O Isusu - 8 July 2013 - Blog - UDARNA SNAGA ISTINE
 
Friday
2016-12-09
7:48 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Blog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2013 » July » 8 » O Isusu
7:01 AM
O Isusu



José Antonio Pagola




ISUS, povijesni pristup


Predstavljanje

Tko je bio Isus? Kakva se tajna krije u ovom fascinantnom Galilejcu koji se rodio prije dvije tisuće godina u jednom beznačajnom selu Rimskog carstva i bio pogubljen kao zločinac blizu starog kamenoloma pred Jeruzalemom kad je navršavao trideset godina? Tko je bio ovaj čovjek, koji je na odlučujući način obilježio vjeru, kulturu i umjetnost Zapada, do te mjere da mu je nametnuo i svoj kalendar? Nitko vjerojatno nije imao toliku snagu nad ljudskim srcima

i nitko kao on nije izrazio nemire i nedoumice ljudskog bića; nitko nije probudio toliko nade. Zašto njegovo ime nije palo u zaborav? Zašto i danas, kad ideologije i religije proživljavaju tako duboku krizu

njegova osoba i njegova poruka i dalje jačaju vjeru tolikih milijuna ljudi?

Za mene ovo nije samo jedno pitanje više. Isto tako ni želja da zadovoljim svoju povijesnu ili intelektualnu radoznalost. Želim znati tko je stajao na početku moje kršćanske vjere. Ne zanima me živjeti s nekim Isusom koga sam izmislio ja ili bilo tko drugi. Želim se približiti što je više moguće njegovoj osobi: tko je on bio? Kako je shvaćao svoj život? Što je zastupao? U čemu je bila snaga njegove osobe i originalnost njegove poruke? Zašto su ga ubili? Kako je završila avantura njegova života? Znamo za jaki utisak što ga je proizveo na one koji su ga poznavali. Znamo kako je zapamćen: profil njegove osobe, osnovne crte njegova djelovanja, snažne crte i bitni sadržaj njegove poruke, privlačnost koju je probudio kod nekih i neprijateljstvo koje je stvorio kod drugih. Znam dobro da nije moguće napisati Isusovu biografiju u suvremenom značenju ove riječi, kao što isto tako to ne možemo učiniti za Budu, Konfučija ili Lao Cea; ne posjedujemo izvore, ni prikladne arhive. Ne možemo rekonstruirati ni njegov psihološki profil; unutrašnji svijet osobe, pa i one čiji nam je život dovoljno dobro dokumentiran, izmiče u dobrom dijelu analizama historičara: što možemo reći o intimnom svijetu Avgusta ili Tiberija? Pa ipak, poznat nam je jaki utisak koji je Isus ostavljao na one koji su ga upoznali.

U svom radu nastojao sam približiti se tom povijesnom liku Isusa, proučavajući, procjenjujući i prikupljajući važne doprinose svih onih koji su se do danas posvetili na najintenzivniji način istraživanju njegove osobe. Vodio sam računa o njihovoj analizi izvora, proučavanju povijesnog konteksta, doprinosima socijalnih, kulturnih i antropoloških znanosti, jednako kao i najnovijim nalazima arheologije. Nije to lak posao. Trudio sam se izbjeći rizik da se nađem zapleten u mreži neizbježnih rasprava, kako bih iz njihovih najsolidnijih doprinosa shvatio čudesni i jedinstveni dojam koji je ostavio Isus.

Nisam dozvolio da me ulovi kritički postavljena rekonstrukcija ovog ili onog istraživača. Trudio sam se proučiti do temelja njihove radove, ne gubeći iz vida neupitnu povijesnu činjenicu koju svi priznaju: Isus je zapamćen od onih koji su mu bili najbliži kao dobra vijest. Zašto? Što je to novo i dobro što su zapazili u njegovom djelovanju i u njegovoj poruci? To sam želio proučiti i ispričati jednostavnim riječima ljudima i ženama današnjice.

Hto sam 'kaptirati' na neki način iskustvo onih koji su ga izbliza doživjeli kao dobru vijest. Što je to novo i dobro što su primijetili u njegovu ponašanju i u njegovoj poruci?

Htio sam na neki način ponovno proživjeti ono što su osjećali oni koji su se s njim sreli - naći se na istoj valnoj dužini sa njima, osjetiti žar dobre vijesti koju je on probudio u njima. Teološka refleksija je nužna i neophodna da bi se duboko ušlo u kršćansku vjeru, ali ne možemo dopustiti da ostane zatvorena u konceptima i šemama koje polako gube svoju snagu, u mjeri u kojoj ljudsko iskustvo doživljava evoluciju. Konkretni

Isusov život potresa dušu; njegove jednostavne i prodorne riječi zavode. Isus koga propovijedaju evanđelisti življi je od katekizma. Njegov jezik je jasniji i privlačniji od riječi teologa. Ponovno čuti Isusa na najživlji mogući način može i danas biti dobra vijest za vjernike i nevjernike.

Teško se njemu približiti i ne biti privučen njegovom osobom. Isus donosi drugačiji horizont životu, dublju dimenziju, bitniju istinu. Njegov život je poziv da se proživi život od njegova najdubljeg korijena, a to je Bog, koji samo želi za svoje sinove i kćeri život sa više dostojanstva i sreće. Kontakt s njim zove nas da se oslobodimo rutine i zbrke, oslobađa od zabluda, straha i egoizma koji paraliziraju naš život; unosi u nas nešto što je od toliko odlučujuće važnosti, a to je radost života, empatija prema najslabijima odnosno neumorni rad za pravedniji svijet. Isus nas uči živjeti jednostavno i dostojanstveno, ispunjeni osjećajima i nadom.

I još nešto. Isus nas dovodi do toga da vjerujemo u Boga kako nas je on stvorio, ne praveći od njegova tajanstva ni idola niti prijetnju, već prijateljsku i blisku nazočnost, neiscrpni izvor života i sućuti za svakoga. Isus nas vodi tome da budemo božji kao što je i on sam. Živimo ponekad nažalost s bolesnim slikama Boga, koje prenosimo od naraštaja do naraštaja ne pazeći na njihove katastrofalne učinke. Isus nas poziva da proživljavamo njegovo iskustvo Boga Oca, koji je humaniji i veći od svih naših teorija: Boga spasitelja i prijatelja, nevjerojatnu i nezasluženu ljubav za svakoga.

Pišem ovu knjigu iz Katoličke crkve. Poznajem je iznutra i znam iz iskustva koliko je lako pobrkati vjernost kršćanskoj vjeri sa obranom jednog viševjekovnog naslijedja. Dobro poznajem iskušenje živjeti korektno u njoj i ne voditi nikakvu brigu o onome jednom i jedinom što je tražio Isus: kraljevstvo Božije i njegovu pravdu. Treba se vratiti korijenima, prvobitnom iskustvu koje je iniciralo sve drugo. Nije dovoljno ispovijedati da je Isus otjelovljeni Bog ako nas poslije toga ne zanima kakav je bio, kako je živio i kako je postupao ovaj čovjek u kome se otjelovio Bog. Malo čemu služe obrane sublimnih doktrina o njemu ako ne idemo njegovim koracima.

Ništa nije u Crkvi važnije od toga da upoznamo, ljubimo i vjerno slijedimo Isusa Krista. Ništa nije važnije nego da se ponovno rodimo u njegovu Duhu.

Znam da Isus pripada svima, ne samo kršćanima. Njegov život i njegova poruka baština su Čovječanstva. U pravu je francuski pisac Jean Onimus kad manifestira svoj prosvjed: Zašto pristaješ biti privatnom svojinom propovjednika, doktora i nekih znanstvenika, ti koji si rekao stvari toliko jednostavne i neposredne, riječi koje su i danas za svakoga riječi života? Dok je ispisivao ove stranice, mislio je na one koji su se, razočarani realnim

kršćanstvom što ga imaju pred očima udaljili od Crkve i danas hodaju tražeći raznim putevima svjetlost i toplinu za svoj život. Neke od njih poznajem izbliza. Ne osjećaju Crkvu kao izvor života i oslobođenja. Na žalost, ponekad su upoznali krćanstvo kroz dekadentne i ne puno vjerne stranice evanđelja. S Crkvom ili bez Crkve, mnogo je onih koji žive izgubljeni, ne znajući na koja vrata pokucati. Znam da bi Isus za njih mogao biti velika vijest.

Mislim također na one koji o njemu ne znaju gotovo ništa. To su osobe koje kažu za sebe da su kršćani a ne znaju promucati nekakvu koliko toliko vijernu sintezu njegove poruke. Ljudi i žene za koje ime Isusovo nije nikada predstavljalo ništa ozbiljno ili čija je memorija odavno odvojena od njihove svijesti. Mladi ljudi koji ne znaju skoro ništa o vjeri, ali koji možda potajno osjećaju da ih Isus privlači. Patim kad čujem kako govore da su napustili religiju da bi bolje živjeli. Bolje nego sa Isusom? Koliko bi me obradovalo kad be neki od njih ugledali na ovim stranicama put na kome će ga sresti.

Ali me ništa ne bi obradovalo više nego kad bih saznao da je njegova Dobra vijest došla do onih najsiromašnijih, putevima o kojima ni ja sam ne znam baš ništa. Oni su bili i danas su oni koje je on najviše volio: bolesni koji pate bez nade, ljudi koji umiru od gladi, ljudi koji prolaze kroz život bez ljubavi, bez doma i bez prijateljstva; žene koje maltretiraju njihovi muževi ili prijatelji, oni koji su osuđeni da život provedu u zatvoru, oni koji žive opterećeni svojom krivnjom, prostitutke koje su robinje tolikih mutnih interesa, djeca koja ne znaju što je ljubav njihovih očeva, ljudi zaboravljeni ili zanemareni od Crkve, oni koji umiru sami i bivaju pokopani bez križa i bilo kakve molitve, oni koji ljubav imaju samo kod Boga.

Znam da Isusu ne trebam ni ja niti bilo tko drugi da bi si otvorio put do srca i života ljudi. Znam također da i drugi mogu pisati o njemu sa iscrpnijeg povijesnog stanovišta, iz iskustva koje je življe od moga i prije svega sa stanovišta radikalnijeg slijeđenja njegove osobe. Daleko sam od toga da mislim kako sam shvatio cijeli misterij Isusa. Nadam se samo da ga nisam previše izdao. U svakom slučaju, susret sa Isusom nije plod povijesnog istraživanja niti doktrinarnih refleksija. Događa se samo u unutrašnjoj privrženosti i vjernoj sljedbi. Sa Isusom se počinjemo sretati kad počnemo vjerovati u Boga kako je vjerovao on, kad povjerujemo u ljubav kako je vjerovao on, kad se približimo onima koji pate kako se približavao on, kad branimo život kao on, kad gledamo na ljude kako je gledao on, kad se suočimo sa životom i smrću s nadom kako je to učinio on i kad počnemo širiti Dobru vijest kako je to činio on.

Views: 205 | Added by: bibleboy | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
Calendar
«  July 2013  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Entries archive

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz