pronađeni u Pismu. Jedan je odbacio polje na kojem je ječam uzgajan, jer nije bio ograđen od životinja. Problem je u tome što u Pismu ne postoji takva zapovest. U tome oni krše Pismo, dodajući Pismu.

Ponovljeni Zakon  (Peta knjiga Mojsijeva) 4:2:

„2 Nemojte ništa dodavati reči koju sam vam zapovedio, niti šta oduzimajte od nje, da biste izvršavali uputstva Jahve (YHWH), svog Elohima, koja vam dajem.“

[Implikacija Ponovljenog zakona 4:2 je da ako dodamo Njegovim zapovestima, onda to znači da one više nisu Njegove, već naše zapovesti.]

Čudno je to što su najmanje dve grupe za pretragu imenovale određeno polje kao „Očevo polje“. Kažu da snop ječma mora da potiče sa ovog polja (i nijednog drugog).

Drevna realnost je bila da ako ste bili Izraelac koji je ječam uzgajao u jednom od regiona gde ječam najkasnije sazreva (na jugu, u blizini Gaze i u dolini Jerihona), čim ste imali barem ceo snop ječma sa zelenim klasjem koji su se pojavili na stabljici, rekli biste sveštenicima u vašem kraju da se ječam sada razvija „u klasu“. Oni bi poslali nekoga da to verifikuje. Ako bi to verifikovali, proglasili bi sledećeg meseca Roš Hašanu, znajući da će ječam u roku od 14 dana biti barem u fazi mekog testa za isušivanje, osim ako godina nije bila vrlo hladna. I ne bi želeli da to odlažu, jer ne bi želeli da izgube rod, a poljoprivrednik koji izgubi rod ne može na njega davati desetak. Ovo bi takođe bilo u saglasnosti sa Levitima 23:10-11 i 14.

Leviti (Treća knjiga Mojsijeva) 23:10-11, 14:

10 „Govori deci Izraela, i reci im: ‘Kada dođete u zemlju koju vam Ja dajem i požanjete njen rod, snop prvina od svoje žetve donesite svešteniku.

11 Neka on taj snop obrće tamo i amo pred Jahvom, da bude prihvaćen u vaše ime; na dan posle Šabata neka ga sveštenik obrće…”

14 Ne jedite hleb ni pečeno zrnevlje ni novo zrnevlje sve do tog dana, dok ne donesete prinos za svog Elohima. To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mestima gde živite.

Ako sveštenstvo ne bi želelo da proglasi Roš Hašanu zato što vaše polje nije bilo ograđeno, ili nije bilo „Očevo polje“, ili iz bilo kog drugog razloga, izgubili biste rod, a sveštenstvo vaše desetke, a Jahve bi se naljutio.

Prigovori zasnovani na vremenskim uslovima

Neki posmatrački timovi usprotivili su se da drže Pesah (Pashu) iako se jasno pojavilo klasje, jer bi u tom slučaju u vreme Pesaha bilo studeno. Izrael ima relativno dugo, vruće leto i dugu vlažnu zimu, a između su dve relativno kratke sezone proleća i jeseni gde je vreme uglavnom vrlo prijatno. Čini se da neki posmatrački timovi misle da se praznici moraju održavati u ovim kratkim prelaznim sezonama, jer to omogućava lepši odmor. Kažu da će, ako proglase Roš Hašanu ubrzo nakon pojavljivanja klasova, to značiti da će se Pesah održati kada je vreme još uvek hladno, što neće biti baš lepo za odmor. Međutim, vreme je bilo hladno i kada je žrtvovan Ješua.

Johanan (Jevanđelje po Jovanu) 18:18

18 A sluge i stražari koji su založili vatru od uglja stajali su tamo i grejali se, jer je bilo hladno. S njima je stajao i Kefa [Petar] i grejao se.

Umetanje i prigovori zasnovani na životinjama

Neki timovi koji traže aviv ječam su rekli da ne možemo proglasiti Roš Hašanu (Novu Godinu) ako se određene životinje takođe ne vide u izraelskoj zemlji u vreme kada se vidi novi mesec aviva. Drugim rečima, umesto da novi mesec aviva proglase samo na osnovu prisustva ili odsustva zelenih klasova, oni žele da „umetnu“ (tj. ukalkulišu ili interpoliraju) Roš Hašanu na osnovu drugih faktora. Međutim, interkalacija (umetanje) je rabinski termin, a želja da se umetne glava godine plod je rabinskog duha (jer to rade rabini).

