Svoj, svoja, svoje
Kada radite u školi često čujete različite učeničke bisere, neke upamtite, a neke brzo zaboravite. Tako sam i ja upamtila kako sam na primjeru jednoga bisera uspjela pojasniti gradivo. Iako vi, dragi čitatelji »Hrvatske riječi«, niste učenici, poučit ću vas onako kako sam po-učila svoje učenike.
Učenici petih razreda ove su godine (na)učili kako povratno-posvojna zamjenica svoj zamjenjuje sve posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov) kad god one kazuju da nešto pripada subjektu. No, nije im baš bilo jasno zašto treba reći :
Imam svoju torbu.
A ne: imam moju torbu.
- Iz obiju je rečenica jasno komu pripada torba, ali treba reći: svoju - rekla sam im.
- Zašto? – upitali su me začuđeni učenici.
- Jer torba pripada subjektu, a kada kazujemo da nešto pripada subjektu valja nam rabiti povratno-posvojnu zamjenicu.
Potom smo pokušali s primjerom:
Maja ima njezinu torbu.
I Maja ima svoju torbu.
- Iz prvovog primjera nije baš jasno ima li Maja svoju torbu ili ima njezinu (Aninu, Ivinu ili Marijinu) torbu, no u drugom nam je primjeru sasvim jasno da Maja ima svoju torbu – objasnila sam. No, činilo mi se da mojim dragim učenicima još uvijek nije bilo sasvim jasno.
Sljedećega smo dana obrađivali priču Paje Kanižaja: »Stara nova priča o Crvenkapici« koja je bilo neobična i vrlo smiješna. Učenici su imali zadatak napisati neobičnu priču o Crvenkapici. Ivan je napisao:
Crvenkapica je izašla pred bakinu kućicu i poljubila njezinoga dečka.
Odmah sam se prisjetila jučerašnjega dana i gradiva koje nije svima bilo posve jasno. Odlučila sam pojasniti im na ovom primjeru.
- Je li Crvenkapica poljubila svoga ili bakinog dečka? upitala sam.
Razredom se prolomio gromoglasan smijeh.
- Pa svoga! – uzviknuo je iznenađeni Ivan.
Tek tada su učenici shvatili razliku između posvojnih i povratno-posvojne zamjenice.
Kako ne bih obeshrabrila svoje učenike, navest ću nekoliko primjera istaknutih hrvatskih književnika koji, također, nisu pisali u skladu s normom hrvatskoga jezika. Tako je veliki Miroslav Krleža napisao: »Zbog te žene ja sam osramotio moje ime«. A velikan hrvatskoga pjesništva Dragutin Tadijanović zapisao je: »Mislim na moga oca…«. Književnike uvijek možemo opravdati pjesničkom slobodom pa ćemo tako učiniti i sada.
Ipak valja biti oprezan u stilski obilježenoj uporabi, a posebice neobilježenoj, jer nepravilna uporaba može izazvati nesporazume, stoga kada želite iskazati pripadnost subjektu rabite povratno-posvojnu zamjenicu: svoj, svoja ili svoje. | 
