Židovi sa vlastitim osobinama - 9 July 2013 - Blog - UDARNA SNAGA ISTINE
 
Friday
2016-12-09
7:46 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Blog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2013 » July » 9 » Židovi sa vlastitim osobinama
6:22 AM
Židovi sa vlastitim osobinama

Židovi sa vlastitim osobinama


Tko su bili ovi Galilejci koji su živjeli u Isusovoj zemlji? Prorok Izaija, iz židovskog glavnog grada Jeruzalema, govorio je o Galileji plemenitih ljudi. Nikada nije bio posve siguran. Ne znamo točno što se dogodilo sa sjevernim plemenima nakon što su Asirci osvojili teritorij i pretvorili Galileju u provinciju Asirije. Sve do nedavno se mislilo da su Asirci deportirali samo vladajuće klase, ostavljajući seljake da obrađuju svoju zemlju. Međutim, najnovija iskopavanja konstatiraju veliki nestanak stanovništva tijekom ovog perioda. Vjerojatno je da je ostao samo mali broj ovih seljaka.

Ne znamo praktično ništa o ovim Galilejcima koji su živjeli daleko od Jeruzalema, na teritoriju koji su tijekom šest stoljeća napadali Asirci, Babilonci, Perzijanci, Ptolomejci i Seleukidi. Vjerojatno su ostali vjerni Yahvi, Bogu Izraela, i sačuvali velike predaje o Izlasku, Mojsijevom zakonu ili slavljenju subote, ali ne bez teškoća. S jedne strane, nisu posjedovali središte kulta kao što je Jeruzalem. S druge, nisu računali sa domaćom svećeničkom aristokracijom ili vladajućom klasom koja bi mogla čuvati i gajiti tradiciju Izraela, kao što je bio slučaj u Judeji. Zato nema ničeg čudnog u tome što su se razvile tradicije, običaji i lokalna praksa, ponešto drugačija od one koja je postojala u Judeji.

Poslije bune Makabejaca desio se važan događaj. Asmonejski suvereni Judeje podredili su Galileju jeruzalemskoj Državi-Hramu i prinudili njene stanovnike da žive prema židovskim zakonima. Ne bi trebalo da im je teško pala integracija, jer su se i sami osjećali pripadnicima židovskog naroda Saveza. Pa ipak, poslije toliko stoljeća odvojenosti od Jeruzalema, nisu bili naviknuti živjeti u podređenosti prema visokim svećenicima, Hram je bio, bez sumnje, kuća Božja, ali je sada predstavljao i središte moći koja ih je izravno potčinjavala sustavu skupljanja desetine i ostalih svetih poreza.

Kolonizacija koju su poticali vladajući Asmonejci doprinijela je na odlučujući način integraciji i asimilaciji Galileje unutar židovske države. Izgleda da su se mnoge židovske porodice iz Judeje preselile da obrađuju zemlju u Galileji. U svakom slučaju, stanovnici Galileje koji su bili Isusovi suvremenici mogu se s punim pravom nazvati Židovima. Njihovi vjerski korijeni nalaze se u Judeji. I stvarno, Rim, Herod i Antipa tretirali su ih kao Židove, poštujući njihove tradicije i vjeru. S druge strane, iskopavanja nude neupitne podatke o židovskom karakteru Galileje koju je poznavao Isus. Posvuda se pojavljuju ‘miqwaot’ odnosno bazenčići za očišćenje: Galilejci su prakticirali iste rituale očišćenja kao i stanovnici Judeje. Odsustvo svinje u prehrani, posude od kamena ili tip pogreba jasno govore da pripadaju židovskoj religiji.

Geografski, Galileja je neka vrsta otoka okruženog važnim helenističkim gradovima. Na jugu, u neprijateljskoj regiji Samariji, diže se Sebaste, novi glavni grad sa izrazitim helenističkim utjecajem; na zapadu, na obali Mediterana, ističu se tri važna urbana središta: Tolemaida, sa snažnim utjecajem u ravnici Yizreelu, te Tir i Sidon, koji su ostavljali tragove svoje nazočnosti u graničnim područjima sjevera; na istoku se nalazio Dekapolis, važna konfederacija gradova koji su sačinjavali najjače žarište helenističkog razvoja u tom dijelu zemlje. Kad je Pompej oganizirao regiju dao je ovoj skupini od deset gradova vlastiti statut i izravno ih uključio u novu rimsku provincju Siriju.

Pa ipak, usred ovog snažnog helenističkog okruženja, Galileja izgleda u Isusovo vrijeme kao savršeno definirana regija, sa drugačijim stanovništvom, povezana sa Judejom sa svojom vlastitom osobnošću. Čak se ni u Sefori i Tiberijadi ne primjećuju pokazatelji nekog značajnog broja rimskih, grčkih ili sirofeničanskih nežidova. Ova dva grada su se helenizirala nešto više od ostatka Galileje, ali su i dalje ostali židovski gradovi.

Nije lako precizno saznati kako je u Galileji doživljavana vjerska povezanost sa Jeruzalemom. Postojala je svakako geografska i duhovna distanca. Nikada Galilejci nisu doživjeli tako intenzivan vjerski utjecaj kao stanovnici Jeruzalema ili seljaci u judaističkim selima oko njega. Nazočnost pismoznanaca ili učitelja zakona čini se da nije nikada bila jako aktivna. Kada su Isus i njegovi učenici odlazili u Jeruzalem, prelazili su na neki način neku barijeru, jer su dolazili sa zemljopisnih margina judaizma u Galileji do njegova središta. Pa ipak, Jeruzalem je igrao nezamjenjivu simboličku ulogu i zračio je za Galilejce privlačnost sa kojom se nisu mogle usporediti ni Sefora niti Tiberijada. Saznajemo od Josipa Flavija da su Galilejci hodočastili u Jeruzalem. Mnogi su među njima sigurno imali nekog djeda ili otca rođenog u Judeji i kotakti među obiteljimam su se i dalje održavali. S druge strane, hodočašćenje nije bilo samo vjerski fenomen, nego i veoma važan društveni događaj. Hodočasnici su sudjelovali u vjerskim svečanostima, ali su u isto vrijeme jeli, pili, pjevali i obavljali svoje male kupovine. Vjerske svečanosti su predstavljale veoma atraktivni sveti odmor.

S druge strane, može se razumjeti da su Galilejci na osobit način cijenili izraelske tradicije sjevera, gdje je bila ukliještena Galileja. U evanđeoskim izvorima govori se o prorocima sjevera, kao što su Ilija, Elisej ili Jona, ali gotovo da se uopće ne govori ništa o kraljevima i svećenicima, tipičnim ličnostima Jeruzalema i Judeje. Govori se o Izraelcima kao sinovima Abrahamovim, a izbjegava se teologija Siona i svetog grada. Vjerojatno je da su Galilejci bili navikli na opušteniju interpretaciju zakona i da su bili manje striktni nego u Judeji u pogledu izvjesnih pravila čistoće.

U Galileji se govorio aramejski, jezik koji je počeo polako potiskivati hebrejski poslije asirske ekspanzije. To je bio Isusov maternji jezik. U njegovoj se kući govorilo na aramejskom i njegove prve riječi kojima je zvao svoje roditelje bile su abba’ i imma’. Bio je to bez sumnje jezik na kojem je objavio svoju poruku, pošto je židovsko stanovništvo, kako u Galileji tako i u Judeji, u svakodnevnom životu govorilo aramejski. I danas postoje jasni ostatci aramejskog jezika u tekstu evanđelja. Galilejci su govorili aramejski sa nekim crtama koje su ga razlikovale od Židova u Judeji. Konkretno, nisu dobro izgovarali guturalne glasove, pa su bili predmetom šala i ismijavanja u glavnom gradu. Isusa je, jednako kao i Petra, odavao njegov naglasak, koji je govorio o njegovu galilejskom podrijetlu.

Hebrejski, koji je bio jezik Izraela u vremenima velikih proroka, opao je mnogo poslije progonstva u Babilon, ali se nije potpuno izgubio. U Isusovo vrijeme još se uvijek govorio u nekim mjestima Judeje, ali se održavao prije svega kao sveti jezik, na kojem su bili napisane knjige zakona, a koristio se u hramskom kultu i u nekim molitvama. Pismoznanci su njim vladali savršeno, pa su se s njim služili i u debatama. Međutim, narod ga nije dobro razumio; kad su se u sinagogama čitala Sveta Pisma na hebrejskom, tekst se prevodio i komentirao na aramejskom. Vjerovatno je da je Isus ima nešto znanja o biblijskom hebrejskom, ali se čini da ga nije redovito govorio u običnom razgovoru.

Počev od helezinatorskog poticaja Aleksandra Velikog, grčki je sve više puštao korijenje na osvojenim teritorijima, pretvarajući se u zvanični jezik kulture, administracije i trgovinske razmjene. Nešto od toga dogodilo se i u Galileji i Judeji. Nije istisnuo aramejski, ali se dobrim dijelom pretvorio u jezik koji su rabili članovi herodovskog dvora, vladajuće klase i dužnosnici u administraciji. U Sefori se grčki govorio možda više nego u Tiberijadi, ali je u oba grada aramejski ostao živ. Grčki su također poznavali svećenička aristokracija i vladajući slojevi u Jeruzalemu. Postoje indicije da je u Isusovo vrijeme bilo dvojezičnih ljudi koji su govorili aramejski, ali su bili u stanju i poslužiti se rudimentarnim grčkim.

Isus je, bez sumnje, govorio i mislio na aramejskom, ali je njegov kontakt sa grčkim jezikom bio možda intenzivniji nego što to mi obično mislimo, prije svega ako se je, tražeći posao, približio Sefori. U njegovoj skupini sljedbenika neki su govorili grčki. Skupljač poreza kao što je bio Levi morao ga je znati da bi vršio svoju profesiju. Andrija i Filip, koji su nosili grčka imena i bili podrijetlom iz Betsaide (Cezareja Filipova), sigurno su govorili grčki, pa su mogli pomoći Isusu u komunikaciji sa nežidovskim osobama, kao što je bio slučaj u Sirofeniciji.

Dolazak Rimljana nije uspio nametnuti latinski. Kako izgleda, koristili su ga isključivo rimski dužnosnici i vojnici. Točno je da su se na zgradama, na vodovodima i javnim spomenicima klesali natpisi na latinskom, ali ljudi nisu razumijevali sadržaj. Nema razloga za pomisao da je Isus govorio latinski. I tako, u jednom toliko lingvistički složenom okolišu, Isus je bio Galilejac iz seoskog ambijenta, koji je učio ljude na svom maternjem jeziku, aramejskom; poznavao je vjerovatno biblijski hebrejski, toliko da bi razumio i citirao iz Pisama; možda je ponešto branio na grčkom, a latinski nije poznavao.



Views: 223 | Added by: bibleboy | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
Calendar
«  July 2013  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Entries archive

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz