2. Mojsijeva 16,1 Od Elima se podigoše, i sav zbor sinova Izrailjevijeh dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca pošto izidoše iz zemlje Misirske.
3. Mojsijeva 23,6 A petnaestoga dana istoga mjeseca praznik je prijesnijeh hljebova Gospodu; sedam dana jedite hljebove prijesne.
3. Mojsijeva 23,34 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: petnaestoga dana sedmoga mjeseca praznik je sjenica za sedam dana Gospodu.
1. Carevima 12,32 I učini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako učini i u Vetilju prinoseći žrtve teocima koje načini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje načini.
1. Carevima 12,33 I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji načini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem, i pristupi k oltaru da kadi.
Jestira 9,18 A Judejci koji bijahu u Susanu skupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana istoga mjeseca, a počinuše petnaestoga, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
Jezekilj 45,25 Sedmoga mjeseca petnaestoga dana na praznik neka prinosi isto tako za sedam dana i žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i dar i ulje.
Miloš Popadić2. Mojsijeva 12,18 Prvoga mjeseca četrnaesti dan uveče počnite jesti prijesne hljebove pa do dvadeset prvoga dana istoga mjeseca uveče.
3. Mojsijeva 23,26 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
3. Mojsijeva 23,27 A deseti je dan toga mjeseca sedmoga dan očišćenja; sabor sveti neka vam je, i mučite duše svoje, i prinesite Gospodu žrtvu ognjenu.
3. Mojsijeva 23,32 Subota počivanja neka vam bude, i mučite duše svoje; devetoga dana istoga mjeseca kad bude veče, od večera do večera praznujte počinak svoj.
***********
Znači kada Sveto Pismo kaže: ''devetoga dana uveče'' misli se na početak desetog dana. E sad kada taj isti princip primenimo u vezi uredbe za Pashu izlazi da su oni jeli Pashu 15. Aviva tokom noći. Sve to lepo štima, međutim kada odemo u Novi Zavet čitamo kod Mateja:
Matej 26,17 A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: gdje ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
Matej 26,18 A on reče: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem.
Matej 26,19 I učiniše učenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.
Matej 26,20 A kad bi uveče, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.
A kod Jovana čitamo ovo:
Jovan 18,28 A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uđoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
Dakle, Isus je obavio Pashu sa svojim učenicima, bio uhapšen i poveden na suđenje, a Jevreji još uvek nisu jeli Pashu. Ja na osnovu iznetoga zaključujem da je Isus priredio Pashu dan ranije nego što su to Jevreji činili prema Tori. Šta vi mislite o tome?
Miloš Popadić“U suton” — doslovno: “između dvije večeri”. Karaitski Židovi, samaritanci i neki učenjaci smatraju da se ovdje misli na vrijeme između zalaska sunca i nastupanja potpune tame. No prema mišljenju farizeja i rabina, prva večer nastupa kad sunce krene prema zalasku, a druga kad zađe.
U bilješci za 2. Mojsijevu 12:6 stoji da se janje moralo zaklati “između dvije večeri”. Neki prijevodi Biblije koriste taj izraz u glavnom tekstu. Hrvatski prijevodi uglavnom ga prevode s “podvečer”, “kad se spusti suton” ili “u predvečerje”. Dakle, janje je trebalo zaklati nakon zalaska sunca, ali dok je još bilo dnevne svjetlosti, odnosno na početku 14. nisana.
10. Kada se, prema mišljenju nekih Židova, klalo pashalno janje, no koje se pitanje nameće?
10 Kasnije su neki Židovi zaključili da je klanje sve janjadi koja se donosila u hram trajalo satima. Stoga su smatrali da se riječi iz 2. Mojsijeve 12:6 odnose na kraj 14. nisana, odnosno na doba dana između poslijepodneva, kad se sunce počelo spuštati prema horizontu, i večeri, kad je sunce zašlo. No ako je to tumačenje točno, kada se trebalo jesti pashalno janje? Profesor Jonathan Klawans, stručnjak za drevnu judaistiku, rekao je sljedeće: “Novi dan započinje zalaskom sunca, pa se žrtva prinosi 14. dana, ali Pasha zapravo započinje 15. dana i tada se jede janje. Istina, takav slijed datuma nije naznačen u 2. Mojsijevoj.” Usto je napisao: “Rabinska literatura (...) čak i ne tvrdi da iz nje možemo saznati kako se slavio Seder [pashalna večera] prije razorenja Hrama” 70. godine.
Hebrejski dan traje od zalaska sunca (oko šest sati poslije podne) pa sve do slijedećeg zalaska sunca. Bog je zapovijedio da se pashalno janje zakolje na dan 14. nisana, “između dvije večeri” (2. Mojsijeva 12:6, NS). Kad bi to bilo? Današnji Židovi drže se rabinskog gledišta da je janje trebalo biti zaklano pred kraj 14. nisana, između vremena kad je sunce počelo zalaziti (oko tri sata poslijepodne) i stvarnog zalaska. Zato su svoj seder držali nakon zalaska sunca, kad je počeo 15. nisan (Marko 1:32). Mi, međutim, imamo dobar razlog da drugačije razumijemo ovaj izraz. U 5. Mojsijevoj 16:6 jasno je rečeno Izraelcima da ‘žrtvuju pashu u predvečerje, o zalasku sunca’ (St). To ukazuje da se izraz “između dvije večeri” odnosio na sumrak, od zalaska sunca (kojim je započeo 14. nisan) pa do stvarnog mraka. Stari kuraitski Židovi razumijeli su to upravo na taj način, a tako čine i samarijanci* do današnjeg dana. Jedan razlog zbog kojeg se naša Spomen-svečanost ponekad razlikuje od židovskog datuma leži u tome što mi prihvaćamo činjenicu da je pashalno janje žrtvovano i pojedeno “u određeno vrijeme”, 14. nisana, a ne 15. nisana (4. Mojsijeva 9:2-5). M’Clintock i Strong ih opisuju kao “jednu od najstarijih i najupečatljivijih sekti židovske sinagoge, čije je prepoznatljivo načelo da se strogo drže slova pisanog zakona”.
“Oni kolju životinje navečer ... U ponoć svak obitelj jede njeno meso ... a zatim se prije zore spaljuje ostatak mesa i kostiju ... Neki izučavatelji ukazuju da samarijanska religija jako naliči biblijskoj religiji prije nego što ju je rabinski judaizam preoblikovao” (The Origins of the Seder).
Matthew Poole's Commentary Six days, to wit, besides the first day, on which the passover was killed; or rather besides the seventh and the last day, which is here mentioned apart, not as if leavened bread might be eaten then, for the contrary was evident from many places, but because there was something more to be done, to wit, a solemn assembly to be kept. So in all there were seven days, as it is said, Exodus 12:15 Leviticus 23:6 Numbers 28:17. 13:04
Mislim da je tu dato dobro objašnjenje, ali mi ovaj komentar nije jasan to jest tekst na engleskom, možete li pomoći? Tu se pominje hleb od različitog kukuruza. Odkud sad to?
Gill's Exposition of the Entire Bible Six days shalt thou eat unleavened bread,.... In other places it is ordered to be eaten seven days, Exodus 12:15 and here it is not said six only; it was to be eaten on the seventh as on the other, though that is here distinguished from the six, because of special and peculiar service assigned to it, but not because of an exemption from eating unleavened bread on it. The Jews seem to understand this of different corn of which the bread was made, and not of different sort of bread; the Targum of Jonathan is, on the first day ye shall offer the sheaf (the firstfruits of the barley harvest), and on the six days which remain ye shall begin to eat the unleavened bread of the new fruits, and so Jarchi:
and on the seventh day shall be a solemn assembly to the Lord thy God; a holy convocation, devoted to religious exercises, and the people were restrained, according to the sense of the word, from all servile work, as follows:
thou shalt do no work therein; that is, the business of their callings, their trades and manufactories; they were obliged to abstain from all kind of work excepting what was necessary for the dressing of food, and in this it differed from a sabbath; see Exodus 12:16.
5. Mojsijeva 16,1Drži mjesec Aviv, te slavi pashu Gospodu Bogu svojemu, jer mjeseca Aviva izveo te je Gospod Bog tvoj iz Misira noću.5. Mojsijeva 16,2I zakolji pashu Gospodu Bogu svojemu, od krupne i sitne stoke, na mjestu koje izabere Gospod da ondje nastani ime svoje.5. Mojsijeva 16,3Ne jedi s njom hljeba kiseloga; sedam dana jedi s njom prijesan hljeb, hljeb nevoljnički, jer si hiteći izašao iz zemlje Misirske, pa da se opominješ dana kad si izašao iz Misira, dok si god živ.5. Mojsijeva 16,4I da se ne vidi u tebe kvasac za sedam dana nigdje među granicama tvojim, i da ne ostane preko noć ništa do jutra od mesa koje zakolješ prvi dan uveče.5. Mojsijeva 16,5Ne možeš klati pashe na svakom mjestu svom koji ti da Gospod Bog tvoj;5. Mojsijeva 16,6Nego na mjestu koje izabere Gospod Bog tvoj da ondje nastani ime svoje, ondje kolji pashu uveče o sunčanom zahodu u isto vrijeme kad si pošao iz Misira.5. Mojsijeva 16,7A peci je i jedi na mjestu koje izabere Gospod Bog tvoj; i sjutradan vrativši se idi u svoje šatore.
Dakle, imamo dve interpretacije ''određenog vremena'' za slavljenje Pashe, karaitsko i rabinsko. Od ova dva tumačenja koje je u skladu sa Svetim Pismom? Ja mislim karaitsko. Pasha nije praznik nego obrok koji se priprema ''između dve večeri'' i jede tokom noći 14. Abiba. Istog dana, Jehova je izveo Izraelske čete iz Egipta.
5. Mojsijeva 16,8 Šest dana jedi prijesne hljebove, a sedmi dan da je praznik Gospodnji, tada ne radi ništa.
2. Mojsijeva 12,15 Sedam dana jedite hljebove prijesne, i prvoga dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer ko bi god jeo što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebiće se ona duša iz Izrailja.
Answer: Mislim da je tu Mojsije izostavio iz računice 14. nisan u kome se takođe nije jeo beskvasni hleb, a za sedmi je samo rekao da je praznik, a podrazumeva se verovatno da se i tog dana jeo beskvasni hleb. Drugo rešenje je mogućnost da je neki prepisivač napravio omačku, pa umesto da napiše 7 dana napisao je 6, jer se slično piše i izgovara. Naime, 6 (shesh) i 7 (sheva).
4. Mojsijeva 9,1 Još reče Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske prvoga mjeseca, govoreći: 4. Mojsijeva 9,2 Neka slave sinovi Izrailjevi pashu u određeno vrijeme. 4. Mojsijeva 9,3 Četrnaestoga dana ovoga mjeseca uveče slavite je u određeno vrijeme, po svijem zakonima i po svijem uredbama njezinijem slavite je. 4. Mojsijeva 9,4 I reče Mojsije sinovima Izrailjevijem da slave pashu. 4. Mojsijeva 9,5 I slaviše pashu prvoga mjeseca četrnaestoga dana uveče u pustinji Sinajskoj; kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, sve onako učiniše sinovi Izrailjevi.