Gamliel (Gamaliel) je bio cenjeni rabin tokom Ješuinog života. (Takođe se pojavljuje u Delima 5:34.) Istorijski zapis u Talmudskom Traktatu Sinedriona 11b govori nam da je Gamliel otprilike 50. godine n.e. (ili možda 20 godina nakon Ješuine smrti) započeo interkalizaciju  (umetanje) Roš Hašane, ne samo na osnovu ječma, već i na osnovu stanja mladunaca golubova i novorođenih jaganjaca. Takođe je rekao da su on i njegove kolege smatrali da ječam mora da bude (potpuno) zreo pre nego što Roš Hašana može biti proglašena (umesto samo da ima klasje na stabljici). Razlog zbog kojeg Talmud ovo beleži je taj što je to bila nova praksa 50. godine n.e. (što znači da se pre toga, u Ješuino vreme, to nije praktikovalo).

Vavilonski Talmud, Sinedrion 11b

Jednom se dogodilo da je Rabin Gamliel sedeo na stepeništu na tremu hrama, a poznati pisar Johanan stajao je pred njim sa tri isečena čaršava [pergamenta] koja su ležala pred njim. On [Gamliel] mu je rekao [Johananu] … „uzmi treći [list] i piši našoj braći, prognanicima Vavilona i onima u Mediji, i svim ostalim prognanim [sinovima] Izraela, govoreći:„ Neka vaš mir bude zauvek veliki! Molimo vas da obavestite, da su golubovi još uvek nežni, a jagnjad još uvek mlada, a aviv [ječam] još nije zreo. Meni i mojim kolegama izgleda preporučljivo da ovoj godini dodamo trideset dana.“

Ovaj odlomak savršeno ilustruje kako rabini vide svoj autoritet u vezi s Torom. Rabini ne veruju da je njihov posao da se do kraja pokore Mošeovoj Tori. Umesto toga, oni veruju da je Jahve dao Mošeu ovlašćenje da odredi ono što oni nazivaju „zakonom Tore“ u svojoj generaciji – i da se, kada je Moše umro, ovlašćenje za određivanje takozvanog „zakona Tore“ prenelo na njegove naslednike (tj. Jehošuu i tako dalje). Budući da rabini sebe doživljavaju kao naslednike ove vlasti, oni nemaju nikakvih nedoumica oko promene Tore prema svojim potrebama, baš kao što je to činio Gamliel kada je razmatrao stanje mladunaca od golubova i novorođenih jaganjaca, i zahtevao da ječam bude zreo pre nego što bi se mogla proglasiti nova godina.

Gamliel je takođe imao sina, Rabina Šimona ben Gamliela I. Kada se suočio sa sličnom situacijom generaciju kasnije, doneo je identičnu odluku, odloživši početak kalendarske godine na osnovu faktora koji nisu na osnovu pojavljenih klasova. Rabin Ianai citira Rabina Šimona ben Gamliela u nastavku, i on kaže da zato što golubovi i jagnjad još nisu bili spremni, i zato što ječam još nije sazreo, smatra da je preporučljivo odložiti Pesah. Ovo je još jedan primer rabinskog umetanja.

Vavilonski Talmud, Traktat Sinedrion 11a

Ianai je rekao u ime R. Šimon b. Gamliela: „Molimo vas da obavestite da su golubovi još uvek nežni, a jaganjci još uvek mladi, a aviv još nije sazreo. Razmotrio sam stvar i smatrao da je preporučljivo dodati trideset dana na ovu godinu.“

Ova dva slučaja označavaju početnu tačku promene u načinu, na koji je brat Juda, proglašavao Roš Hašanu (Novu Godinu). Pre 50-80. godine n.e., Glava godine proglašavana je samo na osnovu pojavljenih klasova ječma. Međutim, nakon otprilike 50-80. godine n.e., Glava godine se proglašavala na osnovu tri faktora.

  1. Prisustvo potpuno zrelog ječma
  2. Stanje mladunaca golubova
  3. Stanje novorođenih jaganjaca

Sa određene tačke gledišta ova odluka ima smisla. Lepo je ako su golubovi i jaganjaci takođe u određenom stanju zrelosti za vreme Pesaha, osim što to zaista nije neophodno, a takođe to nije ono što Pismo kaže da treba činiti. Umesto toga, to je dodavanje Jahvinoj reči.

Ponovljeni Zakon (Peta knjiga Mojsijeva) 12:32

32 “Šta god da vam zapovedam, budite oprezni da to poštujete, ništa ne dodavajte niti išta oduzimajte od toga.”

Timovi koji se bave ječmom i zagovaraju umetanje mogu vam dati nekoliko lepih zvučnih razloga zašto bismo im trebali dozvoliti da proglase Roš Hašanu na osnovu drugih faktora osim pojave klasja ječma, ali ova vrsta lažnog rabinskog autoriteta je da radi ono što se čini ispravnim u našim očima, umesto da radi ono što Jahve kaže (što je jeres).

Ponovljeni Zakon (Peta knjiga Mojsijeva) 12:8

8 “Ne postupajte ubuduće onako kako mi danas ovde postupamo – svako čini ono što je ispravno u njegovim očima -“

U „Greški ravnodnevnice“, u Nazarećanskim studijama Pisma, Svezak 2, pokazujemo kako je ovaj proces umetanja na kraju doveo do usvajanja rabinskog kalendara, koji se uopšte ne zasniva na posmatranju ječma u zemlji Izraela. Umesto toga, udaljavanjem od Jahvinih zapovesti, nizom malih koraka, brat Juda je pao u bezakonje i samo-idololopoklonstvo. Veoma tužno je gledati kako neki iz Efraima upadaju u istu ego zamku.

Konfuzija zbog moderne Zadoksove skale

Mnoge grupe istraživača takođe deluju zbunjeno zbog moderne skale koja se zove Zadoksova skala. Zadoksova skala kaže da je ječam aviv kada ga više ne možete prepoloviti noktom na palcu. Međutim, ovo odgovara fazi tvrdog testa, koja počinje otprilike 21 dan posle pojavljivanja (avivskog) zelenog klasja.

Konfuzija oko „Žetvenih polja“

Određene grupe istraživača takođe veruju da većina ječma u izraelskoj zemlji mora biti spremna za žetvu, pre nego što bi mogao da se proglasi novi mesec aviva. Čini se da se ovde može lako napraviti greška, jer izgleda ispravno iz određene perspektive. Međutim, videćemo da to od nas zahteva kršenje nekoliko drugih principa koje smo do sada spomenuli, kao i nekoliko o kojima ćemo ovde razgovarati. Ova greška se zasniva na nerazumevanju Levitima 23:10-14 i Jošue (Nunovog) 5:10-12.

Prvo, ove grupe su pogrešno protumačile Levitsku knjigu, izjavljujući da većina ječma u Izraelu mora biti spremna za žetvu, pre nego što se proglasi novi mesec aviva, jer misle da su pročitali zahtev u Levitima 23:10 i 14 da sav ječam u Izraelu bude dovoljno zreo za jelo u vreme Jom Hanafat Haomera (dana Prinošenja Obrtanog Prinosa).

Leviti (Treća knjiga Mojsijeva) 23:10-11, 14:

10 „Govori deci Izraela, i reci im: ‘Kada dođete u zemlju koju vam Ja dajem i požanjete njen rod, snop prvina od svoje žetve donesite svešteniku.

14 Ne jedite hleb ni pečeno zrnevlje ni novo zrnevlje sve do tog dana, dok ne donesete prinos za svog Elohima. To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mestima gde živite.

Smatraju da podršku za ovo stanovište vide u Jehošui 5:10-12, jer smatraju da je postojala potreba da ječam u Gilgalu (blizu Jerihona, u dolini reke Jordan) bude u značajnoj meri spreman za žetvu kada su deca Izraela došla u izraelsku zemlju pod vodstvom Jehošue Nunovog.

Jehošua (Isus Navin) 5:10-12

10 Izraelovi sinovi ostali su ulogoreni u Gilgalu, i održali su Pesah u sumrak četrnaestog dana u mesecu na ravnicama kod Jerihona.

11 I jeli su plod zemlje, sutradan posle Pesaha, beskvasni hleb i isušeno zrnevlje, baš toga dana.

12 Sledećeg dana, kada su jeli plodove zemlje, mana se više nije pojavljivala, i deca Izraela više nisu dobijala manu, i te godine jeli su plodove hananske zemlje.

Ono što veruju da čitaju je, da kada su deca Izraela došla u zemlju Izraela pod vođstvom Jehošue Nunovog, da je postojalo dovoljno polja ječma spremnih za berbu da bi se narod hranio tokom godine. Tu je lako pogrešiti, ali uočimo nekoliko nedostataka u ovom argumentu.

Čini se jasno da je isušeno zrnevlje koje su jela deca Izraela dolazilo iz već postojećih žitarica, jer niko ne skladišti zeleno zrno da bi ga kasnije isušivao (već su ga pustili da sazri i potom ga brali). Međutim, da bi bili potpuno jasni, trebalo bi da istaknemo da je pretpostavka da kada su deca Izraela pravila beskvasni hleb u stihu 11, da je to bilo od zrelog zrnevlja koje je ubrano te godine. Moglo bi biti da je ovaj beskvasni hleb napravljen od zrnevlja zaostalog iz prethodne godine, jer je dolina reke Jordan u to vreme verovatno bila vrlo plodna.

Međutim, takođe nije neophodno da beskvasni hleb koji su napravili u Jehošui 5:11 bude napravljen od žita zaostalog od prethodne godine, da bi se zaključak o „žetvenim poljima“ pokazao lažnim. Umesto toga, uzmimo u obzir da ako bi se zeleno klasje pojavilo dan nakon što se vidi prvi srp mladog meseca, od meseca pre nego što je aviv uočen, ječam bi imao još 28 dana da sazri pre nego što se vidi sledeći novi mesec (aviva). Da je to slučaj, ječam bi već bio spreman za žetvu srpom na dan mladog meseca aviva. Zatim dodajte tome i brojanje od 15 dana do Jom Hanafat Haomera (Obrtani Prinos) i bilo bi zrelog žita u izobilju. Ipak, to ne opravdava pretpostavku pravila da ječam mora biti gotovo spreman za žetvu u celoj izraelskoj zemlji pre nego što se proglasi novi mesec aviva! I od vitalne je važnosti da ne pretpostavimo takvo pravilo, jer kao što smo videli u ranijim primerima, ako pretpostavimo da ječam mora biti spreman za žetvu ili skoro spreman za žetvu pre nego što se proglasi novi mesec aviva, pre ili kasnije, poljoprivrednici čiji ječam najranije sazri, izgubiće useve i, najverovatnije, sredstva za život (i mogu biti prodati u nadničarsko ropstvo, kao što je primećeno u Amosu).

Dalje, iz toga ne sledi da samo zato što je ječam te godine mogao da se bere u dolini reke Jordan (koja je topla), da sav ječam u izraelskoj zemlji mora biti spreman za žetvu, pre nego što novi mesec aviva može biti proglašen. U Izraelu postoji mnogo različitih mikroklima, a ječam sazreva u rasponu od oko 2-3 meseca. Konkretno, ječam u dolini reke Jordan, u Negevu (na jugu) i u Gazi sazreva mnogo ranije nego ječam u brdskoj zemlji Samariji. Ako neko sačeka da većina ječma u zemlji sazri pre proglašenja mladog meseca aviva, tada će poljoprivrednici koji uzgajaju ječam u toplim oblastima izgubiti useve.

Teorija o „žetvenim poljima“ dalje kaže da Ponovljeni zakon 16:9 ne možemo uzeti bez razmatranja, kada nam govori da ne beremo useve pre nego što donesemo omer (obrtani snop).

Ponovljeni Zakon (Peta knjiga Mojsijeva) 16:9:

9 “Računajte sedam sedmica za sebe; počnite da računate sedam sedmica od onog dana kada srp zađe u žitaricu.”

Kažu nam da možemo da uberemo svoje useve – ali da ih ne možemo jesti. Međutim, ovo je direktno kršenje nepobitnosti teksta. Međutim, teorija o „žetvenim poljima“ govori nam da je u redu prekršiti nepobitnost teksta, jer Levitska 23:10 i 14 izgleda da prvo moramo ubrati usev, a zatim doneti omer (snop) sveštenicima. Kažu da jezik ovde ukazuje na to da prvo treba da obavimo žetvu, a zatim da donesemo omer.

Leviti (Treća knjiga Mojsijeva) 23:10,14

10 „Govori deci Izraela, i reci im: ‘Kada dođete u zemlju koju vam Ja dajem i požanjete njen rod, snop prvina od svoje žetve donesite svešteniku.

14 Ne jedite hleb ni pečeno zrnevlje ni novo zrnevlje sve do tog dana, dok ne donesete prinos za svog Elohima. To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mestima gde živite.

Lako je videti odakle im to nerazumevanje, ali ako tumačimo na ovaj način, onda moramo prekršiti Ponovljeni zakon 16:9, a povremeno će i poljoprivrednici koji uzgajaju ječam u toplijim regionima (dolina reke Jordan, Negev i Gaza) izgubiti useve i biti upropašćeni ili potencijalno gladni. To ne može biti Jahvina volja. Dakle, ako se sve svede na pitanje da li bi trebalo da držimo Ponovljeni Zakon 16:9, i da poljoprivrednici koji uzgajaju ječam ne izgube svoje useve, ili da držimo Levitima 23:10 i 14, i da poljoprivrednici koji uzgajaju ječam izgube svoje useve, moramo da se priklonimo Ponovljenom Zakonu 16:9, jer Jahvina volja ne može biti da se poljoprivrednici koji uzgajaju ječam, upropaste ili gladuju svakih nekoliko godina. To tumačenje nema smisla i to je logičan ishod ako ga tako tumačimo.

Zašto bi poljoprivrednici koji uzgajaju ječam u toplim krajevima mogli da žanju svoje useve tokom gladne godine, ali da ih ne jedu do sledećeg meseca? Da li treba da umru od gladi pokoravajući se teoriji „žetvenih polja“, kada su mogli iskrčiti put ka žetvi tako što su sveštenstvu doneli najraniji mogući snop prinosa, čime su otvorili put svim ostalim poljoprivrednicima da beru svoje useve čim sazru?

Lako je videti odakle potiče teorija o „žetvenim poljima“, ali uzetu u celini, moramo je odbaciti kao nedokazanu i nefunkcionalnu, jer nepotrebno kažnjava uzgajivače ječma u toplim regionima.

Takođe bi trebalo da ponovimo da teorija o „žetvenim poljima“, aviv ječam definiše kao ječam koji je u stanju vrlo tvrdog testa, i koji je toliko smeđ i tako tvrd, da ga više ne možete udubiti noktom. Ovo stanje je mnogo bliže drevnom ječmu spremnom za žetvu srpom. Daleko je od toga da je mlad, nežan i zeleni ječam (što je sama definicija aviv ječma). Dalje, ako aviv ječam definišemo kao ječam koji je spreman za žetvu srpom (ili gotovo spremnim za žetvu srpom), koji je napredniji stadijum od faze tvrdog testa ječma?

Zaključak

Ono što smo videli u ovom poglavlju je da je ječam u izraelskoj zemlji aviv, kada se nežno zeleno klasje pojavi na stabljikama. Kada se to dogodi, u proseku ima oko 14 dana dok ječam ne bude spreman za prinošenje prvina i oko 28 dana dok ne bude spreman za žetvu drevnim srpom. Na praktičnom nivou, to znači da kada prvi celi snopovi ječma pokažu svoje zeleno klasje u izraelskoj zemlji, sveštenstvo bi trebalo da proglasi Roš Hašanu, jer će Prinos Obrtanog Snopa biti spreman za žetvu za nekih 15-21 dan kasnije.

Views: 80 | Added by: bibleboy | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
Calendar
«  April 2023  »
SuMoTuWeThFrSa
      1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30

Entries archive

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz