U paganizovanom i iskvarenom hrišćanstvu postoji stalna tendencija da se Božji Zakon pod Novim savezom proglasi nevažećim, te da se takvo učenje pripiše Isusu Hristu ili njegovim apostolima. Jedan takav primjer nalazimo u vještim prevodilačkim intervencijama u Jevanđelju po Marku 7:1-19. Naime, fariseji su optužili Isusa da Njegovi učenici jedu hljeb neopranim rukama oko čega je nastala polemika. Pogledajmo sada kako su u novim Biblijama prevedeni stihovi koji sumiraju Isusovu poentu.
“Are you so dull?” he asked. “Don’t you see that nothing that enters a person from the outside can defile them? For it doesn’t go into their heart but into their stomach, and then out of the body.” (In saying this, Jesus declared all foods clean.) [Mark 7:18-19 NIV]
And he said to them, “Then are you also without understanding? Do you not see that whatever goes into a person from outside cannot defile him, since it enters not his heart but his stomach, and is expelled?” (Thus he declared all foods clean.) [Mark 7:18-19 ESV]
Fraze u zagradama „Tako je on / Isus proglasio svu hranu čistom“ nema ni u jednom originalnom rukopisu; to su dodali ljudi Božjem Svetom Pismu.
Nema je ni u jednom grčkom ili aramejskom tekstu, niti u bilo kojem prevodu štampanom prije 20. vijeka.
Ova fraza u zagradama, ili njena varijacija, dodata je samo u „savremene“ Biblije [npr. ASV, BBE, CET, CSB, ESV, GNT, GWT, HCSB, NASB, NET, NIV, NLT, RSV, WNT] i u zadnjih stotinak godina.
Dakle, u pitanju je tendenciozna laž! Bilo da je namjerno ili iz neznanja, to je i dalje obmana.
Grčki tekst za Marko 7:19 u Prihvaćenom tekstu (Textus Receptus) je sledeći:
οτι ουκ εισπορευεται αυτου εις την καρδιαν αλλ εις την κοιλιαν και εις τον αφεδρωνα εκπορευεται καθαριζον παντα τα βρωματα
U prevodu: „jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, i prazni napolje, čisteći svu hranu.“
Još jednom, riječi koje mijenjaju Zakon – „tako je on proglasio sve namirnice čistim“, ne govori Isus, one nisu u originalnom grčkom! Nigdje ih nema, ni u jednom rukopisu! Njih su dodali suvremeni ljudi! To nije fusnota, komentar na bočnoj margini, pa čak ni zabilješka kao mišljenje; dodate su direktno u samom stihu, kao da je nadahnuto Sveto pismo! Ljudi dodaju u Božjoj Riječi kako bi promovisali doktrinu koju je stvorio čovjek.
Riječi „sve“ i „hrana“ nalaze se u grčkom tekstu. βρωματα/G1033, brōmata, što se prevodi kao „hrana“, potiče od bibróskó/G977, što znači „jesti“. Ovo se odnosi na „hljeb“ za koji su se fariseji žalili da se jede bez prethodnog pranja ruku (Marko 7:2, 3, 5), što je „tradicija koju je stvorio čovjek“, a ne propis koji je dao Bog.
Usput, u pet od gore navedenih prevoda, grčka riječ G740 ἄρτους / artous, što je ‘hljeb’ na našem jeziku, je izbrisana iz Riječi Božije, namjerno, dva puta! Tema razgovora je ‘hljeb’ koji se jede neopranim rukama. Kontekst nije meso, i da li je svinja, pacov, kamila ili bilo koja druga nečista životinja sada ‘proglašena čistom’; te riječi NISU u izvornom tekstu. Brisanjem riječi i dodavanjem riječi „prevodioci“ su namjerno odveli čitaoca od istinskog konteksta i poruke Božje Riječi, u cilju promovisanja vlastite doktrine koju je stvorio čovjek tj. pseudo hrišćanske crkve.
Paralelni stih u Mateju provjerava stvarni kontekst onoga što se zaista govori u Marku 7:19.
Šta piše u tekstu?
„Zar ne shvatate da sve što ulazi u usta, ide u trbuh i izbacuje se napolje? (Matej 15:17)
Tvrditi da ovaj stih ‘izjavljuje’ da sve što možete gurnuti u usta, što prolazi kroz ljudski probavni sistem, a zatim se ispušta u kanalizaciju, sada je ritualno, ceremonijalno ili zakonski „čisto“ nema biblijsko utemeljenje i čista je egzegeza protivna i svakom zdravom rezonu. Napokon, kako bi Isus mogao „proglasiti“ ili „učiniti“ čistim ono što je po prirodi nečisto?
Razmotrimo još jedan izraz u Marku 7:19; καθαριζον/G2511, to jest katharizō, može se prevesti kao ‘čistiti’. Međutim, ono što u potpunosti ignorišu mejnstrim teolozi je prava definicija te riječi. U Tejerovom Grčkom leksikonu, prva definicija G2511 katharizō je: „očistiti od fizičkih mrlja i prljavštine: npr. hrana, Marko 7:19“. Ovo je u direktnoj korelaciji sa ‘pranjem ruku’ prije jela u stihovima 2-4.
Ovaj stih nema apsolutno nikakve veze sa Bogom određenim definicijama šta su „čiste“ i „nečiste“ životinje; to ima sve veze sa KONTEKSTOM diskursa: tradicija pranja ruku od fizičke prljavštine prije jela i uzdizanje tradicija koje je stvorio čovjek iznad Božijih uputa!
„Ostavljate nauk Božji, a držite se ljudskog predanja, pranja bokala i čaša, i sličnih stvari što činite. Još im je rekao: Lukavo ukidate Božji uput da biste sačuvali svoje predanje.“ (Marko 7:8-9)
Paralelni izvještaj u Mateju otvoreno razobličava prevodilačke greške i otkriva ISTINITI kontekst iz Marka 7:19.
Šta piše u tekstu?
„To čovjeka čini nečistim, a ne čini ga nečistim to što jede neopranih ruku.“ (Matej 15:20)
Kontekst, kontekst, kontekst!
Postoje 3 kritične tačke o kojima mejnstrim teologija nikada ne raspravlja u vezi s tim shvatanjem da je Isus „proglasio svu hranu čistom“ u Marku 7:19.
Prvo, ako iskreno vjerujemo da je Isus izgrdio i osudio fariseje i književnike u Marku 7:7-13 jer su izbjegavali i poništavali Božje upute, tada bi sam Isus ukinuo i poništio Božje propise samo tri rečenice kasnije! To bi bilo apsolutno licemjerje i pobuna!
Drugo, ako Isus govori ono što su moderni prevodioci ‘objavili’ u Marku 7:19, da je sada sve čisto za jelo, tada su spisi Novog saveza kontradiktorni i sve to moramo izbaciti. Djela 10. i Djela 15. glava izjavljuju potpuno suprotno od ovoga ‘da su sve namirnice sada čiste’. Petar, za koga pretpostavljamo da je morao znati šta je Isus kazao u Marku 7. glava, u Djelima 10. glava je ustvrdio da nikada nije jeo ništa pogano ili nečisto, godinama nakon što je Isus to navodno rekao. Petar je čak rekao Gospodu, direktno u lice, tri puta: ‘NE, neću jesti nečisto meso’, misleći da je to suština poruke njegove vizije! Petar je tvrdio da je njegov doktrinarni stav u Djelima 10. da još uvijek postoje „nečiste“ životinje koje se ne mogu konzumirati za hranu godinama nakon događaja u Marku 7! Zatim je u Djelima 15. glava Jakov, jedan od vođa hrišćanske zajednice, tvrdio da novi vjernici u Hrista (neznabošci!) ne smiju „jesti krv ili meso od udavljene životinje“! Ovaj propis o hrani je direktno iz Mojsijevog zakona i očito još uvijek vrijedi u umu Jakova i hrišćanskog vijeća.
Konačno, kao izraelski prorok, Isus nije mogao promijeniti ili poništiti Božje propise.
„Držite i tvorite svaku riječ kojom vas podučavam. Ništa ne dodajte niti išta oduzimajte od toga. Ako se među vama pojavi neki prorok ili čovjek koji sanja snove i on ti pokaže neki znak ili učini neko čudo, pa se taj znak obistini ili se dogodi čudo o kom ti je govorio, i on ti kaže: ‘Hajde da idemo za drugim bogovima, koje ne poznaješ, i da njima služimo’, ne slušaj riječi tog proroka ni čovjeka koji je sanjao taj san, jer vas Gospod, vaš Bog, iskušava da bi znao da li volite Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom. Za Gospodom, svojim Bogom, idite i njega se bojte, njegova uputstva držite i njegov glas slušajte, njemu služite i njega se držite.“ (Ponovljeni Zakon 12:32 – 13:1-4)
Ako bi Isus dodao ili oduzeo od uputa Gospodnjih, on bi prekršio Mojsijev zakon i bio proglašen za grešnika. Time bi sebe diskvalifikovao kao Mesiju, jer bi učio pobunu protiv Gospoda Boga (vidi Matej 5:17-18)!
Pogledajmo još jednom izraz „sva hrana“.
U 30. godini, u Izraelu, definicija „sve hrane“ bila je ono što je Bog Abrama, Isaka i Jakova odredio kao „svu hranu“. Svaki Izraelac (uključujući Isusa i fariseje iz Marka 7.) znao je šta je ova definicija: osim „svih biljaka koje daju sjeme“, to su bile „sve čiste“ životinje navedene u Levitskom zakonu 11. glava.
Čak i u našoj kulturi, ako bi neko ispred vas postavio tanjir s pilećom nogom i psećom nogom, a zatim vas zamolio da jedete ‘hranu’ na tanjiru, šta biste odabrali? Izabrali bi pileći but, zar ne? To je zato što je to jedina stvar na tanjiru koja se u našoj kulturi smatra „hranom“. Slično tome, za Isusa, njegove učenike, fariseje i sve ostale Izraelce, da je neko stavio hljeb, komad svinjetine i škampe na sto ispred njih, i rekao koje je od toga ‘hrana’, oni bi SVI uzeli hljeb i samo hljeb.
Evo linije razdvajanja: vjekovima su nas učili da je sve što možete gurnuti u usta „hrana“, a da se u prošlosti nešto od toga smatralo „čistom hranom“, a neka jela „nečistom hranom“. Ta premisa je 100% biblijski pogrešna! Bog NIKADA nije rekao da su „svinje, rakovi, kamile, škampi, psi, lešinari, itd. bili „nečista hrana“; rekao je da su to „nečista stvorenja/životinje“ i da se „NE jedu“ | Levitski zakonik 11. U očima Svemogućeg Boga, nečista stvorenja iz Levitskog zakonika 11. nisu, ono što danas nazivamo, „hrana“.
Dogma da je Isus podučavao protiv Mojsijevog zakona ili ga mijenjao, uklanjajući ili dodajući na popis ‘čistih životinja’ čista je fikcija, i usuđujemo se reći, bogohuljenje.
Nije li Isus došao ispuniti Zakon? Kako je mogao ispuniti Zakon promjenom Zakona…?
Razmišljajte logično, a ne emocionalno ili povodeći se za stavovima koji ne mogu izdržati ni najblaži test Božje Riječi.
Isus ne mijenja ništa u Zakonu. Jedini kontekst u Marku 7. i Mateju 15. je da Isus grdi vođe tog vremena jer su stavljali njihove ljudske zakone i tradicije kao viši autoritet od zakona Boga Abrama, Isaka i Jakova. Ako ste čitali Talmud, mogli ste zapaziti kakva su bila njihova „tumačenja“ Tanaha (Svetog pisma Starog saveza).
U stvari, Božja Riječ objavljuje da Isus nije došao promijeniti Mojsija:
„Tada su tajno nagovorili neke ljude da kažu: ‘Čuli smo ga kako govori hulne riječi na Mojsija i na Boga.’ I pobunili su narod, starješine i književnike, pa su ga napali, zgrabili i odveli pred Sanhedrin. Zatim su izveli lažne svjedoke, koji su rekli: ‘Ovaj čovjek ne prestaje da govori protiv ovog svetog mjesta i protiv Zakona. Na primjer, čuli smo ga kako govori da će taj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i izmijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.’“ (Djela apostolska 6:11-14)
Šta su lažni svjedoci tvrdili o Isusu? Lažna tvrdnja je bila da je Isus došao promijeniti Mojsija! Prema nadahnutoj Riječi Božjoj, to je LAŽNA izjava da je Isus došao promijeniti Mojsija. Dakle, ako u Marku 7:19 Isus „proglašava svu hranu čistom“, ta njegova izjava mijenja Božje propise o čistoj i nečistoj mesnoj hrani u Levitskom zakoniku 11. Tada su takođe Marko i Djela u kontradikciji. Jevanđelje po Marku i Djela apostolska stoga bi bila međusobno suprotna i MORALA bi se izbaciti iz svake Biblije kao kontradiktorni zapisi. A budući da je Luka napisao i Jevanđelje po Luki, onda bi i njega trebalo ukloniti na osnovu toga što je on nepouzdan izvor.
No tu se stvar ne zaustavlja. Apostol Pavle je Luku veoma cijenio, a ako je Luka nepouzdan, šta onda to govori o Pavlovoj procjeni karaktera? Šta reći o Pavlovom liku? Ova linija zaključivanja ne može se jednostavno odbaciti. Vidite dokle mogu da idu stvari kad se manipuliše sa Biblijom?
Istina je u tome da je Isus prekorio vođe Izraela što nisu slušali Božje prioritetne upute koji se tiču morala i ljudskog karaktera i što su ih poništili zapovijestima ljudi (Matej 15:3-9; Marko 7:6-13). Osim kada je govorio parabole o Božjem kraljevstvu, Isus je proveo većinu svog vremena svima govoreći da prestanu uzdizati ljudske instrukcije / zakone / tradicije, i okrenu se slijeđenju Božjih instrukcija i zakona u njihovom istinskom smislu. Prva objava koju je Mesija izrekao u svom javnom služenju bila je „Pokajte se…“ (Matej 4:17).
Kao što je istaknuto u Svetom Pismu, Mesija Izraelov nikad nije sagriješio. Ako je dodao ili oduzeo utvrđeni Božji zakon dat preko Mojsija, koji je ujedno i Njegov zakon, onda je sagriješio i nije ni bio Mesija, već jeretik. Stoga, budući da svi znamo da nije sagriješio, tada znamo i da nije pridodao ili oduzeo Mojsijev zakon, uključujući popis za ono što se smatra hranom, a šta ne.
Isus je otkrio pravo tumačenje oba paralelna izvještaja u Marku 7. i Mateju 15., kako je to objasnio svojim učenicima u Mateju 15:15-20:
„Petar mu reče: ‘Objasni nam tu priču.’ ‘Zar ni vi još ne razumijete?’ upita Isus. ‘Zar ne shvatate da sve što ulazi u usta, ide u trbuh i izbacuje se napolje? Ali, ono što izlazi iz usta, izvire iz srca, i to čovjeka čini nečistim. Jer, iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, blud, krađe, krivokletstva i hule. To čovjeka čini nečistim, a ne čini ga nečistim to što jede neopranih ruku.’“
Imajte na umu, stih 15 ovdje kaže da je ovo „priča“ tj. parabola, a ne uredba, statut ili propis od GOSPODA! U Mateju 15. i Marku 7. Isus je govorio u poučnoj priči sa poređenjima i samo je svima, svugdje objavio kako da istu razumiju. On nije dodavao niti oduzimao od Božjeg zakona. Isus je svojim sledbenicima u paraboli objasnio u naglašenom kontrastu istine koje su već trebali znati!